Tuesday, August 18, 2009

O Internetu, Projektu Rastko, Energetskom polju

Slobodan Škerović


Uvodno slovo o energetskom polju

O „Rastku“, ali pre toga o Internetu, ili staroj naučnofantastičnoj ideji o „replikatorima“[1] kao osnovnom momentu transformacije ljudskog roda.

Ideja replikatora podrazumeva neposredno stvaranje „iz mašine“, stvaranje materijalnih objekata transformacijom energije. Ovakav koncept ekonomije ruši svaku tradicionalnu teoriju „razmene“ dobara kao osnovnog ekonomskog modela čovečanstva.

„Replikator za svakoga“ uzdiže pojedinca iznad društva i oslobađa od prinude izražene kao „potrebe mnoštva nadilaze potrebe pojedinca“.

Internet se javlja kao prvi pravi aktuelni model replikatora. Internet je energetsko polje koje nudi „besplatno“ – „nerazmensko“ – duhovno dobro, dakle – slobodno.

Očekuje se velika borba između zagovornika klasičnog, danas globalističkog ekonomskog modela, i ovog slobodnog ekvivalenta „horizontalne zajednice“.

Hoće li doći do „spaljivanja Interneta“, hoće li se ponoviti istorija, hoćemo li imati novo ikonoborstvo – mrežoborstvo?

Jesu li Otelotvorenja[2] shvatila šta se dešava? Jesu li one sada upale u ekstatično stanje medveda Jogija? Pojavila se nova reka, prepuna riba. Nagrabili su puna naručja, ali ribe i dalje skaču okolo. Hoće li početi da bacaju to što već imaju kako bi nagrabili još?

Internet nije kao nafta, on je globalno energetsko polje. Internet je potpuno deteritorijalizovan. To i jeste u skladu s Novim svetskim poretkom. Ali dijalektika poretka je takva – Internet sada već u velikoj meri ugrožava jednu ogromnu industriju – industriju zabave! Ali ne samo nju...

Jedan od prvih kontraudara NSP-a je produženje važenja kopirajta. Da ne bismo mogli da besplatno čitamo autore koji su napustili ovaj svet pre 50 godina. Sada je ta granica 70 godina. Ovo je pravi početak mrežoborstva. Ovo je bacanje zdravih jabuka, jer gladni nemaju novca da plate – pa neka zato crknu.

Postoji već jedan tabu – vodeni motor. Svi to znaju, niko ne sme da ga napravi. U oblasti softvera, prevladao je najgori OS. Ali i on sada trpi od Interneta i brzo će mu doći kraj.

Imaćemo bolje OS na Internetu, nećemo više zavisiti od „jednih Prozora“. Imaćemo „Ubik“[3] umesto „oblik“.

Znanje je sila, znanje je moć – ovo nisu prazne reči. Ova fraza ima dubinsko, višeslojno značenje. Monopol na znanje propada u okeanu Interneta. Otelotvorenja možda i mogu da zaštite svoja izdanja vrednih autora, ali ima toliko vrednih autora koji nisu pod Ugovorom s Đavolom. Oni slobodno objavljuju znanje istog kvaliteta. Znanje dolazi od Duha, iz njega se slobodno zahvata.

Uloga umetnosti u ovoj akciji je od neprocenjive važnosti. Proizvodi umetnosti zrače energiju i taj izvor se ne može potrošiti. Neće se jedna knjiga potrošiti čim je neko pročita. Neće jedna slika potamneti zato što je neko video. Umetnost je neuništiva. I pokušaji kolektivnog uma da od potrošnih proizvoda proizvedu potrošnu „umetnost“ propali su.

A ta propast znači samo jedno – umetnost čuva od propadanja ljude – „potrošače“. Ljudi se neće potrošiti ako „konzumiraju“ umetnost, a hoće ako konzumiraju „zabavu“.

Umetnost je Ubik.

Internet je umetničko sredstvo – čista, nepotrošna energija.

Internet predstavlja rimejk mita o Erosu i Psihe. Internet je Eros koji ne spava. A Psihe nikad ne tone u mrak.

O Rastku i signalizmu

Projekat Rastko i signalizam su ostvarili fuziju tokom jeseni 2007. Veliki broj signalističkih dela, od teoretskih do umetničkih, našao je svoje mesto na Rastku.[4] Kvalitet je privukao kvalitet. Ovakva fuzija je suprotstavljena odnosu „različitih polova“ čije spajanje proizvodi „strast“ – potrošnju. Fuzijom signalizma i Rastka uvećana je količina energije, i obe „strane“ su ostvarile korist – otvoren je jedan novi tok inspiracije.

I ovde je, kao kod velikog Njegoša, jasno da manja reka u višu ne uvire. Taj hijerarhijski koncept propada u oblasti energetskog polja. I signalizam i Rastko shvataju sâm uvor kao Okean. Već na tom mestu nestaju razlikovanja.

Mreža – Vavilon – resurekcija mita

Internet u potpunosti odražava stanje čovečanstva – znanje je rasuto i sada se traži modus da se to znanje ovaploti u svakom pojedincu. Opet se suočavamo s jednim mitom, a ovo je mit o Kuli Vavilonskoj.

Hoće li bogovi, bhagave, mali đavolci, ponovo zasesti na Arđunino rame i nagovarati ga da pobije rodbinu i prijatelje?

Može li se Mreža srušiti kao Kula?

U ovoj Mreži svaki čvor ima potencijal da nadraste Mrežu oko njega.

Pitanje se može postaviti i kao ontološko – nije li Mreža beskonačni modus slobodnog kreta Duha?

I pesnički – nije li Mreža već srušena Kula Vavilonska, koja tek tako srušena realizuje ideju distribucije znanja u svakoj tački?

I zaista, dijalektika je očigledna. NSP juri ka svojoj antiideji, on žudi tom susretu.

Sada je „kraj istorije“ i mi ne možemo više da se učimo od istorije. Ono što će se dešavati, neće biti istorija. Ono što se dešava sada nije istorija.

Sada je vrenje zrelog voća, sada se peče špirit, ambrozija.

(Objavljeno u knjizi HIMERA ILI BORG, Beograd, 2008)

NAPOMENE

[1] Ova ideja je izložena u američkom serijalu „Zvezdane staze“ (“Star Trek”).

[2] Korporacije.

[3] Prema Filipu K. Diku, roman „Ubik“.

[4] http://www.rastko.org.yu/knjizevnost/signalizam/index.php#_rastko

No comments:

Post a Comment