Friday, August 14, 2009

Elektronska umetnost i Internet (1)

Andrej Tišma

Ostvarenje interaktivnog dela

Za elektronsku eru u kojoj živimo karakteristična je elektronska umetnost. Pod ovim terminom podrazumevaju se luminokinetika, video-art, kompjuterska umetnost, zvučni ambijenti, roboti, elektrografika, elektronska muzika, hipertekst, Internet i mnoge druge oblasti i podoblasti gde je osnovni generator slike, zvuka i teksta električna energija. Pojava ove sasvim nove umetnosti poklapa se sa vrhuncem (krajem) moderne, sa idejama dematerijalizacije umetničkog objekta početkom šezdesetih godina, sa prelaskom umetničkog stvaralaštva u mentalne sfere, sa zalaganjem za multiplikovanu, modularnu, demokratičnu, nekomercijalnu i planetarnu umetnost, čije odlike su i multimedijalnost, procesualnost, interaktivnost i telekomunikativnost.

Sve ove karakteristike umetnosti druge polovine 20. veka elektronika i kibernetika sadrže u svojoj prirodi i biti, te je stoga razumljiv ubrzan razvoj ovih medija i njihovo prihvatanje od strane stvaralaca različitih profila.

Elektronska umetnost je zaista nematerijalna; ona ne zauzima prostornu zapreminu već se najčešće pojavljuje na površini monitorskih ekrana, u vidu emitovanog svetla i zvuka, ili u prostorima u kojima su postavljeni drugi svetlosni i zvučni izvori. U slučaju prekida dotoka struje nestaje i elektronsko delo, odnosno prestaju da budu vidljivi zapisi koji se nalaze u šifrovanom obliku na magnetnim diskovima i trakama, ili urezani binarnim kodovima na CD ROM-ovima. Upravo zbog te svoje nematerijalnosti elektronska umetnost je veoma pogodna za skladištenje, transport, distribuciju i umnožavanje. Jedno elektronsko delo može se gledati istovremeno na raznim krajevima sveta, kao što je to, uostalom, slučaj sa televizijom ili radijom koji spadaju u istu medijsku porodicu. Elektronska dela umnožena u milionskim tiražima stižu do svojih korisnika u identičnoj formi , što im daje karakter demokratičnosti i čime skidaju sa vekovnog pijedestala unikatno umetničko delo kao svojinu povlašćenih. Umnožavanjem dela elektronske umetnosti postaju i jeftinija, dakle dostupnija širokoj populaciji, čime je i misija elektronske umetnosti efikasnija i naglašenije prisutna u svakodnevnom životu.

Naročito veliki proboj u distribuciji elektronske umetnosti napravio je Internet, sa stotinak miliona korisnika, čijim kanalima se odnedavno prenose i zvučni i video zapisi, pa praktično svaki učesnik ove svetske otvorene mreže može da emituje sopstveni multimedijalni program, a istovremeno može direktno da se uključi i reaguje na programe drugih, što predstavlja potpuno ostvarenje sna o interaktivnosti umetničkog dela. Ostvaruje se i san o univerzalnom, globalnom umetničkom delu koje bi bilo istovremeno i permanentno dostupno čitavoj populaciji planete.

Internet kao najmlađi elektronski umetnički medij među navedenima razvija se džinovskim koracima, naročito u poslednjih nekoliko godina. Postao je nezaobilazan već i na tako velikim i značajnim svetskim manifestacijama umetnosti kao što su „Dokumenta“ u Kaselu i Venecijanski bijenale. Umetnici u ovom mediju postavljaju svoja dela, koja može svako iz svoje kuće, i ne odlazeći na izložbu, da pogleda. I samo to gledanje, zbog interaktivnosti i hiperdimenzionalnosti Internet radova, predstavlja kreativan proces u kome i gledalac prolazi kroz razna iskustva i iznenađenja, a često je u poziciji da ta dela i dopunjava svojim sadržajima, odnosno mnoga dela su i postavljena da bi ih publika „dovršavala“. Na taj način ostvaruju se i proročke reči Jozefa Bojsa da će umetnost svi raditi, odnosno svi biti uključeni u stvaralački proces, čime će umetnost postati deo svakodnevnog života, a život postati delom umetnost.

Elektronska umetnost je, dakle, zahvaljujući svojoj nematerijalnosti i distributivnosti, uspela da se utka u svakodnevni život i na taj način najbolje vrši misiju promene svesti svojih brojnih korisnika, o čemu su stvaraoci u klasičnim medijima mogli samo da maštaju.

Čari Interneta

Internet kao najmlađi elektronski medij objedinjuje u sebi sve mogućnosti i osobine postojećih elektronski sredstava komunikacije, razmene i kreativnosti, ali preuzima i mesto klasičnih medija. Tako na primer Internet potpuno funkcioniše kao televizija, radio, dnevna štampa, knjiga, katalog izložbe, komercijalni katalog proizvoda, adresar, baza različitih podataka, pošta, telefon, telefaks, ali od svih njih on je brži, fleksibilniji, daleko većeg prostornog dometa, jeftiniji i praktičniji.

Internet, ili međunarodna mreža kompjutera povezanih telefonskim žicama, omogućava da svaki korisnik, bio on moćna državna ustanova ili običan građanin, ima jednak pristup čitavoj toj mreži i pod jednakim uslovima. Ovo znači ogroman napredak u demokratizaciji informativnog sistema, kulture, nauke, umetnosti, i svih drugih polja ljudskih delatnosti i interesovanja. U nekoliko proteklih godina, kada je Internet doživeo svoj veliki bum, tako da ga u Americi koristi svako treće domaćinstvo, a rad institucija već je nezamisliv bez ovog sredstva globalne komunikacije, kao donedavno bez telefona, formirano je, zapravo, jedno moćno sredstvo informisanja i povezivanja ljudi. Mnogi još toga nisu svesni, ali Internet je višestruko moćniji i od televizije, današnjeg simbola medijskog uticaja. On omogućava korisniku da određeni sadržaj po svome izboru konzumira u bilo koje vreme dana ili noći, bez ograničavajućih programskih shema i satnica. Zatim, prostorni domet Interneta je praktično neograničen, jer telefonske žice danas presecaju i najzabačenije krajeve planete, a zahvaljujući bežičnoj telefoniji i portabl računarima sva ograničenja još se više marginalizuju. Osim toga, za razliku od televizije, Internet omogućava trenutnu povratnu vezu, odnosno interaktivnost između izvora i korisnika. Istovremeno svaki korisnik Interneta može u bilo kom trenutku postati izvor emitovanja sopstvenog programa, tako da bilo koji građanin, praktično, može da bude televizijska stanica, dnevna novinska kuća, izdavač elektronskog časopisa, kustos elektronske galerije, što otvara brojne nove prostore i daje neslućene mogućnosti za dalji razvoj čovečanstva.

Zbog svega ovoga Internet je i sve značajniji kulturni prostor. Danas u svetu nema značajnije kulturne institucije koja nije predstavljena na Internetu. Galerije, muzeji, časopisi, festivali, pozorišta, izdavači, nude putem Interneta informacije o sebi, svojim programima, nude umetničke sadržaje sa aparaturom tumačenja i neophodnih podataka , kao i svoje kontakt adrese, pozivajući korisnike na saradnju i razmenu mišljenja. Oni su svesni da je to najbolji i najbrži način da dopru do svojih korisnika, a njihova ciljna grupa su upravo obrazovani i intelektualno radoznali ljudi, populacija kojoj je danas krstarenje po Internetu postao već nezaobilazan i omiljen svakodnevni ritual.

Zahvaljujući Internetu svako može sedeći u svojoj sobi da poseti bilo koji čuveni svetski muzej ili galeriju. Za svega nekoliko dinara, plaćajući telefonske impulse za lokalni telefonski razgovor sa serverom u vašem ili obližnjem gradu, možete se prošetati svim spratovima pariskog Luvra ili Vorholovog muzeja u Pitsburgu, pogledati dela koja stoje na zidovima, dobiti informacije o njima i o autorima, videti najave sledećih događanja i izložbi, da biste planirali sledeću posetu. Ako u neki od brojnih programa za pretraživanje po Internetu (Yahoo, Alta Vista, Magellan, Apollo, Hotbot itd) ukucate ime umetnika koji vas interesuje, bio on iz našeg vremena, srednjeg veka ili renesanse, za par sekundi dobićete listu od nekoliko stotina mesta na koja, samo pritiskom na taster, možete otići i videti čitave izložbe njegovih dela, pročitati biografske podatke, odlomke iz kritika i druge korisne informacije.

O najnovijim kretanjima u svetskoj umetnosti najbrže ćete saznati ako pogledate neki od elektronskih časopisa posvećenih novoj umetnosti, sajt galerije koja prezentuje ovakve umetnike, ili veb stranu nekog od festivala alternativaca. Pristup alternativnih institucija, pa i pojedinačnih umetnika ovom mediju mnogo je jednostavniji nego televiziji ili časopisima, a prezentacije se mogu menjati lako i bez većih troškova iz dana u dan, tako da na Internetu otpada dosadašnja hijerarhija i monopol u medijskoj prisutnosti određenih stvaralaca i institucija, umetničkih ideja i stilova.

Osim toga, na Internetu postoje i brojne otvorene diskusione tribine o različitim temama, u koje se možete slobodno uključiti, izneti svoje stavove, sučeliti mišljenje, uputiti pitanja i dosta toga saznati. Ove tribine odvijaju se zahvaljujući elektronskoj pošti, koja je fenomen za sebe, a omogućava brzu razmenu informacija o novostima ne Internetu, slanje tekstova, vizuelnih i zvučnih sadržaja. Digitalne kamere vam čak omogućavaju da događanja na bilo kom kraju sveta pratite uživo, ili da vidite svoga sagovornika, i da on vidi vas.

Internet kultura kao novi i živ civilizacijski prostor, stupa krupnim koracima u svakodnevicu svakoga od nas. Stvar je samo kakvom brzinom ćemo na to reagovati i prihvatiti ga kao izazov budućnosti.

Stvaralački Internet

Umetnost je na Internetu, svetskoj mreži kompjutera povezanih telefonskim kablovima, prisutna uglavnom u reprodukovanom obliku. Postoje hiljade i hiljade mesta gde se mogu naći reprodukcije dela umetnika, od najstarijih vremena dokle sežu tragovi civilizacije, pa do današnjih dana. Galerije, časopisi, privatne zbirke, baze podataka - sve to omogućava korisniku da na treperavom monitoru kompjutera uživa u vizuelnim, ali i zvučnim tvorevinama sa čitave planete i iz svih istorijskih epoha. Međutim, u takvim slučajevima je uloga umetnosti i umetnika svedena na informativni oblik. Sajtovi posvećeni umetnosti imaju prevashodno posrednički karakter, i mada pružaju predstavu i podatke o delima, ne dozvoljavaju nam da u potpunosti uživamo u susretu sa njima, jer su neizbežno samo njihova reprodukcija. Dela koja su nastala u različitim likovnim, zvučnim, video ili filmskim medijima, u tom slučaju se transformišu u sliku i zvuk kompjuterskog monitora, menjajući prvobitnu prirodu. Sličan problem postoji i sa televizijom.

Ipak, na Internetu postoji mogućnost susreta sa umetnošću u njenom izvornom obliku - sa umetnošću rađenom upravo za ovaj medij, njegovim jezikom i sredstvima izražavanja. To je net.art, novi umetnički pravac, koji je stekao već i svoje teoretičare i kritičare. Naime, kao što su i mnogi drugi, u početku neumetnički mediji (fotografija, fotokopija, telefaks, video, magnetofon, laseri itd) došavši u ruke umetnika postali eminentna sredstva kreativnosti, tako je i Internet, kao najmlađi izdanak elektronske umetnosti podstakao umetnike da u njemu stvaraju. Koristeći karakteristični HTML kod koji povezuje elemente Internet slike, zatim Java pismo kojim se dobijaju umnoženi i aktivni ekrani, linkovanjem slika, tekstova i likovno strukturiranih površina na principu međusobnog aktiviranja, uključujući i animacije i sekvence snimljene digitalnom kamerom, stvarajući senzibilna polja na ovim prizorima i na ekranu, uključujući u čitav taj sistem i zvuk, umetnici stvaraju izuzeto složena, zanimljiva i provokativna dela, koja zatim putem Internet mreže stižu na sve krajeve sveta, do svakog korisnika koji želi da ih pogleda i uspostavi sa njima interaktivni odnos.

Naime, u Internet umetnosti korisnik dela nije pasivni posmatrač, kao u slučaju konzumacije klasičnih medija, već je primoran, da bi delo pogledao i doživeo, i sam da učestvuje u njegovom pokretanju, aktiviranju pojedinih delova, bilo da se drži uputstava i sugestija koje delo sadrži, ili po sopstvenom izboru, slobodnim kretanjem kroz delo, što je najbliže životnom iskustvu, pa je stoga i najsnažnije doživljeno i upamćeno. Neka Internet dela čak zahtevaju bukvalnu dopunu od strane korisnika, ubacivanjem tekstualnih i vizuelnih elemenata, jer elektronski karakter ove umetnosti to dozvoljava, bez posledica po osnovni rad stvoren od strane umetnika. Naime, jedna od glavnih karakteristika net.umetnosti je interaktivnost, a rezultat je stvaranje planetarne mreže kreativnih impulsa podstaknutih stvorenim modelom koji umetnik kao inicijalnu poruku šalje u mrežu. Delo u mreži doživljava svoju recepciju, odjeke i dopune, i ako je tako predviđeno, sve ove komponente ostaju zabeležene i sačuvane kao dogradnja i konačna forma toga dela.

Umetnički Internet radovi mogu se naći na mreži na različite načine. Nalaze se na ličnim veb adresama pojedinih autora, na stranicama specijalizovanih elektronskih galerija i časopisa, koji inače u fizičkom smislu ne postoje, na privremenim sajtovima pojedinih festivala i drugih manifestacija i projekata, gde umetnici sa svojim delima samo gostuju. Tako se na pojedinim adresama mogu naći desetine, pa i stotine veza (linkova) koje vode prema autorskim delima. Često sami umetnici postavljaju na svoje stranice linkove ka omiljenim radovima drugih umetnika. Tako na primer britanski autor Sajmon Bigz (www.easynet.co.uk/simonbiggs/) nudi velik izbor umetničkih linkova na svome sajtu, takođe i slovenački Internet umetnici Igor Štromajer (www2.arnes.si/~ljintima2/intima1.html) i Teo Špiler (www.teo-spiller.org/). Holanđanka Johana de Han u svom „Digitalnom akvarijumu“ (http://utopia.knoware.nl/users/sigorney/indexe.htm) drži na stotine umetnika, a na jednoj adresi se mogu pogledati i radovi dvadesetak autora iz raznih krajeva sveta koji su krajem 1997. godine konkurisali za laskavu titulu „Mister net.art 97“, kada su u internacionalnom žiriju sedele isključivo žene - kritičarke i umetnice (www.irational.org/tm/mr/).

Nedavno se na sceni Internet umetnosti pojavila još jedna nova elektronska galerija i to u, ni manje ni više, nego Uzbekistanu (ir.uz/). Nju čak finansira ministarstvo kulture ove zemlje, i na nedavno raspisan konkurs su se začas tamo sjatili svi najznačajniji net.stvaraoci sveta. Do sada je tamo postavljeno dvadesetak radova, a pretpostavljamo da će broj autora uskoro znatno porasti.

Primer ove galerije dokazuje decentralizovanost Internet mreže i umetnosti, jer jedan uzbekistanski projekat sasvim lako konkuriše i čak preuzima primat bezbrojnim zapadnoevropskim i američkim projektima. Internet je, naime, već realizovani svet bez granica, i sasvim je svejedno gde živite; imate jednak i ravnopravan pristup svim sadržajima. I najveća geografska prostranstva se premošćuju u sekundima, a jedini kriterijumi za posećenost adrese su kvalitet i originalnost.

Dolazeće doba interfejsera

Pojavom Internet umetnosti pre jedva desetak godina, promenio se i dosadašnji odnos umetnik – galerija - kustos. Naime ovladavajući digitalnim medijima komunikacije umetnik je postao ujedno tvorac dela, njegov distributer i propagator. U neku ruku umetnik je sa svojim digitalnim tehničkim okruženjem postao i galerija, i kustos, i izdavač, zatvorivši tako čitav krug koji su do sada popunjavale mnogobrojne institucije i posrednici. Ovo sa jedne strane stavlja umetnika elektronskog doba u mnogo odgovorniju poziciju, jer može lako da naudi svome delu i imidžu, a sa druge strane u mnogome mu olakšava komunikaciju sa publikom, drugim umetnicima i srodnim elektronskim galerijama i izdavačima. Komunikacija je mnogo brža, oslobođena papirologije i finansijskih transakcija. U svakom slučaju sve ove mogućnosti predstavljaju veliki izazov za umetnika današnjice.

Na Internetu postoje institucije koje se bave ovim novim fenomenom i pozicijom umetnika. Jedna od takvih je „Beyond Interface” (engleski: izvan posredovanja) kojom u Americi rukovodi Stiv Dajc, poznati aktivista i stručnjak za nove medijske inicijative. On je nedavno na adresi: www.archimuse.com/mw98/beyondinterface/bi_fr.html oformio elektronski muzej koji sadrži teorijske tekstove o fenomenu veb–arta i galeriju sa radovima dvadeset četiri eminentna autora što rade umetnost isključivo za Internet. Svrha ovoga „muzeja” je da prezentuje odabrane primere umetničkih aktivnosti vezanih za svetsku kompjutersku mrežu, ali i da pokuša da omogući bolje razumevanje i vrednovanje ovakve vrste stvaralaštva i njegovog konteksta.

Kako sam Dajc kaže umetnici interfejs kulture postali su neka vrsta jedinjenja stvaraoca i inženjera. Međutim, po njegovom mišljenju, još uvek nismo došli u „zlatno doba” interfejsera, iako se mogućnosti već sada naziru. U ovom slučaju su umetnici ti koji mogu više da kažu nego teoretičari o tome kako bi trebalo da se ovaj medij u buduće formira i razvija. Oni se još uvek trude da pronađu nove puteve za iskazivanje, a istovremeno su i žrtve i korisnici digitalnih tehnologija koje su im dostupne. Mnogima je u ovom stadijumu još uvek neophodna tesna saradnja sa digitalnim inženjerima, ali su ipak umetnici ti koji daju konačnu formu radovima, odnosno elektronskim interpretacijama svojih ideja. „Beyond Interface” bavi baš ovom novom vrstom umetnika i radova koji se teško mogu smestiti u galerije ili muzeje, birajući najtipičnije i najvrednije projekte. Tako ovaj sajt funkcioniše kao elektronska izložba žiriranih umetničkih projekata za koje je Internet istovremeno dovoljan, ali i neophodan uslov da budu viđeni, doživljeni i odreagovani, s obzirom da su mahom interaktivni.

U ovoj galeriji, ako ne jednoj od prvih, onda svakako jednoj od najbolje teorijski koncipiranih i opremljenih na Internetu, nalaze se između ostalih dela Marka Amerike, Hita Bantinga, Lajze Haton, Džodija, Olje Ljaljine i Alekseja Šulgina, koji ilustruju najrazličitije načine korišćenja medija međunarodne kompjuterske komunikacije u umetničke svrhe. Uz njih se mogu pročitati brojni teorijski tekstovi o Internet umetnosti, koje objavljuju poznati stručnjaci, a date su i izjave pojedinih stvaralaca zaslužnih i nezaobilaznih u razvoju ove kreativne oblasti. Na taj način posetilac ovog veb sajta stiče pun uvid u dela, teoriju i praktično iskustvo aktera tog novog vida stvaralaštva.

Internet je život

U javnosti uglavnom vlada mišljenje da je Internet nešto potpuno veštačko, daleko od ljudi i života, i da one koji se usude da zađu u taj „paralelni svet” čeka još veće otuđenje i samoizolacija. Uzrok tome je svakako, s jedne strane, zaziranje od nepoznatog, jer kompjuterska tehnika je još uvek prosečnom čoveku zagonetka. Sa druge strane to je nedostatak ličnog iskustva u stvarima o kojima se prosuđuje, a o svrsishodnosti Interneta valjda najviše raspravljaju oni koji nisu nikada seli za taj čarobni surferski pult. Oni koji su krenuli u ovu avanturu nemaju vremena da se bave raspravom, već se trude da što više zagrabe iz te zemlje čuda i sloboda.

Da Internet ipak ima veze sa životom potvrđuju ne samo brojni slučajevi uspostavljenih ličnih prijateljstava, pa čak i brakova putem ove svetske kompjuterske mreže, već i sve brojniji umetnički projekti, u kojima se elektronska tehnika upotrebljava u veoma humane, ekološke i poetske svrhe.

Jedan od mnogih Internet projekata koji je trajao danonoćno od 24. oktobra do 7. novembra 1998. zbio se u Kibernetske laboratorije (KIBLA) u Mariboru, a realizovao ga je američki umetnik Eduardo Kac. Projekat je nosio naslov „Daljinski prenos nepoznate zemlje”. U potpunom mraku na podu galerije postavljen je sloj zemlje u koga je posađeno seme biljke. Iznad biljke je stajalo osam projektora, a sveki od njih je bio povezan sa digitalnom kamerom u nekom od osam gradova širom planete: Vankuveru, Parizu, Moskvi, Čikagu, Tokiju, Kabo San Lukasu (Meksiko), Sidneju i u Mouson Stejšnu na Antarktiku (!). Kada posetilac toga sajta na Internetu (adresa: http://www.kibla.org) pritisne na neki od osam crnih pravougaonika koji okružuju digitalnu sliku posejane biljke, uskoro se pojavi snimak iz jedne od pomenutih lokacija. Projektor iznad biljke u Mariboru odmah se aktivira i osvetljava je, bacajući na nju sliku odabranog grada. Ukoliko je na slici svetlije, u zavisnosti od doba dana, utoliko na biljku pada veća količina svetla, i omogućava joj život i bolji rast. Dakle, život ove biljke zavisi direktno od broja Internet posetilaca i od toga iz kojih zemalja svojim izborom daljinski prenose svetlost u Maribor. Osvetljenost biljke se takođe može pratiti, na slici u središtu ekrana. Dok gledamo i osvetljavamo ovu biljčicu, koja polako napreduje i širi listove, vidimo jezero u Vankuveru, neku luku u Sidneju, sunčanu plažu u Meksiku, Tokijo u sumraku, a u Parizu brojna svetla u noći sa Ajfelovom kulom u pozadini. Čovek može, dakle, zahvaljujući Internetu, za čas da se nađe na više krajeva sveta i osmotri atmosferu, vremensku situaciju i doba dana. Ali i da pomogne jednoj udaljenoj biljčici.

Ova permanentna interaktivna Internet instalacija, gde je biološki proces deo umetničkog rada, omogućava iskustvo Interneta kao sistema koji, prenoseći čestice fotona, direktno podržava život. Ona ima snažnu ekološku poruku, podstičući posetioca ovoga Internet sajta da pomogne životu da se održi, stavljajući gledaoca na moralni ispit, koji je u današnje vreme itekako neophodan.

Signalizam i elektronski mediji

Još u svojim počecima 60-ih godinama aktivisti signalizma, autentičnog srpskog avangardnog umetničkog pokreta, oslanjali su se na tekovine elektronske ere i telekomunikacije, neretko koristeći u svom stvaralaštvu računare ili simbole kibernetskog jezika, slovne i numeričke znake, kompjuterske bušene kartice i trake, a u slikovnom repertoaru najnovije tekovine i saznanja astronomije, kosmonautike, astrofizike. U pesničke signalističke tvorevine ulazili su jezički termini nuklearne fizike, kibernetike, elektronike i informatike. Danas signalizam doživljava ostvarenje svojih dalekih vizija i predskazanja i potvrdu svoga prednjačenja u vremenu i kulturi sredine gde se razvija i deluje, kao i među umetničkim pokretima internacionalnog kulturnog prostora. Internet kao sinteza svih tekovina elektronske ere i kao put ka još bržoj i daljoj povezanosti stvaralaca širom planete i kosmosa u istoriji signalizma samo je nova etapa, u kojoj ovaj pokret prirodno učestvuje, teorijski je razmatra i koju stvaralaštvom svojih članova obogaćuje.

(Objavljeno u Internacionalnoj reviji SIGNAL No. 21, 2000).

No comments:

Post a Comment