Saturday, August 15, 2009

Mejl-art kao signal




Guy Schraenen

Mejl-art nije samo skup signala kao znakova već je i sam signal. Mejl-art je signal za uzbunu i signal raznovrsnih novih tendencija, pravaca kao i korišćenja novih medija i tehnika, i, na kraju mada ne i konačno, mejl-art je sredstvo za izražavanje ideja.

Miroljub Todorović, signalista i osnivač signalizma, izdavao je tokom nekoliko godina časopis Signal, i u tu svrhu prikupio na stotine knjiga, publikacija i raznu dokumentaciju među kojom se nalaze i brojni radovi vizuelnih i konkretnih pesnika, i, 1970. godine, osnovao Signalistički dokumentarni centar. Taj Centar je jedan od prvih u svetu gde su na tematskoj osnovi bile prikupljene publikacije, knjige i raznovrsna dokumentacija iz marginalnih izvora širom sveta.

Znak kao signal je u to vreme važio za značajan koncept među umetnicima koji su se bavili konkretnom poezijom. Kako su umetnici, koji su se koristili tim novim međunarodnim jezikom bili iz raznih zemalja (Brazil, Argentina, Engleska, Francuska, Jugoslavija, itd.) jedini način da međusobno komuniciraju i upoznaju jedni druge sa svojim radom bio je putem pošte.

Da li je to već bio mejl-art? U svakom slučaju, umetnici koji su se bavili vizuelnom poezijom, a koji danas više nisu uključeni u međunarodnu mrežu mejl-arta, krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina veoma su aktivno doprinosili organizovanju značajnih izložbi i izdavanju publikacija kao što su: Ovum (Padin – Urugvaj), Asa (Japan), Bloknot (de Rok – Holandija), De Tafelronde (de Vrij – Belgija), Lota Poetika (Sarenko – Italija), i mnoge druge.

Sigurno je da su te širom sveta organizovane manifestacije predstavljale veliku pokretačku snagu u daljem razgranavanju mreže mejl-arta.

Ja sam se, na primer, u pokret poštanske umetnosti uključio kroz izdavaštvo, zatim sam učestvovao u razmeni, da bih se kasnije počeo baviti i organizacijom. Počev od 1965. godine, organizujem izložbe a u saradnji s nekolicinom umetnika, izdao sam i pedesetak knjiga. U to vreme počeo sam da razmenjujem svoje publikacije s drugim umetnicima i izdavačima, a 1976. godine organizovao sam festival „Tekst – zvuk – slika – mala štampa“ koji je na jednom mestu okupio preko 900 publikacija.

Kao i mnogi drugi, mrežu mejl-arta najpre sam koristio za razmenu ideja i materijala, a kasnije i za realizaciju projekata kao što su Sky Art ili Aeropus I koji je bio u stvari, jedan kolektivni rad, tj. kolektivna zvučna kompozicija. U svim tim aktivnostima ja sam, počev od 1975. godine, mogao da računam na saradnju Miroljuba Todorovića.

Samo mali broj konkretnih pesnika, koje sam već pomenuo, još se bavi mejl-artom. Tu su, da navedem imena: Miroljub Todorović, Klaus Groh, Pier Van Dijk i Edgardo-Antonio Vigo. Klemente Padin i Horhe Karabaljo bili su primorani da prekinu svoju pesničku aktivnost i svoje učešće u mreži poštanske umetnosti iz političkih razloga, koji su bili povezni s njihovim radom.

S druge strane, vizuelna poezija kojom su se Padin i Karabaljo koristili, omogućavala je difuziju poruka što neupućenima nisu uvek bile lako prepoznatljive i čitljive, i upravo je ta mogućnost difuzije putem pošte predstavljala značajan faktor, jer je to bio medijum sporazumevanja i opštenja među južnoameričkim umetnicima koje su vlasti, u njihovim zemljama, proganjale. Tako su oni bili u mogućnosti da šire svoje ideje, a da pritom ne budu izloženi opasnosti i neprilikama kao što bi moglo da im se desi da su se služili nekim tradicionalnijim medijem, kao što je književnost, na primer.

Uz sve promene kroz koje je u samom razvoju mejl-art prošao, kao i promene političke, ekonomske ili kulturne prirode, ovaj umetnički oblik doživljava stalni napredak.

Umetnici koriste sve snažnija oruđa u svom stvaralaštvu, a dostupnost sve savršenije tehnike i poštanskih usluga znatno su doprineli njenom daljem razvoju i razgranatosti.

„Umetnost u novoj tehnološkoj eri neće nestati nego će se njena funkcija radikalno transformisati. Od prvobitno magijsko-religijske funkcije, preko novovekovne stvarnosno-prikazivačke umetnost budućnosti, s onim što joj pruža elektronska civilizacija i sasvim nova tehnološka realnost, postaće instrument za modifikovanje ljudske svesti i organizovanje novih načina senzibiliteta.“ (M. Todorović: Fragmenti o signalizmu).

Mejl-artist je, u stvari, umetnik koji u stvaranju svog dela koristi instituciju pošte. Međutim, mejl-art ne možemo posmatrati odvojeno od obimne dokumentacije koja putuje svetom i koja nam omogućava da za svega nekoliko dana saznamo šta se događa hiljadama kilometara daleko od nas.

Aktivnost Miroljuba Todorovića usko je povezana s opštim razvojem vizuelne poezije... publikacija umetnika... i mejl-arta. U svim tim aktivnostima on je učestvovao kao stvaralac sa svojim signalima na dopisnicama, knjigama, brošurama, grafikama, pečatima, itd, kao izdavač knjiga drugih autora, kao organizator izložbi i kao učesnik/saradnik u realizaciji projekata brojnih umetnika.

Jedna od najuzbudljivijih činjenica u vezi s mejl-artom i vizuelnom poezijom, po meni, leži u mogućnosti neprestanog podrivanja establišmenta. Mislim, takođe, da Todorović kroz svoje raznovrsne signalističke aktivnosti predstavlja značajnu sponu u razmeni ideja sadašnjeg trenutka.

Antverpen, februara 1982.

S engleskog prevela S. Rajačić

Objavljeno u katalogu izložbe „Signalistička istraživanja“, Srećna galerija SKC, Beograd, 1982. i u knjizi „Signalizam u svetu“, Beograd, 1984.

No comments:

Post a Comment