tag:blogger.com,1999:blog-36991254357786264372024-03-14T02:30:00.896-07:00Signalizam: manifesti, studije, eseji, prikaziSlobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.comBlogger134125tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-19179709293623239872010-01-13T12:40:00.001-08:002011-11-26T03:38:59.316-08:00SIGNALIZAM<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0.75in;">
<span style="font-size: 130%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0.75in;">
<span style="font-size: 130%;">Miroljub Todorović</span></div>
<span style="font-size: 130%;"> </span> <br />
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">a. Termin <i>signalizam</i> izveden je od latinske reči <i>signum</i> = znak. Signalizam je avangardni stvaralački pokret nasto s težnjom da zahvati i revolucioniše sve grane umetnosti od poezije (literature) preko pozorišta, likovnih umetnosti i muzike do filma, unoseći egzaktan način mišljenja i otvarajući nove procese u kulturi radikalnim eksperimentima i metodama, u okviru permanentne stvaralačke revolucije na koju su naročito uticale tehnološka civilizacija, civilizacija znaka, sve veća primena nauka i naučnih metoda, posebno matematike, u raznim oblastima ljudskog života, i pojava kompjutera kao novih stvaralačkih instrumenata, inspiratora i realizatora umetničkih ideja. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 35.45pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0in; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">a.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span><i>Signalizam </i>je za apsolutni eksperiment u svim umetnostima.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.85pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0in; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">b.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span><i>Signalizam </i>traži od umetnika eksperimentatora da svoje mišljenje i delanje zasniva na naučno-egzaktnim postavkama i metodama. Samo tako umetnosti možemo vratiti njenu prvobitnu konkretnost i istinitost a istovremeno uništiti sav mistički i mistifikatorski talog koji već vekovima pada po njoj da bi je konačno učinio potpuno nesposobnom da prati sve brže kretanje ljudskog društva.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0in; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">c.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>Činjenica da avangardnu ulogu u našem vremenu ima egzaktno-naučni, a ne umetnički duh, kao što je to bilo u nekim ranijim epohama, nikako ne sme da obeshrabri umetnika, a još manje da ga natera na otpor i borbu protiv nauke i nove tehnološke civilizacije. Svaka borba protiv nauke unapred je osuđena na propast jer je borba protiv samog čoveka.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0.25in; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0.25in; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 25.65pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>SIGNALISTIČKA POEZIJA</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">a. U opštoj inflaciji govorne i pisane reči, pevanja i mišljenja u vidu jezičkih kanonada i brbljarija, jezičkog mitomanstva i mistifikacija, signalizam će se u literaturi, prvenstveno u poeziji, zalagati za krajnju lingvističku redukciju reči i njenog svodjenja na sam znak (signalistička poezija u užem smislu).</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">b. Inovirajući poeziju i obnavljajući jezik signalizam će se poslužiti svim raspoloživim sredstvima koje mu pruža tehnološka civilizacija - počev od upotrebe kompjutera, preko upotrebe matematičkih i drugih egzaktnih metoda - za razbijanje tekućeg jezičkog sistema i mišljenja do ukidanja samog jezika, pisanog, nacionalnog, zatvorenog sistema komuniciranja, uvodeći postepeno matematičke i druge simbole i znake egzaktnih nauka kao jedino univerzalni i mogući jezik nove civilizacije. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">c. Ukidajući nacionalne jezike i sadašnju poplavu pisane i već istrošene neprecizne i neinformativne reči, i uvodeći grafički ideogram zasnovan prvenstveno na matematičkim i drugim egzaktnim simbolima nedevalviranog značenja, signalizam će literaturi, a posebno poeziji, otvoriti sasvim nove i neslućene mogućnosti izraza. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0.25in; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> METODI I KLASIFIKACIJA </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> SIGNALISTIČKE POEZIJE </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0.5in; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.1.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>Signalistička poezija u užem smislu (vizuelna poezija)</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 34.2pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.2.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span> Kompjuterska poezija</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 34.2pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.3.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span> Aleatorna ili stohastička poezija</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 34.2pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.4.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span> Statistička poezija</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 34.2pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.5.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span> Permutaciona, kombinaciona i varijaciona poezija</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 25.65pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.6.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span> Scijentistička poezija</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 25.65pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.7.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span> Tehnološka poezija</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 25.65pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.8.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span> Signalistička kinetička i fonička (zvučna) poezija</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 25.65pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.9.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span> Signalistička manifestacija (gestualna poezija)</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 25.65pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.1.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span><i> Signalistička poezija u užem smislu (vizuelna poezija</i>) isključuje reč i počinje da tretira slovo i znak kao osnovno izražajno sredstvo. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.2. <i>Kompjuterska poezija </i>nastaje u saradnji sa elektronskim</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">računarom. Prema stepenu i načinu saradnje umetnika i mašine razlikujemo više metoda i vrsta ove poezije: </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.2.1. Bez završne intervencije autora</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.2.2. Sa manjim ili većim intervencijama</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.2.3. Vanmašinska matematička kreacija na kompjuterskom</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> jezičkom materijalu</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.2.4. Pesnička kreacija na kompjuterskom jezičkom materijalu</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.2.5. Kompjuterska vizuelna poezija sa programiranjem slova i znakova </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.3. Sledeće tri pesničke grupe u našoj kalsifikaciji mogli bismo nazvati jednim opštim imenom <i>matematička poezija</i>. Ova poezija je inspirisana ili nastaje uz primenu i pomoć izvesnih matematičkih metoda i načina staranja. zapravo, ovde dolazi do svojevrsne sinteze intuitivnog i programiranog ludizma čiji je krajnji cilj proizvodnja pesničkih tekstova. Taj intuitivni ludizam, foničke, slikovne i smisaone igre, kao i samostvaralaštvo od sintaktičkih i drugih stega oslobodjenog jezika, u potpunosti dolazi do izražaja u <i>aleatornoj ili stohastičkoj poeziji</i>.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.4 <i>Statistička poezija </i>nastaje primenom nekih opštih načela teorije verovatnoće i statistike, i upotrebom matematičkih tabela slučajnih brojeva u razbijanju tekućih pesničkih jezičkih shema. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.5. <i>Permutacionu, kombinacionu i varijacionu poeziju </i>dobijamo primenom metoda matematičke kombinatorike.</span></div>
<div class="MsoBodyTextIndent" style="font-family: georgia; margin-left: 17pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoBodyTextIndent" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.6. <i>Scijentistička poezija</i>. Pesnik ovde koristi izvesne delove i podatke iz raznih oblasti egzaktnih nauka, pa ih direktno ili sa manjim poetskim intervencijama izlaže čitaocu (ili gledaocu) kao gotovu pesmu, kao konačni skup, ovog puta ne samo naučnih, već i estetskih informacija. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.7. <i>Tehnolo</i><i>ška</i><i> poezija</i>. U traganjima za osvežavanjem pesničkog jezika, pesnik može da koristi izvesne spoljne i druge manifestacije i oznake potrošačkog društva: skraćenice, jezik reklama itd., dajući im svojim poetskim intervencijama odredjeni smisao i značenje. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.8. <i>Signalistička kinetička i fonička (zvučna) poezija </i>operišu sledećim izražajnim sredstvima i materijalima u stvaranju pesme: glasovima, znacima, slovima, rečima, predmetima, zvucima, svetlosnim efektima, bojenim površinama. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 35.25pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.8.1. Estetske manifestacije pesničke mašine <i>Zvezdozor</i>.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 35.25pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.8.2. Proizvodi pesničke mašine <i>Signatvor.</i></span> </div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 35.25pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.8.3. Signalistički projekti</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 35.25pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.8.4. Signalistički objekti.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.9. Signalistička manifestacija (gestualna poezij) je novi otvoreni komunikacioni sistem, gde umetnik (pesnik, proizvodjač dela) a često i akcija samog korisnika (konzumenta) tog dela još uvek u procesu proizvodnje, postaju sastavni deo konačne umetničke tvorevine. Osnovna izražajna sredstva u ovoj pesničkoj disciplini su akcija i gest.</span></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: right;">
<span style="font-size: 130%;"> (1969/70)</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia;">
<span style="font-size: 130%;"> (Objavljeno u Internacionalnoj reviji “Signal” No. 1, 1970, Beograd i u knjizi “Signalizam”, Gradina, Niš, 1979)</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<span style="font-family: georgia; font-size: 130%;"><br /></span></div>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-86005236218553109472010-01-13T12:39:00.001-08:002011-11-26T03:27:34.388-08:00MANIFEST SIGNALIZMA<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">Miroljub Todorović</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">(REGULAE POESIS)</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"><i>Teze za opšti napad na tekuću poeziju </i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0in; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>NAUKA </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0in; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.1.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>Svet nauke po nekima nije i svet bića, već samo </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">kvantifikovanih pravilnosti, veštih jezičkih konstrukcija i beznadežne kvadrature ljudskog uma. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.1.2. Ako je nauka jezik, onda je to jezik same suštine sveta. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.2. TEKUĆA POEZIJA </span></div>
<div class="MsoBodyText" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt;">
<span style="font-size: 130%;">1.2.1. Stvari i bića tekuće poezije ne govore sopstvenim jezikom. U dijalogu sa svetom i vremenom oni se služe isključivo jezikom pesnika. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.2.2. Zakoni jezika pesnika su zakoni stvari i bića tekuće poezije.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.2.3. Činjenica da se taj jezik modifikuje odmah nakon uspostavljanja odnosa sa svešću čitaoca ne umanjuje bitnost gornjeg zaključka. U vertikalnoj i horizontalnoj hijerarhiji jezika (jezici čitalaca, jezici trenutaka čitanja), jezik pesnika kojim govore stvari i bića pesme služi kao osnova za sve buduće jezičke nadgradnje uslovljene uspostavljanjem odnosa izmedju tog jezika kroz stvari i bića pesme i svesti svakog čitaoca ponaosob. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.2.4. Ovaj jezik, nastao mešanjem jezika pesnika kroz pesmu i jezika čitalaca kroz njihovu intenziviranu svest, znači jezik trenutka, teško odredljivog vremenski i prostorno, u osnovi jezik sa atomizovanim i isključivim dejstvom samo na čula jednog subjekta, označavamo kao jezik tekuće poezije. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 70.5pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.3. PRIVATIZACIJA POEZIJE</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.3.1. Jezik tekuće poezije nije univerzalan.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">l.3.2. Jezik tekuće poezije je privatan i isključiv.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.3.3. Od romantizma do danas poezija je postojala sve privatnija. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0.75in; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1. 4. P E S M A</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> 1.4.1. Pesma je izvan pesnika. U procesima, u odnosima stvari i bića univerzuma.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> 1.4.2. Pesma je u svetu. Pesma je dogadjanje sveta.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.5. POEZIJA</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.5.1.Poezija je najviši oblik egzistencije sveta.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0.75in; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> 1.6. SLOBODA PESME</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.6.1. Nova poezija zahteva potpunu slobodu pesme.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 25.65pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.6.2.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span> Ova sloboda podrazumeva se kako u odnosu na pesnika, tako i u odnosu na svet iz koga pesma nastaje.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0.75in; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.7. JEZIK</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.7.1. Jezik je sve ono što omogućuje pesmu.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.7.2. Putem jezika pesma izlazi iz bezličja stvari i procesa prirode i započinje svoj dijalog sa univerzumom. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.7.3.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span> Jezik signalističke poezije mora biti zajednička tvorevina pesme kao događaja sveta i pesnika kao bića u tom istom svetu, bez koga pesma ne može da se osamostali i povede dijalog sa univerzumom.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0.75in; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.8. ENERGIJA JEZIKA</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 56.25pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.8.1.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>Signalistička poezija će označiti potpuno oslobadjanje </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">energije jezika.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.8.2.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>U tekućoj poeziji proces oslobadjanja ove energije je spor (oksidativan). Razbijanjem osnove jezičke materije na njene molekule (reči) i atome (slova), doći će do povratnih procesa fisije i fuzije raznih elemenata jezičkog bića (zvukovno, grafičko i ostalo mnogostruko zračenje reči) i potpunog oslobadjanja energije jezika.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.8.3. Moguća je merljivost potencijalne energije jezika. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0.75in; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.9. ULOGA JEZIKA</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.9.1. Jezikom koji nastaje kao simbioza jezika pesnika, jezika mašine i jezika još neostvarene pesme, pokušava se preneti neizrecivo u stvarima, bićima, procesima materije i njihovim medjusobnim odnosima </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.10. MOGUĆA ODREDNICA SIGNALISTIČKE POEZIJE</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.10.1 Signalističku poeziju možemo odrediti i kao aktivnost pesnika i mašine, ili samo pesnika da se kroz jezik (i grafičku formu) omogući pesmi da izadje iz bezobličja stvari i procesa prirode i povede svoj dijalog sa svetom. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.10.2. Stvari i bića signalističke poezije moraju govoriti jezikom univerzuma.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.10.3. U naknadnom procesu, koji nastaje izmedju bića pesme i suštine sveta pesnik i mašina su samo katalizatori.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.11. GRANICE JEZIKA </span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 17.1pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 130%;">1.11.1. Pesnik mora stalno da pomera granice postojećih jezika. Jer pomerati granice jezika znači pomerati granice sveta. A pesma je u strukturi sveta. Ona je događanje sveta. </span></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0.75in; text-align: right;">
<span style="font-size: 130%;"> (Rtanj, maj 1968)</span></div>
<div class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0.75in;">
<span style="font-size: 130%;">(Objavljeno u časopisu “Gradina” broj 1, januar, 1970, Niš i u knjizi “Signalizam”, Gradina, Niš, 1979)</span></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="font-family: georgia; margin-left: 0.75in; text-align: right;">
<span style="font-size: 130%;"> </span></div>
<span style="font-family: georgia; font-size: 130%;"><br /></span></div>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-78151972322924791062010-01-13T12:37:00.001-08:002010-01-13T12:38:32.896-08:00POEZIJA - NAUKA<!--[if gte mso 9]><xml> <w:worddocument> <w:view>Normal</w:View> <w:zoom>0</w:Zoom> <w:punctuationkerning/> <w:validateagainstschemas/> <w:saveifxmlinvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:ignoremixedcontent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:alwaysshowplaceholdertext>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:compatibility> <w:breakwrappedtables/> <w:snaptogridincell/> <w:wraptextwithpunct/> <w:useasianbreakrules/> <w:dontgrowautofit/> </w:Compatibility> <w:browserlevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel> </w:WordDocument> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:latentstyles deflockedstate="false" latentstylecount="156"> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><!--[if !mso]><object classid="clsid:38481807-CA0E-42D2-BF39-B33AF135CC4D" id="ieooui"></object> <style> st1\:*{behavior:url(#ieooui) } </style> <![endif]--><!--[if gte mso 10]> <style> /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0in 5.4pt 0in 5.4pt; mso-para-margin:0in; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;} </style> <![endif]--> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 1.5in;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span><span>Miroljub Todorović</span><span lang="SR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 1.5in;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoHeading9" style="font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><br /></span></span></p> <h2 style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span>Manifest pesničke nauke </span></span></h2> <p class="MsoFooter" style="font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span><span> </span>''Savremena nauka uvodi čoveka u jedan novi svet. Ako čovek misli nauku obnavlja se kao misaoni čovek.''</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: right;font-family:georgia;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span> </span><span> </span>Gaston Bašlar<i>: Racionalni materijalizam</i><span></span></span> </p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><br /></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 53.25pt; text-align: justify;font-family:georgia;"><!--[if !supportLists]--><span style="font-size:130%;"><span>1.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span></span>IZVORI </span><!--[endif]--></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;">Nove stranice realnosti otvorene fizikom, hemijom i biologijom stoje već duže vremena pred pesnicima čekajući da budu prevedene u stihove.<span> </span>Pesnici ih, medjutim, ignorišu, ''ne vide'' ili ne prihvataju. U ovim sudbinskim trenucima za umetnost i nauku, poezija nezainteresovano ili prestrašeno okreće glavu od nevidjenog rasta tehnološke civilizacije, početaka osvajanja svemira, otkrića mezona, antimaterije, kvazara, tajni belančevina, protoplazme, svetlosti, azota i ugljenika, biohemijskih i fizioloških procesa u tkivima biljaka, kariokineze.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;">Prodor nauke u srce materije (žive - genetika, mrtve - nuklearna fizika) i srce svemira (radioastronomija i astrofizika), ne samo što nije približio, nego je još više udaljio naučnika i umetnika.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Antičko doba, medjutim, nije znalo za ovaj ogromni i naizgled nepremostivi jaz izmedju nauke i poezije. Stvarajući gigantske kosmogonije, obuhvatajući u svojim poemama sudbinu čitavog sveta (svemira), Hesiod, Empedokle, Parmenid i Lukrecije bili su ujedno pesnici, filozofi i naučnici. Tek negde od srednjeg veka i alhemičara, kada naučne discipline postepeno stupaju na čvrsto tle racionalizma, gradeći svoju posebnu slliku sveta i svoj jezik, ovaj rascep je potpun.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;">Razvoj hemije i fizike doveo je krajem devetnaestog veka, do razbijanja mehanicističke slike sveta Bolcmana i rušenja veličanstvene ali, u osnovi, jednostavne i jednostrane vizije makro i mikrokosmosa, izgradjene na atomu kao ''jedinstvenoj nedeljivoj'' čestici. Nešto kasnije, usvajanjem Plankove teorije kvanta i Ajnštajnove specijalne i opšte teorije relativiteta, poljuljala se vekovima negovana formalno-logička i racionalistička struktura naučnog duha. Konačno, De Broljijevim talasima materije, Hajzenbergovom relacijom neodredjenosti i novijim otkrićima iz biologije (struktura i uloga protoplazme i belančevine u živoj materiji, veza izmedju diskontinuiranih kvantnih pojava i mutacije, uloga gena i hromozoma kod oformljavanja živih organizama), nauka se gotovo približila izvorima iracionalnog.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Moderni naučnici-vizionari, u stvaranju veličanstvenih hipoteza o materiji (živoj i mrtvoj) i svemiru, u putovanju u nepoznato, onostrano, učinili su, možda, prvi korak ka približavanju poezije i nauke.</span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><br /></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 35.25pt; text-align: justify;font-family:georgia;"><!--[if !supportLists]--><span style="font-size:130%;"><span>2.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span></span>POETSKA VIZIJA JEDINSTVA ČOVEKA, MATERIJE I SVEMIRA </span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 35.15pt; text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Poezija združena sa naukom (pesnička nauka), prihvatajući <i>način</i> <i>mišljenja</i> naučnika i modernog proroka, usvajajući od nauke njenu strogost, a od poezije analogiju i smisao za iracionalno, biće sposobna da nam objašnjava paradokse materije i da razrešava tajnu stvaranja. Ona će morati, pre svega, da prekine sa <i>tiranijom osećanja</i> i potrebama srca. Da se odrekne samoopevavanja i jalovog postavljanja pitanja da li je ovom vremenu potrebna ili nepotrebna.<span> </span>Ovakva kakva je sada, ona je savršeno nepotrebna. Združena sa naukom, čitajući i dešifrujući nove stranice univerzuma, poezija neće više postavljati pitanja o smislu sopstvenog postojanja.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Prihvativši od romantičara imaginaciju kao stvaralački instrument i smisao za čudesno, nova poezija u svemu drugom<span> </span>mora stajati na pozicijama apsolutno suprotnim poziciji romantizma i raznim vidovima savremenog neoromantizma. U tom smislu biće i njeno nastojanje za postepenom desubjektivizacijom poetske slike. Ona želi, konačno, da raščisti sa narcisoidnim i nedovoljno opravdanim pravom pesnika da bude stalni i neprikosnoveni predmet poezije. Pesnička nauka će izjednačiti čoveka (kao predmet opevanja) sa stvarima, prirodom, hemijskim, biohemijskim i fiziološkim procesima, mrtvom i živom supstancom, ne dajući prednost ni njemu ni njegovim odnosima s prirodom, stavljajući ga i određujući mu mesto u svemu onom što označavamo kao univerzum.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Podvrgavajući apstraktnu naučnu shemu i simbol tvoračkoj lavini novog jezika i nove forme, dovodeći čitav svoj duh u stanje aktivnosti kod koje su sve sposobnosti – naučnika, pesnika i alhemičara – zavisne jedne od druge, razbijajući svojom, do maksimuma usijanom imaginativnom svešću<span> </span>veći deo naučne, logičke i racionalističke osnove, novi pesnik će biti u stanju da od mrtve sheme i suve formule, metodom intuitivne sinteze, stvori živu pesničku sliku, novu viziju sveta, otvori neslućene puteve pesničke nauke.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Tek ovako shvaćena i ostvarena, nova poezija biće najviši akt misli koji pred sobom kao zagonetke ima čoveka, materiju i svemir.</span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><br /></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 53.25pt; text-align: justify;font-family:georgia;"><!--[if !supportLists]--><span style="font-size:130%;"><span>3.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span></span>VERHAREN,<span> </span>RENE GIL, FUTURISTI </span><!--[endif]--></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 35.15pt; text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;">Svi raniji pokušaji približavanja poezije nauci – Emil Verharen, naučna poezija Rene Gila i, na jednom posebnom planu futuristi i neofuturisti – propali su zbog nemogućnosti pesnika da ostvare sintezu poetskog i naučnog jezika, odnosno da poezijom dublje prodru u jezički sistem nauke. </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Dok su Verharen i futuristi prihvatili samo spoljne oznake nove tehnološke civilizacije – avion, automobil, fonograf, električno svetlo, mašine kao predmet poezije – Rene Gil je isuviše proširio krug nauka spremnih da se sintetišu sa poezijom, uključivši ti i sociologiju i istoriju, te se izgubio u lavirintima mnogobrojnih i nimalo srodnih naučnih disciplina.<br /></span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><br /></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 53.25pt; text-align: justify;font-family:georgia;"><!--[if !supportLists]--><span style="font-size:130%;"><span>4.<span style="font-style: normal; font-weight: normal;"> </span></span>JEZIČKO ISKUSTVO </span><!--[endif]--></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 35.15pt; text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;">Malo pažljivija lingvistička ispitivanja omogućavaju nam da u jednom jezičkom sistemu razlikujemo više jezika. Pre svega, svakodnevni (praktični) i emocionalni, a onda poetski i naučni. Ono bitno što razlikuje svakodnevni i emocionalni jezik od poetskog i naučnog je komunika-tivnost. Kod poetskog i naučnog komunikativnost je svedena na minimum. Sama nauka, ovakva kakvu<span> </span>sada imamo, nije ništa drugo do jedan veoma složen jezički sistem. Temelji <span>ovog jezičkog sistema – novostvorene reči, pojmovi i simboli</span> – postavljeni su pre tri do četiri stotine godina naglim razvojem nauke. Dosadašnje osvežavanje pesničkog jezika vršilo se uglavnom na izvorima praktičnog i emocionalnog jezika. Jezik nauke bio je, u najmanju ruku, zapostavljen. <i>Osnovni cilj nove poezije je prodiranje u taj jezički sistem</i><span> </span>Funkcija naučnog jezika obično se iscrpljuje u egzaktno-logičkim formulacijama, simbolima, hipotezama i zakonima. Za pesnički jezik bitna je estetička funkcija. <i>Oduzeti naučnom jeziku deo njegove egzaktno-logičke funkcije i pomeriti ga ka estetičko-iracionalnim zračenjima</i>, značilo bi uspeti u jednom od načina ostvarivanja nove poezije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: right;font-family:georgia;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span> </span><span> </span><span> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: right;font-family:georgia;" align="right"><span style="font-size:130%;">(1967/68)</span></p> <p class="MsoNormal" style="font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;">(Objavljeno u književnom časopisu “Polja”, god. XIV, broj 117 – 118, jun – jul 1968. Novi Sad i u knjizi “Signalizam”, Gradina, Niš, 1979)</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-88925101762093069942010-01-13T12:35:00.000-08:002010-01-13T12:36:40.467-08:00T R A K T A T I<!--[if gte mso 9]><xml> <w:worddocument> <w:view>Normal</w:View> <w:zoom>0</w:Zoom> <w:punctuationkerning/> <w:validateagainstschemas/> <w:saveifxmlinvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:ignoremixedcontent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:alwaysshowplaceholdertext>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:compatibility> <w:breakwrappedtables/> <w:snaptogridincell/> <w:wraptextwithpunct/> <w:useasianbreakrules/> <w:dontgrowautofit/> </w:Compatibility> <w:browserlevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel> </w:WordDocument> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:latentstyles deflockedstate="false" latentstylecount="156"> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><!--[if !mso]><object classid="clsid:38481807-CA0E-42D2-BF39-B33AF135CC4D" id="ieooui"></object> <style> st1\:*{behavior:url(#ieooui) } </style> <![endif]--><!--[if gte mso 10]> <style> /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0in 5.4pt 0in 5.4pt; mso-para-margin:0in; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;} </style> <![endif]--> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span><br /></span></span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span>Miroljub Todorović</span><span lang="SR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span><br /></p><span style="font-size:130%;"><span></span></span><br /><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>O PESMI </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Pesma kao emocionalno-intelektualna kategorija ne suprotstavlja se Materiji. One čine jedinstvo u svom zajedničkom nepoštovanju Smrti.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>O MOGUĆNOSTIMA LOGIČKO-MATEMATIČKE ANALIZE KOSMOSA I PESME </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>''Svemir je logičan'', izjavljuje britanski astronom i astrofizičar Fred Hojl, tvorac najnovije veoma zanimljive hipoteze o nastanku Svemira. Šta možemo izvući iz ove njegove tvrdnje? Pre svega - da je Kosmos podložan logičko-matematičkoj analizi naše svesti. Iz ovog dalje sledi da je otkrivanje njegove suštine moguće zavisno od uslova istraživanja i mogućnosti teorijskog uopštavanja.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Logičnost Svemira u izvesnom smislu je viša od one sa kojom se srećemo u svakodnevnom odnosu sa stvarima. Već je dokazana irelevantnost fizičkih i hemijskih zakona u kosmičkim razmerama, a posebno prilikom ispitivanja njegovog nastanka i suštine. Postave se zakoni i utvrde pojmovi koji važe do izvesne granice teorijskog uopštavanja. Onda se na osnovu tih zakona pronalaze novi koji eliminišu prethodne. Jedna sfera je savladana, ulazi se u novu koja traži druge pojmove i šira teorijska objašnjenja za svoju konačnu spoznaju. </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Ova viša logičnost Kosmosa istovetna je sa logikom koju poseduje nova poezija. Kosmos u malom, nova poezija u sebi krije groblje već priznatih poetskih pa i fizičko-hemijskih i moralno-pravnih zakona i kanona. Ipak, to joj nimalo ne pomaže da izbegne nemilosrdnu logičko-matematičku analizu naše svesti. Kao i kod istraživanja Kosmosa, mi ćemo umesto srušenih postavljati nova pravila, vršiti uopštavanja, ulaziti u nove sfere, kretati se sve dublje ka srcu Pesme.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Ako u toj matematičkoj analizi ocenjujemo i energiju njenog jezika, neobično je važno da odredimo broj koji pokazuje koliko je u trenutku stvaranja bila povećana valentnost pesnikovog duha (svesti). Ovo pod uslovom da valentnost shvatamo šire no što je definiše hemija, kao sposobnost pesnikovog duha da asimilira različite pojmove spoljnjeg i unutarnjeg sveta gradeći sa njima stabilna jedinjenja koja nazivamo pesmom.<br /></span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><br /></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><br /></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>O KRETANJU MATERIJE </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Pokreti krvne plazme pri bojažljivim nalozima razum-nih ćelija slični pipanjima svesti podložne zračenjima iz-vesnih galaksija neuhvatljivih ambicioznim sočivima zvezdozora. Oblik ovog skupa zrnaste Materije stalno pro-menljiv i kvantitativno i kvalitativno, obeshrabren nemerljivošću Prostora u kome egzistira, stvara nova demonska božanstva života. </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>To je onaj stvaralački proces (napor) žive Materije koja je ipak nešto više od ''supstance obdarene oblikom'', ako je suvo definiše Dekart, ističući najpre njene geometrijske kvalitete, a zapostavljajući svojom nemetaforičnom ocenom (što bi u ovom slučaju moralo da se uradi) njenu najznačajniju osobinu, kretanje.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Jer, Materija je kretanje, beg od bezdna, kao let noćne ptice uslovljen osobenostima njenih instinkata, kojoj stoička kosmologija sopstvenog bića ne dopušta da podlegne varljivim čulnim obmanama Prostora i cvetnim mirisima Smrti što ih tama otvara i u svojim najnevinijim trenucima.</span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><br /></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><br /></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;">O JEDINICAMA VREMENA </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Jedinice Vremena su olovni zidovi koji nas odvajaju od zračenja drugih svetova. Vreme treba identifikovati<span> </span>smrću jer ubija maštu i uništava logiku razuma. Nemilosrdno u svojim rečitim postavkama ono nam jasno pokazuje našu nemoć u savladavanju mikro i makro kosmosa.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Dok stojim pred bezdnom zagledan u zvezde, u mome oku, u zvezdozoru, pramičak galaksije udaljen 500 hiljada svetlosnih godina. Pet stotina hiljada godina svetlost putuje da bi odslikala svoj izvor u mojoj svesti i ostavila dokaz o našoj nemoći u odnosu na Vreme.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Logika i razum potpuno se gube pred užasima vremenskih rastojanja. Jedino je još matematika sposobna da izdrži svu njihovu težinu. Neumoljivim, poetsko-metaforičnim i gotovo stravičnim brojkama ona precizno meri i sekcira ogromnu telesinu vremenske životinje pred kojom je i naša mašta već posustala.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>O SVEMIRSKIM KATASTROFAMA</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Očekujem uništenje našeg svemira kroz<span> </span>petnaest milijardi godina. Pod ovim podrazumevam, pre svega, promenu oblika, možda i veličine u odnosu na današnje razmere, a nikako i uništenje njegove tvoračke snage Materije. Materija će biti i glavni<span> </span>nosilac i inicijator uništenja današnjeg oblika Svemira. Ovo proizilazi iz dubine njene dijalektičke prirode. Sklona vrlo čestim, ekscesivnim promenama, Materija retko zadržava jedan oblik. Kod fizičkih procesa ona se menja samo spolja, prelazi iz jednog agregatnog stanja u drugo, pri čemu se molekuli mešaju, zgušnjavaju ili razredjuju, ali ostaju kvalitativno isti. Kod hemijskih procesa razbijaju se čvrste molekularne strukture, i atomi elemenata se mešaju i spajaju po hemijskim zakonima u jedinjenja dajući razne nove oblike, kvalitativno menjajući Materiju. </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Nauci je poznata još jedna suštinska i dublja promena oblika Materije koja se ne odigrava više u molekulu, već u samom atomu, zapravo u njegovom jezgru, gde se menjanjem broja čestica koje ulaze u njegov sastav uništavaju jedni a stvaraju drugi elementi.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Poznato je da se osnovne supstance (elementi) razlikuju jedni od drugih samo po broju protona u jezgru. Ako uzmemo jezgro vodonika, koje se sastoji od jednog protona, pa mu dodamo još jednu od ovih čestica, dobićemo jezgro helijuma. Dodavanjem jednog protona helijumu dobijamo litijum, itd. Materiju možemo ovako kontinuirano menjati do najtežih elemenata koji u jezgru sadrže više desetina protona. Ova promena moguća je samo u odredjenim uslovima temperature i pritiska. Da bi se savladala odbojna električna sila koja se odupire povezivanju protona, jer su oni istog (pozitivnog) električnog naboja, potrebne su ogromne temperature i pritisci. Takve temperature i pritisci pojavljuju se redovno u svemirskim katastrofama. </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>U ovom času Materija našeg svemira nalazi se u ekspanziji. Njeni osvajački ciljevi usmereni su ka nesagledivim Prostorima iza zvezda i Vremena. Ipak, Energija njene ekspanzije nije beskonačna. Jednog trenutka Svemir posustaje, skoro pred samim ciljem, potrošivši gotovo svu Energiju, ali ne odustajući od svojih namera skuplja se, koncentrišući Materiju za ponovna osvajanja. Koncentracijom menja se oblik dotadanjeg Svemira (u tome je njegov poraz), Materija se sabija i zgušnjava, povećava se Energija. U zgusnutoj magmi sveukupne kosmičke Materije vladaju nezamislive temperature i pritisci kao posledica kombinovanih delovanja gravitacionih sila i termonuklearnih reakcijia. Pod njhovim se uticajima atomi elemenata neprestano menjaju, dajući sve novije i novije oblike Materije. Jednoga trenutka udarima nagomilane Energije ovo ogromno kosmičko jaje eksplodira i koncentrisana Materija sa velikim elanom vrši ponovnu ekspanziju, gradeći nove svetove. Jedan Svemir je završio, a drugi traje do utroška koncentrisane Energije.</span></p> <p class="MsoNormal" face="georgia" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span> </span>Poraz Svemira u kome sam i od koga sam oteo ovo malo Materije pretvorene u njen najgeniozniji oblik, živu supstancu obdarenu svešću, za svoju vremenski ništavnu egzistenciju, i moj je potpuni poraz. Jer, onog trenutka kada kroz petnaest milijardi godina molekuli i atomi, koji sada tvore moje telesno i svesno biće, budu obezličeni (kvalitativno promenjeni) u opštem haosu svemirske katastrofe, i kada posle eksplozije celokupne Materije budu odbačeni jedan od drugog milijarde svetlosnih godina, i poslednje čestice moje utvare prestaće da upozoravaju Svemir da sam postojao, da sam ga se užasavao, suprotstavljao mu se i pretio mu, doživeću svoj konačni poraz uronivši u najdublje i nepovratne vrtloge Ništavila.</span></p> <p class="MsoNormal" face="georgia" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: right;font-family:georgia;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span> </span><span> </span>(Niš 1962. – Beograd 1966.)</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: right;font-family:georgia;" align="right"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 1.5in;font-family:georgia;"><span style="font-size:130%;">(Objavljeno u knjizi “Signalizam”, Gradina, Niš, 1979)</span></p>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-82616245150677479272009-12-19T11:07:00.000-08:002009-12-19T11:08:03.922-08:00Pesnička avangarda<span style="font-family: georgia;font-size:130%;" ><span><br />Miroljub Todorović<br /><br /><br />Naša civilizacija, koju bez ikakvih ograda, iako se nalazi tek na prvom stepeniku svoje elektronske i kosmičke ekspanzije, možemo nazvati planetarnom, bitno menja način života ljudi u dosad apsolutno neuporedivim razmerama. Ove promene, zasnovane, uglavnom, na sve bržem usavršavanju tehnoloških sredstava menjaju i čovekov odnos prema umetnosti. Jedna od grana umetnosti koja se konačno našla na brisanom prostoru radikalnih zahvata pospešenih tehnološkom ekspanzijom, jeste i književnost. Dojam da je književnost u izvesnom zakašnjenju, posebno u odnosu na likovne umetnosti, pa i muziku, nije varljiv. On je potekao, delimično, iz čistog uverenja da je reč, jedan od elemenata literature, nerazoriva, i kao takva nepodložna eksperimentalnim operacijama kakvim su podložni: crta, boja ili ton. Dobija se utisak da je književnost dugo i ljubomorno čuvala svoju nevinu poziciju kraljice umetnosti, izbegavajući bilo kakvo prožimanje sa ostalim njenim granama, posebno vizuelnim.<br /><br />Masmedijalna difuzna sredstva civilizacije druge polovine dvadesetog veka: televizija, film, videotejp, atakuju kako na reč tako i na štampanu stranicu (knjigu) kao tradicionalno uporište književnosti. Kombinacija vizuelnog sa foničkim i verbalnim u specijalnim uslovima „kinetičkog čitanja“ dodaće i onu neophodnu, sada nepostojeću dimenziju budućim oblicima literature.<br /><br />Neki od ovih budućih oblika vidljivi su u svojim rudimentima već u prvim decenijama dvadesetog veka, u kaligramima Gijoma Apolinera, „rečima u slobodi“ rodonačelnika futurizma Marinetija, eksperimentima ruskih pesnika i istraživača: El Lisickog i Hlebnjikova, dadaističkim šokantnim igrarijama slikom, rečju i slovima (Raul Hausman, Šviters, Man Rej, Dišan) i nadrealističkim kolažima.<br /><br />Svima njima zajedničko je što tragaju za novim oblicima istraživanja primerenim našoj civilizaciji. Tako, oni se zalažu za „razaranje tradicionalnog verbalnog medija književne kulture“ i naglašavaju „da knjigu treba nadvladati novim nematerijalnim sredstvima“. Po njima, knjiga budućnosti biće anacionalna. „Mnoge ideje mogu se izraziti samo ideografski“, kažu oni, i zato „treba razbiti dosadašnji verbalni jezik, stvoriti nov alfabet, nadnacionalni i kosmički znakovni jezik.“<br /><br />Nova poezija, ipak, morala je da sačeka nekoliko decenija, dva svetska rata i znatno savršenija sredstva masovne komunikacije da bi se tada manje-više rasute i neprimećene, možda i u fragmentima izbacivane ideje skupile, oplemenile, razradile i u drugačijim okolnostima dobile na značaju i težini.<br /><br />Naravno, ove misli i ideje bile su samo inspirativni podstrek novoj generaciji koja je morala da podnese glavni teret preciznijih teoretskih formulisanja i stvaranja takvih dela u kojima bi se videlo nešto više od golih predviđanja o tome kako bi trebalo da izgleda buduća literatura.<br /><br />Neposredno posle Drugog svetskog rata javljaju se u Francuskoj letristi, na čelu sa pesnikom i teoretičarem Isidorom Isuom, koji u svojim manifestima ističe da su mogućnosti upotrebe reči u pesništvu već iscrpene i da letrizam predlaže „čistiji i dublji element versifikacije – slovo.“ Konstatujući da su stvorili najvažniju školu posle nadrealističke i da do sada nije bilo sistema koji je dao toliko novih elemenata i formalnih struktura, letristi predlažu i „infinitezimalnu estetiku, disciplinu zasnovanu na delićima (partikulama) koji nemaju neposredno značenje, pri čemu svaki element egzistira u onoj meri u kojoj nekome omogućuje da zamisli drugi element, bilo mogućan, bilo nepostojeći.“<br /><br />Letristi, međutim, nisu odigrali onu presudnu ulogu u stvaranju pokreta širokog međunarodnog značaja kao što je to učinila sledeća avangardna škola „konkretne poezije.“<br /><br />Sredinom pedesetih godina u Brazilu počinje da deluje grupa „Noigandres“ (Haroldo de Campos Augusto de Campos i Decio Pignatari). Oni objavljuju konkretnu poeziju i u svom poznatom manifestu iz 1958. godine „Pilot plan for concrete poetry“ ističu da: „Konkretna pesma saopštava vlastitu strukturu. Ona je predmet u i po sebi samoj, a ne interpretacija nekog spoljnog objekta i manje-više subjektivnih sentimenata. Njeno materijalno: reč (zvuk, vizuelna forma, semantički sadržaj). Njeni problemi: funkcionalne relacije ove materije. Faktori sličnosti i srodstva, psihologija forme dela (Gestalt). Ritmovi: relacione moći. Konkretna poezija upotrebljava fonetski sistem i analognu sintaksu, kreirajući jedan specifično lingvistički verbovokovizuelni prostor koji deli preimućstva neverbalne komunikacije, ne odričući se moći reči. Sa konkretnom pesmom proizvodi se fenomen metakomunikacije: koincidencije i simultaniteti verbalnih i neverbalnih komunikacija; ali, napominju oni, reč je o komunikaciji formi, strukturnih sadržina, a ne o običnoj poruci.“<br /><br />Istovremeno, i sa sličnim idejama, ali nezavisno od njih, pojavljuje se i Bolivijac Eugen Gomringer. Za njega, stav konkretnog pesnika pred životom je pozitivan sintetičko-racionalistički. Poezija nije više ventilacija sentimenata i misli svih vrsta već oblast lingvističke gradnje u tesnom odnosu sa zadacima modernih komunikacija. „Cilj nove poezije je, kaže Gomringer, da poeziji vrati organsku funkciju u društvu i na taj način ponovo odredi mesto pesnika. Kako u isto vreme treba misliti na formalno pojednostavljenje naših jezika i na slovo-znak pisma, to se i ne može govoriti o organskoj funkciji poezije osim da se ona uvede u proces jezika. Iz toga razloga nova poezija je u celini i u delovima jednostavna i vidljiva; istovremeno, ona postaje predmet za gledanje i upotrebu: predmet misli i igra misli. Ona zaokuplja svojom kratkoćom i svojom krajnjom konciznošću. Ona se pamti, ona se utiskuje u memoriju kao slika; ona služi današnjem čoveku svojim karakterom objektivne igre, a pesnik njoj služi izvesnim darom za igru.“<br /><br />Veće interesovanje za konkretnu poeziju nastaće tek 1962. godine, kada ona osvaja Nemačku (zemlje nemačkog jezičkog područja, Švajcarsku i Austriju) a nakon toga i Italiju, Veliku Britaniju i SAD.<br /><br />Posle prodora u Nemačku, konkretna poezija počinje naglo da se širi i dobija pristalice među pesnicima, grafičarima, dizajnerima, istoričarima umetnosti i estetičarima. Osnivaju se grupe, od kojih je najznačajnija ona u Štutgartu, okupljena oko profesora Maksa Benzea (Max Bense), jednog od vodećih teoretičara konkretne poezije. Ovaj autor polazi od hegelovske konstatacije da je konkretno ono što je neapstraktno. Po njemu: „Konkretno postupa svaka umetnost koja svoj materijal upotrebljava kako to odgovara funkcijama materijala, a ne kao što bi to, možda bilo moguće u smislu prenosnih predstava. U izvesnom se pogledu konkretna umetnost može shvatiti kao materijalna umetnost.“ Konfrontirajući tradicionalno i progresivno (moderno) shvatanje literature, Benze ističe da konvencionalno poimanje literature izdvaja u njenom razvoju ono što predstavlja trajne, neprolazne, manje-više konstantne elemente i obeležja – orijentišući se, dakle po onome što je već usvojeno i tradicionalno. Nasuprot tome, progresivno poimanje literature ističe shvatanje da je pojam napretka potrebno preneti i na literarni posao. U tradicionalnom poimanju literature, zaključuje ovaj autor, jače je istaknuta njena društveno-komunikativna funkcija a u progresivnom poimanju intelektualno-eksperimentalna.<br /><br />Definišući konkretnu poeziju, Maks Benze polazi od činjenice „da je reč o pesništvu koje ne reprodukuje semantički ili estetski smisao svojih elemenata, na primer reči, s uobičajenim nastankom određenih sadržaja pravilno i gramatički, već se igra vidljivim vezama i povezanostima površina. Ne suprotstavlja reči jedne drugima u misli, već njihova isprepletenost u percepciji predstavlja konstruktivno načelo ove poezije. Reč nije u prvom redu iskorišćena kao intencionalna veza značenja već kao materijal za prikazivanje, tako da se značenje i prikazivanje uslovljavaju recipročno. Simultanost semantičke i estetske funkcije reči temelji se na istovremenom korišćenju svim materijalnim dimenzijama tih jezičkih elemenata, koji se mogu razbijati na slogove, zvukove, morfeme ili slova, tako da izraze stanje jezika u nezavisnosti od njegovih analitičkih i sintetičkih mogućnosti.“<br /><br />Štutgartska grupa pokreće ediciju Rot, koju vodi dr Elizabet Valter (Elizabeth Walter). U ediciji se, u ograničenom tiražu, pojavljuje niz konkretnih pesnika, internacionalnih antologija i više knjiga estetičara, poznavalaca modernih pesničkih strujanja i semiologa. U nemačkim gradovima tih godina održava se i nekoliko izložbi na kojima pored Nemaca i Brazilaca učestvuju i pesnici iz drugih zemalja.<br /><br />Ovde moramo odmah da istaknemo da se prve ideje o signalizmu kao specifičnom avangardnom pokretu, koji se formirao u Jugoslaviji, javljaju već 1959. godine, potpuno nezavisno od onoga što se dešavalo u Brazilu i svetu. Te ideje isto tako nezavisno razvijaju se tokom 1960. 1962. i 1963. godine kroz verbalnu i vizuelnu (grafičku) poeziju koja se inspiriše egzaktnim naukama, univerzalnim jezikom matematičkih, fizičkih, hemijskih i astrofizičkih simbola, što je jedna od specifičnosti i novina koje signalizam unosi u literarna istraživanja. Tih godina, naš književni pravac dobija sve jasnije konture, raspravlja o prostoru koji je „skup svih tačaka pod zapreminom pesme“ i zaključuje da „reč ima četiri dimenzije.“ Osnovne njegove premise su da je nauka sredstvo poezije i da je ona kao takva proizišla iz poezije. Ajnštajnova formula teorije relativiteta proglašena je za vrhunsku metaforu.<br /><br />Svoju čvršću teoretsku podlogu i ime nova pesnička škola dobija 1968. (dotadašnji naziv je scijentizam). U prvim manifestima naglašeno je da će u signalističkoj poeziji doći do potpunog oslobađanja energije jezika. Jezik je u tradicionalnoj (tekućoj) poeziji zatvoren, uokviren određenim morfološko-sintaksičkim konvencijama, pa je proces oslobađanja ove energije spor (oksidativan). U signalizmu se razbija osnova jezičke materije na molekule (reči) i atome (slova) što dovodi do veoma snažnih povratnih procesa fisije i fuzije raznorodnih elemenata jezičkog bića (zvukovnog, grafičkog i ostalog mnogostrukog značenja reči), potpunog oslobađanja jezičke energije i ponovnog spajanja u neočekivane, iznenadne, misaone, foničke i slikovne celine. Tu se jezik približio jednom entropičkom molekularnom haosu, kome je prethodila akcija razaranja, da bi se kroz negentropički pesnički duh i imaginaciju ponovo vratio u vidu nestandardnih slika obogaćenih značenjima i značenjskim nijansama visoke informativne vrednosti.<br /><br />To je u stvari rađanje, gradnja jednog jezika od datih elemenata čije sada drugačije kontekstualno povezivanje u sintagmatske celine stvara eksplozivne i višeznačne pesničke mozaike. Energija tog jezika je približno merljiva, a merila su određena nekim od osnovnih postavki teorije informacije.<br /><br />Pesnik u signalizmu stvara sam ili uz pomoć mašina, matematičkih modela, gde intuitivno i imaginativno nadgrađuje postignute rezultate. Kroz grafičku formu, pomoću materijala, objekata, zvuka, kinetičkih naprava i gesta, on omogućava pesmi da izađe iz bezobličja stvari i procesa prirode i povede svoj dijalog sa svetom. To je i njegov dijalog sa stvarima, bićima, celokupnim univerzumom čiji je neodvojivi deo.<br /><br />Jezik univerzuma, jezik je pesničke neizrecivosti. Pesnik mora osvajati taj jezik, razbijati zidove zatvorenih sistema gde su se već ustajali istrošeni i mrtvi jezici čija je informativnost ravna nuli. Pesnik je rušilac i gradilac istovremeno. Uvek na samoj ivici provalije jezičke entropije i banalizovane pesničke informacije, on je primoran da stalno pomera granice postojećih jezika, neprekidno širi oblasti njihovih semantičko-tematskih i komunikacionih dejstava. Pomerati granice jezika znači pomerati granice sveta, osvajati nove predele univerzuma. A pesma je u strukturi sveta. Ona je događanje sveta (univerzuma).<br /><br />Do formiranja pokreta dolazi sledeće (1969) godine kada se signalizam jasnije i znatno šire formuliše kao avangardni stvaralački pokret sa težnjom da zahvati i revolucioniše sve grane umetnosti: od poezije (literature) preko pozorišta, likovnih umetnosti, muzike do filma, unoseći egzaktan način mišljenja i otvarajući nove procese u kulturi radikalnim eksperimentima i metodama u okviru jedne permanentne stvaralačke revolucije na koju su naročito uticale tehnološka civilizacija, civilizacija znaka, sve veća primena nauka i naučnih metoda, posebno matematike u raznim oblastima ljudskog života, i pojava kompjutera kao novih stvaralačkih instrumenata, inspiratora i realizatora umetničkih ideja.<br /><br />Signalizam se pokazuje kao kompleksan stvaralački pokret znatno širi, ekstenzivniji i razmahnutiji, sa složenijim istraživačkim instrumentarijem i ambicioznijim poduhvatima u literaturi i umetnosti, nego što su to konkretna, vizuelna, spacijalna i druge avangardne discipline.<br /><br />U tekstovima koji slede posle prvih manifesta vrši se produbljivanje različitih grana signalizma kao sveobuhvatnog umetničkog pokreta, naročito signalističke poezije u kojoj se detaljno klasifikuju sve pesničke vrste i njihove metode. Posebno mesto u toj klasifikaciji zauzimaju kompjuterska i signalistička vizuelna poezija. Kao glavni zadatak ove druge ističe se prevazilaženje verbalnog pesničkog izraza.<br /><br />Komunikacioni sistemi se usavršavaju. Nova elektronska era stvorila je i stvaraće sve složenija sredstva za informisanje i komuniciranje. Postojeći (nacionalni) jezici nemoćni su kada je u pitanju univerzalna komunikacija. Oni sve više gube od onog značaja koji su imali u ranijim epohama govora i pisma. Jezik slike pokazuje se kao jedan od mogućih meta-jezika buduće planetarne civilizacije. Ukidajući tekuće jezike sa svim njihovim opterećenjima signalistička poezija će preći u novoj tehnološkoj eri na neposredno delovanje putem čisto vizuelnih i foničkih sredstava.<br /><br />Glas, slovo i prostor u žiži su istraživanja. Njihove sintetičke varijacije, interaktivni procesi, određuju se kao osnovne operativne jedinice novih tekstualnih struktura. Tekst je pletivo sačinjeno od tih elemenata. Gusto pletivo znakova i značenja, afektivnog i racionalnog, izraženo u neprekidnom raspadanju i ponovnom rađanju hibridnog jezika sa akustičkim, verbalnim i vizuelnim intonacijama. Jezika monstruma koga jedva naziremo na zamagljenim ekranima budućnosti. Jezika koji više nije samo govor, samo krik. To je pletivo gde se i belina (praznina) pojavljuje kao posebna informaciona vrednost.<br /><br />Za razliku od jednodimenzionalne (tradicionalne) pesme, egzistentni prostor signalističke vizuelne poezije je trodimenzionalan. U tom prostoru pesma apsorbuje sadašnjost, slobodno ulazi u najavljenu budućnost, bez griže savesti odbacuje prošlost. Komunikativna, a istovremeno i poetska (estetska) vrednost slova u novoj verbalno-vizuelnoj strukturi signalističkog teksta, gde je i prostor važan elemenat semantičkog određenja, izjednačava se, a često i prevazilazi njegovu znakovnu vrednost u tekućem jeziku. Formiraju se složene strukture značenja sa povratnim i samogradilačkim, nadgrađujućim dejstvima.<br /><br />Pored slova ili celih reči kao superznakovnih struktura, površinu signalističke pesme mogu ispunjavati i drugi znaci, elektronski, hemijski i drugi egzaktni simboli, crtež, kolaži, fotografije, koji u određenom prostoru pesme stvaraju verbalno-vizuelne metajezičke konstelacije.<br /><br />To više nije artikulisani govor što „prigušuje ljudski krik“, već složena homokosmička jezička mašina sva istovremeno u rastu i raspadanju čije će pletivo satkano od materije slične najfinijim vlaknima nerava i zvezdanog zračenja, omogućiti čoveku da potpunije iskaže svoje protivurečno biće.<br /><br />Posebno mesto u lepezi signalističkih istraživanja zauzima i gestualna poezija. Akcija i gest tu su osnovni jezik pesme često u kombinaciji sa drugim (kinetičkim, foničkim, verbalnim) elementima. Telo postaje višeznačni komunikativni medij. Njegovi pokreti, reakcija na spoljne i unutarnje impulse, njegov govor odvija se kroz akciju kao izvor značenja i značenjskih modaliteta. Akcija, dakle, ne bi bila samo jedan fizički proces“ iz koga proizilaze „predmeti-znaci“ kao opšti elementi sistema komunikacije. Govor tela u akciji je intuitivan, kompleksan i višeslojan. Pošto najčešće ne podleže konvencijama kulture njime se neposredno mogu otkriti i izraziti najdublji slojevi bića.<br /><br />Prodorom u Italiju, početkom prošle decenije, konkretna poezija dobija drugačije oblike, otvara se smelija dimenzija upotrebom tehnike kolaža, sve više se isključuje reč, pa i slovo iz pesme i postepeno se izdvaja nova, paralelna avangardna disciplina – vizuelna poezija (poesia visiva).<br /><br />Desetak godina nakon njenog nastanka italijanski pesnici i teoretičari Euđenio Mičini (Eugenio Miccini) i Mikele Perfeti (Michele Perfetti) u svom „tekstu „Vizuelna poezija i sadašnjost-budućnost“ pokušavaju da je konfrontiraju ne samo prema tradicionalnoj već i prema konkretnoj poeziji i drugim avangardnim strujanjima. Tako oni ističu da je „odnos između vizuelne poezije i avangarde sadržan u činjenici da je avangarda (od prvih godina ovog veka pa sve do šezdesetih godina) bila endoliterarna, to jest da je nastala iz književnosti i, mada je išla putem negacije (dijalektičke negacije kao izvora istorije), u stvari, nastavlja njeno tkivo, stvarajući novu tradiciju i opet se utapajući u književnost.“<br /><br />S druge strane ukazuju oni, vizuelna poezija se, odbacujući privilegovan status pridavan verbalnoj upotrebi reči i samoj reči, postavlja van književnosti; ona je dopunjuje; ne koristi se direktno njenim modelima, ne poštuje njene žanrove, i čak postavlja sebe kao alternativu.<br /><br />Osnovni nedostatak dosadašnje „endoliterarne“ avangarde, zaključuju ovi pesnici, jeste u tome što je ona radikalno kritikovala jezik, postavljajući književnost kao lingvističku autobiografiju, to jest postavljajući jezik kao subjekt i nameravajući da postigne metodičnu neizražajnost i nerazumljivost, a ne nove oblike izražavanja. Novonastale formalističke discipline u punoj su meri opravdale ovakvu njenu strukturu i razvoj, ali nisu uklonile književnost sa terena lingvistike.<br /><br />Manje radikalan od ove dvojice pesnika jeste teoretičar i vizuelni pesnik Lamberto Pinjoti (Lamberto Pignotti), on tvrdi da u korenu današnje vizuelne poezije postoji neka vrsta tradicije koju sačinjavaju sva ona traženja što su vekovima nastojala da iz samog bića pesme preskoče branu reči i daju stihu likovnu očiglednost i konkretnost. Ovaj autor zaključuje da bi se sve veće prihvatanje vizuelne poezije kao jednog od izraza savremene umetnosti i savremene civilizacije moglo najpre objasniti „tradicionalnim međusobnim traženjem poezije i slikarstva.“<br /><br />Za italijansku kritičarku Rosanu Apičelu (Rossana Apicella), jezik vizuelne poezije nastaje iz prelomne revizije izražajnih sredstava, i mi smo sada u našoj eri suočeni sa jeretičkom evolucijom jezika. Ova jeres ogleda se u ukrštanju, simbiozi, simultanosti vizuelnog i verbalnog jezika, gde je slovo alfabeta istovremeno i zvuk i slika. Prema Apičeli, „reč je dvostruko označiteljska: u verbalnom smislu i zbog vizuelne realnosti koja može da se menja prema dispoziciji i veličini slova asamblaža stvorenog približavanjem slova predmetima – simbolima, tipografskom realizacijom koja je, takođe, aluzivno ironična, melanholična, desakralizovana socijalna ili politička satira.“ Vizuelna poezija je proistekla, dakle, iz permanentnog eksperimentisanja, rezultat je „pesničke akcije“ i određuje se kao fenomen potpune novine, „spontan i silovit gest, prvi prelomni gest dvadesetog veka.“<br /><br />Reči ove kritičarke o vizuelnoj poeziji kao o „aluzivno ironičnoj“ „socijalnoj i političkoj satiri“, posebno se mogu odnositi na poeziju, kako već pomenutih Mičinija i Perfetija, tako i na Lučana Orija (Luciano Ori) izvanredno lucidnog i snažnog pesnika koji svoju angažovanu poeziju često koristi i u neposrednoj političkoj borbi.<br /><br />U Italiji, vizuelna poezija ima veliki broj pristalica. U raznim gradovima deluje više desetina, pa i stotina stvaralaca i grupa. Najznačajnije su one okupljene oko braće Spatola i izdavačke kuće Geiger iz Torina, zatim oko časopisa Techne i Euđenija Mičinija iz Firence i oko izdavačke kuće Amodulo i časopisa Lotta poetica iz Breše.<br /><br />Lotta poetica startuje sredinom 1971. godine pod uredništvom mladog avangardnog pesnika i marksistički orijentisanog intelektualca Sarenka (Sarenco) i uglednog belgijskog (flamanskog) pesnika i romansijera starije generacije Paula de Vrea (Paul de Vree). Časopis odmah postaje veoma poznat u svetu avangarde već po samoj činjenici da izlazi mesečno, što do tada nije bio slučaj sa glasilima ovakve vrste.<br /><br />U Francuskoj, šezdesetih godina, pored letrizma, Pjer Garnije (Pierre Garnier) oko časopisa Les lettres, čiji je glavni urednik, okuplja grupu i uskoro objavljuje prve tekstove o spacijalizmu (prostornoj poeziji). U tim tekstovima, kao posebne spacijalističke grane on definiše foničku i semantičku poeziju. Semantička pesma, prema Garnijeu, ne koristi se jezikom kao ekspresijom nečega… ili ekspresijom za…. već na uobičajen način sadrži indikativni naziv poput uputstava, lekarskih recepata, naredbi. Jezik je u semantičkoj pesmi u znatnoj meri potcenjen, jer on više nije indikacija za… indikacija prema… Slede signali, panoi, uputstva da se poživi nekoliko trenutaka u poeziji. Ova poezija, zaključuje Garnije, ne teži za inovacijama već za inicijacijom.<br /><br />Nešto kasnije (1968), u Parizu počinje vrlo snažno da dejstvuje grupa vizuelnih pesnika okupljenih oko časopisa Approches (urednici Jean Francois Bory i Julien Blain) i izdavačke kuće Agentzia (urednik Jochen Gerz). Njihov duhovni vođa Žan Fransoa Bori u predgovoru svojoj antologiji Once again (Njujork 1968) kaže da je pisac podređen linearnom pismu, uprkos svojoj želji za nezavisnošću, stalno guran u jedan duhovni svet, u civilizaciju koja više nije njegova i koja može pripadati samo prošlosti. Zato je, možda, kriza jezika i postavljanje tog pitanja od početka ovog veka bila samo neprestana bitka sa predodređenim neuspehom: od Džojsa do Rob Grijea. Vizuelna poezija, završava ovaj autor, razvijajući se poslednjih nekoliko godina, od objektivnih elemenata dostigla je do te mere nezavisan oblik da se možemo upitati ne nalazimo li se pred nekom novom estetikom koja bi mogla potpuno da preobrazi odnose jezika i svesti.<br /><br />Za Anrija Šopena (Henri Chopin). koji, takođe, pripada spacijalističkom pokretu i pariskom krugu avangardnih pesnika, ali se kasnije odlaskom u Englesku više približava anglosaksonskoj školi konkretista, sve ove nove poezije beže iz ostarelih društava, iz raspoložive i već milenijumima nepromenljive zalihe misli, gde tonu i gube se sve revolucije. Po njemu, ove poezije se ne zadovoljavaju istraživanjima, kako je to činio nadrealizam, pomoću lingvističkih postulata fiksiranih i nametnutih, znači zatvarajućih; one izoluju jezik, modifikuju, preturaju ga, oslobađaju ga, oslobađaju njegov duboki život, stvarajući nove strukture (vizuelne, akustičke, sintaksičke) i izazivaju pojavu dotad nepoznatih stanja, postavljajući tako čoveka u neprekidni milje kreacije i slobode.<br /><br />Japanski vizuelni pesnici, prema rečima pojedinih kritičara, više se od ostalih odriču konvencionalnih reči, unapred utvrđenih i klišetiranih pravila smeštenih u dubokoj i tvrdokornoj tradiciji jezika, korena semiotika označavanja, što im omogućuje da dostignu kontrolu čitave jedne skale promena „na razini stvaranja.“ Gotovo svi ovi pesnici okupljeni su u Tokiju oko avangardne grupe Asa i časopisa literarnog veterana Kitasona Katuea Vou.<br /><br />Sedamdesetih godina, u Holandiji deluju Hans Klavin (Hans Clavin), časopis Subvers, G. J. de Rok (G. J. de Rook), časopis Bloknoot i Herman Damen (časopis za zvučnu poeziju Ah). U Belgiji: Ivo From (Ivo Vroom), časopis Labris i Paul de Vre (De Tafelronde).<br /><br />De Vre objavljuje jednu od prvih antologija novog pesništva Poezie in fusie (1968). Knjiga sadrži obimne tekstove, na holandskom, o konkretnoj, vizuelnoj i fonetskoj poeziji sa preciznim biobibliografskim podacima o autorima, zbirkama pesama, avangardnim revijama i izložbama.<br /><br />Veoma snažnu aktivnost razvija de Rok. Posle gašenja časopisa Bloknoot, čiji je bio urednik, on u Hagu osniva Arhiv za vizuelnu, konkretnu i eksperimentalnu poeziju, kompletirajući ga kako knjigama, plakatima, slajdovima, časopisima i drugim štampanim i umnoženim materijalom, tako i originalnim prilozima autora iz svih krajeva sveta. U okvirima arhiva, a u saradnji sa poznatim muzejima i izdavačkim kućama u Holandiji i Belgiji, de Rok organizuje nekoliko izložbi (Amsterdam, Antverpen, Hag, Utreht) i objavljuje dve značajne antologije. Prva pod nazivom: Anthologie visuele poezie (Visual poetry anthology) (1975) obuhvata sto trideset i tri pesnika iz dvadeset i pet zemalja. Njena specifičnost je u tome što su štampani isključivo do tada neobjavljeni radovi autora;. Druga de Rokova knjiga: Historische anthologie vizuele poezie (1976) još je interesantnija. Tu je on pozvao petnaest pesnika da u sažetom obliku opišu istorijski razvoj vizuelne poezije u svojoj zemlji. Tako se po prvi put na jednom mestu objavljuju razvojni tokovi vizuelne poezije što će omogućiti kasnijim istraživačima i teoretičarima da o ovom fenomenu dublje i pouzdanije govore.<br /><br />Tekstovi u antologiji ukazuju na jedinstvo avangardnog pokreta vizuelne poezije, ali istovremeno i na određene specifičnosti i razlike. Te razlike potencirao je, u neku ruku, i sam sastavljač koji pored istorijskog pregleda objavljuje po jednu ili više vizuelnih pesama, po njemu, karakterističnih za pojedine narode i avangardne grupe.<br /><br />U Čehoslovačkoj, u Brnu, gde živi, možda najznačajniji avangardista ove zemlje – Jirži Valoh (Jiri Valoch), i u Pragu, nailazimo na veliki broj stvaralaca.<br /><br />U Španiji, uglavnom u Madridu, deluje nekoliko avangardnih grupa: „Zaj“ (Juan Hidalgo, Walter Marchetti, Esther Ferrer), kao i grupe okupljene oko mladih pesnika F. H. de Zabale (F. J. de Zabala) i Fernanda Miljana (Fernando Millan). Tokom 1972. i 1973. Francisko Hoze de Sabala organizuje u okviru galerije „Daniel“ u Madridu više izložbi avangardne poezije koje kasnije gostuju u Barceloni i Napulju. Od izložbenog materijala Sabala 1973. godine štampa i jedan izbor pod nazivom Experimenta (poesia experimental).<br /><br />Daleko je značajnija antologija Fernanda Miljana i J. G. Sančesa (J. G. Sanchez): La escritura en libertad što je objavljuje 1975. godine madridska izdavačka kuća „Alianza“. Antologija je luksuzno opremljena i na više od tri stotine strana, uz obiman i studiozan predgovor sastavljača, i sa mnoštvom, ali ne baš potpunih i jasno sređenih bibliografskih podataka, predstavlja nam sto četrdeset i devet autora. Zanimljivo je da se po prvi put u jednu međunarodnu antologiju ovakve vrste uključuju i letristi (Isidor Isu i Moris Lemetr), kao i pripadnici američke bit generacije (Alen Ginsberg i Lorens Ferlingeti).<br /><br />Urugvajac Klemente Padin (Clemente Padin) nekoliko godina neumorno izdaje reviju Ovum 10 i organizuje niz izložbi vizuelne poezije u Montevideu i drugim gradovima Južne Amerike. Prema ovom pesniku koji se bavi i teorijom, znak je pretpostavljen predmetu i činu. „Stvarnost je zamenjena svojim lingvističkim predstavljanjem i samo predstavljanje obezbeđuje, po idejnoj navici, njeno prevladavanje istine i života. Od dva elementa znaka, označitelja i označenog, drugi je onaj preko kojega se utvrđuje deformacija; označitelj ne napušta da bude to što jeste: predmet zvučne i vizuelne prirode prema čemu se emituje ili predstavlja grafički, delimično ili potpuno, iako se nedeljivim svojstvom znaka ne bi mogla osloboditi dejstva istog. Preko označitelja se utvrđuje nova poezija, mada se neki pravci poštuju i vrednuju označenim.“<br /><br />U Čileu, do obaranja i ubistva predsednika Aljendea, aktivan je Guljermo Dajzler (Guillermo Deisler) profesor na Likovnoj akademiji u Antofagasti. Dajzler osniva i rukovodi malom izdavačkom kućom »Ediciones Mimbre“. U izdanju ove kuće pojavljuje se njegov antologijski izbor petnaest pesnika Poesia visiva en el mundo (1972).<br /><br />Najistaknutije mesto u redovima avangarde SAD-a zauzimaju izdavači Something Else Press i umetnik neiscrpne stvaralačke energije Dik Higins (Dick Higgins). Dik Higins je zapravo osnivač i glavna motorna snaga Something Else Press-a. Podjednako je impresivan rad mladog pesnika i kritičara Ričarda Kostelaneca (Richard Kostelanetz), sastavljača nekoliko nezaobilaznih antologija vizuelne poezije i eksperimentalne proze, urednika njujorškog godišnjaka Assembling.<br /><br />U uvodnom eseju svoje antologije Breakthrough Fictioneers (Something Else Press 1973), ovaj autor ističe da je proza književna disciplina koja je trenutno najmanje obavezna da eksperimentiše. Razvoj ostalih grana umetnosti do sada gotovo nije uticao na prozu pa se zato upravo u njoj oseća potreba za umetničkim oživljavanjem. Nova proza teži da izbegne nedostatke modernih masovnih medija, kako bi prenela iskustva i percepcije koje je u drugim oblastima komunikacije tehnološki nemoguće doneti. Kostelanec govori i o unošenju vizuelnih elemenata koje zahteva naša civilizacija, a kao jednu od prepreka u objavljivanju eksperimentalne proze navodi teškoće koje proističu iz štamparskih konvencija.<br /><br />Na avangardnom planu, u Kanadi ističu se B. P. Nikol (B. P. Nichol), revije Ganglia i Gronk, a u poslednje vreme i veoma informativan časopis File iz Toronta.<br /><br />U Australiji mladi i smeli pesnici okupljaju se oko časopisa Born to concrete koji izdaje Rozmari Edvards (Rosemary Edwards) u Kolingvudu.<br /><br />Na samim počecima avangardnih kretanja, u Velikoj Britaniji pojavljuje se više grupa i glasila U Londonu izlaze Pages Dejvida Brajersa (David Briers). Writers Forum Boba Kobinga (Bob Cobbing) i D. S. Uedara (D. S. Houedard), kao i A (časopis za vizuelnu poeziju) Džeremija Adlera (Jeremy Adler). Povremeno se pojavljuje i Kontexts Majkla Gibza (Michael Gibbs). U Kardifu zapažamo izdavačku kuću Second Aeon i istoimeni časopis pod rukovodstvom mladog velškog pesnika Pitera Finca (Peter Finch). U Edinburgu, na ovom polju, značajan je rad galerije „Richard Demarco“.<br /><br />Pored već pomenutih grupa i autora u Zapadnoj Nemačkoj, poslednjih nekoliko godina veoma je aktivan i Klaus Groh, sastavljač više antologija konceptualne umetnosti, konkretne i vizuelne poezije (Concept-Art Project-Art 1971, Aktuelle Kunst in Osteuropa 1912, Visuell – Konkret – International 1973), izdavač i urednik informacionog biltena Info koji oko sebe okuplja nekoliko stotina umetnika iz evropskih i vanevropskih zemalja. Groh je direktor Centra za istraživanje dadaizma (Dada Research Center), verovatno najznačajnijeg, i sa najobimnijom dokumentacijom, centra ovakve vrste u svetu. Zajedno sa Grohom u Oldenburgu deluje i Valter Foke (Walter Focke) štampajući zanimljive zbornike (Etc., Utopia, Off limits).<br /><br />Dr Klaus Peter Denker (Klaus Peter Dencker). docent Univerziteta u Erlangenu, 1972. godine objavljuje Texbilder (Visuelle Poesie International) antologiju koja obuhvata vizuelnu poeziju od antike do današnjih dana.<br /><br />Specifična je i uloga dr Zigfrida J. Šmita (Siegfried J. Schmidt), mladog profesora sa Univerziteta u Bilefeldu, posle Maksa Benzea, najcenjenijeg teoretičara konkretne i vizuelne poezije u Nemačkoj. On za konkretnu poeziju kaže da se manifestuje u različitim oblicima, čiji je zajednički imenitelj činjenica da jezik, odnosno semiotički sistem uopšte, postaje tema ove poezije. Konkretna poezija ne govori o „nečemu“, nego to „nešto“ pokazuje, što znači da nije ni mimetička ni anegdotička, nego generativna i objektivirajuća; ona predstavlja komunikativno ponašanje čovekovo, njegovo „semiotic behaviour“, i to na polivalentan način, to jest na način koji je estetičan u novom smislu te reči.<br /><br />Što se tiče vizuelne poezije, za nju Šmit tvrdi da svesno ostvaruje program celokupnog pesništva – jezik kao umetnost „U vizuelnoj poeziji samo je jezik istinit: on je cilj i tema pesništva. Vizuelni tekst pokazuje, a ne iskazuje ništa. On je ono što je.“ Vizuelna poezija, prema Šmitu, je kao celina estetski proces: ona menja svest posmatrača, slamajući sheme koje očekuju, odbijajući da upotrebljava jezik kao što je inače uobičajeno.<br /><br />U Jugoslaviji, na planu konkretne i vizuelne poezije, neko vreme je istraživala slovenačka grupa Oho, koja okuplja mlade umetnike nesumnjivog stvaralačkog potencijala. Ova grupa nema svoje glasilo, ali radove redovno objavljuje u časopisu Problemi i listu Tribuna. U izboru Francija Zagoričnika, splitski Vidik 1973. godine štampa Antologiju konkretne i vizuelne poezije u Sloveniji. Taras Kermauner u predgovoru te antologije kaže „da se konkretna poezija bavi rečju kao znakom, a ne kao nosiocem značenja (sadržaja), premda je to značenje konotirano i sama ga pesma ne može eliminisati.“<br /><br />Zagrebački časopis Bit, u redakciji Vere Horvat Pintarić i Branimira Donata posvećuje čitav jedan broj konkretnoj i vizuelnoj poeziji, sa iscrpnim, veoma informativnim tekstovima redaktora i prilozima vizuelnih pesnika iz svih krajeva sveta. Istovremeno, u časopisu Rok u Beogradu, štampani su prilozi Francija Zagoričnika, slovenačke grupe Oho, američkih fluksusovaca i vizuelnih pesnika okupljenih oko pariske revije Approches.<br /><br />Nakon dužih priprema, tokom 1970. pojavljuje se i prvi broj internacionalne revije Signal glasila beogradske signalističke grupe i već ranije formiranog pokreta. Taj broj pored manifesta signalizma donosi i dve selekcije: strane konkretne i vizuelne pesnike i jugoslovenske signaliste. Časopis je učinio mnogo za afirmaciju signalizma kao specifičnog stvaralačkog pokreta koji se razvio u našoj kulturi. Pored časopisa osniva se i Signalistički dokumentacioni centar s ciljem da prikuplja materijale i prati kretanje ne samo signalizma, već i ostalih avangardnih struja u svetu.<br /><br />Signalisti razvijaju aktivnost posebno na međunarodnom planu. Povezuju se sa nizom grupa, revija, galerija i više stotina umetnika iz Istočne i Zapadne Evrope, Severne i Južne Amerike i Australije. Objavljuju svoje priloge u stranim glasilima, antologijama i zbornicima. Već krajem sledeće (1971) godine, u okviru novosadskog Uj Symposiona, izlazi i prva antologija signalističke poezije sa dvadeset autora. Istovremeno, u dva broja beogradskog Studenta, u redakciji Jovice Aćina, štampan je izbor stranih i domaćih pesnika eksperimentatora.<br /><br />Godina 1972. značajna je za signalizam, i nova literarna strujanja u Jugoslaviji, zbog pojave knjige vizuelnih tekstova Strip-stop Oskara Daviča, radikalnog avangardiste, najinspirativnijeg i najradoznalijeg našeg stvaraoca. Pišući o Daviču i pitajući se šta je, u stvari, fenomen Davičovog pesničkog nastupa u celini – kritičar Ostoja Kisić je kazao da je reč o pesniku koji je od knjige do knjige „neponovljiv i po sebi i po drugima.“<br /><br />U pogovoru svojoj zbirci, koja je nastala u saradnji sa slikarom Predragom Neškovićem, Oskar Davičo piše: „O drugoj se slici radi, drugim konotativima. U pitanju je lik nečeg, nekog koji bi, ne postojeći, još mogao možda da bude. Ne laskajući nikom i ničem, ni u preverbalnoj zoni ništa time ne desituira čoveka. Sve što mu pripada, obema nogama stoji čvrsto ukopano u tle vremena i prostora, odnosa u zajednici i stava prema njoj i njima. Ako tako nešto opravdava umetnosti, zašto ne bi i ove napore Predraga Neškovića i moje. Na odlasku od reči; i na povratku njima. Na putu stalne negacije datog radi punijeg potvrđivanja i u duhu života sve oslobođenijeg snažnih pritisaka iscrpenih mitova. Sve snažnijih što su iscrpeniji i lakši u svojoj lenjoj osećajno-misaonoj repetitivnosti. To ne znači da bismo hteli lišiti sebe i druge ičeg što nas tekuće tvori. Najmanje ljudskosti mitski saznajne moći. I kad hoće da i slučaj stavi u službu namernog čoveka. Uvek u nameri daljih oslobađanja.“<br /><br />Na kraju, prateći istorijat razvoja konkretne, vizuelne i signalističke poezije, potrebno je da istaknemo i rad istoričara umetnosti i likovnih kritičara Biljane Tomić Denegri i Ješe Denegrija, koji tokom 1969. i 1970. u Beogradu organizuju nekoliko pesničkih izložbi i pišu o istraživanjima na ovom planu kod nas i u svetu.<br /><br />Isto tako od značaja je angažovanje Bogdanke Poznanović, likovnog pedagoga i avangardnog umetnika, i Dejana Poznanovića, prevodioca, koji deluju preko Tribine mladih i časopisa Uj Simposion u Novom Sadu, inspirišući niz mlađih vojvođanskih eksperimentatora.<br /><br />Pregled avangardnih kretanja u svetu i u našoj zemlji, tokom poslednje dve decenije, uverava nas da do sada u istoriji svetske literature nije bilo pesničkih strujanja tako masovnih i tako internacionalnih kao što su to konkretna, vizuelna i signalistička poezija. Tome su nesumnjivo doprinela i nova sredstva komunikacije koja čine sve da se čovek ne oseća nacionalno izolovanim. „Ljudi su sve manje određeni nacijom, nacionalnim jezikom, a sve više funkcijom koju zauzimaju u društvu i svetu.“ Definišući svoju „Totalnu poeziju“, Adrijano Spatola kaže: „Ona živi prema svetu, ide prema svetu, kreće se. I zbog tog otvaranja, totalna poezija ima svoju prvu i ogromnu prepreku u nacionalnoj poeziji. Razne nacionalne poezije žive od predrasuda i baziraju se iznad svega na ubeđenju da je jedini instrument širenja, na drugu stranu granica i carinarnica, prevod. Ali te granice i carinarnice su stvarne barijere; samom činjenicom da postoje, i da postoje čak i za poeziju, pokazuju da su još čvrsto na stadijumu plemena. Možda je totalnoj poeziji poveren ogroman zadatak: uništiti nacionalizme, uništiti privatnu koncesiju kulture…“.<br /><br />Radikalno nova pitanja i novi estetski procesi koje su pokrenule konkretna, vizuelna i signalistička poezija pokazuju da su one logičan rezultat evolutivnih tokova književnosti, u skladu sa razvojem civilizacije. To je poezija budućnosti, kako je već jednom rečeno, koja je upravo počela.<br /><br />1973–1976.<br /><br />(Objavljeno kao predgovor u antologiji „Konkretna, vizuelna i signalistička poezija“, časopis „Delo“, broj 3, 1975, a proširena verzija teksta u knjizi Miroljuba Todorovića „Signalizam“, Niš, 1979, str. 9 – 26.)<br />Prvi put objavljeno: 1975<br /><br /></span></span>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-57245395284482031082009-12-19T11:05:00.001-08:002010-06-02T09:30:52.820-07:00Tokovi signalizma<span style=";font-family:georgia;font-size:130%;" ><span><br />Miroljub Todorović<br /><br /><br />Počeci signalizma1 vezani su za 1959. godinu i pokušaje da se u našu poeziju, gde su do tada suvereno vladali principi neoromantizma i zakasnelog simbolizma, unesu novi tonovi primereni elektronskoj i tehnološkoj civilizaciji.<br /><br />Ti su počeci bili vezani za jezik i napore da se poezija revolucioniše uvođenjem svežih, još literarno neistrošenih jezičkih amalgama egzaktnih nauka: fizike, biologije, hemije, astrofizike i matematike. Tako je i prvobitni naziv ovih kretanja – scijentizam.<br /><br />Već naredne godine scijentistička poezija iskoračuje izvan jezika i daje prve vizuelne plodove inspirisane Apolinerovim kaligramima. U godinama 1962. i 1963. ona sve više insistira na egzaktnom. Nauka se definiše kao sredstvo poezije i ukazuje se na to „koliko je bilo veštačko i apsurdno podvajanje poezije i nauke“. Ajnštajnova teorija relativiteta proglašava se za najveću poemu modernog doba ispevanu u slavu čoveka, a osnovna matematička formula te teorije E=mc2, označena je kao vrhunska metafora. Pronalaze se strukturalne analogije između poezije i već spomenutih grana egzaktnih nauka, pri čemu se između reči pesme i elektrona u fizikalnom, protoplazme u biološkom i planeta u astrofizičkom smislu stavlja znak jednakosti. Pesma je izjednačena sa atomom, ćelijom i Sunčevim sistemom. Ritmu pesme odgovaraju sile koje drže elektrone, život i gravitacija. Uvode se matematičke i druge formule u poeziju i vrši geometrijsko-algebarska analiza poezije, života i smrti kao osnovnih i datih veličina. Pesma, dakle, postaje magična formula života i kosmosa, i njena značenja u ovom trenutku daleko prevazilaze uske literarne okvire. Ona želi konačno da vrati izgubljeno jedinstvo sa naukom, jedinstvo pevanja i mišljenja iz doba antike i velikih poema Empedokla, Hesioda i Lukrecija. Čezne za sveobuhvatnom slikom sveta u čijoj će osnovi biti ona sama kao analogon atomu, životu i svemiru.<br /><br />Taj prvobitni tok signalizma (pod nazivom scijentizam) traje usamljeno i u okeanu povampirenog neosimbolizma i tradicionalizma tih godina, gotovo neprimećeno u našoj literaturi. Godine 1968. i 1969. prelomne su za signalizam. Objavljuje se MANIFEST PESNIČKE NAUKE („Polja“ broj 117-118, 1968.) koji u sebi sumira sva iskustva prethodnog perioda. Iste se godine piše a iduće objavljuje tekst MANIFEST SIGNALIZMA (REGULAE POESIS) koji daje osnovu za formiranje borbenog avangardnog pokreta s ciljem da zahvati i revolucioniše sve grane umetnosti (posebno literaturu i likovne umetnosti) otvorivši nove procese u kulturi radikalnim eksperimentima u jednoj permanentnoj stvaralačkoj revoluciji na koju je posebno uticala nova tehnološka civilizacija. Te se postavke još detaljnije razrađuju i preciziraju u trećem manifestu SIGNALIZAM („Delo“, broj 3, 1970.) gde se daje prva opširnija definicija signalizma kao i detaljna klasifikacija novih pesničkih oblika.<br /><br />Signalizam proširuje svoju bazu koja se do tada oslanjala samo na nekoliko već spomenutih grana egzaktnih nauka i uključuje: kibernetiku, teoriju informacije, fenomenologiju, teoriju igara, strukturalnu lingvistiku i dr. Dok je u prvoj fazi očigledno nastojanje da se u poeziju unesu pojedini delovi naučnih jezika, druga je karakteristična po tome što se određenim matematičkim modelima iz statistike, teorije igara, kombinatorike i kibernetičkim metodama (mašine) razbijaju šabloni govornog i tekućih pesničkih jezika i otvaraju nove još nesagledive mogućnosti eksperimentisanja u verbalnom vizuelnom i foničkom. Jezik postaje u pravom smislu te reči materijal koji pesnik ponekad u programiranom igračkom zanosu upotrebljava da bi proizveo svoja dela Za ovu fazu karakterističan je i nagli razvoj vizuelne poezije koja je do tada samo rudimentarno egzistirala u pokretu.<br /><br />Tih godina signalizam konačno izlazi iz anonimnosti koju mu je bila nametnula naša literarna situacija. Kulturna javnost počinje se interesovati za pokret. Osnivaju se signalističke grupe, i sve je više mladih ljudi: pesnika, slikara, dizajnera i istoričara umetnosti, koji stvaraju primenjujući signalističke ideje u revolucionisanju umetnosti.<br /><br />Signalisti se povezuju s avangardnim umetnicima iz celog sveta i sudeluju na mnogobrojnim izložbama konkretne i vizuelne poezije, objavljuju u časopisima, zastupani su u međunarodnim antologijama.<br /><br />Godine 1970. pokreće se Internacionalna revija SIGNAL kao glasilo pokreta. Časopis već u prvom broju objavljuje izbor stranih konkretnih i vizuelnih pesnika i jugoslovenskih signalista. Program časopisa zasniva se na aktivnoj borbi za afirmaciju novih ideja u literaturi i umetnosti. Pojava SIGNALA bila je u svetu pozdravljena kao nesumnjiv doprinos avangardnim kretanjima.2<br /><br />Prva signalistička antologija pojavljuje se 1971. u izdanju mađarskog časopisa „Uj Symposion“ iz Novog Sada na mađarskom i srpskohrvatskom jeziku i donosi radove, vizuelne pesme dvadeset autora.<br /><br />Već u ovoj antologiji vidljivi su napori, a i rezultati postignuti u jednoj od grana signalizma, signalističkoj vizuelnoj poeziji. Većina autora pronašla je sebe u novoj umetničkoj i literarnoj disciplini i vrlo sigurno operiše njenim materijalnim elementima, slovom, grafičkim znakom i prostorom kao jednim od konstitutivnih delova.<br /><br />Vizuelna poezija destruira jezik i tradicionalističko poimanje literature i umetnosti. Ide, kako bismo kazali, od značenja prema znaku rušeći semantičke tvrđave pisma i gutenbergovske civilizacije. Linearni sintaktički i gramatički lanci tekstova su razbijeni, stvaraju se „tekstualne površine“ gde dolazi do izražaja njihova višedimenzionalnost. Tako je otkriven znak kao bazični model ne samo nove poezije nego i čitave civilizacije na koju ona može računati. Semiotika je zamenila semantiku. Semiotska analiza postala je ključ za razrešavanje specifičnih estetskih poruka.<br /><br />Prikazujući taj izbor naših pesnika čileanski avangardist Guillermo Deisler kaže: „U glavnim se crtama procenjuje potpuna udaljenost po mogućim problemima sadašnjeg društva kao što su rat, seks, užasne kontradikcije između nerazvijenih i visoko razvijenih, između masovne potrošnje i manipulacije masama. Gotovo kod većine postoji duboka težnja za izlaženjem iz sistema linijske, isključivo literarne komunikacije, za ostvarenjem prednosti otvorenijeg saobraćanja. Preokupacija očiglednija u sistemu znakova kao medija za rušenje idioma gde se utvrđuje ustanovljeno. Velika upotreba slova kao vizuelnog elementa, ne zvukovnog (Andrić, Jevtić, Đorđević, Paripović, Janković, Jovanović, Stojiljković, Matković), ni literarnog, iako ga takođe srećemo i kako nam nudi zvukove, kao u konkretnoj poeziji (Todorović, Rošulj). Kaligramske pesme (Rešin, Todorović), pesme u procesu (Mađar, Vukanović, Matković, Todorović, Poznanović) uvek u vrlo inteligentnoj, intelektualnoj liniji pokreću više nego išta alternativu pesničkog jezika....“ „Ta alternativa jugoslovenskih pesnika, zaključuje ovaj autor, pokazala bi se, definitivno, kao inteligentna šansa izmicanja linijskim manipulacijama pisanja i osiguranja drugačijih mogućnosti, u najboljem slučaju kao zaštitnica čitanja današnjim i budućim čitaocima.“<br /><br />U toku narednih godina signalizam se razvija i postiže zavidnu afirmaciju ali isključivo na međunarodnom planu.3 Domaća kulturna javnost još je nepoverljiva, a delom pruža veliki otpor i oštro napada sve što nosi znak signalizma.<br /><br />U samom pokretu dolazi do neke vrste raslojavanja. Pojedini umetnici sve se više približavaju land artu i konceptualnoj umetnosti. To je raslojavanje, međutim, manje-više formalne prirode, jer i ti umetnici u svom daljem angažovanju zapravo samo razrađuju neke od osnovnih postavki signalizma. Karakteristično je za pojedine od njih (Zoran Popović, Marina Abramović) da tek u ovoj fazi insistiraju na tehnološkim i egzaktnim momentima u svojim akcijama, što nije bio slučaj u njihovoj prvobitnoj poetsko-vizuelnoj fazi.<br /><br />Jedno od veoma zanimljivih dela u okvirima signalizma ostvaruje Vlada Stojiljković. Služeći se inventivno elementima kolaža, dizajna, grafike i crteža on, oslobođen tabua i konvencija, stvara sasvim novo i uzbudljivo znakovno pismo. U svom tekstu Signalizam kao avangardni pokret (1971) Stojiljković naglašava da signalist „ne piše o datoj temi nego je prikazuje, ili pokazuje njenu suštinu različitim aranžmanima slova i simbola. Svrha takvog rada pre svega je u tome da autor razbija okvire koje mu nameću pesnička, semantička, sintaktička, pa i pravopisna pravila, i upotrebljava neverbalni materijal da bi se mogao totalno izraziti.“<br /><br />Sintaksa Stojiljkovićevog pisma posebno u vizuelnim pesmama: Horoskop, Nacrt za mehaničku pticu, Transplatacija I, II i u antologijskom delu Uper case/Lower case podignuta je na metalingvistički nivo. Njene odrednice su u semiološkom polju. Osnovni su mu komunikacioni kanali i nosioci estetskih poruka znak i slika sa čitljivim i konkretnim dejstvom.<br /><br />I za poeziju Žarka Rošulja veoma je važno vizuelno poimanje, jer se u pojedinim momentima u pesmi potpuno prekida krhka veza sa verbalnim i uspostavlja apsolutna dominacija znaka. Njena vizuelna sintaksa, kojom pesnik određuje tokove svojih misli i asocijacija u prostoru, što takođe postaje deo sveobuhvatne i neobuzdane tiposignalističke igrarije znacima, slovima, delovima reči i rečima, traži jedno sintetičko-ideografsko umesto analitičko-diskurzivnog razumevanja.<br /><br />U svojim prvim signalističkim pesmama Žarko Rošulj je bio veoma blizak nekim ostvarenjima baroknog i manirističkog evropskog i srpskog pesništva sedamnaestog i osamnaestog veka (carmina figurata, pesme u obliku predmeta i životinja, posebno: paun, konj, ptica i druge). Ovde je taj pesnik očigledno našao inspirativne korene u grafičkim eksperimentima jedne u našoj književnosti još uvek zapostavljene i nedovoljno ispitane struje srpskih baroknih pesnika: Orfelina, Trojičanina i Venclovića.<br /><br />U sledećim fazama Rošulj sve više prihvata moderna istraživačka iskustva, kako brazilske škole konkretne poezije, tako u najvećoj meri i ona specifična iskustva i odlike signalističke vizuelne poezije koja su i omogućila da signalizam kao poseban stvaralački pokret, koji se razvio u Jugoslaviji na nešto drugačijim teoretskim postavkama, zauzme visoko i značajno mesto u svetskim avangardnim kretanjima.<br /><br />Pojava „Bele knjige“ Milivoja Pavlovića, mladog pesnika, signalističkog istraživača i novinara pobudila je nesumnjivu pažnju naše kulturne javnosti. Objavljena u svega pedeset numerisanih primeraka, kao signalističko izdanje, obimom od oko trista stranica najfinijeg štamparskog papira na kome nije utisnuta nijedna reč (izuzev kraćih predgovora i pogovora) ta knjiga je izazvala različite, a počesto i vrlo emotivne reakcije onih koji su imali prilike da je vide i „pročitaju“.<br /><br />U početku zamišljena kao provokativni gest i napor da se ukaže na kritično stanje knjige i knjižne kulture u nas, ova knjiga-znak, igra belih pravougaonika jednog otvorenog sveta, ubrzo je prevazišla svoje prvobitne sociološke i kulturološke namere i okvire. Njome su se, da se izrazimo makluanovskim rečnikom, još više otvorila vrata ukidanju linijnosti i sledovnosti ljudske svesti i pronalaženju nelinijske logike isto tako slobodno kao što su se gradile neeuklidovske geometrije. „Jer svest nije verbalni proces, a fonetska pismenost u dosadašnjem razvoju ljudske kulture davala je isključivu prednost „lancu zaključivanja kao obeležju logike i razuma.“<br /><br />Prepisujući nevidljivim i nemuštim znacima tamnu pukotinu između bića i jezika, „Bela knjiga“ Milivoja Pavlovića beleži ujedno i svoju nevericu u komunikativnost zatvorenih jezičkih sistema gutenbergovske galaksije na zalasku. Ona je tu knjiga-međaš na granici dve civilizacije, civilizacije pisma i civilizacije slike. Umesto uklonjenog jezika, jezik samog bića knjige, eksplozija beline, prostora neopterećenih pismom, pismo neposrednog i vidljivog, neapstraktnog sveta činjenica i stvari.<br /><br />Izazov je u njenoj nemuštoj čitljivosti. Ironija u tumačenju prepisanog sveta. Jer ona je ujedno i knjiga-svet koja svoj podrugljivi lik umnožava u hiljadama otvorenih očiju.<br /><br />Gde prestaje metafizička groza i zbilja istoričnog i mitskog? Gde počinje ironija i igra ludičkog čoveka tehnološke ere?<br /><br />„Bela knjiga“ iščezava kao produkt sačinjen od hartije i olovnih otisaka, a vraća nam se kao gotov umetnički oblik, delo čiji je samo spoljni, površinski veo izatkan od ćutnje. Njeno iskustvo je iskustvo pisma koje nestaje. Njene stranice su neponovljive kao još neispisane stranice svemira. Tu gde nema ni traga od pisma i pisanja, tu gde nas poražava prividno nevina čistota netaknute hartije, rađa se uzbudljivi splet znakova i značenja na ekranu jednog novog i drugačijeg univerzuma.<br /><br />Istraživanja Bogdanke Poznanović kreću se u širokom dijapazonu od onih za mene poetsko-vizuelnih u njenoj knjižici „Stellata“, pa do land arta i konceptualnih intervencija („Feed-back poštansko „sanduče“, „Dah-disanje“ i drugi). U akciji „Kocke- reke“ vidljive su i još uvek igraju značajnu ulogu znaci i reči. U osnovi projekta „Feedback poštansko sanduče“ je komunikacija, zapravo informisanje (način je prepušten učesnicima projekta) o jednom možda ne presudnom, ali zato ne i tako nevažnom delu (sredstvu) informativnog sistema. Veoma je zanimljivo i delo „Computertapebody“ gde je upotrebom kompjuterske trake, dijaprojektora kao posebnog medija i tela učesnika akcije s vidljivim scenskim akcentima ostvarena jedinstvena informativno-značenjska i gestualno-poetska celina.<br /><br />Svoj istraživački rad na signalističkom planu Zoran Popović započeo je typewriter pesmama iz 1969. godine. U toku 1971. u Zagrebu, radeći na jednom kratkom filmu, on iscrtava seriju sugestivnih slovno-vizuelnih struktura s projektom takozvanog „Signalističkog sata“. Narednih godina rad toga autora posebno u projektu „Aksiomi“ zadire u oblasti prostornog, telesnog (Body art) i konceptualnog.<br /><br />Marina Abramović isto tako počinje signalističkom vizuelnom poezijom (Dim i A iz 1970. godine, i nizovima projektovanih slova Ulaženje u kvadrat, Izlaženje iz kvadrata, Projekcija B i drugi). Posebno su interesantni njeni Zvučni ambijenti u kojima pokušava da ostvari sintezu prostorno-vizuelnog i sonornog, a u poslednje vreme i akcije gestualne poezije.<br /><br />U radu Neše Paripovića nije bilo spektakularnih zaokreta i lomova kao kod prethodnih umetnika. Od samih početaka on smireno i studiozno istražuje znak i funkcije znaka u njegovim najraznovrsnijim oblicima.<br /><br />Prva istraživanja Slavka Matkovića u domenu su vizuelne poezije. Kasnije njegova interesovanja znatno se proširuju. Od značaja je i Matkovićev rad na signalističkom stripu koji on i posebno teoretski obrazlaže.<br /><br />Književni kritičar Ostoja Kisić već godinama prati signalistički pokret. U poslednje vreme on najavljuje svoju obimnu studiju o signalizmu pod nazivom VELIKA RASPRAVA. U toj knjizi (na nekoliko stotina strana) naročito se izučavaju počeci signalizma, kao i odnosi ovog našeg avangardnog pokreta sa tradicionalizmom koji je šezdesetih godina bio zahvatio srpsku kulturu. Posebno su zanimljivi Kisićevi vizuelni radovi pod nazivom „Motivi iz istorije književnosti“, gde on na jedan humoran način prikazuje i iznosi pojedine probleme, motive i mitove iz naše bliže i dalje književne istorije.<br /><br />Pesnik starije generacije Ljubiša Jocić, (ranije pripadnik nadrealističkog pokreta), priključuje se 1975. godine signalizmu svojom knjigom MESEČINA U TETRAPAKU, u kojoj su gotovo u potpunosti ostvarene neke od postavki signalističke tehnološke poezije. Kritičar Aleksandar Petrov prikazujući tu knjigu kaže da „Ljubiša Jocić piše jezikom tetrapaka.“ A to je „jezik savremenog potrošačkog društva i medija masovne komunikacije“ jednom reči tehnološki jezik.<br /><br />Raspravljajući o signalizmu u svom tekstu „Znaci vezani za samu realnost“ („Politika“, 7. 8. 1975) Jocić polazi od činjenice „da signalizam, kao i mnogi „izmi“ koje je istorija već potvrdila ima značajno mesto u razvijanju čovekove kreacije, teorije i prakse.“ Po njemu ovaj naš avangardni pokret je rođen „U vatrama elektronike i gromovitim snagama atoma, u dvostrukoj prirodi elektrona (materijalnoj i spiritualnoj), u zakrivljenim prostorima četvorodimenzionalnog sveta. Signalizam istražuje način da pokrene ljudski mozak, čija se sposobnost tek deset posto upotrebljava, da one svoje još neispitane predele, onih ostalih devedeset posto, upotrebi za kretanja u tim novim predelima koje nagoveštava tehnološko društvo.“<br /><br />Interesantan je i slučaj Spasoja Vlajića koji startuje u signalizmu još 1969. godine sa još nedovoljno zrelom i neizbrušenom scijentističkom poezijom da bi kasnije, kako sam kaže, inspirisan nekim otkrićima iz prvobitne faze signalizma, posebno onim u knjizi PLANETA, pristupio pomnom proučavanju jezika sa egzaktnih stanovišta.<br /><br />Ispitujući intenzitet značenja glasova u našem, a i u nekim drugim jezicima, Vlajić je došao do saznanja „da je odnos jezika i pojave koju on opisuje zasnovan na uzajamnom prožimanju energije kojom ta pojava deluje na čula i mesta pojave u mentalno-fizičkoj strukturi sveta.“ Zapravo Vlajić je uspeo da dođe do nekih zakonitosti, korelacionih jednačina, na osnovu kojih se iz samog naziva za boju (na primer: crvena) može odrediti i njena frekvencija, odnosno energija. Tako je, prema njegovim rečima, i činjenično dokazana jedna od osnovnih postavki drugog manifesta signalizma REGULAE POESIS: 1.8.1 „Signalistička poezija će označiti potpuno oslobađanje energije jezika.“ Jer „energija naziva je delom u funkcionalnoj zavisnosti sa energijom stanja koje opisuje. Navedene činjenice ukazuju na realne mogućnosti potpunijeg oslobađanja energije jezika.“<br /><br />Dobrivoje Jevtić, Milorad Grujić, Rade Obrenović, Boda Marković, Zvonimir Kostić Palanski, Miroljub Kešeljević, Jaroslav Supek i Branislav Prelević intenzivno rade na signalističkoj vizuelnoj poeziji. Mladi pesnici Slavko M. Pavićević i Miodrag Šuvaković istražuju, kako u jeziku, tako i u drugim otvorenim i razuđenim predelima signalističke umetnosti.<br /><br />Slobodan Pavićević („Silikati cveta“ 1973) i Slobodan Vukanović („Zvezdano perje“ 1975) svojim knjigama okrenuti su planetarnim i kosmičkim iskustvima signalizma. U ovome posebno prednjači Slobodan Pavićević koji u pesmama, spojevima egzaktnog jezika fizike, hemije, matematike i arhaičnog govornog idioma, uspostavlja, gradi i ispituje fantastične, vanzemaljske svetove. To je poezija nove ere istraživača i osvajača svemira gde se pored mašte i razuđene imaginativnosti koriste najnovija saznanja i otkrića nauka i tehnologije.<br /><br />Predraga Šiđanina, Lasla Salmu i Nikolu Stojanovića zanimaju konceptualna traganja.<br /><br />Rezultati signalizma i signalističkih ideja, kao što smo mogli videti iz ovog kraćeg hronološkog pregleda, najvidljiviji su u likovnim umetnostima i literaturi.<br /><br />Umetnost i umetnički čin su demistifikovani. Umetnost je označena kao ludizam, igra čoveka u kosmosu pod stalnom pretnjom entropijske lavine, haosa i bezobličja. Metafizički, teološki red se raspao, uspostavljeni su novi višedimenzionalni prostori: slobode, igre, istraživanja. Umetnost je igra i imaginiranje, moć čovekova da prevaziđe sopstveno otuđenje i da krene na put „totalne ekspanzije“ u kosmos, u svet.<br /><br />Prihvaćena je stvarnost tehnološke civilizacije i posebna uloga čoveka u elektronsko-planetarnom prostoru egzistiranja. Tehnologija je pružila umetnosti nova sredstva, čoveku, umetniku nove mogućnosti osvajanja, intuitivne nadgradnje nad stvarima, predmetima sopstvene produkcije. Mašine su za signalizam sredstva kojima čovek još više oslobađa svoju maštu, svoju imaginaciju. Procesi komuniciranja biće sve intenzivniji, broj informacija, skladišta znanja, veština, sve veći za pospešivanje te osvojene slobode, igre, neizvesnosti istraživanja. Informacije će teći bez posrednika. Biće pune i iznenadne u svome zračenju. Neće se gubiti u kanalima prerađivača, šumovima otpornika. Signalistička umetnost postaće univerzalna sa kompleksnim, odredljivim, ali ne i zatvorenim pismom. Ona će ukazivati na „bitno mišljenje“ kao na nužnost u jednom kosmosu borbe i osvajanja. Osvajanja smisla, lepote organizovanog nereda. Tu gde je napon na svakoj tački tela, teksta, dela ogroman i uvek preti da prsne i ponovo sve baci u mrtvilo obezljuđene entropije. Biće to poigravanje sa stvarima, svemirom, sopstvenom smrću.<br /><br />U signalizmu se ukida većina dosadašnjih (tradicionalnih) načina izražavanja, menjaju se jezici, sistemi, sredstva komuniciranja shodno novooznačenim funkcijama umetnosti. Umetnost se desubjektiviše. Paralelno sa skidanjem mitskog i mistifikatorskog oreola naglašena je i njena masmedijalnost i potrošljivost. Ali to ne znači i njenu banalizaciju, njeno utapanje u svakodnevno, njen kraj. To što sada pruža „bezbroj mogućnosti realizacija“, što nije jedinstvena i uzvišena, sakralizovana, što „više ne daje konačna rešenja“, što eksperimentiše, koriguje, neprestano traga za novim, što pruža jednu mozaičnu, diskontinuiranu, a ne celovitu strukturu i sliku kosmosa i sveta, ne znači da ona više nije umetnost, da je antiumetnost. Naprotiv, odbijajući da se kreće u krugu: Apsolutnog – Transcendentalnog – Mita; odbijajući da bude „posvećena“, signalistička umetnost skida masku sa lica mumificirane tradicionalne umetnosti i njenu „svetu“ nemoć uništava stvaralačkom subverzijom i gradilačkom akcijom. Na taj način signalistička umetnost postaje mnogo bliža životu. Ona je deo tog života, stvarnosti, jedan je od njenih oblika, mnogo kondenzovaniji, sa jasno ocrtanim obrisima, organizovaniji ali i agoničkiji, refleksivniji i kritičkiji od ostalih oblika; nabijena mnoštvom informacija, ona je znatno više negentropična nego što je to sama stvarnost<br /><br />U poeziji se u signalizmu, što se eksperimentisanja tiče, najdalje otišlo. Tu su i rezultati veoma raznovrsni.<br /><br />Prva scijentistička faza, kao što smo mogli videti, uslovila je jednu sintezu egzaktnih jezika sa jezikom poezije. Nauka je određena kao jezik jezgra i strukture materije i univerzuma; dotadašnja poezija kao jezik odnosa čoveka i spoljašnjeg omotača, ljuske univerzuma. Nova scijentistička poezija predstavljala bi jezik čoveka, jezgra, strukture univerzuma, materije i njihovih međusobnih prožimanja. Jezik te poezije je amalgamna supstanca gde već možemo nazreti konture drugačijeg ustrojstva sveta. To je svet planetarnog i kosmičkog, čudesnih zakona obnovljenog života, neiscrpnih energija na umirućim zvezdama.<br /><br />Materija, energija, igra, osnovni su elementi ove poetike i njome tek ustanovljenih svetova. Požudne igre nebeskih tela u kojima je začetak svakog rađanja. Ljubavne igre planeta privučenih univerzalnim (kosmičkim) zakonom ljubavi, gravitacijom. One ne mogu odoleti tom zovu, grču koji u njima pojačava žeđ za osvajanjem novih prostora. Njihov jezik je jezik energije koje će tek dovesti do kataklizmatičnog, rušilačkog, da bi u tom novonastalom haosu tame i materije došlo do oslobađanja moćnih gradilačkih metaenergija.<br /><br />Rušilačko, haos, gradnja, lutanje. Jezik je sada sve, jer reč u signalističkom svemiru ima četiri dimenzije. Od nje može nastati čak i život, kao što je nastao od belančevina. Amalgamisani, sintetizovani jezik poezije i nauke osnovna je hrana tog svemira. Ali ne i fetiš. On ne sme biti sakralizovan, i sam je podložan razaranju, subverziji, prividnom haosu svog entropičkog bića. Ljubavna energija u rečima, glasovima, monemama i fonemama te poezije postala je eksplozivna i ona se „razoružavši logiku“ raspala na usamljene, lebdeće, lutalačke reči, znake, grafikone, linije što zakrivljuju prostor. U tom raspadu, destrukciji tek rođenog zvezdanog jezika treba tražiti i prave začetke signalističke vizuelne poezije, koja nije nikako uneta spolja, već je nastala u samom tkivu (telu) signalizma.<br /><br />Destrukcija jezika i svođenje poezije na sam znak postaće osnovna odlika signalističke vizuelne poezije. Taj rasap jezika, redukovanje njegovih semantičkih vrednota, može se pratiti od prvih pokušaja u scijentističkom periodu, pa sve do velikih vizuelnih ciklusa u drugom periodu, kada vizuelna poezija izbija u prvi plan signalističke eksperimentacije.<br /><br />Prvo se razbija veza i značenje između reči i sintagmatskih delova rečenice i stiha. Reči se usamljuju, traže smisao u prostoru, koji sada postaje neodvojivi i čitljivi deo teksta. Verbalno i vizuelno prepliću se u neočekivanim igrama belina i jezičkih značenja. Oslobođena jezička energija preplavljuje pesmu. U prvi plan su stavljena materijalna svojstva jezika. Insistira se na obrtima, variranju, nagomilavanju pojedinih elemenata. Reči se slobodno izdvajaju iz razbijenih celina, često postaju samo znaci raspoređeni u prostoru, a ne i stvarni nosioci sadržaja. One su objekti jednog intuitivno-ludičkog procesa ponekad pospešenog prethodnom upotrebom matematičkih modela i metoda stvaranja. Pojedine reči raspadaju se dalje na svoje konačne, atomizirane strukture slova i prepliću tankim nevidljivim nitima sa svim okolnim elementima koji ispunjavaju prostor vizuelne pesme: znacima, preostalim rečima, egzaktnim simbolima, kolažima. Tekst teče divergentno, u svim pravcima, on je rasut, linijnost i jednosmernost pisma je razorena. Zapažamo njegovu polivalentnost i višedimenzionalnost. Sintaksa je ukinuta. Semantika prigušena, poprima drugačije oblike, ili se i ona ukida. Komunikativne funkcije ove poezije, međutim, dobijaju nove izvore. Uspostavljaju se translingvistički i metalingvistički sistemi odnosa. Tekst se, u ponekoj pesmi još može pratiti (čitati) ali s prekidima i zastojima. U tkivu teksta slobodno se istražuje. Naglašena je njegova prostranost Čitanje je neposredno povezano sa posmatranjem, izdvajanjem i ukrštanjem pojedinih konstelacija u vizuelno-verbalne celine. One dalje podstiču čitavu mrežu asocijacija. Uočljive su i nove dimenzije značenja koje dobija jezik oslobođen u prostoru. Tu dolazi do punog izražaja i ona samostvaralačka energija jezika na kojoj se u signalizmu više puta insistiralo. Reči su sada u tekstovima mnogo samostalnije, ali zato i lakše zamenljive. One nisu više okamenjene u sintagmama ili stihovima i rečeničnim nizovima. Sloboda, prostor i posmatračeva (čitaočeva) invencija omogućuju jednu neprekidnu, kaleidoskopsku igru konstituisanja, preobražavanja i raspadanja značenja.<br /><br />Pored vizuelne poezije, kao značajne novine kojom signalizam obogaćuje našu literaturu, pojavljuje se i kompjuterska (poezija).<br /><br />Istraživanja u umetnosti pomoću kompjutera relativno su novijeg datuma. Počinju negde sredinom i krajem pedesetih godina, prvo u muzici a nešto kasnije i u slikarstvu. Rezultati koji su postignuti u slikarstvu dosta su poznati. U literaturi, međutim, nije se mnogo istraživalo na ovaj način, a i ono malo tekstova dobijenih pomoću kompjutera nije tako bučno prodrlo u javnost kao što je to bio slučaj sa mašinskim eksperimentima u drugim umetničkim granama.<br /><br />Mašine, kao stvaralačke instrumente koji između ostalog inspirišu umetnika na rad, a često i realizuju umetnikovu ideju, signalizam uvodi tokom 1969. godine proizvodeći pomoću određenih programa kompjuterske tekstovi U tim prvim programima, a i u svim kasnijim realizacijama signalističke kompjuterske poezije, koristi se generator slučajnih brojeva za koji su pojedini naučnici i teoretičari već kazali da je veoma sličan ljudskoj intuiciji.<br /><br />Sva takva istraživanja vršena su u jeziku i pomoću jezika. Određen broj reči, grupa reči, sintagmi, programiran je i prepušten mašini na realizaciju. Reči i sintagme najčešće nisu birane slučajno, što se uostalom može videti i iz postignutih i objavljenih rezultata. Aleatorni elementi dolazili su do izražaja u radnom procesu mašine.<br /><br />Dobijeni rezultati mogli su biti prezentovani bez intervencija, sa većim ili manjim intervencijama, ili što je bio najčešći slučaj poslužili su kao inspirativna građa za pesnički rad.<br /><br />Taj se rad razvijao u dva pravca. Prvo: kompjuterski materijal podvrgavan je daljoj obradi pomoću specijalnih tabela slučajnih brojeva, ili, pak nizova brojeva spajanih po jednoj matematičkoj shemi iniciranoj slučajem, ali pravljenoj sa izvesnim zakonomernim intervencijama. Tu je u pomoć dolazila matematička kombinatorika.<br /><br />U drugom slučaju, za razliku od prethodnog gde je sloboda pesničke kreacije bila ograničena u izvesnoj meri shematizovanim matematičkim tabelama i nizovima brojeva, i gde su grupe reči spajane u celine (redove, stihove) po svim fenomenima matematičke slučajnosti uz naknadne razumljive i nužne intervencije, kompjuterski materijal je sasvim slobodno poslužio za možda komplikovanije „matematičke“ igre pesničke svesti i imaginacije. Činjenica je, ipak, da su ta svest i imaginacija bile uslovljene ne samo kompjuterskim jezičkim materijalom (produktima mašine), već i svim onim „metodama“ mašinske kreacije, svim onim nepoštovanjem jezika, jezičkih normi, obične ljudske i tekuće pesničke logike, koje je mašina u svom radu pokazivala, a koje su postepeno tokom rada, u većoj ili manjoj meri, postale sastavni deo pesnikovih napora u oslobađanju i obnavljanju jezika.<br /><br />Vizuelna i kompjuterska poezija nisu jedini pesnički oblici kojima se signalizam manifestovao, mada je zahvaljujući baš njima možda i dopro do svesti jednog broja čitalaca i pratilaca naše savremene književnosti. To su najistureniji, najvidljiviji, da kažemo čak i najglasniji oblici signalizma. Zbog svoje novine delovali su šokantno, pa su samim tim privukli i najveću pažnju publike i kritike. No signalizam u celini ne može se vezivati isključivo za vizuelnu i kompjutersku poeziju, pogotovu je nemoguće njegovo identifikovanje samo sa vizuelnom poezijom, što je u poslednje vreme izgleda postalo uobičajeno kod nekih kritičara.<br /><br />Signalizam je kompleksan i razuđen stvaralački pokret u kome se manifestovala cela lepeza istraživačkih metoda i postupaka i oformilo nekoliko novih književnih i umetničkih disciplina. Jedna od njih je i permutaciona poezija. Ona je na izvestan način bliska kompjuterskoj, mada se u radu na permutacionim pesmama kompjuteri ne koriste, već se operiše po određenom matematičkom modelu sa svega nekoliko reči i sintagmi. Jezički elementi mogu se varirati do potpunog iscrpljenja brojčanih kombinacija modela. Ako uzmemo četiri elementa, ta se mogućnost iscrpljuje sa šesnaest varijanti od kojih svaka sadrži četiri stiha. Znači da mi od četiri reči njihovim permutiranjem, menjanjem položaja i odnosa, možemo načiniti šezdeset i četiri stiha. Jasno je da u permutacionoj pesmi reči gube mnoge od svojih funkcija i odlika koje inače imaju u standardnom govoru i tekućoj poeziji. Variranjem čini nam se da je moguće iscrpsti gotovo sve nijanse značenja nekih reči i pojmova koje one mogu poprimiti u različitim kontekstima i sprezi sa drugim rečima i pojmovima. To se, naravno, odvija u okvirima datog (malog) broja reči i određenog matematičkog modela čiji broj varijacija nije beskonačan. Takvim postupkom jezik se do kraja ogoljuje, skida mu se jedna po jedna ljuštura značenja, smisla, ispituju se sve mogućnosti da bi se najzad došlo do samog jezičkog jezgra.<br /><br />Pesnik se ne mora pridržavati isključivo matematičkog modela. Broj varijacija može se smanjiti ili povećati. Često se smanjivanjem varijacija povećava estetska efikasnost nastalih stihova, jer prevelika ponavljanja mogu da zatrpaju visoku informativnu vrednost pojedinih jezičkih spregova. Ponekad, dešava se upravo suprotno da nagomilanost i poduže kombinovanje tog malog broja jezičkih elemenata, tek na kraju permutacionog lanca dovodi do iznenadnog oslobađanja sve do tada brižljivo čuvane jezičke energije.<br /><br />U fenomenološkoj poeziji najviše dolazi do izražaja nešto na čemu je signalizam, bar u svom glavnom toku, insistirao još od samih početaka – desubjektivizacija pesme i pesničke slike. Jezik je u fenomenološkim pesmama nemetaforičan, zanemaruje se svaka subjektivnost, teži se opisu fenomena, bića, stvari, bez ikakvih opterećivanja univerzalnim i transcendentalnim.<br /><br />U zvučnoj poeziji naglašava se glasovna supstanca pojedinih reči, uz pokušaj da se njome ispolji značenje cele pesme. To je značenje oformljeno na foničkom nivou, ali je istovremeno u neposrednoj vezi sa njenom morfološkom oznakom. Glasovne jedinice se izdvajaju i umnožavaju:<br /><br />volimmmmmmmmmmmmmmmm<br />volimmmmmmmmmmmmmmmm<br />volimmmmmmmmmmmmmmmm<br />volimmmmmmmmmmmmmmmm<br /><br />mmmmmmmmmmmmmmmmmmm<br />mmmmmmmmmmmmmmmmmmm<br />mmmmmmmmmmmmmmmmmmm<br />mmmmmmmmmmmmmmmmmmm<br /><br />mmmmmmmmmmmmmmmmmmm<br />mmmmmmmmmmmmmmmmmmm<br />mmmmmmmmmmmmmmmmmmm<br />mmmmmmmmmmmmmmmmmmm<br /><br />pa počinju da funkcionišu kao prenosni smisaoni mehanizam jednog, glasovnim grupisanjem formiranog izvora asocijacija, ne samo zvučnih već i verbalnih i vizuelnih. Glas tu postaje nosilac značenja, smisla. Njegove akustične, intonacijske, vizuelne odlike, naglašenost, mesto u rečima, mogućnost kolaboracije i uticaja na ostale delove pesme (reči), iskorišćeni su za stvaranje sasvim novih poetskih oblika.<br /><br />Šatrovačkom poezijom signalizam pokazuje dublje interesovanje za ekscentrične varijante našeg govora. Od toga su neodvojive još i humorna i protestna nota primetna i ranije posebno u kompjuterskim i stohastičkim pesmama.<br /><br />Gestualna poezija označena je kao najradikalnija disciplina signalističkog pesništva. Pesnik tu peva svojim telom kroz gest i akciju. Telo postaje „sredstvo izražavanja“, jezik sveukupnog bića. Zajedno sa elementima koji ga okružuju ono čini prostor pesme. Telo je „naše opšte sredstvo da posedujemo svet“ (M. Merlo Ponti). Sve polazi i vraća se njemu.<br /><br />Gestualna pesma se stvara, najčešće, kombinovanjem različitih elemenata. To je dinamična akcija tela, govora, zvuka, vizuelnih, kinetičkih i drugih sredstava semiotičkog izraza. Katkad i sam auditorijum utiče na tok gestualne pesme svojim neposrednim učešćem. Tako se ostvaruje čvršća simbioza između izvođača akcije i njenih konzumenata.<br /><br />Objekt pesme, takođe su napustile štampanu stranicu knjige. Upotrebom „stvari kao znakova“ (Jakobson) upućujemo se na jedno vanjezičko (u užem smislu) komuniciranje i doživljavanje pesničke poruke i sadržaja. Reči u objekt pesmama, kao uostalom i u kinetičkoj, delom vizuelnoj i gestualnoj poeziji, više nisu elementi kojima se komunicira. Osnovni nosioci ideja i poruka sada su objekti, predmeti preuzeti najčešće iz jednog tehnološkog fonda upotrebljenih i odbačenih stvari. Velike kutije sa ispražnjenim (iskorišćenim) sadržajem za mašinsko pranje rublja, kolutovi izbušenih kompjuterskih traka, plastične kese sa utisnutim reklamnim tekstovima, bočice od lekova, kutije potrošenih pomada, bebi pudera i losiona, mirisne flaše šampona, paketi kompjuterskih kartica, razna ambalaža, plastične čaše i činije od jogurta, mleka, mesa, voća itd., postaju ovde materijal za pesnika. On u njima interveniše, obrađuje ih, menja njihovu predmetnost, uspostavlja jedno interaktivno estetsko jezgro, mada najčešće ne ukida „semiotičko ispoljavanje“ predmeta iz ranijeg reklamno-potrošačkog diskursa.<br /><br />Objekt pesme su materijalne činjenice koje nas podstiču, iritiraju, inspirišu svojim vizuelnim, taktilnim, prostorno-vremenskim, a katkad i upotrebnim vrednostima. Njihova funkcija, međutim, nije simbolska već sintagmatska.<br /><br />Poslednjih godina u signalizmu započet je rad na stvaranju signalističke dečije poezije (Stojiljković, Palanski, Rošulj, Obrenović). Dalji eksperimentalni i istraživački napor signalista usmeren je sve više ka revolucionisanju dveju značajnih grana literature. To su pokušaji da se ostvare novi esejistički i prozni oblici. Manje podložne radikalnim zahvatima nego poezija, ove dve discipline snažno se opiru signalizmu, pa su bar zasad rezultati nedovoljno vidljivi. Ipak, neki rezultati nisu izostali, posebno prodorom vizuelnog u tradicionalne zabrane romana i eseja i njegovoj uspešnoj sintezi sa verbalnim.<br /><br />Iz prethodnog izlaganja mogli smo uočiti da je signalizam krajnje otvoren i veoma kompleksan umetnički sistem. Njegovo živo tkivo čine niz događaja, akcija, radova, dela u sintezi programiranog i intuitivnog ludizma. Tokovi informativne energije pristižu u ovaj sistem u najraznovrsnijim oblicima da bi se kroz proizvodni ludički proces pretvorili u estetsku energiju (informaciju).<br /><br />Svoju osnovnu funkciju signalistička umetnost vidi u „uvođenju novoga u svet“, stvaranju oblika i otkrivanju sadržaja koji će menjati svest ljudi. „Uspeh neke ideje, kako kaže Žak Mono, zavisiće u prvom redu od njene moći invazije, što je nesumnjivo u vezi sa njenom vlastitom strukturom, sa njenom sposobnošću da gospodari drugim idejama ili da ih asimiliše, ali je bez neposredne relacije sa selektivnom vrednošću koju ta ideja ima za čoveka ili za grupu koja je prihvata.“<br /><br />Presudne zadatke signalizma vidimo u prevazilaženju granica realnog, pomeranju međa postojećih i traganju za novim jezicima umetnosti.<br /><br />Iako se suprotstavlja celokupnoj tradiciji i tradicionalizmu signalizam nije nikada bio na pozicijama antiumetnosti, još manje na pozicijama anarhične, negradilačke negacije umetnosti. Deviza signalizma oduvek je bila permanentno revolucionisanje bića umetnosti, jer kao što je to već više puta rečeno: „Umetnost bez eksperimenta je mrtva“, a bez radikalnih obnavljanja njen duh postaje jalov.<br /><br />Naša civilizacija pružila je umetnicima, kako nova sredstva opštenja i izražavanja, tako i ogromne prostore u kojima se tim sredstvima može eksperimentisati. Prihvatajući ta nova sredstva i ulazeći u te drugačije prostore signalizam teži da se izrazi, pre svega, kao planetarna umetnost. Svoje estetske nazore on zasniva na nekim rezultatima egzaktnih nauka, teoriji informacije i znaku (signalu) kao bitnom obeležju planetarne epohe. Po tome je i ovaj naš avangardni pokret okrenut budućnosti u kojoj vidi sve veći porast negentropičnosti, informativnosti i stvaranje masmedijalnih oblika sintetičke i hibridne umetnosti prilagođenih drugačijoj (razuđenijoj) svesti i senzibilitetu. Komunikacioni lanci u takvim uslovima sistema koji se sami regulišu pod pritiscima totalne informativnosti ne mogu se prekidati niti zatvoriti. U mehanizmu komunikacije je povratna sprega koja onemogućava stvaralačku pasivnost. Svest i čitavo biće umetnika neprekidno je iritirano protocima inspirativnih informacija. Krug „bitka u igri“ je otvoren. Čovek, umetnik u neposrednom je dodiru sa čitavim kosmosom. Taj svemir informacija sada je u funkciji stvaranja, kontinuiranog istraživanja.<br /><br />U ovom trenutku teorija informacije pojavljuje se kao važan činilac za dalje dijalektičko sagledavanje signalističke umetnosti. U najširem smislu ta teorija analizira procese odašiljanja i primanja informacija, kao i reakcije koje prate njene tokove. Sama informacija već je postala fizikalna vrednost i poprimila univerzalno obeležje slično pojmovima: mase, energije i materije.<br /><br />Merna jedinica informacije je bit. To je „atom komunikacije“, odnosno najmanja količina elemenata u jednoj informaciji koja treba da dođe u receptor (prijemnik) da bi se pretvorila u opažanje. Princip prenosa informacije je isti kod živih bića i mašina. Upravo je ta analogija omogućila i otvorila neke od novih prostora za delovanje signalizma. To se naročito odrazilo i dalo rezultate kroz kombinaciju (simbiozu) intuitivnog i programiranog ludizma.<br /><br />Informacija je univerzalan fenomen. Počev od genetike, čiji se osnovni postulati „baziraju na procesu transmisije informacije“, preko elementarnih do najviših oblika života, sva se živa bića kao „fenomeni samoorganizovanosti i samoregulacije“ mogu posmatrati kroz složeni pojam informacije.<br /><br />Francuski teoretičar Abraham Mol jedan je od prvih koji mehanizme teorije informacije primenjuje i u estetici. Gledano sa takvog stanovišta umetničko delo zrači određene informacije. To je posebna vrsta estetskih informacija. Originalnost estetske informacije zavisi od njene nepredvidljivosti i raste sa neverovatnoćom. Što je predvidljivija informacija je banalnija. Potpuna „originalnost“ nekog umetničkog dela, međutim, sasvim bi onemogućila „shvatanje njegove estetske informacije.“<br /><br />Znak je sledeća odrednica na kojoj se zasniva signalistička umetnost. Prema Maksu Benzeu već je razrađena teorija znakova kao baza jedne nove estetike. Ta teorija polazi od opšte semiotike, a njen je zaključak da „ostvarenje, komunikacija i kodifikacija“ obrazuju trojnu funkciju „nečega što se ispostavlja kao znak“. Sam znak je „u funkciji sporazumevanja“, komunikativnosti, i kao takav utemeljen je u svakoj ljudskoj aktivnosti, posebno umetnosti.<br /><br />Poznati sovjetski teoretičar L. S. Vigotski polazi od ideje da je znak uzrok koji izaziva psihološki razvitak, osnova koja osigurava proces mišljenja. Svi mehanizmi saznavanja, akcije, interakcije, funkcionisali bi kroz znak. Ono što razlikuje čoveka od životinje bila bi zapravo sposobnost proizvodnje i korišćenja znakova koju Vigotski naziva signifikacijom, a defiše kao stvaranje i upotrebu znakova to jest veštačkih signala.<br /><br />Tako nam se sada znak ukazuje kao presudno oruđe čoveka i umetnika u borbi protiv razarajućih sila entropije. Svet i svemir obasjani su znakom kao činom manifestovanja i osmišljavanja jedinstvenog istraživačkog bića. Iskustvo znaka je iskustvo samog tog bića oslobođenog bogova, egzistencijalne neizvesnosti pred pretećom tišinom ništavila. Znakom mi otvaramo zaključane ćelije svesti, podsvesti, tragamo za sopstvenim ontičkim tajnama, skrivenim potencijalnim energijama duha. To je jedan od glavnih instrumenata signalizma za osvajanje novih jezika, predela i oblika umetnosti u rastegljivim i još uvek nesagledivim prostorno-vremenskim relacijama planetarnog i kosmičkog.<br /><br />1974-1976<br /><br /> [Tekst je prvo objavljen u katalogu izložbe „Signalizam“, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb, maj, 1974, zatim, znatno proširen, u časopisu „Koraci“ broj 1-2, 1976. (u celini posvećenom signalizmu), i, najzad, u knjizi Miroljuba Todorovića „Signalizam“, Gradina, Niš, 1979, str. 27 – 48.]<br /><br />BELEŠKE:<br /><br />1) Do naziva (termina) signalizam došao sam 1968. godine radeći na drugom manifestu: MANIFEST SIGNALIZMA (REGULAE POESIS). Izveo sam ga iz latinske reci signum – znak. Dotadašnji nazivi scijentizam i poezija – nauka (ovaj drugi upotrebljen je u prvom manifestu) učinili su mi se isuviše uski i neadekvatni da označe jedan kompleksan skup ideja, iskristalisanih poslednjih desetak godina pre svega u mom sopstvenom radu i stvaralačkom iskustvu, spremnih za globalno revolucionisanje umetnosti, posebno literature. Naravno, ova izvedenica, već u trenutku svoga nastanka, probila je i daleko prevazišla granice i okvire koje joj je nametalo njeno etimološko određenje.<br /><br />2) Ovde ćemo navesti samo neke kraće izvode iz tih osvrta:<br /><br />„SIGNAL je jugoslovenska revija koja izlazi u Beogradu. Njena je namera da poetsko iskustvo prilagodi tehničkim mogućnostima našeg doba, kibernetici i kompjuterskoj tehnici.“<br /><br />„El popular“, 11. 4. 1971, Montevideo.<br /><br />„Izvrsna novoosnovana revija posvećena vizuelnoj, konkretnoj, kibernetičkoj i signalističkoj poeziji. Ovaj broj sadrži i tekstove međunarodnih vizuelnih pesnika, uključujući: Hausmana, Perfetija, Klavina, Blena, Borija, Gerca, Karegu i druge; manifest signalizma (na srpskohrvatskom i engleskom) i izbor signalističke poezije jugoslovenskih autora…“<br /><br />„Kontexts“ br. 3, 1971, Ekseter, Devon, Engleska.<br /><br />„Književna avangarda Beograda, Zagreba i ostalih jugoslovenskih gradova sastavljena od grupa koje se nazivaju signalističkim, ima sada svoje službeno glasilo, reviju SIGNAL. Držeći se orijentacije ilustrovane novom revijom, signalistički se pokret ogleda naročito u vizuelnoj poeziji iz koje su nestala tradicionalistička sredstva izražavanja, umesto kojih se pojavljuju određena lingvističko-vizuelna pregrupisavanja reči ili plodna sinteza poezije i likovnih umetnosti.“<br /><br />„La fiera letteraria“, broj 22, 11.7.1971.<br /><br />„Iskustva ove poezije u svemu su porušila poetski sistem koji je tradicija kodifikovala. Ta destrukcija postignuta je na svim širinama. U svakom slučaju, reč kao nosilac komuniciranja (u tradicionalnom smislu) više nije dovoljna. Ona se često pretvara u signal dok pesnik pribegava svemu da bi je povratio u obliku znaka…“<br /><br />Michele Perfetti: SIGNALISTIČKA POEZIJA,<br />„Corriere del giorno“, Taranto, 27. 9. 1970.<br /><br />„Nov i veoma vredan doprinos međunarodnoj sceni konkretne poezije. Jugosloveni to nazivaju signalizam umesto konkretna poezija i ističu razlike u pogledu upotrebe mašinske tehnike (naročito kompjutera)…“<br /><br />„Second Aeon“, No. 14, 1971, Kardif.<br /><br />„Veoma interesantna publikacija koja sadrži raznovrsne kritičke rasprave o signalističkim iskustvima i iskustvima drugih poetsko-vizuelnih struja. U jednom delu sabrani su međunarodni poetski tekstovi, dok je drugi posvećen jugoslovenskim istraživanjima… Treći je deo časopisa bibliografija najpoznatijih publikacija u toj oblasti....“<br /><br />„Le Arti“ No. 6, jun 1971, Milano.<br /><br />3) O signalizmu pišu: (Clemente Padin): LA NUEVA POESIA (SIGNALISMO). „El popular“, 16. 10. 1970, Montevideo; Godehard Schramm: SIGNAL INTERNATIONAL REWIEW FOR SIGNALIST RESERCH „Literatur und Kritik“, Heft 61/72, Wien; Danuta Straszvnska: SIGNALIZM NA CENZUROWANYM, „Literatura na swiecie“. No. 3,1972, Varšava. Javlja se i poznati poljski pesnik Zbignjev Bjenjkovski u varšavskom časopisu „Poezja“ iznevši svoje poglede na avangardu, s posebnim osvrtom na naš pokret<br /><br />Takođe su, u stranim publikacijama, objavljeni sledeći moji tekstovi koji se odnose na signalizam:<br /><br />1. POESIA-SIGNALISTA, „Ovum 10“, No.. 4, 1970, Montevideo (na španskom, sa izborom vizuelnih pesama).<br /><br />2. SIGNALISM (RECENT YUGOSLAV ACTIVITY), „Second Aeon“, No. 14. 1971. Kardif. Uz tekst idu prilozi: Žarka Rošulja, Vlade Stojiljkovića, Lasla Salme i Bogdanke Poznanović.<br /><br />3. POESIA SIGNALISTA, katalog izložbe, galerija „Tool“, Milano 1971.<br /><br />4. O POEZJI SYGNALISTYCZNEJ, „Litery“ No: 5, 1973, Gdanjsk (sa nekoliko vizuelnih pesama jugoslovenskih i stranih pesnika).<br /><br />5. COMMUNICATION – BEING – APPREHENSION, u zborniku „A conceptographic reading of our World thermometer“, Calgary, Kanada 1973. (sa signalističkim prilozima).<br /><br />6..COMMUNICATION – BEING – THOUGHT, u antologiji „Kontrapunkt“ Wroclaw 1973. sa signalističkim prilozima).<br /><br />7. VISUELE POEZIE IN JUGOSLAVIE (VERSCHIJNING EN ONTWIKKELING) u knjizi G. J. de Roka: „Historiche anthologie visuele poezie, Brisel 1976<br /><br />Zanimljiva je i činjenica da su signalisti svoju prvu zajedničku izložbu imali u inostranstvu, u galeriji TOOL u Milanu. Pod nazivom POESIA SIGNALISTA JUGOSLAVA od 17 – 31 jula 1971. izlažu: Vlada Stojiljković, Tamara Janković, Zoran Popović, Miroljub Todorović i Marina Abramović.<br />Prvi put objavljeno: 1974</span></span>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-26236067710420481712009-08-22T11:04:00.000-07:002009-08-22T11:08:53.791-07:00MANIFEST APEJRONA<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="http://2.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/SpA0LSPW_mI/AAAAAAAAAII/hvT5D83Yclo/s1600-h/Manifest+4.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 90px; height: 320px;" src="http://2.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/SpA0LSPW_mI/AAAAAAAAAII/hvT5D83Yclo/s320/Manifest+4.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5372851723932466786" border="0" /></a><br /><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="http://4.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/SpAzg5ha8tI/AAAAAAAAAIA/Jl8gNlxwzhA/s1600-h/Manifest+5.jpg"><br /></a>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-87599473889686335272009-08-22T10:42:00.000-07:002009-08-22T10:45:16.666-07:00JEZIK I NEIZRECIVO<!--[if gte mso 9]><xml> <o:officedocumentsettings> <o:relyonvml/> <o:targetscreensize>1024x768</o:TargetScreenSize> </o:OfficeDocumentSettings> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:worddocument> <w:view>Normal</w:View> <w:zoom>0</w:Zoom> <w:punctuationkerning/> <w:validateagainstschemas/> <w:saveifxmlinvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:ignoremixedcontent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:alwaysshowplaceholdertext>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:compatibility> <w:breakwrappedtables/> <w:snaptogridincell/> <w:wraptextwithpunct/> <w:useasianbreakrules/> <w:dontgrowautofit/> </w:Compatibility> </w:WordDocument> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:latentstyles deflockedstate="false" latentstylecount="156"> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><!--[if !mso]><object classid="clsid:38481807-CA0E-42D2-BF39-B33AF135CC4D" id="ieooui"></object> <style> st1\:*{behavior:url(#ieooui) } </style> <![endif]--><!--[if gte mso 10]> <style> /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0in 5.4pt 0in 5.4pt; mso-para-margin:0in; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;} </style> <![endif]--> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="SR"><span> </span><br /></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="SR">Miroljub Todorović</span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="SR"><br /></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="SR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span> </span></span><span style=";font-family:";" lang="SR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="SR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="SR">Segmentovanje (rezanje) stihovnog lanca u signalizmu (aleatorna, stohastička, kompjuterska, apejronistička poezija), na jezičke molekule reči, sintagme i druge relativno samostalne rečenične celine.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="SR"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Manifestovanje kosmičke energije u stvarima, bićima i posebno u umetniku (stvaraocu) koji ih dodiruje i otkriva.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-right: 8.5pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">"Ovo je doba da svako otvori svoju alternativu prema Nezamislivom."</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span> </span></span><span style=";font-family:";" >(Ihab Hasan)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Sposobnost da se sve apsorbuje i pretvori u pesmu.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Pritajenost prave prirode jezika.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Pevati izvor (bit) i oblike u kojima se on objavljuje.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Istinska konkretizacija jezičkog čina.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Ekstatično stanje jezika u stohastičkoj pesmi</span><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Neiscrpna su obeležja stvari.</span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Stvaralačka svest shvaćena kao skup neprekidnih, paralelnih ali i isprepletanih imaginativnih tokova i procesa u kojima se ocrtava magmatična slika Kosmosa i Sveta.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Na koji način, u okružju i pod presijom <i>drugog</i> i drugih, ostvariti svoje pravo biće?</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Haotičnost reči i slika: iracionalno opštenje sa stvarnošću.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Ka ontološkim temeljima signalističke pesme.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Da li je lepo izgubilo svoj nekadašnji metafizički sjaj?</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Istraživanje fenomenologije pesničkih formi.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Reč i slika uhvaćeni u mrežu igre značenja.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Prenapregnuta simboličnost i metaforička preza- sićenost verbalnih sintagmi i rečeničnih solilokvija u nadrealističkom automatskom tekstu.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >O govoru kao individualnoj (psihičkoj) a jeziku kao opštoj (društvenoj) pojavi.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Kinezika: semiologija gesta (akcije).</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Reči aleatorne pesme iz svakodnevne, uzburkane, egzistencijalne kosmogonije.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Od semiotičkog ponovo ka simboličkom.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Kombinovani i kombinatorički modeli percepcije.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Tekst kao instrument za transcendenciju jezika.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Moć fragmentizovanja <span>--</span> moć iskliznuća.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Uzaludni pokušaji kritičke rekonstrukcije teksta i puteva stvaralačke imaginacije</span><span style=";font-family:";" >.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Fenomenološka metoda kao metoda proučavanja bitnosti.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Da li je "jezik samo spoljna kristalizacija unutrašnje forme"</span><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">?</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Nečitljivost ne kao izraz voljnog već spontanog, ekspresivnog čina</span><span style=";font-family:";" >.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Kako neizrecivo dodirnuti jezikom?</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Pesme o kosmičkoj i ljudskoj pometenosti.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Pisanje kao samoanaliza.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Uspostaviti kreativan odnos između unutrašnjih napona i spoljašnjih ograničenja.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Signalistički tekst ne samo kao znak već i uputstvo za sastavljanje i israživanje znakova</span><span style=";font-family:";" >.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-right: 8.5pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">"<i>Sve</i> je broj. Broj je u <i>svemu</i>. Broj je u jedinki. Pijanstvo je broj." </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >(Bodler)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Može li poezija razrešiti sukob između večnosti i efemernosti?</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Iz lavine reči svakodnevlja na putu ka imenovanju bića: pesma.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Nad metafizičkim izvorima poezije.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Elementi zajednički pevanju i mišljenju. Približiti se suštini pevanja.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Sveukupnost signalističkog stvaralačkog iskustva.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">San o planetarnom i planetarizovanom biću.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Pesništvo kao čin suprostavljanja hegelijanskom racionalizmu.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Poetika koja samu sebe proverava, sopstvene ponore i prostore.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Prema Liotaru "sve se može čitati" i to "na bilo koji način".</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Signalistička poetička praksa kao uzročnik tektonskih poremećaja u srpskoj poeziji krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Znak i mišljenje.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Zatvoreni svetovi fenomenološke pesme.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Novi postupci jezičkog osvajanja stvarnosti.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Ukloniti sve iz stvaralačkih postupaka što sputava kreativnu slobodu i imaginaciju.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-right: 8.5pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >"Mogao bih definisati svoje delo upravo kao kontradikciju između bića i postojanja."</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >(Česlav Miloš)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Pesma kao stvaralačka rezultanta vrhunskog napona (rada) jezika.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Potirući logos, pokazujući elemente jednog fragme- ntizovanog i raspadajućeg sveta.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Signalističko delo od izrazite informativnosti do neprozirne hermetičnosti.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Potrošljivost poetika.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Agonizam i antagonizam, važni momenti za defini- sanje avangardnog umetnika i njegovog dela.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Sa egzistencijalne neprilagodljivosti prelazak na kosmičku dinamičnost.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Eliminacija umetničkog objekta i pokušaj "vizue- lizovanja misaonih nastojanja" u različitim vidovima konceptualne umetnosti.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Moć permanentnog imaginiranja kao poseban oblik stvaralačke katarze.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Novi prostori osvojenih pesničkih sloboda u signalizmu.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Pesme koje me ispisuju.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Belina papira, <i>bela pesma</i>, <i>pesma ni o čemu</i>, osnovni znak, mogućnost iz koje proističe sve ostalo.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Signalistička poezija kao šifra i ključ za razumevanje fragmentizovane (diskontinuirane) svesti savremenog čoveka.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Na granici jave i priviđenja: Reč i Znak.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Govor (jezik) jedan je od osnovnih elemenata čovekove izuzetne pozicije u planetarnom (kosmičkom) pletivu (tkanju, textum).</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Hegelova identifikacija subjekta i supstance.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Svest o pesmi: neposredna i kontinuirana samo- refleksija.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Tamo gde govor ističe iz sebe samog.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Aktivna uloga posmatrača u procesu oblikovanja umetničkog dela.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Signalistička svest o permanentnom povezivanju sebe (svog bića) i sveta (kosmosa), sadašnjeg sa budućim.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Reč oslobođena magije prividnosti.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Ka izvorištu (počelu) jezika u kome se događa biće.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Pojmovni sudari i metaforička prelivanja u apejro- nističkoj poeziji.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Pesma kao<span> </span>obračun sa svešću i jedinstvo svesti.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Dadaističko načelo simultanosti iskustva.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Sukob između stvaraoca i sveta pretvoren u unutarnji sukob.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-right: 8.5pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">"Postanak stvari obično ostaje skriven."</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span> </span></span><span style=";font-family:";" >(Heraklit)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Prekodifikovanje komunikacije putem slike i pisma.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span> </span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Signalistička plakat-pesma jedan je od prvih oblika prevladavanja knjige kao komunikativnog medija u literaturi.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Usmerenje konceptualizma ka lingvističkoj supstanci umetnosti.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">*<br /></span> </p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Nova svest o mitu u apejronističkoj pesmi.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span> </span></span><span style="font-family:Symbol;"></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Umetnost pisanja: otkrivati sebe kao nekog drugog.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Estetičke premise signalizma isprepletane i neodvo- jive od signalističke pesničke prakse.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Manifestacija poetske moći oslobođenog znaka i reči.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Čin pisanja i čin recepcije teksta kao istorodni proces.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Putem apejronističke pesme tragati za izgubljenom tajanstvenošću sveta.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Određenje avangardnosti, po nekim kritičarima i teoretičarima, vršilo bi se, uglavnom, na osnovu negativnih estetičkih kategorija kao što su: disonantnost, groteskno, ružno, haotičnost, itd.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Kušanje značenjske energije i dejstva reči usamljenih u prostoru. Onda upoređivanje zračenja i asocijativnih prepleta onih reči okruženih rečima i drugim jezičkim jedinicama (elementima).</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Izvan mitskog jedinstva fenomena i zbilje.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Pevati tako kao da niko pre tebe nije pevao.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Da li samo stvarnost može biti "najdublji izvor inspiracije"?</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Suština ličnosti umetnika izražena kroz prepoznatljivi stvaralački postupak.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Svest o ludičkom ali i proizvodnom karakteru pisanja u signalizmu.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span>*<br /></span></span><span style="font-family:Symbol;"></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Dejstvo belih i crnih površina i intezitet zračenja slova u vizuelnoj pesmi.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Nemogućnost određivanja čvrstih granica između činjenica i fikcije.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Figurativnost jezika.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Fenomenološke pesme kao produkti "same prirode stvari".</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Sadejstvo poetoloških odrednica i pesničke prakse.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-right: 8.5pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >"Oko kojim ja gledam Boga jeste oko kojim Bog gleda mene. "</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >(Majstor Ekhart)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Demijurški pesnički ples potaknut asocijativnošću metafora i jarkih alogičnih slika.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Koliko književnik zaista može da izražava svest jedne epohe i da predstavlja njenu savest?</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Još u <i>Planeti</i> ljubav kao kosmička energija.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">U samim izvorima pesme pitanja o smislu pesništva i pesnikovanja.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Kako pokrenuti reči, kako im dati potrebno ubrzanje i ritam?</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Apejronistički kreativni postupak kao ludičko-imaginativni proces.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span>*<br /></span></span><span style="font-family:Symbol;"></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Pesnik antilogocentrističkih vizija i prakse.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Rastakanje realnosti i onirička dimenzija apejro- nističke pesme.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Simbol neke stvari značenjski je bogatiji od same te stvari u njenom određenom prostorno-vremenskom ispoljavanju.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Anarhična i dekonstrukcijska pesnička praksa signalizma.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Silazak u dubinu, u otvoreni ponor jezika.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Da li bi pesma mogla postati jedno od mogućih središta našeg sveta?</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Pisanje kao proces kombinovanja datih elemenata.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Mistika materije.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-right: 8.5pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >"Posao kritičara nije da rekonstruiše poruku već sistem dela, kao što posao lingviste nije da dešifruje smisao jedne rečenice, već da utvrdi formalnu strukturu koja omogućuje prenošenje tog smisla. "</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >(Rolan Bart)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Verbalni </span><span style=";font-family:";" ><span>i</span></span><span style=";font-family:";" > likovni elementi vizuelne pesme kao integralni delovi njene jedinstvene strukture.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Omađijan govorljivom ćutnjom bele pesme.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Za Majakovskog "nema revolucionarne umetnosti bez revolucionarne forme".</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Signalistička svest o novim, još neotkrivenim mogućnostima jezika.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Sjedinjavanje raznovrsnih umetničkih oblika i disciplina u konkretnoj i vizuelnoj poeziji.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Jedna od osobina dela avangardne umetnosti ogleda se u izgrađivanju pojedinačnog (specifičnog) kôda dela.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Destruirati. Graditi. Govoriti.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Teško uhvatljiva razlika između jezika i krika.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Znak koji prerasta u jezik.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Odnosi među posvađanim rečima <span>--</span> asocijativni izvori.<span> </span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Pesma što se tek naslućuje iza granica govora.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Načelo relativnosti u tumačenju jezičkog znaka proisteklo iz moderne fizike.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >čistota i nevinost pesničkog saznanja.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Ka deistorizaciji pojma avangarde.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Konkretna poezija </span><span style="font-family:Symbol;"><span>-</span></span><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"> negacija metaforičkog govora.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Proizvodnost jedan od elemenata određenja stvara- lačkog procesa.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Povratak kontekstu, povratak izvorima.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Jezik kao polazna tačka istraživanja u signalizmu.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Pesnički oblici utemeljenja sopstvenog postojanja.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Reč kao počelo. Svet pretočen u reči.<span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span><br /></span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Iz sprege verbalnog i ikoničkog.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >S druge strane jezika.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Signalističko delo u nastojanju da oformi svoj sopstveni sistem komunikacije.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Vreme celine i vreme trena.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Dinamička i fleksibilna moć reči u apejronističkoj pesmi.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Nova umetnost i prostori utemeljenja drugačijeg etosa.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Osnovni mehanizmi jezičke proizvodnje u signalizmu.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Objedinjavanje reči i tišine.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Pesma što pokušava da razjasni bit sopstvenog bića.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Ka jednoj imaginarnoj sadašnjosti.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span>*<br /></span></span><span style="font-family:Symbol;"></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Veština preplitanja, apejronističkog umrežavanja teksta.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Prostor vizuelne poezije i konstelacije energije lingvističkih skupova.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Da li, kako to tvrde letristi, semantičko značenje reči, zaista, "ograničava otvor u dubinu"?</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Razmišljajući o nekim bitnim principima umetnosti, o misiji umetnika i stvaralačkom postupku, Prust zaključuje da se on sastoji, pre svega, u otkrivanju i ispitivanju sopstvenog <i>ja</i>.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Poezija koja traži i poseduje jedan nov i drugačiji perceptivni duh.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Kako na najefektniji način oslobađati kreativne mogućnosti jezika?</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Imaginarno <span>--</span> tajna realnog sveta. </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Svetlosti i senke jedne tek osvojene poetske realnosti.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span>*</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Nužnost prostornog približavanja reči u signalističkoj pesmi.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >O funkcijama književnog teksta.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Opsednut beskonačnošću.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Pesnički izvor i pesnički trag.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span>*<br /></span></span><span style="font-family:Symbol;"></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-right: 8.5pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Otvorenost ka onim strukturama što "Logos vraćaju u njegove granice".<span> </span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >(Derida)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >U jednoj jedinoj reči osluškivati haotično i magično pulsiranje bila svemira i sveta.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Stvaralački postupak kao posebna vrednost i umetničko otkriće.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Bodlerova "metafizika greha"</span><span style=";font-family:";" > .</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Sev jezika <span>--</span> minimalna distanca između dve suprotsta- vljene realnosti.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Otvorena i kontinuirana serijalnost slika u aleatornoj i stohastičkoj pesmi.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-right: 8.5pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >"Ludilo Nastajanja."</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span> </span><span> </span>(Marineti)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Poetska višesmislenost razbijač i uništitelj "totalne strukture".</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Raslojeni svet, svet demijurške ekspresije.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >O pesništvu kao mogućem prajeziku ljudskog roda.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Pesma koja je tek krenula u susret svome <i>biću</i> (liku).</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-right: 8.5pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >"Jezik me trpi i čini da ga trpim."</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span> </span>(Valeri)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >U šatrovačkoj poeziji želja za apsolutnom neposrednošću.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Stvaralačka sloboda, ili iluzija slobode?</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Ekspresivnost jezičkog i ludičkog otvaranja sveta u apejronističkoj pesmi.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Izvan poetičkih zakonitosti.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Kreativna izvornost i neomeđenost signalizma.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Bez apsolutnog uporišta.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Odbojnost prema normativnosti, sistematici i mode- lovanju samo potvrđuje mišljenja da se u osnovama avangarde (i one istorijske i ove posleratne) osećaju uticaji<span> </span>anarhi-stičkih i postanarhističkih ideja.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span> </span>Struktura kao zatvorena,<span> </span>autonomna i statična shema.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" > </span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Mogućnosti i granice signalističkog polimedijalnog stvaranja.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" > </span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Po Mišelu Fukou potrebno je tragati za logikom koja će biti nezavisna od gramatika, rečnika i reči, i istovremeno sposobna da izrazi univerzalnu sadržinu misli van postojećih jezika.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" > </span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Kôd savremenog likovnog umetničkog dela prepozna- ćemo tek ukoliko je uspeo da izrazi poetsko.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" > </span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span> </span></span><span style=";font-family:";" >Apejronistička projekcija sveta.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Delo kojim se žudi za totalizacijom života (egzistencije).</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >"Estetska informacija" u konkretnoj poeziji, uverava nas Benze, "ne prenosi značenje već svoju sopstvenu realizaciju".</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Prelivanje jedne reči u drugu.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Obnoviti dijalog sa svetom činjenica i stvari znači obnoviti jezik kao izražajno sredstvo.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Signalizam kao metastruktura <span>--</span> apejronizam kao auto- nomni ali i zavisni deo te metastrukture.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Mit koji vremenom postaje realniji od stvarnosti iz koje je ponikao.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Heurističko postuliranje strukture kao ontičke realnosti.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Kružni tokovi jezičkih signala u prostoru vizuelne pesme.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Klasična funkcija katarze: svođenje emocija na "pravu meru".</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Ka još izraženijoj autonomiji književnog<span> </span>stvaralaštva.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Prema Noamu Čomskom jezik je ogledalo našeg duha (uma).</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Ponekad suočen sa suštinskom prazninom sveta.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Nepredvidljivost razvojnih tokova poezije.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Značenjski slojevi i značenjska kretanja u stohastičkoj pesmi.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Gde su granice jezičke smrti?</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Razvijanje kritičke svesti i aktivne stvaralačke participacije.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Izvorni mirisi, zvukovi i slike bića. </span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Pesnička istina kao istina fragmentizovanog i haotičnog sveta.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Signalistička poezija otvorena prema novim i drugačijim mogućnostima prestruktuiranja svojih elemenata (reč, znak, gest, zvuk), dakle u stalnoj transformaciji.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Poetska inovacija Kosmosa i Sveta.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Dimenzije svakodnevlja u aleatornoj i šatrovačkoj poeziji.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" > </span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Reč i znak s one strane egzistencijalne strepnje.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >U signalističkom carstvu kreativne slobode.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Napeta rečitost stvari dovoljna da pokrene pesnikovu imaginaciju.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >U kojoj je meri opravdana tvrdnja da se brzo iscrpljuju i troše, odnosno umiru, oni tekstovi koji se "odveć drže neke stilske doktrine"?</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Želja za totalnom (neograničenom) komunikacijom.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Dinamičnost i pokretljivost govora nasuprot jeziku koji teži stabilnosti i statičnosti.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Sama priroda signalističkog pisma protivna je principu linearne temporalnosti.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Svakog trenutka jezik se, u raznovrsnim komuni- kativnim oblicima, inovira i stvara.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Logika imaginarnog u iskidanom (fragmentarnom) sledu pesme i sveta.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Možemo li, i smemo li, zamisliti svet bez poezije?</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Ritam forme.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Ka novim poetskim prostorima uz pomoć magičnih jezičkih formula i novih značenjskih slojeva apejronističke pesme.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Raz-dvojenost pesnikovog unutarnjeg bića i njegovo neurotično bitisanje u svetu.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><i><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Planeta</span></i><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"> i <i>Putovanje u Zvezdaliju </i>: prizivanje i imenovanje Univerzuma pesmom.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Bez strepnje od neograničene slobode.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Svi ti šumovi koje pomno osluškujem u jeziku.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style=";font-family:";" >Prema Pasternaku misaoni i društveni sistemi zasnovani na utopijskom prometejskom mitu vode ka dezintegraciji ljudskih vrednosti.</span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Pesnički govor kao "pitijski"<span> </span>i za stvaraoca i za primaoca.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Odricanje od svega osim svoje umetnosti.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Sintaksička funkcija prostora, belina i grafemskih blokova u vizuelnoj poeziji.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Nabujalost jezičkih ponornica apejronističke pesme.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Pesničke mogućnosti radikalne promene mentalnog reda </span><span style=";font-family:";" >stvari.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Početak je u analizi i tumačenju materijalne strukture dela da bi se potom ušlo u njegovu formu.</span></span></p> <span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"> </span></span> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Semantički kontekst vizuelne pesme.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Ukrštanje više prostorno-vremenskih iskustava jezika i sveta.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Kako u sebi ukinuti ideologa?</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Simultanost signalističke poezije.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Oblik i smisao su način putem koga se ono što opažamo čulima pojavljuje u svesti.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Po</span><span style=";font-family:";" > Herbertu Ridu : umetnost kao "kreativna terapija".</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Žudnja za čvrstom (savršenom) formom koja bi na kraju bila uništena.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">U apejronizmu vraćanje na metafizičke vrednosti, na tajanstveno i iracionalno.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Gde su granice subjektivnih moći?</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Otkrivanje sopstvenih pesničkih postupaka.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Hibridnost i asimilativna sposobnost signalističkog teksta.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >U konkretnoj poeziji: jezik, ne samo sredstvo komunikacije već i materija koju je moguće estetski oblikovati.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Elementi oniričkog, istorijskog i ludičkog iskustva pretvoreni u asocijativno tkivo apejronističke pesme.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Poezija shvaćena kao jedna od "spoznajnih disciplina duha".</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Bit jezičkog fenomena u poetskoj funkciji.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Rušenje prirodnih tokova prenosa i dejstva estetske informacije.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Ka prvobitnom govoru i suštini jezika.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Nijanse socio-kritičkog diskursa u aleatornoj i šatrovačkoj poeziji.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Značenje jednog pesničkog teksta nikako nije isto za pisca i za čitaoca.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Umetnička delatnost kao proces samoanalize.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Mesto ironije i humora u međuprostorima jezika i govora.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Intuitivno opažanje suštine stvari.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Čovekova nemoć da savlada uskomešane sile podsvesti.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Da li je jezik, kako nas uveravaju neki filozofi, zaista samo "praktična, stvarna svest", i da tamo gde se odbacuje ili čak delimično razbija i redukuje značenje reči nema više jezika?</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Problem prostora u poeziji.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Objekt-pesma kao upotrebni predmet. </span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Izvorno ispisivanje sebe i sveta.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Konkretna poezija i "semantička regresija jezika".</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Svet rečite tišine.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Signalistička težnja za unutrašnjim sjedinjavanjem sa elementima Kosmosa i Sveta.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Iz igre rođeno značenje </span><span style="font-family:Symbol;"><span>-</span></span><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"> iskra bića.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Da li se o ritmu u poeziji može govoriti kao o fenomenu sa izrazito emocionalnom osnovom.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Postepeno značenjsko otvaranje apejronističke pesme.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Sintaksička sredstva kao bogat izvor jezičke ekspresije.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Prihvatanje i sagledavanje istorije i ljudske egzi- stencije isključivo kroz literarnu formu.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Može li savremenost biti svoj sopstveni mit?</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Stvaralački akt kao suština umetničkog.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Misteriozni poredak stvari.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 0.0001pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >"Knjiga je produžetak memorije i imaginacije". </span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >(Borhes)</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Moć signalističkog pesnika da jezik i znak učini bićem.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Razdvajanje označitelja od označenog omogućilo je, između ostalog, savremenom pesništvu da se oslobodi balasta retorike.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Odstupanje od norme, ne kao destrukcija već kao kreacija.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style=";font-family:";" ></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Neiscrpnost lingvistčkih dimenzija poezije.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Jezik i deifikacija Ništavila.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Ne/očekivana značenja.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Pronalaženje korelacija između udaljenih realiteta u apejronističkoj pesmi.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Za Bodlera poezija je "magija jezika".</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Nezaobilazna psihoanalitička pretpostavka da je svako saznanje, u krajnjoj liniji, zasnovano na iracionalnoj podlozi.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >U apejronističkoj pesmi traganje za oblikom koji će izdržati sve jezičke eksplozije.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Shvatanje poezije kao apsolutne stvarnosti.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Poetika onog Drugog.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Širenje polisemije reči i pomeranje značenja pomoću ironije.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Signalizam i kreativne diverzije u vladajućem pesničkom sistemu.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Apsolutizam metafore.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Usamljena (izolovana) reč što intenzivno zrači sva svoja potencijalna značenja u prostoru pesme.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Anagramski postupci u konkretnoj poeziji.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Čime smo to zatrovali jezik?</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Stvaranje drugačijih perceptivnih i misaonih sistema pod uticajem novih sredstava saopštavanja i primanja poruka.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Jedno od osnovnih načela signalizma: sve je moguće pretvoriti u pesmu.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Izvori apejronističke poetike uočljivi u nepomirljivom sporu između subjekta i njegove istine s jedne te kosmosa i sveta s druge strane.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Vizuelna poezija kao nemirna savest modernog pesništva.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Istraživati skrivene i teško uočljive dimenzije višeslojnog signalističkog teksta.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Distanciranost i kritička funkcija poezije prema "instrumentalnom umu".</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Vrednost jezičkog znaka određenog u odnosu na "odsutnost znaka".<span><br /></span></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span><br /></span></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span> </span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Nova metafizička slika čoveka stvorena posredno kroz kritiku jezika.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >U kojoj meri i s kojih pozicija na pesništvo možemo gledati kao na harmoniju intelektualne i čulne, afektivne dimenzije duha?</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Književnost shvaćena i tumačena kao projekcija opšte strukture ili strukture struktura.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Intuitivno ili diskurzivno sagledavanje bića pesme.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Složeni sistemi semantičkih pomeranja i strukturalne metaforizacije u apejronističkoj poeziji.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Osetiti sebe (svoje biće) kao centar (središnju tačku) Kosmosa i Sveta.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Brisanje granica između realnih činjenica i fikcija, stvarnosti i jezika.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Kako putem govora otkrivati zaboravljena staništa stvari?</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">U fenomenološkoj poeziji oslobađanje od antropocentrizma i subjektivizma.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Istrajnost i nepokolebljivost u istraživanju i izricanju poetske istine o čoveku i svetu.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Nastojanje totalitarne ideologije da sve oceni, protumači i podvrgne jednom određenom praksisu.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Pesma kao potpuno novi element stvarnosti.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Bitne razlike u proizvoljnosti jezičkog znaka u tekućem jeziku i u jeziku pesme.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Sukob između vere i sumnje </span><span style="font-family:Symbol;"><span>-</span></span><span style=";font-family:";" > osnovni pokretač ljudske istorije.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Tumačenje umetničkog dela i njegov prenos u drugi egzistencijalni sistem (prostor).</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Stavljanje znaka jednakosti između života i jezika, stvaranje sistema znakova preko koga je moguća temeljna obnova sveta.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Biće signalističkog dela kao zatvoreni univerzum.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Izvući iz jezika živo jezgro i onu energiju koju konvencija još nije uspela da uništi.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">U foničkoj poeziji sâma zvučna struktura nosi određenu poetsku informaciju.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 0.0001pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >"Biće koje govori bačeno je u Beskraj shvaćen kao moć i lukavstvo Reči. "</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >(Julija Kristeva)</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span> </span>Šta bi mogao biti zajednički poetski imenitelj avangardnih umetničkih strujanja šezdesetih i sedamdesetih godina?</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Oblici eksplozivne "ironične verbalizacije" u aleatornoj pesmi.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Od preimenovanja ka stvaranju stvari.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Radikalno ispisivanje sopstvenog postojanja.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Reč koja u pesmi oličava suštinsko značenje.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Prema Volasu Stivensu umetnost bi mogla zauzeti ono mesto u čovekovom duhovnom i intelektualnom životu koje je do sada bilo rezervisano za religiju.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Struktura signalističkog dela i evolucija stvaralačkih postupaka u signalizmu.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Stalna potreba za menjanjem, preoblikovanjem sveta i starih vrednosnih sistema.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Različiti nivoi kretanja i eksplozivnih sudara reči u apejronističkoj pesmi.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Može li interpretacija biti ravna kreaciji?</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Jezička sloboda u funkciji istraživanja Kosmosa i Sveta: glavni put saznanja.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 0.0001pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >"Da li je stvaralaštvo bit čovjeka, i ako jest da li je čovjek uopće moguć danas, ili smo suočeni s nemogućnošću stvaralaštva i nemogućnošću čovjeka?"</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >(Gajo Petrović)</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Način organizovanja teksta i jezičko-znakovni elementi u gradnji signalističke pesme.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Celokupno ljudsko biće angažovano je u stvaralačkom činu a nikako samo jedan njegov deo.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Ponovno uspostavljanje kategorije mišljenja o pesništvu i univerzumu.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Odgovornost pisanja.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Vanjezički kriterijumi za razlikovanje književnog od neknjiževnog teksta.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Kolažna struktura apejronističke pesme.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Za Valerija istraživanje odnosa između <i>stila</i> i <i>ja</i> omogućuje pesniku da potpuno uobliči i pokaže svoju originalnost.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Problem egzistencije i jezika kao metafizički problem.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >U pesmi stvari se oslobađaju spoljašnjeg oklopa koji njihovo značenje bitno sužava.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Moć pevanja </span><span style="font-family:Symbol;"><span>-</span></span><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"> putevi stvaranja sveta.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Spuštati se u podzemlje jezika.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Univerzalna vrednost poezije i jedinstvo planetarnog pesničkog stvaralaštva.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Istražiti izvorišta kreativne funkcije jezika.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Radikalni preokret kvaliteta sveta u apejronističkom pesništvu.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Između punoće jezičkog univerzuma i ništavila tišine.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >U kojoj meri avangardno umetničko delo zbunjuje i plaši savremenog čitaoca (gledaoca), i da li, zaista, na toj relaciji, može do</span><span style=";font-family:";" >ći do potpunog prekida komunikacija.</span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Razumevanje unutrašnjeg značenja.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Problem razgraničenja realnog od irealnog u apejronističkoj pesmi.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Jezik koji je iscrpeo svu svoju izražajnu moć i više nije u stanju u celini da pokrije oblast literarne ekspresije.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Svet je za Borhesa beskrajni lavirint sazdan od materije.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Iz prostora u kojima se rađaju kreativni impulsi.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Prava eksplozija komunikacija i potreba za komuniciranjem u našem elektronskom društvu podstakla je neprestano stvaranje novih jezika.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Svet i svest dva pojma jedne jedinstvene strukture.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 0.0001pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">"Umetnost je potrebna da nas ne bi uništila istina".</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 0.0001pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"> </span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >(Hajdeger)</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Poetika činjenica i stvari u fenomenološkoj poeziji.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Traganje za rečima, traganje za pesničkim staništima.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Pomeranje biti umetnosti iz umetničkog dela u sâm stvaralački postupak, u materijal i način umetničke proizvodnje.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Da li je ispravna tvrdnja da u našem vremenu više ne možemo računati sa globalnim pojmom avangarde?</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Daleko od vere u "kosmičku harmoniju".</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >U fenomenološkoj poeziji: mogućnost obnavljanja govora iz samih stvari.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Postati svestan nesvesnog savladavši sopstvenu otuđenost.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Prema Solersu tekst kao prostor za analizu produkcije značenja, a ne kao "prikazivanje stvarnosti".</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Može li se pisanje odrediti samo kao "tehnologija iskupljenja"?</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Poetsko u stvaraocu: osetljivost na sve antinomije stvari i sposobnost da se u njima otkrije iracionalno.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Žeđ za otkrivanjem izgubljenih izvora jezika u apejronističkoj pesmi.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 0.0001pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">"Avangarda to je sloboda".</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span> </span><span> </span>(Jonesko)</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Da li si prekoračio granice sanjanog?</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Materijalni temelji konkretne umetnosti.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Eruptivni jezik i slike skrivene duboko u naslagama reči.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Gestualna poezija </span><span style="font-family:Symbol;"><span>-</span></span><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"> čin akcije i intervencije u samoj realnosti sveta.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Obuhvatiti totalitet stvari.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Struktura pesme i suština jezičke moći.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Da nije možda prerano prorokovan kraj transcendentalnog mišljenja?</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 0.0001pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >"Estetski genije bio bi onaj koji bi stvorio veličanstveni mozaik od svih umetnosti i svih stilova."</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in; text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >(Momčilo Nastasijević)</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Autentična istina i mogućnost identiteta svesti i bića.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Stvaralački postupci kojima se tekući (svakodnevni) jezik pretvara u pesnički.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">U fenomenološkoj i elementarnoj poeziji eliminacija lirskog <i>ja</i> kao osnovice poetskog govora.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Da li je merljiv, i kako, udeo nesvesnog u stvaranju umetničkog dela.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">U našoj književnoj kritici vrlo često se vrši problematično izjednačavanje modernizma sa avangardom. </span><span style=";font-family:";" >Nužno je razlučiti ova dva pojma.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Reč, slika, ritmički udar pod čijim su pritiscima i iz same nužnosti nastajale pesme.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Misterija pesničke kreativnosti nad svojim neposrednim izvorom misterijom jezika.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span> </span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Struktura signalističke pesme kao višeslojna formacija.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span> </span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >T</span><span style=";font-family:";" >ežnje ka najvišem kreativnom nivou i ostvarivanju jedne poetičke sinteze.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span> </span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Pesnička reč i slika natopljene ludičkim i stvaralačkim zanosom.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Iz mističnog doživljaja jezika i sveta.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Ponekad treba sopstvenu pesmu pogledati iz više uglova i pročitati je na više različitih načina.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Sistem vrednosti što obezbeđuje univerzalnost i nevidljivost kôda.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Da li je i u kojoj meri, nekorisna i neupotrebljiva pesnička istina?</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Spontanost, izvesna artificijelnost i šokantnost aleatorne i stohastičke pesničke slike.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Igra negira svako apsolutno određenje našeg bivstvovanja, pa i našeg bića.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" > </span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Ponorni poetski prostori iz asocijativnih spletova i imaginativnog rasprskavanja jezika.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE">Poetika detalja u fenomenološkoj poeziji.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" lang="ES-VE"><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Pesma kao svedočanstvo o neprestanom naporu da se izađe iz svakodnevnog i dođe do nekog drugog i drugačijeg iskustva.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 0in 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Malarmeovska zamisao suštine.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" ><span></span></span><span style="font-family:Symbol;"><span>*</span></span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >Reči, slike, gestove učiniti nepredvidljivim.</span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" > </span></span></p> <p class="stand10" style="margin: 6pt 8.5pt 6pt 0in;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" >(Iz knjige ‘’Ka izvoru stvari’’, Beograd, 1995)</span><span style=";font-family:";" ></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 8.5pt 12pt 0in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style=";font-family:";" > </span></span></p>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-66882782751646414102009-08-22T10:10:00.001-07:002009-08-22T10:19:50.581-07:00OSLOBOĐENI JEZIK<p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> Miroljub Todorović<br /></span> </p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b> </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Neuhvatljivo biće pesme.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>*</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b> </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Snaga asocijativne građe – tamni sjaj imaginacije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>*</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Šta je sve proisteklo iz procesa cepanja govora?</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>*</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b> </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Svet, slika sveta kao nerazmrsivi haos.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>*</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b> </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Prema Bodleru iz poezije treba odstraniti svaki oblik prozodijske slobode, slika mora da bude tačna a pesnikova mašta precizna. Pošto lucidnosti očito daje prednost nad instinktom kod ovog pesnika inteligencija dobija prevashodnu stvaralačku ulogu.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>*</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Preispitati i dopuniti globalne poetičke odrednice apejronizma.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>*</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Iz dvojake suštine jezičkog znaka.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>*</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Hermeneutika kao teorija razumevanja.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>*</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Iako se fenomenološka pesma uglavnom oslanja na jednu vrstu deskripcije, njena značenjska struktura nije potpuno zatvorena i jednoznačna.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>*</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Radikalna trans-mimetička faza umetnosti i literature u avangardnim kretanjima šezdesetih i sedamdesetih godina.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>*</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Osnovna intencija signalističkog pesništva, bar onako kako ga ja vidim, bila bi istraživanje suštine poezije i pesničke umetnosti.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>*</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Izazovi kosmičkog (i jezičkog) Ništavila.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Žudnja za svejedinstvom sveta.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>*</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Strategija asocijativne ikoničnosti signalističkog poetskog teksta.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>*</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Gde su izvori, a gde ušća oslobođenog jezika?</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>*</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Saznanje kao iracionalan čin nakon čega sledi racionalna akcija.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>*</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Signalistički san o apsolutnoj kreativnoj slobodi.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>*</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Moć jezičke katarze. </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>*</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Bekstvo od spokojstva, sleđenosti duha i sabranog tela.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ispitivanje pesničkih mogućnosti nejezika.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Duboki otpori prema tvrdnji da je čovek "pre svega i iznad svega političko i socijalno biće".</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Teško razmrsive paukove mreže neverovatnih jezičkih spojeva i slobodnih, imaginativnih asocijacija u aleatornoj i stohastičkoj pesmi.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Relativizacija osnovnih vrednosti u jednom demistifikovanom svetu.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Otvarajući delimično vrata književne laboratorije imanentna poetika izvire neposredno iz samog dela autora.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pesništvo – proizvodnja jezika u jeziku.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Za Solersa pisanje nije instrument govora već delatnost starija i razuđenija od njega.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Dubinska participacija.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Oplođujuća preplitanja različitih jezika u signalističkom tekstu.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Delo konceptualnog umetnika kao proces "na granici materijalne realnosti i jezika".</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;">(B. Nojman)</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: right;" align="right"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Signalistička poezija i poetika u permanentnom naporu da izraze totalitet ljudskog bića.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Fenomeni: refleksi koji najavljuju da se u našoj svesti rađa estetski ili poetski predmet.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pesništvo koje više nije osuđeno samo na reči.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Da li je suština umetničkog dela uopšte prevodiva na jezik logičkih pojmova?</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Igra je buđenje jezika i znaka – njegovo utočiše u pesmi.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Probijanje zatvorenih, "večnih" struktura tradicionalne poezije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Put na kome bi literatura pronašla samu sebe.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Promena ontološkog statusa poezije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Nove dimenzije pesničkog teksta u signalizmu.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Da li trajanje ili sagorevanje bića?</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Prostor neomeđene reči: apejronistička pesma.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Fenomenološka, stohastička, aleatorna i kompjuterska poezija i njihova uloga u oslobađanju od "metaforske lepljivosti" kojoj je, inače, po nekim teoretičarima, sklon naš jezik.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pesnička sloboda proistekla iz principa apsolutnog (nesputanog) individualizma.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Za Vitgenštajna jezik nije samo instrument ljudske komunikacije već pre i iznad svega "životna forma".</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Postanarhistički stavovi u delima i akcijama brojnih umetnika, sudeonika avangardnih kretanja šezdesetih i sedamdesetih godina.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Granice i ograničenja jezika koje signalistički pesnik oseća kao teret što ga onemogućava u njegovom samoostvarenju.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Da li je moguće jednu određenu kritičku metodu otkrivanja poetskih vrednosti primeniti (primenjivati) na raznovrsnu lepezu pesničkih tekstova od tradicionalnih do avangardnih (eksperimentalnih)?</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Iz dubinskih metamorfoza pesnikovog bića.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pokušaj kritičkog određenja dinamičke poetske imaginacije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Težnja signalističkog dela ka sopstvenoj nezavisnosti.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U nemogućnosti da izmeni stvarnost on je pretvara u neku vrstu deliričnog sna.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Umetnost – dešifrovanje značenja jezika kosmosa i sveta.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Istinska i duboka poezija moguća je tek kada se pesnik oslobodi spoljnih i unutarnjih represija.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">"Ljudsko je u suštini jezičko."</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;">(Hajdeger)</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pesnički jezik i slike oblikovane kao prevazilaženje subjektivnog iskustva.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Stvaralački metod je otkrivanje sveta, način ispoljavanja suštinskih svojstava bića umetnosti.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pažljivo ispitivanje i merenje reči i sintagmatskih celina u apejronističkoj pesmi.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Rađanje, razvijanje i odumiranje jednog pesničkog oblika.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Reči koje nas upućuju drugim rečima.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Asocijativne zone pesme.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Čoveku nedostupan smisao postojanja.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Apejronistički pesnik, putem jezika, u lovu na samog sebe, na fragmente kosmosa i sveta kao krhotine svog unutrašnjeg bića.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Razlika između činjeničnog i poetskog u jeziku.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"><b> </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Sakralizacija egzistencije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Za Morisa Blanšoa suština književnosti je u procesu samorazaranja.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Zračenje pesme u jednom destabilizovanom jezičkom sistemu.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Tekst razdrobljen do sintagmi, do osamljenih reči. Ispod grč unezverenog jezika.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ustanoviti osnovne kriterijume za razlikovanje avangarde od modernizma.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Reč bilo kog pesnika upućena bilo kom čoveku na ovoj planeti.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Uroboros, zmija koja guta svoj sopstveni rep, kod Šelija označena kao simbol večnosti.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pesma – čin samoprevazilaženja jezika i sveta.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ispod egzaktnog omota scijentističke pesme iracionalno jezgro.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Jezik koji se opire bezličnom bezmerju: pesma što priziva samu sebe.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Za Getea i Šilera umetnička predstava prirode i stvarnosti najniži je stepen umetnosti.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Povremeno ka izvorištima poezije iz neposredne senzacije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Spaljujući vidljivi svet, pretvarajući svest u pesmu.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Istražiti temelj, ukazati na horizonte signalističke poetičke prakse.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Od kosmičkog Haosa ka pesničkom Apejronu.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U konceptualnoj umetnosti ideja postaje osnovna pokretačka motivacija delovanja umetnika.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Fenomenološka poezija i poetika podrazumevaju neposredno, objektivno i nemetaforičko posmatranje, doživljavanje i opisivanje bića i stvari.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Psihički i psihološki izvori pesničke upotrebe jezika.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pravo na reči i igru sa njima, pravo na ničim ugroženu stvaralačku sabranost i usamljenost.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Nova imaginativna svežina i snažni spektri jezičkog zračenja u apejronističkoj pesmi.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Delo kao složena celina sagledano prostorno u jednom vremenskom trenutku.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Glasovno obilje sadržano u vokalnim organima čoveka izvor foničke poezije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Oslobađati jezik otuđenih komunikacionih formi.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Žestoke slike apejronističke poezije slične onim što potiču iz remboovskog "rastrojstva svih čula".</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Putem signalističke umetnosti tražiti i pronalaziti suštinske oblike ispoljavanja svog kreativnog bića.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Iz razuđene i inspirativne disharmonije sveta.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Novim kreativnim postupcima u signalističkoj verbalnoj poeziji omogućeno je stvaranje drugačijih odnosa između jezičkih činjenica, zapravo drugačije funkcionisanje jezika u pesmi.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ne postoje objektivni kriterijumi razlikovanja poetskog od nepoetskog.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Izoštriti sluh za kretanja po rubovima jezika.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Signalistička poezija kao permanentno istraživanje, stalni izazov poetskim zakonima i zakonima sveta, ludička inovacija, zagonetna i nepredvidljiva u planetarnoj igri bića, jezika i znaka.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Čak i za Valerija "nered predstavlja suštinu stvaranja".</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ekspresivna strana teksta.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Aleatorna i šatrovačka poezija u svom naporu za obesvećivanjem sakralnih prostora sveta.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Osetiti nerealnost jedne umetničke forme.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Od jezika kao materijalne činjenice, do jezika kao kreativnog čina čiji je ishod delo.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Da li je u krizi umetnost ili način komunikacije?</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Helderlinovski osećaj antagonizma između svesti i stvarnosti.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Prve groznice u traženju reči, u iskušavanju pesme.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Žudnja signalističkog pesnika da dopre do suština Kosmosa i Sveta, osvoji ih i pretvori u deo sopstvenog bića.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Koncepcija umetničkog dela kao živog organizma.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Opozicije suprotnih pojmova i značenja u apejronističkoj poeziji.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Reči u borbi za svoje vilinsko kraljevstvo: ničim ograničeni prostor pesme.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Uspon i zamiranje umetničkih avangardi.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Nova, nenormativna značenja i zračenja reči u signalističkoj pesmi.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Jezik koji se ne "postvaruje".</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Apejronistički pesnik: plodan proizvođač reči.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Do jedinstva bića kroz sintezu rascepljenog Univerzuma.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Dovoditi u pitanje opšte prihvaćene umetničke (pesničke) kriterijume ukazivanjem na njihovu nužnu relativnost.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Logos signalističke umetnosti.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Kreirati takve stvaralačke metode kojima će se neprestano preobražavati i obnavljati jezik poezije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Zatvorenost i zamagljeni govor činjenica i stvari.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Za Gadamera sama igra je subjekt.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Signalistički pesnik nađe se ponekad u situaciji da mu nedostaju jezik, metafore i pojmovi kako bi iskazao sve one lomove i slike nastale u tamnim dubinama uznemirenog bića.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Vizuelna forma jezika.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pitanje odnosa između svesti i sveta.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Dinamizacija pesničkih sredstava u signalizmu.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Trostruka funkcija reči.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pećinske slike i crteži preistorijskog čoveka kao temeljni deo njegovog magijskog i animističkog načina mišljenja.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ka živom zvuku jezika i poezije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Poetsko tematizovanje sopstvene ali i planetarne egzistencije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Vremenska distanca kao merilo vrednosti umetničkog dela.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Korespondencija vizuelne forme i značenja.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Da li igra zaista "nema subjekta"?</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Apejronistički pesnik novim stvarima i novim rečima ponovo oblikuje i naseljava svet.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pokazati teskobu sopstvenog jezika.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Prirodna polifunkcionalnost književnog dela.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Razjašnjeni svet gubi čar tajanstva.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Signalističke poruke nisu nekomunikativne već se saopštavaju na jedan drugačiji način.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Od korišćenja reči ka stvaranju jezika.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Novi čitački postupci u recepciji vizuelne poezije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Definisati elemente koji sačinjavaju poetski predmet u našoj svesti.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pisanje kao "bio-grafija".</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Odnos metafizike, ironije i igre u signalističkoj poetici.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U jednom trenutku Krleža se patetično pita: "Pjesnici budućnosti čovječanstva gdje ste"?</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pojedini od novih teoretičara umetnosti posmatraju modernu umetnost kao "homogenu ideološku činjenicu" tumačeći je najčešće sociološkim i psihološkim metodama.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Snaga apejronističke poezije – izvan totaliteta racionalno uređenog sveta.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Reči – kresovi između reči, sintagmi, delova rečenica – šire od naše uobrazilje.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Može li se pevati samo ono što je moguće imaginirati?</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Iz lavine jezika u eksploziju pesme. </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Reč i znak u prostoru bez granica.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ritam – unutrašnji oblik upesmljenog jezika.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Uzajamno delovanje i preplitanje verbalnih i vizuelnih znakova u signalističkoj poeziji.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ne-racionalni (pesnički) univerzum čije je tajanstvo dostupno jedino oslobođenim energijama kreativne imaginacije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U srcu kibernetski organizovanog sveta sev igre, sev svemira.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Poezija sa magičnim planetarnim oreolom.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">O fenomenu padanja u zaborav pesničkog dela i njegovog ponovnog vaskrsavanja i vraćanja u žižu književnog interesovanja.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Za Andreja Belog forma je "samo meso iskazivanja misli, reči, povezivanja reči".</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Iz složenih prepleta verbalno-znakovne strukture signalističkog poetskog kosmosa.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Cilj lingvostilistike: protumačiti ulogu jezika u stvaranju književnog dela.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pesma kao izraz, semantička kristalizacija određene poetike.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pesnik: svedok pred stvarnim licem vremena.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Iz nadražene rodnice jezika.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Čin signalističkog pevanja je događaj koji ne zaboravlja igru.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Dijalog pesme sa drugim pesmama i čitanje pesme kroz taj njen dijalog sa drugim pesničkim tekstovima.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Novo shvatanje i predočavanje znakova.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Problem načelne mogućnosti egzistencije vizuelnog pesništva u srpskoj poeziji.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Kreativnom sintezom ukidati granice između duha i sveta, činjenica i stvari.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Svetlosni misticizam jezika.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Žudnja za pra-izvorom, prvobitnim jedinstvom čoveka i sveta.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Okretanje ka supstancijalnosti u fenomenološkoj pesmi.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Izvorni nered kao izvorna igra.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Da li je za signalizam dovoljno reći da je izrastao iz savremenog realiteta, odnosno životnog i duhovnog prostora naše civilizacije?</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">"Granica reči" i njena uloga u konstrukciji poetskog dela.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Kako ostvariti harmoniju između bića i stvari, univerzuma i čoveka?</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Vizuelno mišljenje.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Prema Bašlaru postoji poetski dijagram koji kod svakog pesnika pokazuje "osećanje i simetriju njegovih metaforičkih koordinata".</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Odgonetanje intencionalne strukture pesničkog dela.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Novi imaginativni i onirički prostori signalističke pesme.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Nesavladiva (i neuhvatljiva) potreba za promenom, za drugačijim govorom.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Egzistencijalni oblici naše realnosti u aleatornoj i šatrovačkoj poeziji.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">"Čovek je u traganju za novim jezikom."</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;">(Apoliner)</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Poezija osamdesetih godina kao odjek pesničkih tokova i kreativno-istraživačkih prodora u desetlećima koja su joj neposredno prethodila.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Uloga i smisao strukturalne metafore.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pisanje koje u prvi plan stavlja način proizvodnje teksta.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Stvarnost je uvek budućnost.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Otkrivanje arhetipskih obrazaca čovekovih duhovnih tvorevina.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Verbalna magma iz stvaralački produktivne, svih stega oslobođene svesti.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Da li samo pesništvo upitanosti i intelektualne dramatičnosti?</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Kritičko mišljenje razlikuje zvanični futurizam, koji se odmah po prihvatanju dogmatizovao, i "okultni" futurizam koji je nastavio sa eksperimentalnom i istraživačkom praksom.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Preispitivanje strukture i statusa umetničkog jezika u konceptualnoj umetnosti.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Svet reči pred neprozirnim svetom stvari.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b> * </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U signalističkoj poeziji rastvara se biće pesme, rastočava ustaljena slika sveta.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Metafizički nemir savremenog umetnika manifestovan kroz stalno traganje za novim umetničkim oblicima, a potom i kroz njihovu bespoštednu destrukciju.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Poetsko preoblikovanje subjektivne i objektivne stvarnosti.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">O pesmi i neuhvatljivim fluidima njene značenjske energije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Spiritualizovani dijalog sa stvarima i svetom.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ponovno uspostavljanje izgubljene autonomnosti poezije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Rekombinacija, ali i nadgradnja i radikalizovanje pojedinih stvaralačkih impulsa i postupaka istorijske avangarde.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ontologija i fenomenologija apejronističke pesničke slike.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Zakoni što vladaju ideološkim sistemima nikako nisu primereni zakonima umetnosti.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Metafizička analiza prethodnica estetičkom tumačenju.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Fragment – ekvivalent pesničke forme.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Istorija poezije kao istorija poetskog.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Interakcija između reči i likovnih oblika u jedinstvenom prostoru vizuelne pesme.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Kada se nađeš u novom svemiru moraš ponovo da imenuješ svet.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Jedna reč kao poticaj, kao izvor – mogućnost pesme.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span><span style="font-size:130%;">*</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Sa šatrovačkom poezijom prevazilaženje granica literarnosti.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Sve ono što izvire iz Haosa i utapa se u Haos.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Iz temelja promenjeni oblici poezije u signalizmu.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Uočavati bitne razlike između stvari, oruđa i umetničkog dela.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Razgradnja jezika – razgradnja istorije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ka spoznaji autonomije i neuništivosti pesničkog govora.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Šta izdvojiti kao posebno i izuzetno iz spektra signalističkih stvaralačkih postupaka?</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pesnički monolozi zamenjeni pesničkim dijalozima.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Telesnost jezika – grč uznemirenog znaka.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Razdvajanje govorne građe od nejezičkog materijala (elemenata).</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Spoj stvaralačkog nadahnuća, imaginacije sa inventivnošću egzaktnog ludizma (kvantifikacija, aleatorika, permutacija).</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ideal slobodnog lebdenja nad stvarima i njihovim značenjima.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ka planetarnoj formuli duha, jezika i sveta.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Šta se krije iza žudnje za nečitljivošću? </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b>* </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Apejronistička poetika čudesnog.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> (Iz knjige ''Oslobođeni jezik'', Beograd, 1992)</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span><span style="font-size:130%;"><br /></span></p>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-88500310176581084142009-08-22T10:09:00.001-07:002009-08-22T10:09:33.318-07:00PLANETARNA UMETNOST<p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"><br /></span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Miroljub Todorović</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"><br /></span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">(Fragmenti o mejl-artu)</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Neposredno prenošenje ideja sredstvima i instrumentima međuljudskog saobraćaja.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Komunikacija - garant postojanja.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Pošta - posrednik, a ponekad i saučesnik u širenju umetničkih poruka.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Kreacija - sam čin opštenja.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Ideja i poruka: da, ali često i objekat određene plastičke forme i estetske prirode.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Bez estetskih, tematskih i nacionalnih ograda.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Imanentna pravila funkcionisanja mejl-arta.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Novi mediji - nove umetničke forme.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Ne samo drugačiji oblik umetničke komunikacije.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Deprofesionalizacija i dekomercijalizacija umetnosti.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Novi umetnički senzibilitet nikao van domena i prostora poznatih, tradicionalnih likovnih grana.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Drugačiji načini poimanja sadržaja i značenja bića umetnosti.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Promenjena funkcija umetničkih artefakata. </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">*</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Spoj umetničkog izraza sa mogućnostima masovnih medija.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">*</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Zarazna kreativna energija mejl-arta. </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Da li samo umetnički hibrid?</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Eksperiment u samom biću umetnosti.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">U kojoj meri priroda pošiljke može postaviti granice (ograničenja) u stvaralačkom radu mejl-artiste?</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Možemo li i smemo li umetničke fenomene određivati samo po njihovom položaju i ulozi u društvu?</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Izmenjen način doživljaja u umetnosti.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">U prvi plan teorijskog razmatranja i analize sve više stavljati imanentnu poetiku mejl-arta.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Izoštreni mehanizmi estetske percepcije.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Vreme je da postepeno napuštamo i ostavimo istoriji jednostavnu i jednosmernu definiciju mejl-arta pomoću tehničkih karakteristika, sredstava i načina rasprostiranja.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Izvor razumevanja i sporazumevanja, akcije i imaginacije. </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">*</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Stalno proširivanje eksperimentalnog vidokruga.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">„</span><span style="font-size:130%;">Umetnost zadovoljstva i otkrivanja.</span><span style="font-size:130%;">“</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> (Ken Fridman)</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Aktiviranje same strukture medija.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Još jednom razmotriti prirodu komunikacije.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Radikalno prevrednovanje temeljnih postavki umetnosti.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Baštineći istorijsku avangardu</span><span style="font-size:130%;">,</span><span style="font-size:130%;"> prvenstveno dadaizam, mejl-art je izrastao u sasvim novu umetničku disciplinu.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Traganje za posebnim oblicima komunikacije. </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">*</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Mogućnost kodifikovanja vizuelnih i gestualnih znakova.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">„</span><span style="font-size:130%;">Lepota je informacija.</span><span style="font-size:130%;">“</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> (Lotman)</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">U biću mejl-arta: novi izvori, drugačija merila.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Oslobađanje imaginativnih potencijala i semantičko bogatstvo poruka.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Akcija kao značenjski gest.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Zavisnost međuljudske komunikacije od predmeta i posrednika.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Tumačenje značenja i značaja divergentnih prostora eksperimenta i istraživačkih zahvata u mejl-artu.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Poimanje sveta kroz igru i imaginaciju. </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Komunikativni artefakti - izvor estetskih informacija.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Osećanje kolektivnog duha u netvorku i blago potiskivanje individualne umetničke egzistencije.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Elementi planetarnog mišljenja i delovanja u ključnim preokupacijama mejl-arta.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Svest o mogućnostima masovne komunikacija. </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Ključevi intermedijalne igre.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Da li samo </span><span style="font-size:130%;">„</span><span style="font-size:130%;">metamorfoza umetnosti u mediije komuniciranja</span><span style="font-size:130%;">“</span><span style="font-size:130%;">? </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Odbacivanje površinskih i pojavnih slojeva umetnosti komunikacije komunikacije.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Ka skiciranju nove umetničke antropologije i kosmologije mejl-arta, njegovom čvršćem poetičkom i teorijskom utemeljenju.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Mogućnost semiološkog pristupa osnovnim elementima i činiocima poštanske umetnosti.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Denotativna ili konotativna vrednost ikoničkih segmenata u poruci.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Sredstva komuniciranja i njihova sopstvena unutarnja sfera i dimenzije.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Neprekidni eksperimentalno-istraživački dinamizam umetnika.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Kako se i u čemu ogleda smisao komunikacije? </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">*</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Nesvesne strukture značenja u gestovima i porukama. </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">*</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Nepristajanje na ustaljene i istrošene modele umetnosti.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Prepoznavanje stilskih karakteristika pojedinih mejl-artista.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Prisan doživljaj medija.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Spektar umetničkih postupaka i otvaranje novih eksperimentalnih i kreativnih mogućnosti u mejl-artu.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Specifična akcija duha i svesti, izdvojen pogled na svet, planetarno, medije i komuniciranje.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Divergentnost komunikacionih modela.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Mejl-art delo (gest, poruka, akcija), kao višeslojna, jedinstvena i neponovljiva struktura.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Ludistička projekcija sveta.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Umetnost - sredstvo komunikacije i analiza komunikativnih mehanizama.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Pokušati sa definisanjem jasnijih granica između mejl-arta i drugih umetničkih disciplina.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Moć informacije i oblik upotrebljenog medija.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Modifikovanje estetskog predmeta u poštanskoj komunikaciji.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Problemi semiologije vizuelnih znakova.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Radikalni motivi i metodi umetničkog ponašanja u Mejl-artu.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Nedovoljna estetizacija komunikacionih medija.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Višestruko asocijativno intenziviranje vizuelnih poruka.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Mejl-art jedna od akcionih disciplina duha. </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">*</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Umetnik i umetnost na samom izvoru umetnosti. </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">*</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Kreiranje slobode u neosvešćenom svetu. Bitka između komunikacije i haosa.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Uloga jezika i jezičkih elemenata u gradnji estetske strukture mejl-arta.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Kako zaobići sisteme?</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Ambivalentni odnos prema komunšicvonoj građi.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Mesto i uloga kreativnih komponenata u medijumu komuniciranja. </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Planetarna igra i eksplozija umetničkih avangardi. </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Da li bi svet bio svet bez komunikacije?</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Potrošljivost, ironičnost, samoizvornost, dekonstrukcijska metafizičnost – paradoksi mejl-arta.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Neomeđeni prostori istraživanja.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Oblikovanje perceptivne strukture za prijem i dešifrovanje poruka.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Da li samo umetnost komunikacije?</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Težnja za polemičkim sukobom sa svetom u kome se egzistira.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Transformacija predmeta istraživanja umetnosti.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Pored komunikacione i ludičke insistirati na imaginativnoj i spoznajnoj dimenziji mejl-arta.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Kritički naboj i estetska provokacija. </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">*</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Oslobađajuća moć stvaralačkih energija.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> * </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Komunikativna aktivnost i traganje za pravima estetskim vrednostima.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">* </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">Ne </span><span style="font-size:130%;">„</span><span style="font-size:130%;">umetnost na rubu umetnosti</span><span style="font-size:130%;">“</span><span style="font-size:130%;">, već umetnost u oku i duhu umetnosti.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">(Objavljeno u knjizi </span><span style="font-size:130%;">„</span><span style="font-size:130%;">Planetarna kultura</span><span style="font-size:130%;">“</span><span style="font-size:130%;">, Beograd, 1995)</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p><span style="font-size:130%;"><br /></span>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-52082877718357751432009-08-22T10:05:00.001-07:002009-08-27T03:33:56.975-07:00POETIKA SIGNALIZMA<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b>Živan Živković</b></span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"><b><br />(Manifesti i drugi metapoetski tekstovi)</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><b> </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Od epohe romantizma književni manifesti i programi inaugurisani su ne kao pratioci književne produkcije nego kao njena metapoetska prethodnica — tačnije, u njima se kao tekstovima posebne namene saopštavaju nacrti novih poetičkih i estetičkih koncepcija koje su redovno u oštroj opoziciji prema onima koje su do tada bile na snazi i predlažu ne samo praktična „rešenja” (postupci) u procesu književnog oblikovanja već i načini recepcije budućih književnih tvorevina kao i transformisanja književnog, kulturnog i socijalnog konteksta u celini. Istorije mnogih nacionalnih književnosti mogu da potvrde činjenicu da manifesti i programi prethode konstituisanju ovog ili onog pokreta ili pravca, odnosno, konkretnim umetničkim delima kojima zagovornici tih novih pokreta i pravaca stupaju na literarnu scenu.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Međutim, teoretičari književnosti koji se posebno bave proučavanjem književnih manifesta i programa kao metapoetskih tekstova, smatraju da se ovi tekstovi — naročito ako se odnose na avangardu – ne mogu „čitati na referencijalnoj razini” niti se mogu „navoditi kao pouzdana književnopovijesna svjedočanstva, nego ih treba interpretirati unutar cjelovitoga teksta posebne namjene i funkcije, pa i s obzirom na kontekst, književni i općekulturni, u kojemu su nastali kao korelat drugih tekstova, često s naglašenom metatekstualnom funkcijom”.<sup>1</sup> U članku <b>Avangardni manifest kao književna vrsta</b>, Aleksandar Flaker, čije su reči upravo navedene, osim manifesta, među metapoetske tekstove posebne namene koje je iznedrila avangarda, ubraja deklaraciju, program i rezoluciju. Od ovih vrsta manifest se razlikuje po tome što se „izravno obraća recipijentu” i što to obraćanje podrazumeva rušenje recipijentovih estetskih navika i stvaranje novih.<sup>2</sup> Bliže određenje manifesta kao metapoetskog teksta Flaker je ilustrovao zapažanjem R. Gribela (R. Grübel) koji kaže: „<b>Manifest</b> mora ne samo informirati čitaoca o koncepciji određene skupine (ili škole) pjesnika i pisaca, nego ujedno prikloniti čitaoce ovoj koncepciji. Zadatak da se privuku čitaoci traži primjenu retoričkih postupaka i tumači nam poetičnost, pa čak i fikcionalnost manifesta”.<sup>3</sup> Potom je, polazeći od ove sažete karakterizacije poetike manifesta tu poetiku odredio kao <b>poetiku persuazije</b>, tj. kao poetiku koja se zasniva na postupcima koji karakterišu i <b>retoriku</b> i <b>poeziju</b>, ali ostaje baš zbog toga otvoreno pitanje da li ta poetika uverava čitaoca u ispravnost predložene koncepcije u manifestu. Sudeći prema Flakerovim istraživanjima manifesta kao posebnog književnog žanra — primarna njegova funkcija odnosi se na estetičko osporavanje i prevrednovanja prethodnih i postojećih umetničkih tvorevina i poetika, a s obzirom na to da su manifesti tekstovi s naglašenom estetskom funkcijom, nisu pouzdani niti dovoljni za tumačenje avangarde kao stilskog kompleksa, avangardnog pokreta pa ni opusa konkretnog umetnika, jer je u njima često kognitivna funkcija podređena ekspresivnoj.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Da bi žanrovski opis triju signalističkih manifesta bio potpun odmah treba reći da u njima ima i elemenata <b>programa</b> — a književni <b>programi</b> su metatekstovi u kojima se „upoznaje javnost s namjerama da se ostvari stanoviti model”<sup>4</sup>; u ovom slučaju, reč je o nizu "modela" ili oblika koje je u poetsku praksu uveo osnivač signalizma Miroljub Todorović.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Za razliku od pojedinih pokreta istorijske avangarde, kao avanagardni stvaralački pokret u srpskoj poeziji nakon drugog svetskog rata, signalizam nije promovisan manifestima nego pesničkim delima. Njegov oficijelni početak vezuje se za objavljivanje zbirke PLANETA Miroljuba Todorovića (1965), ali njegovi koreni sežu u nešto dalju prošlost.<sup>5</sup> Konstituisanju pokreta (1969) prethode dva manifesta: MANIFEST PESNIČKE NAUKE, pisan 1967–68. godine, a objavljen u novosadskom časopisu „Polja” 1968; MANIFEST SIGNALIZMA (REGULAE POESIS), pisan maja 1968, a objavljen 1969. godine. Treći manifest naslovljen samo rečju SIGNALIZAM, nastaje 1969–70, a publikuje se u časopisu „Delo”, 1970. Sva tri manifesta napisao je Miroljub Todorović, a nekoliko godina kasnije (1974–76), u tekstu <b>Tokovi signalizma</b>, kratko je komentarisao njihov sadržaj, svrhu kao i književne, umetničke i opšte kulturne prilike u kojima su manifesti nastajali. U ovim komentarima ukazano je i na postavke na osnovu kojih će se vršiti osporavanje i estetičko prevrednovanje dominantnih poetičkih koncepcija u srpskoj literaturi tokom šeste decenije. Tako, na primer, povodom MANIFESTA PESNIČKE NAUKE Todorović veli da su u njemu sumirana iskustva iz prethodnog perioda (1959–1967), dok još nije u upotrebu uveden termin signalizam, tj. dok se još uvek kao „radno” ime za novu pesničku praksu koristi izaz pesnička <b>nauka</b> ili <b>scijentizam</b>. Što se književne zbilje tiče u ovom periodu Todorović ju je slikovito odredio kao „okean povampirenog neosimbolizma i tradicionalizma”. Drugi manifest REGULAE POESIS, prema Todorovićevom naknadnom promišljanju, poslužio je kao osnova za „formiranje borbenog avangardnog pokreta, s ciljem da zahvati i revolucioniše sve grane umetnosti (posebno literaturu i likovne umetnosti) otvorivši nove procese u kulturi radikalnim eksperimentima u jednoj permanentnoj stvaralačkoj revoluciji na koju je posebno uticala nova tehnološka civilizacija”.<sup>6</sup> U trećem manifestu — SIGNALIZAM — prvi put je data opširnija definicija signalizma, a zatim, predočena je detaljna klasifikacija novih pesničkih oblika, odnosno, „modela” koji su se artikulisali u signalističkoj pesničkoj praksi.<sup>7</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pre nego što se konkretnijoj analizi podvrgnu pomenuti Todorovićevi manifesti valja ukazati na činjenicu da ima još nekoliko tekstova kojima se ili u kritičkoj literaturi o signalizmu pridaje manifestativni karakter ili ih takvima smatra njihov autor. Ima, takođe, i tekstova za koje nije decidirano rečeno da su manifesti, a reč je o tekstovima upravo takve orijentacije, strukture i namene.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U prvom slučaju, reč je o jednoj tezi poljskog jugoslaviste Julijana Kornahauzera (Julian Kornhauser), saopštenoj u doktorskoj disertaciji o signalizmu (<b>Sygnalism-propozycja serbskiej poezji eksperymentalnej</b>, Krakov, 1981), prema kojoj je prva Todorovićeva pesnička knjiga — PLANETA — zapravo, prvi i pravi manifest signalizma, odnosno, njegove protofaze — <b>scijentizma</b> (pesnička nauka). Ako se uzme u obzir podatak da Kornhauzer znatno šire razumeva pojam manifesta i manifest kao književnu vrstu, nego što je to predočeno u ovom radu, na početku — onda teza da zbirka PLANETA ima i manifestativnu funkciju ne mora biti sporna, ali se, ipak, ne sme gubiti iz vida činjenica da je reč o knjizi <b>poetskih</b> (poemično ustrojenih) tekstova, a ne <b>metapoetskih</b>, o knjizi <b>poezije</b>, drukčije rečeno, u kojoj je dominantna ekspresivna funkcija iskaza (jezika), a ne kognitivna. Nema sumnje da se u tim iskazima sreću i kognitivni činioci — već naslovi pojedinih segmenata poeme ih najavljuju: <b>Svojstva planete, Iz života planete, Doživljaji na planeti, Naučna ispitivanja na planeti</b>. Karakteristično za ovu zbirku jeste još i to da su na kraju u njoj objavljeni kratki fragmenti iz piščevog <b>Dnevnika,</b> objašnjenja (komentari) vezani za samu poemu. Ovi fragmenti, zapravo, neosporno su više manifest nego poezija u užem smislu te reči, tj. u njima ako ne preovladava metapoetsko, ono je bar u ravnoteži sa poetskim, što pokazuje najpre odlomak iz <b>Dnevnika 20. </b><b>XII</b><b> 1963</b>, a zatim, <b>Komentari</b>, štampani na istoj stranici:</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b>Opevati</b>:</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Zakone života, nedokučivog bilja neiscrpne<br />energije na umirućim zvezdama,<br />Nezamislive prostore Mlečnog puta<br />Zakone smrti, te još čudesnije oblike Stvaranja,<br />Požudne igre planeta,<br />Alhemiju brojeva,<br />Tamu sfera,<br />Tamu duše čovekove.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b>Komentari:</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Nauka je sredstvo Poezije.<br />Nauka je proizašla iz Poezije.<br />Moderna fizika, hemija, matematika i biologija<br />tek sada pokazuju koliko je bilo veštačko i<br />apsurdno podvajanje Poezije i Nauke.<br />Ajnštajnova teorija relativiteta je pored<br />Pesme Nad pesmama, Plača Jeremijinog i<br />Homerove Odiseje najlepša pesma ispevana u<br />slavu čoveka.<br />E = mc<sup>2</sup> vrhunska metafora.<sup>8</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Elemente iz ovih <b>Komentara</b> Todorović će šire elaborirati u prvom odeljku MANIFESTA PESNIČKE NAUKE.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Drugi tekst, kojem manifestativni karakter pripisuje sam Todorović, objavljen je znatno kasnije, u odnosu na tri prethodna, a posvećen je apejronističkoj poeziji koju piše negde od sredine osamdesetih godina. Ovaj tekst nema poseban naslov — naslovljen je kao mnogi tekstovi ranije objavljivani — <b>Fragmenti o signalizmu</b>, a objavljen je u tematskom bloku o signalizmu u časopisu „Književnost”.<sup>9</sup> Tekst zahvata devet sasvim kratkih fragmenata, od kojih je sedam ispisano na način kako se ispisuju stihovi pesme.<sup>10</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Najzad, u knjizi SIGNALIZAM, ali i u drugim knjigama ima tekstova koji bar nekim svojim delom upućuju na manifest. U SIGNALIZMU, na primer, objavljen je tekst <b>Neke postavke signalizma</b>, koji su potpisali Miroljub Todorović i Ljubiša Jocić, u leto 1975. U šesnaest tačaka ovoga manifesta/programa saopštena su nova stvaralačka (pesnička) i poetička iskustva, do kojih se došlo nakon decenije postojanja signalizma i vrlo bogate i razuđene signalističke prakse.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U epigrafu MANIFESTU PESNIČKE NAUKE Miroljub Todorović je citirao jednu misao Gastona Bašlara (Gaston Bachelard) o odnosu savremenih naučnih saznanja i čoveka koji je na ta saznanja logično upućen. Prema Bašlaru: „Savremena nauka uvodi čoveka u jedan novi svet Ako čovek misli nauku obnavlja se kao misaoni čovek.”<sup>11</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ovaj epigraf nije se slučajno našao na početku prvog Todorovićevog manifesta: način vlastitog „mišljenja nauke” i pokušaje da se tim „mišljenjem” obnovi kao „misaoni čovek”, ovaj pesnik predočio je u prvom odeljku MANIFESTA PESNIČKE NAUKE, pod naslovom<b> Izvori</b>. U navedenom odeljku, naime, do detalja se razvija osnovno manifestno jezgro, u zametku dato u <b>Komentarima</b> zbirke PLANETA. Reč je o neophodnosti sintetizovanja egzaktnog (naučnog) i pesničkog (imaginativnog) iskustva. Dostignuća pojedinih nauka (fizika, hemija, biologija, matematika, astronomija) otvaraju „nove stranice realnosti” ili tvore novu realnost, ali pred njima, smatra Todorović, pesnici „zatvaraju oči” ili „prestrašeno okreću glavu” i na taj način iskazuju nemoć da se na pravi način suoče i da komuniciraju sa svojim vremenom i zbiljom. Poezija se, razvojem civilizacije, neprestano udaljavala od nauke (i obrnuto); između jezika poezije i jezika nauke, u tehnološkom dobu kakvo je naše, ne može se nikako staviti znak jednakosti. S obzirom na to, Todorović u <b>Izvorima</b> podseća da u antičko doba toga i takvoga jaza između dveju formi duha (i dveju duhovnosti), kakve su nesumnjivo poezija i nauka, nije bilo. Hesiod, Empedokle, Parmenid bili su u isto vreme pesnici, filozofi i naučnici. Da li je moguće danas da jezik nauke prožme jezik poezije (scijentizacija) i da se jezik nauke oplemeni jezikom poezije (metaforizacija)? Todorović je uveren da je moguće, utoliko pre što se i pesnici i naučnici, u suštini, bave istim predmetima: čovekom, vremenom, prostorom, materijom, kosmogonijom.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U drugom odeljku MANIFESTA PESNIČKE NAUKE, naslovljenom <b>Poetska vizija čoveka, materije i svemira</b> već se formulišu osnovne postavke združenja nauke i poezije, tj. određuje pesnička nauka kao osobena „duhovna disciplina”. Pesnik treba da prihvati od naučnika „način mišljenja”, njegovu „naučnu strogost” i da njome, uz pomoć poetskog smisla za iracionalno i imaginativno, koje svakako poseduje, krene u istraživanje „paradoksa materije” i u „razrešavanje tajne stvaranja”. Poezija, nije teško naslutiti iz ovih određenja, ne sme biti emocionalna — „tiranija osećanja” dovela ju je tokom istorijskog razvoja do samonegacije. „Pesnička nauka će izjednačiti čoveka (kao predmet opevanja) sa stvarima, prirodom, hemijskim, biohemijskim i fiziološkim procesima, mrtvom i živom supstancom, ne dajući prednost ni njemu ni njegovim odnosima s prirodom, stavljajući ga i određujući mu mesto u svemu onom što označavamo kao univerzum.”<sup>12</sup> Pored toga, pesnička nauka će preporoditi (obnoviti, podmladiti) istrošeni jezik poezije: od „mrtvih shema” i „suvih formula”, služeći se metodom „intuitivne sinteze” pesnici će stvarati „žive pesničke slike” i „nove vizije sveta”, odnosno, čoveka, materije i svemira</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Treći segment MANIFESTA PESNIČKE NAUKE posvećen je pesnicima koji su bezuspešno pokušavali da približe poeziju nauci; reč je o Emilu Verharenu (Emile Verhaeren) i Rene Gilu (René Ghil) i futuristima. Svima njima je zajedničko to da nisu uspeli da „poezijom dublje prodru u jezički sistem nauke”. Kako to učiniti, Todorović objašnjava u završnom odeljku MANIFESTA, pod naslovom <b>Jezičko iskustvo</b>.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U navedenom odeljku Miroljub Todorović je pošao od lingvistički diferenciranih funkcija jezika (ili, tzv. „tipova” jezika), da bi se zadržao na jeziku poezije i nauke. Oba ova „tipa” odlikuje „otežana” komunikativnost, a po logici stvari ona bi morala biti na višem stepenu, kako bi s rezultatima i nauke i poezije mogao „komunicirati” veći broj ljudi. Da bi se to postiglo, nužno se mora ovladati jezičkim kodom ovih duhovnih oblasti — mora se „ući” u jezik kao sistem. Kada je reč o nauci taj sistem počiva na pojmovima i simbolima; sistem pesničkog jezika, prema Todoroviću, temelji se na praktičnom i emocionalnom jeziku. Delotvorniji preobražaj pesničkog jezika, dakle, mogućan je samo utoliko ukoliko se u nj ugrade stilogeni činioci naučnog (formule, simboli, hipoteze i zakoni), tj. nosioci kognitivnog, a potom izlože „estetičko-iracionalnim zračenjima” pesničkog jezika.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Osnovne postavke MANIFESTA PESNIČKE NAUKE, u času kada se manifest pojavio, delovale su kao „bomba” i među pesnicima i među kritičarima srpske poezije u drugoj polovini šezdesetih godina. Dominantni stav i jednih i drugih prema ovome manifestu bio je: neverica u mogućni preobražaj poezije, tj. u njeno <b>ujedinjenje</b> s naukom. Pesnička praksa osnivača signalizma pripremala je još veća iznenađenja i jednima i drugima, posebno „kontrolorima” poetskih kretanja u srpskoj književnosti, pred sam početak sedamdesetih godina. Temelji <b>nove poetike</b></span> već su postavljeni.</p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Drugi MANIFEST SIGNALIZMA, s pododrednicom REGULAE POESIS, Miroljub Todorović propratio je još jednom „ubojitom” napomenom (a ona nije ništa drugo do „izravno obraćanje”) čitaocima: <b>Teze za opšti napad na tekuću poeziju.</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Navedena napomena, pored ostaloga, možda je, u krajnjoj instanci, bila jedna od poetičkih stavki koja će inspirisati brojne pesnike da se, želeći da ostvare istinski novo, priključe signalističkom pokretu, čiji je osnivač to novo najavio još prvim manifestom. Stavke drugoga manifesta/programa mnogo su „kraće”, kondenzovanije i direktnije se odnose prema „predmetu” — nema, dakle, opisa, obrazloženja i „obećanja” šta će novi poetski koncept doneti i kako će to novo biti vrednovano u tekućoj kritičkoj misli. <b>Teze za opšti napad na tekuću poeziju</b>, u ovom manifestu, bile su i <b>teze za opšti napad na misao o toj poeziji</b>. Na drugoj strani, spona sa MANIFESTOM PESNIČKE NAUKE očigledna je od prvog stava REGULAE POESIS, čiji je naslov: <b>Nauka</b>: „1.1.1. Svet nauke po nekima nije i svet bića, već samo kvanticiranih pravilnosti, veštih jezičkih konstrukcija i beznadežne kvadrature ljudskog uma.” A drugi stav glasi: „1.1.2. Ako je nauka jezik onda je jezik same suštine sveta.”<sup>13</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Od narednog segmenta ovoga manifesta (<b>Tekuća poezija</b>) Todorović se ne bavi toliko poezijom „koja jeste” nego poezijom koja to treba da bude danas i ubuduće (tzv. <b>budućnosna dimenzija</b> poezije). Poezija koja se piše danas, u ovom manifestu, „zaslužila” je svega dva (pod)stava: u prvom se govori o tome da „stvari i bića tekuće poezije ne govore sopstvenim jezikom” i drugi, da se ta poezija ,,u dijalogu sa svetom i vremenom” koristi „isključivo jezikom pesnika”. Zatim se nižu, kao u kamen urezane, opservacije o <b>Privatizaciji poezije:</b> „1.3.1. Jezik tekuće poezije nije univerzalan. 1.3.2. Jezik tekuće poezije je privatan i isključiv. 1.3.3. Od romantizma do danas poezija je postajala sve privatnija.” U smislu manifesta, sažete i veoma precizno formulisane poruke Miroljuba Todorovića, odzvanjaju i u odeljku REGULAE POESIS gde se definiše <b>pesma</b> (a o tome šta je pesma, Todorović je pisao i u PLANETI). Navodimo oba "člana" ovoga odeljka:</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">„1.4.1. Pesma je izvan pesnika: u procesima, u odnosima stvari i bića univerzuma.</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> 1.4.2. Pesma je u svetu. Pesma je događanje sveta.”</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Iz ovih odrednica slede i izjave da je „poezija najviši oblik egzistencije sveta” i da "nova poezija zahteva potpunu slobodu pesme", tj. da se ova „sloboda podrazumeva kako u odnosu na pesnika, tako i u odnosu na svet iz koga pesma nastaje”. Težnja da se pesničkim delom ospori ili prevrednuje i socijalni kontekst, u ovom zahtevu više nego da je očigledna.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Proširivanje naznačenih „okvira” jezika u prethodnome manifestu, u ovome Todorović je izveo efektno, na poetski način: jednostavnim iskazima, kojima je svaki komentar izlišan. Navodimo sva tri iskaza, jer oni umnogome određuju kasnija poetička ubeđenja ovoga autora o tome šta je jezik pesme i kakav treba da bude jezik signalističke poezije:</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">„1.7.1. Jezik je sve ono što omogućuje pesmu.</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> 1.7.2. Putem jezika pesma izlazi iz bezličja stvari i procesa prirode i započinje svoj dijalog sa univerzumom.</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> 1.7.3. Jezik signalističke poezije mora biti zajednička tvorevina pesme kao događaja sveta i pesnika kao bića u tom istom svetu bez koga pesma ne može da se osamostali i povede dijalog sa univerzumom.”</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Potom se Todorović bavio <b>energijom jezika</b> (reč energija upućuje na njegovo intenzivno „mišljenje” prirodnih nauka), onom problematikom koju je na poetski način elaborirao u više svojih pesničkih knjiga (i u ovo vreme i kasnije), odnosno, ulogom te energije u kreiranju poezije koja je (tradicionalno) vezana za jezik kao medijum.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Na kraju ovoga manifesta Todorović je u stvaralački proces (pisanje poezije) uključio i korišćenje mašine (kompjutera). Elektronski uređaj nije spomenut kao pandan pesniku nego kao njegovo „oruđe” koje omogućava „pesmi da izađe iz bezobličja stvari i procesa prirode i povede svoj dijalog sa svetom”. Jezik kompjutera bezbolno prekoračuje granice nacionalnih jezika — to je više nego dobro znano danas — i pesma se mora njime poslužiti da bi se vinula iz sredine „jezičkog okružja” u kojoj nastaje i u kojoj joj je „tesno”. <b>Poezija je planetarna umetnost</b>, kao da veli Todorović i nagoveštava „razaranje jezika” i njegovo novo „konstituisanje”, s ciljem da se poveća njegova komunikabilnost. Konkretne i vizuelne pesme koje realizuje u ovo vreme, stoje u saglasju sa stavom da „stvari i bića signalističke poezije moraju govoriti jezikom univerzuma”.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Da bi pomerio granice do kojih dopire njegova reč, pesnik će se, dakle, poslužiti i izvanjezičkim sredstvima, pa i uređajem, rukovođen, pre svega, mišlju da je u prirodi poezije kao umetnosti da ne priznaje nikakve granice. Tačnije, kaže Todorović, uprkos onima kojima je poezija bila najviši (svečani) čin nacionalnoga jezika: „Pesnik mora stalno da pomera granice postojećih jezika. Jer pomerati granice jezika znači pomerati granice sveta. A pesma je u strukturi sveta. Ona je događanje sveta.”</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">MANIFEST SIGNALIZMA (REGULAE POESIS) produbljuje poetičku matricu naznačenu u MANIFESTU PESNIČKE NAUKE i precizira neke od odgovora na pitanja kakva treba da bude poezija u našem, tehnološkom dobu. Ona mora biti univerzalni komunikat; onaj koji je stvara mora biti <b>slobodan</b> čovek, i u građanskom i u stvaralačkom značenju te reči. Primena kompjutera, u ovom manifestu samo pomenuta kao mogućnost da pesma napusti jezik, vrlo brzo — kad Todorović predoči javnosti poeziju pisanu uz pomoć uređaja — izazvaće velike otpore, i među pesnicima, i među kritičarima, i među estetičarima, i poetičarima. <b>Teze za opšti napad na tekuću poeziju</b> (argumentovane konkretnim umetničkim ostvarenjima) izazvale su ono što manifesti predviđaju: šok među recipijentima i sporo mada neizbežno njihovo prilagođavanje novoj poetici i estetici.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Treći signalistički manifest — SIGNALIZAM — u času kada se pojavio (signalistički pokret već je osnovan), bio je od velike važnosti i za poetičku koncepciju, za kojom se u ovo vreme osetila potreba i koja se tražila i konstituisala, i za pokretanje i profil časopisa „Signal”, koji u ovo vreme izlazi, a naročito za dalju „dogradnju” poetskog kosmosa samog Miroljuba Todorovića</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U ovom kratkom programsko/manifestnom spisu, naime, Todorović je predočio opsežniju definiciju signalizma kao pokreta, zatim je naglasio temeljno poetičko načelo — da je u signalizmu <b>eksperiment</b> <i>conditio sine qua non</i>, a onda još jednom — da su iskustva egzaktnih nauka nešto što se ne može prenebregavati u poetskom radu, kako se vidi iz ove stavke: „Činjenica da avangardnu ulogu u našem vremenu ima egzaktno-naučni, a ne umetnički duh, kao što je to bilo u nekim ranijim epohama, nikako ne sme da obeshrabri umetnika, a još manje da ga natera na otpor i borbu protiv nauke i nove tehnološke civilizacije. Svaka borba protiv nauke unapred je osuđena na propast jer je borba protiv samog čoveka.”<sup>14</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Posle ovoga proemija, u prvom odeljku manifesta, nedvosmisleno jasno određuje se signalistička poezija kao poezija koja (ukoliko je verbalna) mora ići na „lingvistički minimum” (ograničen broj jezičkih „znakova”), što je ne oslobađa obaveze da prenese „maksimum informacija”. U tom pogledu, smatra i dalje Todorović, neophodno je njeno oslanjanje na „jezik” matematike i drugih egzaktnih nauka: „Ukidajući nacionalne jezike i sadašnju poplavu pisane i već istrošene neprecizne i neinformativne reči i uvodeći grafički ideogram zasnovan prvenstveno na matematičkim i drugim egzaktnim simbolima nedevalviranog značenja, signalizam će literaturi a posebno poeziji otvoriti sasvim nove i neslućene mogućnosti izraza.”</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ono što je novo u ovom manifestu, jeste, svakako, klasifikacija žanrova u signalističkoj poeziji. Ovu klasifikaciju Todorović je dopunio i precizirao u desetom <b>Fragmentu o signalizmu</b> <b>I</b><sup>15</sup>, a kasnije u genološkom smislu, pojedine žanrove detaljnije je opisivao, kako se kojim od njih kao pesnik bavio. U ovom manifestu, pak, ne dvojeći verbalne od neverbalnih, nabrojao je, a zatim, kratkim definicijama, odredio sledeće signalističke vrste:</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— SIGNALISTIČKA POEZIJA U UŽEM SMISLU (VIZUELNA POEZIJA)<br />— KOMPJUTERSKA POEZIJA<br />— ALEATORNA ILI STOHASTIČKA POEZIJA<br />— STATISTIČKA POEZIJA<br />— PERMUTACIONA, KOMBINACIONA I VARIJACIONA POEZIJA<br />— TEHNOLOŠKA POEZIJA<br />— SCIJENISTIČKA POEZIJA<br />— SIGNALISTIČKA KINETIČKA I FONIČKA (ZVUČNA) POEZIJA<br />— SIGNALISTIČKA MANIFESTACIJA (GESTUALNA) POEZIJA</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U ovom „popisu” nema nekoliko vrsta, koje će Todorović u <b>Fragmentima o signalizmu I</b></span> pomenuti: šatrovačke i fenomenološke poezije, na primer, odnosno, objekt-poezije, mail-arta, kojima se bavi takoreći, odmah nakon objavljivanja ovoga manifesta, a zatim, apejronističke poezije, koju piše poslednjih nekoliko godina.</p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ipak, treći manifest signalizma — mada nastaje u vreme kada i prethodna dva — zahvaljujući klasifikaciji žanrova koja je u njemu predočena, bio je solidna podloga na kojoj će Todorović moći uspešno da gradi — za tokove ondašnje srpske poezije — autentično, poetski atipično i estetički veoma značajno pesničko zdanje. Ni onda kada je „Signal” prestao da izlazi i kasnije, kada je došlo do razlaza medu pripadnicima pokreta, Todorović nije prestajao da radi na ovom polju. I dalje je metapoetski promišljao umetnost kojom se bavio, tako da se za celovitijom poetikom signalizma danas mora tragati u tekstovima koji su objavljivani i posle ovih manifesta i koji po obimu višestruko premašuju manifeste — manifeste kao metapoetske tekstove posebne namene koji nisu prethodili konkretnim umetničkim ostvarenjima nego su nastajali naporedo s njima. Ovi i srodni tekstovi drugih signalista razmatraju se i u narednim poglavljima — u poglavljima posvećenim žanrovima i signalizmu, u kojima su, pored ostaloga, dati i potpuniji odgovori na brojna pitanja poetike signalizma.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 1in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">(Iz knjige: <b>Signalizam: geneza, poetika i umetnička praksa</b>, 1994)</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">NAPOMENE</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">1. Aleksandar Flaker, <b>Teze o proučavanju avangarde</b>, u: A. Flaker: POETIKA OSPORAVANJA, „Školska knjiga”, Zagreb, 1982, str. 21.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">2. Aleksandar Flaker, <b>Avangardni manifest kao književna vrsta</b>, u: Književni rodovi i vrste —</span><span style="font-size:130%;"> teorija i istorija, I, ur. Miloslav Šutić, Institut za književnost i umetnost, Beograd, 1985, str. 128.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">3. Aleksandar Flaker, Loc. cit.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">4. Aleksandar Flaker, Loc. ciL</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">5. O počecima signalizma videti Todorovićeve tekstove: <b>Pesnički dnevnik (1959–1968), Pesnička avangarda</b> i <b>Tokovi signalizma</b>, u knjizi: M. Todorović: SIGNALIZAM, „Gradina”, Niš, 1979.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">6. Svi navodi o manifestima preuzeti su iz <b>Tokova signalizma</b>, u: SIGNALIZAM, str. 28.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">7. O klasifikacijama signalističkih žanrova biće više reči u poglavlju ŽANROVI U SIGNALIZMU.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">8 Miroljub Todorović, <b>Planeta</b>, Niš, 1965, str. 68.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">9. Miroljub Todorović, <b>Fragmenti o signalizmu</b>, „Književnost”, god. XLIV, knj. LXXXV1II sv 1–2 1989, str. 218–219.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">10. O apejronističkoj poeziji biće više reči u poglavlju APEJRONISTIČKA POEZIJA.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">11. </span><span style="font-size:130%;">Miroljub Todorović, MANIFEST PESNIČKE NAUKE, u: M. Todorović, SIGNALIZAM, str. 76.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">12. Miroljub Todorović, Nav. delo. sir. 78.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">13 Ovaj i svi drugi navodi uzeti su iz teksta Miroljuba Todorovića MANIFEST SIGNALIZMA (REGULAE POESIS) u: M. Todorović, SIGNALIZAM, str. 80–83.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">14. Manifest SIGNALIZAM, objavljen je takođe u Todorovićevoj knjizi SIGNALIZAM, Niš, 1979, str. 84–87.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">15. Miroljub Todorović, <b>Fragmenti o signalizmu, I</b>, u: M. Todorović, <b>Signalizam</b>, Niš, 1979, str. 149–154.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p><span style="font-size:130%;"><br /></span>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-31671697678694941432009-08-22T10:04:00.002-07:002009-08-27T03:43:14.525-07:00GENEZA SIGNALIZMA<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b>Živan Živković</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><br /></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b>(Uvodne napomene)</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b> </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Kao pesnički koncept i pokret u savremenoj srpskoj poeziji, signalizam se javlja u vreme kada je — prema nekim tumačima — na evropskom tlu i na svetskim umetničkim prostorima doba „herojskog” modernizma već prošlo, kada je nastupila oseka na planu vrednosti, pa i neizbežna dekadencija svega što je do početka Drugog svetskog rata još nosilo na sebi znak avangarde, tj. kada su brojni „izmi” počeli ponavljati postupke i „metode” ili poetičke stavove ranijih „izama”, iz perioda tzv. istorijske avangarde.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Doba <b>postmodernizma</b> ili <b>neoavangarde</b> (i u sklopu ovih termina mnogih „neo-izama”), u naše vreme već je označeno kao <b>doba praznine</b>.<sup>1</sup> Tapkanje u mestu na planu izraza, pomanjkanje inventivnosti u pronalaženju duha našega vremena primerenih sadržaja — kao da su već opšta mesta u razmatranjima umetnosti tzv. <b>postmoderne</b>.<sup>2</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Sagledan na horizontima ovako usmerenih socioestetičkih proučavanja, signalizam bi delio sudbinu svih „izama” koji su se pojavili krajem pedesetih i tokom šezdesetih godina — sudbinu deriviranog, neautentičnog „izma” koji „produžava” i „ponavlja” već otkriveno, stvoreno, viđeno u prvim decenijama našega veka. Međutim, nije tako. Ni sa signalizmom, u kontekstu savremene srpske poezije, niti sa drugim „izmima”, na planu evropske i svetske kulture u periodu posle Drugog svetskog rata do danas. Razlozi su brojni i ne uvek jednostavni za objašnjenje: u biti avangarde jeste <b>negacija tradicije</b> (pa i negacija izvanumetničkim sredstvima, jer avangarda računa na „šokiranje” publike i na radikalnu izmenu njenih horizonata očekivanja, s ciljem da publiku pa i samu zbilju — društveni kontekst — estetizuje), ali i <b>produžavanje</b> onih umetničkih stremljenja koja su u svoje vreme proglašavana za jeres, tj. koja se nisu uklapala u važeće estetičke konvencije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U novijoj literaturi (mahom: filosofskoj, sociološkoj i estetičkoj), uglavnom se tzv. neoavangarda posmatra sa aspekta negacije tradicije, pri čemu se, naravno, gubi iz vida i tradicija avangarde (odnosno, tradicija samog postmodernizma, koju je utemeljio modernizam kao takav), kao i smisao sasvim drukčijeg (izmenjenog) socijalnog konteksta u kojem se neoavangarde (ili postmodernizmi) formiraju, deluju i rezultatima potvrđuju.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">O opravdanosti uvažavanja tradicije avangarde kao relevantnog činioca (ako ne i zakonitosti) pojavljivanja uvek novih „izama”, svedoči i jedan stav Žaka Lenara (Jacques Leenhardt) iz rasprave o odnosima arhaizma i postmodernosti: „Svaki proizvod kulture nužno se oslanja na već ostvarene oblike s kojima započinje dijalog. Uvijek postoji nešto već-tu kad se čovjek počinje izražavati simbolički.”<sup>3</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">To nešto, što postoji „već-tu”, koristili su u svom radu i signalisti. Međutim, njihov „simbolički” repertoar razlikovao se od onoga koji je bio u upotrebi u vreme istorijske avangarde, kao što su bili drukčiji i poetički (praktično-umetnički) i estetički i socijalno-etički zahtevi njihove poetike.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b>Signalizam prema istorijskoj avangardi</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Uprkos razlikama u poetičkom, praktično-umetničkom, estetičkom pa i socijalno-etičkom pogledu, signalizam kao pokret nije prenebregao iskustva nekih pravaca istorijske avangarde, što nisu propustili da uoče ne samo proučavaoci signalizma ili njegovi kritičari nego da to kažu i sami, signalistički opredeljeni, umetnici.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U poetički intoniranom tekstu <b>Signalizam kao avangardni pokret</b>, pesnik Vlada Stojiljković je poput Miroljuba Todorovića ukazao na „dubinske” i duboke „korene” koji su „pothranjivali” ovaj pravac: „No i pored sve svoje novine i radikalnosti pristupa, SIGNALIZAM je umnogome samo nastavak jednog toka primetnog već stolećima. Kombinovanje verbalnog i vizuelnog počinje sa hijeroglifima i proto-azbukama i nastavlja se preko orijentalnih pisama, srednjevekovnih iluminatornih pisama, barokne kaligrafije, itd., sve do našeg veka i Apolinerovih „Kaligarama”, dadaističkih kolaža i nekih Kleovih dela. Mislim da je potrebno istaći još jedno dostignuće SIGNALIZMA. Praktično nerešivi problem prevođenja poezije u velikom se broju signalističkih dela uopšte ne postavlja. Nije potrebno znati autorov jezik, niti se oslanjati na prevod: ukinuvši jezik kao takav, pesnik signalista stvorio je način izražavanja koji omogućava univerzalno razumevanje. Čak i da nije proizveo ništa osim tog načina, SIGNALIZAM bi potpuno zaslužio kvalifikativ avangardnog pokreta.”<sup>4</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Miloš I. Bandić, nabrajajući iskustva na koja se iz istorijske avangarde signalizam mogao naslanjati (zenitizam, dadaizam i nadrealizam), decidiran je u oceni da je signalizam, posmatran sa književnoistorijskog stanovišta „posle zenitizma, nadrealizma i pokreta socijalne literature, sledeći nov i autohton literarno-umetnički avangardni pokret u srpskoj književnosti 20. veka”. Ovu ocenu potkrepio je sledećim obrazloženjem: „Bilo je, u razdoblju između dva svetska rata, i nekih drugih ’izama’ i poznatih književno-avangardnih smerova, kao što su ekspresionizam i dadaizam, — od kojih signalisti priznaju izvesne dodirne tačke s dadaizmom, — i naspram svih njih signalizam stoji takođe prepoznatljiv i samostalan. Bilo je, zatim, nakon oslobođenja, posle 1945. godine, isto tako izvesnih nastojanja da se okupe, da se formiraju neke književne grupe i orijentacije, kao što je 1956. bio kratkotrajni neosimbolizam, ili, nekoliko godina docnije, folklorna seoska lirska naiva, — ali je tek signalizam, od sredine šezdesetih godina, bio prava avangardna pojava koja je, na stvaralački način, uspostavila kontinuitet s međuratnim avangardno-eksperimentalnim umetničkim istraživanjima i težnjama.”<sup>5</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Treba reći još i to da je Miloš I. Bandić povukao i liniju razlike između signalizma i nekih pokreta (prevashodno onih koji pripadaju istorijskoj avangardi): „Za razliku od nekih drugih avangardnih pokreta, signalizam u svom prodoru i kretanju, — tako nam se to bar učinilo, — nije nasrtljivo ofanzivan, negatorski, agresivan ili bučan i razbarušen, anarhičan, zapaljiv. On deluje, naprotiv, ohlađeno, uzdržano, čak akademski i metodično. Reč deluje tu označava, podjednako intenzitet i način akcije, kao i utisak koji ona o sebi ostavlja.”<sup>6</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Miloš I. Bandić je, zatim, ukazao i na „tip” modernosti koji signalisti zagovaraju, tvrdeći da je tip o kojem je reč „tip modernosti koja ne uživa nadmeno u svojoj sopstvenoj slavi, izuzetnosti ili privilegiji nego proverava uvek šta bi još moglo da se nađe novo i duhovno sveže iza granica uobičajenih, postojećih ljudskih stvaralačkih i tehnoloških mogućnosti.”<sup>7</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Upoređenje signalizma sa drugim pravcima (ili pokretima) avangarde, završava se ocenom da je signalizam — u odnosu na sve druge avangardne pokrete i pravce — „dao svoju razrađenu poetiku, svoje sopstveno teorijsko utemeljenje u vidu mnogih manifesta, komentara, traktata, definicija, sistematičnih programskih tumačenja, ponovljenih i ponovo obrazlaganih metodoloških načela u nizu publikacija, knjiga, biltena i kataloga”.<sup>8</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ako bi se na formalnom planu utvrđivala „dodirna” mesta signalizma sa pravcima i pokretima istorijske avangarde, uočio bi se, najpre, internacionalni karakter časopisa „Signal” (izlazi od 1970. do 1973), kakav su, inače imale revije Dragana Aleksića („Dada-Tank” i „Dada-Jazz”, 1922) i časopis „Zenit”, čije je izlaženje započelo u Zagrebu (1921), a okončano u Beogradu (1926). Časopis „Signal” kao glasilo signalističkog pokreta, tokom trogodišnjeg izlaženja (objavljeno je ukupno devet brojeva) okupio je prilični broj saradnika sa strane. Motivi da se u ovom časopisu pojave najistaknutiji predstavnici svetske vizuelne, konkretne i mail-art poezije, pored ostaloga, mogli su biti i ti da se u signalizmu — osim negacije neposredno prethodeće i tradicije uopšte — nastojalo da se konkretnim delima izražava naša, <b>tehnološka era</b>. Tu „eru” kao i ciljeve pokreta, opisali su Ljubiša Jocić i Miroljub Todorović, u nekoliko stavki programsko-poetičkog teksta <b>Neke postavke signalizma</b>. Naravno, i epoha i ciljevi potvrđeni su kasnije u signalizmu, na stvaralački način:</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;">2</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">„Umetnost tehnološke ere bitno se i kvalitativno razlikuje od svih ostalih, a posebno od umetnosti nastale tokom prethodne industrijske epohe.”</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;">4.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">„Signalizam upotrebljava u istraživačke svrhe sve medije, sve komunikacione naprave i simbole koje je čovek stvorio, od slova, slike, znaka, do filma, televizije, kompjutera, videotejpa, kao i naučne eksperimente — da bi proizveo nove estetske informacije, da bi što dublje prodro u intelektualnu i stvaralačku strukturu čoveka.”</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;">5</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">„Signalizam je intermedijalni, interdisciplinarni pokret; on omogućuje i radi na saradnji svih medija, umetnosti i nauka.”</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;">7</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">„Nije bez slučaja što nadrealisti prihvataju Frojda i psihoanalizu, još manje je bez značaja što signalizam prihvata istraživanja fizike, biohemije, kibernetike i teoriju informacije i komunikacije na kojima i zasniva svoju estetiku. Nadrealizam je pripadao jednoj drugoj vrsti istraživanja i drugačijoj duhovnoj subverziji, dok signalizam ide ka budućem biću planetarne umetnosti.”</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;">9</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">„Signalizam nastoji, sa raznim naukama, da promeni uslove čovekovog življenja i celokupni ljudski emotivni, razumski i nagonski aparat. On je za stalno pomeranje granica ljudske svesti i senzibiliteta.”</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;">10</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">„Signalizam je akcija, permanentno kretanje i istraživanje raznih oblika umetnosti i života.”</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;">12</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">„Znak, slika, gest, zvuk, novi jezici, novi oblici upotrebe jezika, njegovi ekscentrični i zaumni oblici, akcija, kibernetički podsticaji, mogućnosti delovanja hemijskim i farmakološkim sredstvima na svest, podsvest, kreaciju, sinteza više umetničkih grana, univerzalni simboli matematike i ostalih nauka, demistifikacija stvaralačkog čina, sinteza egzaktnih nauka i umetnosti, totalna i globalna umetnost planetarne epohe — umetnost signalizma.”</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;">15</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">„Signalizam je kompleksan stvaralački pokret. Signalistička umetnost je kompleksna umetnost nove civilizacije. Kompleksnost signalizma uočljiva je u njegovoj razuđenosti, otvorenosti i nedogmatičnosti. Signalizam nije samo jedna metoda, još manje jedan propisani način stvaranja, škola. On nije samo vizuelna ili samo kompjuterska poezija, niti samo odbacivanje predmeta i svođenje umetničkog teksta na koncept, ideju, redukcija teksta na praznu belinu stranice, niti pak samo ukidanje jezika i uvođenje znaka, gesta i zvuka kao komunikativnih elemenata. Signalizam je i u jeziku, u njegovom neprestanom istraživanju (žargon, argo, fenomenološka, tehnološka i drugi oblici verbalne poezije), iznalaženju novih sadržaja i formi, i konačno u prožimanju svih tih pomenutih komunikativnih elemenata.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 2.5in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">16</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">„Signalizam odbacuje didaktičnost umetnosti ranijih epoha. Destruirajući klasične pozicije umetnosti, njenu mitologičnost i metafizičnost, signalizam ističe <b>ludizam</b> kao osnovu svoje kreacije.”<sup>9</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U ovih nekoliko metapoetskih iskaza, formulisanih u programsko/manifestnom obliku, dvojica najuglednijih signalista (Ljubiša Jocić i Miroljub Todorović), na posredan način, doduše, odredili su se prema „izmima” i istorijske avangarde i tzv. neoavangarde, prema njihovim poetikama pa i prema njihovom veltanšaungu, ako se tako može reći. Najpre, podvukli su da je signalizam umetnost <b>tehnološke ere</b>, i time naglasili ono po čemu se on razlikuje od ostalih pravaca (umetnosti) koji su nastajali tokom „prethodne <b>industrijske epohe</b>”. Svakako, pod pojmom <b>industrijske epohe</b>, u ovom tekstu podrazumeva se doba istorijske avangarde, odnosno, onaj umetnički kompleks koji su stvarali i „bučno” promovisali futuristi, kubo-futuristi, dadaisti, ekspresionisti, nadrealisti, itd.<sup>10</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Drugo, na šta žele da ukažu Jocić i Todorović u ovom tekstu, tiče se maksimalnog „korišćenja” medija u umetničke svrhe. Mediji se, u ovom pogledu, ne koriste samo kao „transmisiona sredstva”, kao što je to bio slučaj u istorijskoj avangardi — oni treba da se preobraze u umetničke tvorevine, u artefakta.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Komunikacione naprave i simboli — u koje pomenuti autori ubrajaju slovo, slike, znake, film, televiziju, kompjuter i videotejp — u istorijskoj avangardi nisu mogli da imaju veću primenu (televizija, kompjuter i videotejp, u to vreme nisu bili pronađeni), u signalizmu postaju „oruđa” za izražavanje našega doba, našeg „civilizacijskog trenutka”. Isto tako, u istorijskoj avangardi nisu mogli biti korišćeni ni <b>naučni eksperimenti</b>, u onoj meri, kao izvori estetskih informacija, kao u vreme kada se pojavljuje, traje/deluje signalizam, ali ono što spaja signalizam sa istorijskom avangardom upravo je <b>eksperimentisanje</b>, odnosno onaj čin/proces u stvaralačkom postupku koji je neodvojiv od avangarde kao stilske formacije i stilskoga kompleksa (Dada, nadrealizam, futurizam, kubofuturizam, itd.). Insistiranjem na eksperimentu kao osnovnom istraživačko-stvaralačko-oblikotvornom „metodu”, signalizam legitimno pripada avangardi.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ono što je avangarda najavila kao mogućni pojam moderne (ovovekovne) umetnosti, svakako je pojam <b>intermedijalnosti</b>, kojem Jocić i Todorović dodaju još jedan — pojam <b>interdisciplinarnosti</b>, budući da je signalizam prvovremeno bio zamišljen kao scijentizam (tj. kao književno-umetnički pravac koji sintetizuje iskustva umetnosti i nauka). Intermedijalnost<sup>11</sup><b>polimedijalnost</b>, jednostavno zato što se u vreme signalizma povećao ne samo broj medija nego i zato što je njihova funkcija i u običnom životu ljudi dostigla svoju kulminantnu tačku.</span> u signalizmu (više nego u futurizmu, dadaizmu, konstruktivizmu, itd.), preobražava se u </p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U odeljku teksta Ljubiše Jocića i Miroljuba Todorovića, ovde navedenom kao sedmi po redu, dvojica signalista ukazuju na činjenicu da su nadrealisti uvažavali Frojdovo učenje, tj. da su se u praktičnom radu oslanjali na psihoanalizu, a da se — s druge strane — signalisti koriste dostignućima (pre svega) egzaktnih nauka — fizike, biologije, matematike i posebno teorije informacije i komunikacije. Štaviše, naglašeno je u ovom fragmentu teksta <b>Neke postavke signalizma</b> da je teorija informacija i osnova signalističke estetike. Međutim, u ovom fragmentu bitnija je činjenica da autori naglašavaju subverzivni karakter umetnosti (avangardne naročito), koja uvek želi da bude nova, drukčija, na svoj način „angažovana”. Prema Jociću i Todoroviću, nadrealizam kao umetnički pokret posedovao je dimenziju „duhovne subverzije”, a ona se — kako je poznato — vrlo brzo preobražavala i u praktičnu subverziju. Signalizam je — kažu autori ovoga članka — okrenut „budućem biću planetarne umetnosti” i tim ne samo da je „srodan” futurizmu nego je kao „izam” direktni izdanak avangarde, koja je određena „budućnosnom” dimenzijom, tj. čija dela obeležava tzv. <b>optimalna projekcija</b>.<sup>12</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ne samo programski (i ne samo ovim tekstom Ljubiše Jocića i Miroljuba Todorovića), signalizam svoj avangardni identitet predočava i time što je izrazito antitradicionalistički orijentisan i što predviđa promenu „uslova čovekovog življenja i celokupnog ljudskog emotivnog, razumskog i nagonskog aparata”. Ovo „predviđanje” nije ništa drugo nego jedna od standardnih stavki avangardnih poetika (pa i avangardne „politike”): izazvati šok u publici (među recipijentima), menjati joj estetske potrebe i navike, „estetizovati” običnu, svakodnevnu zbilju i njenu umetnost — a sve pre toga časa stvoreno — prevrednovati.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Iz Jocićevog i Todorovićevog teksta mogu se uočiti još dva karakteristična elementa, bitna koliko za određenje poetike signalizma toliko i za određenje njegovog odnosa prema nekim pravcima istorijske avangarde: <b>komunikacija</b> i <b>ludizam</b>.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Prvi od njih — <b>komunikacija</b> — nije bio u tolikoj meri karakterističan za istorijsku avangardu, i, uprkos mnogim programsko/manifestnim tekstovima, kojima su se publici obraćali futuristi, dadaisti, nadrealisti i pripadnici drugih pokreta, mnoga artefakta s predznakom ovih pravaca i avangardne umetnosti uopšte, mogla su ostvarivati komunikaciju samo sa manjim delom publike — tj. sa onim delom koji je „osposobljen” za „prijem” novih estetskih (poetskih) informacija. „Profil” ove publike Renato Pođoli (Renato Poggioli) ne vidi, na primer, u redovima inteligencije. Prema ovome teoretičaru, inteligencija kao („intelektualno superiornija struktura stanovništva”) potencijalni „korisnik” umetnosti, „odanija” je tradiciji, „proverenim” vrednostima, pa je, u tom smislu, sklonija konformizmu i akademizmu (u estetičkom) značenju reči, poput dobro stojećih predstavnika građanske klase.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Avangardna ostvarenja (to potvrđuju primeri umetničkih tvorevina istorijske avangarde), „komuniciraju sa tzv. <b>društvenom elitom</b>, te su otuda avangardistički obeležena glasila redovno publikovana u malim tiražima (little magazine), iako su izvanredno dobro likovno i grafički opremljena, tako da postaju i ostaju, ponekad, prava bibliofilska vrednost (raritet)”. „Dada-Tank” i „Dada-Jazz” Dragana Aleksića, „Dada-Jok” Branka Ve Poljanskog i Ljubomira Micića, u tom smislu više su nego ilustrativni primer. Do pojedinih brojeva časopisa „Zenit”, danas je gotovo nemoguće doći.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Da bi se pridobila masovna publika — a od masovnosti publike zavisi ne samo sudbina nekog avangardnog glasila i koncept koji treba da se nametne postojećim umetničkim konvencijama i dominantnoj estetičkoj paradigmi — u vreme istorijske avangarde, redakcije časopisa i saradnici, maksimalno su insistirali na „ogoljavanju” i na „pojednostavljenju” stvaralačkog postupka, demistifikujući, pri tome, stvaralački čin i simplifikujući „poruke” svojih kreacija, vraćali se davno upamćenim folklornim formama poezije, slikarstva i skulpture, ali su i u tim prilikama, uvek ispoljavali <b>autentičnost umetnosti</b> kao <b>izraza</b> vremena u kojem se živi i radi, i tome zahvaljujući, motivisali recipijente na to da umetničku tvorevinu prihvate upravo tako — kao tvorevinu („plod ljudskih ruku”), kao <b>konstrukciju i strukturu</b> koja može imati (i redovno ima) neporecivih dodira sa stvarnošću — ali koja nije (i ne može biti) stvarnost u pravom smislu te reči.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Izvestan broj ovih, poetičko-estetičkih pa i socioloških karakteristika istorijske avangarde prisutan je i u signalističkoj poetici, odnosno, u praksi umetnika koji su pripadali signalističkom pokretu. Međutim, za signaliste je od početka delovanja ovoga pokreta — dakle, od sredine šezdesetih godina — primarni cilj bio ostvarivanje što je mogućno brže i delotvornije komunikacije umetničkog dela (artefakta, komunikata, kako se ponekad kaže) sa recipijentima. Otuda su se signalisti opredeljivali za primenu <b>znaka (signum)</b>, univerzalno razumljivog („čitljivog”), kao i za napuštanje nacionalnog (i tradicionalnog) pisma kao medijuma koji ograničava „prijem” artefakta samo na one koji kodom (jezikom) toga pisma vladaju. Zbog toga je, tako reći, već na počecima signalizma, došlo do <b>vizualizacije jezika pesme</b>, tj. do intenzivne primene piktografskih elemenata, o čemu je bilo reči u maločas navedenom odlomku iz Stojiljkovićevog poetičkog teksta <b>Signalizam kao avangardni pokret</b>, i o čemu su, u dvanaestom fragmentu razmišljali Ljubiša Jocić i Miroljub Todorović (tekst: <b>Neke postavke signalizma</b>), koji je, takođe, naveden.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pošto je u literaturi o umetnostima i književnosti naš vek označen kao vek vizualnih medija, treba istaći još jednom da su na vizuelnosti čak i strogo književnih ostvarenja predano radili i futuristi, kubo-futuristi, dadaisti, zenitisti, nadrealisti, kao i pripadnici mnogih drugih avangardističkih struja — a njihove ideje zaživeće ponovo tek nakon Drugog svetskog rata, kada se na južnoameričkom tlu pojavi tzv. konkretizam, koji će biti veoma brzo „apsolviran” u nemačkoj literaturi i kulturi, a potom, u transformisanom obliku, prihvaćen u Italiji („poezija koja je vidljiva” — poesia visiva). To je vreme kada na literarnu i, šire posmatrano, kulturnu scenu, srpske umetnosti stupa signalizam.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Kosmopolitizam je bio suštinski (odredišni) atribut gotovo svih avangardno orijentisanih pravaca u vreme tzv. istorijske avangarde. Za signaliste je kosmopolitizam, takođe, jedna od relevantnih poetičkih stavki, mada se u poetički intoniranim tekstovima, sve više govori o <b>planetarizmu</b> i „planetarnoj umetnosti” koja treba da se ostvari, a time baci „senku” na Gutenbergovu galaksiju, tj. na kreacije koje se realizuju isključivo putem <b>pisma</b> (štampane reči, knjige). Postupci da bi se ovaj cilj postigao, ponekad se podudaraju i u „izmima” istorijske avangarde i u signalizmu. U tom smislu, za pravce istorijske avangarde i za signalizam, zajedničke su sledeće težnje (mada treba imati u vidu da se ne radi o težnjama istog „intenziteta”):</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 46.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">—<span style="font-family: "Times New Roman"; font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>internacionalni karakter književnih (umetničkih) publikacija;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 46.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">—<span style="font-family: "Times New Roman"; font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>kosmopolitizam, tj. težnja da se umetničkim delom ostvari planetarna komunikacija;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 46.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">—<span style="font-family: "Times New Roman"; font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>vizualizacija jezika — „napuštanje pisma” kao osnovnog sredstva „pismene” primene jezika (govora);</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 46.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">—<span style="font-family: "Times New Roman"; font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>antitradicionalizam — otpori prema kanonizovanim umetničkim formama, dominantnim umetničkim i estetičkim konvencijama i uverenje da umetničko delo ne „imituje” stvarnost nego da je izražava, iznova „tvori”, a pri svemu tome i umetnik i recipijent moraju biti svesni činjenice da je svet predstavljen u delu, u osnovi, fiktivan;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 46.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">—<span style="font-family: "Times New Roman"; font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>antimimetizam — zahtev u mnogom pogledu saglasan sa antitradicionalizmom, a ogleda se upravo u bespogovornoj negaciji svega što podrazumeva stvaranje „po ugledu na prirodu” (tj. stvarnost ili zbilju), a to znači i negacija umetničkih tvorevina koje su na ovom principu zasnovane;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 46.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">—<span style="font-family: "Times New Roman"; font-style: normal; font-weight: normal;"> </span><b>eksperiment</b> — primarno stvaralačko načelo ili zbir postupaka koji podrazumevaju da se u „igru” oblikovanja uključe i mnogi — za umetnost „neupotrebljivi”, prozaični elementi, dakle, oni elementi za koje u prethodnim umetničkim „projektima” nije bilo mesta, a zatim, da se iskušaju ekspresivni potencijali postojećih činilaca umetničke tvorevine (u ovom slučaju: književne), tako što će im se menjati pozicija (u celini dela), tj. <b>uloga</b> pa i <b>funkcija</b> u delu kao umetnički „zatvorenom sistemu”;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 46.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">—<span style="font-family: "Times New Roman"; font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>kombinovanje različitih postupaka (što znači: i elemenata) u „izgradnji” umetničkog dela (montaža, kolaž, itd.);</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 46.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">—<span style="font-family: "Times New Roman"; font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>insistiranje na uprošćenom, simplifikovanom predočavanju sveta, njegove „slike” u delu (tzv. infantilizam);</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 46.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">—<span style="font-family: "Times New Roman"; font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>zagovaranje poetike „ružnog”, tj. predstavljanje u delu „malih”, „običnih” pa i „trivijalnih” tema i predmeta;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 46.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">—<span style="font-family: "Times New Roman"; font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>razlaganje jezičkih (sintaksičkih) jedinica na „sitnije” čestice (<b>zvučna</b> poezija u dadaizmu, odnosno, <b>elementarna</b> poezija u signalizmu, tj. tzv. <b>zaumni jezik</b>, promovisan u delima ruske avangarde, kod Alekseja Kručoniha (Aleksei Eliseevich Kruchenykh) i Velimira Hlebnjikova (Velimir Khlebnikov), pre svega, kao i u šatrovačkoj poeziji Miroljuba Todorovića);</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 46.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">—<span style="font-family: "Times New Roman"; font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>humorističko-parodistički odnos prema stvarnosti, prema „predmetima” pevanja, kao i prema ranijim ostvarenjima u umetnosti (groteskne slike sveta i kod dadaista, nadrealista i signalista);</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 46.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">—<span style="font-family: "Times New Roman"; font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>grafičko i tipografsko „uređenje” „lika” stranice teksta (bilo da je reč o časopisu, knjizi i publikaciji posebnog tipa);</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 46.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">—<span style="font-family: "Times New Roman"; font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>kolaž i montaža, kao karakteristični postupci oblikovanja artefakta, a samim tim i pesme koja je napustila „jezik” u tradicionalnom značenju te reči;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 46.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">—<span style="font-family: "Times New Roman"; font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>korišćenje medija masovnih informacija za „konstruisanje” poetskoga teksta (u signalizmu se koristi i kompjuter!), kao i svih drugih mogućnosti koje u naše vreme obezbeđuje štamparska tehnika;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 46.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">—<span style="font-family: "Times New Roman"; font-style: normal; font-weight: normal;"> </span>ludizam kao primarno oblikotvorno načelo, karakterističan za sve „izme” istorijske avangarde, posebno za dadaizam i nadrealizam. U signalizmu, ludizam kao stvaralačko načelo neodvojiv je od eksperimenta, o čemu je Miroljub Todorović zabeležio sledeće: „Umetnost i umetnički čin su demistifikovani. Umetnost je označena kao ludizam, igra čoveka u kosmosu pod stalnom pretnjom entropijske lavine, haosa i bezobličja. Metafizički, teološki red se raspao, uspostavljeni su novi višedimenzionalni prostori: slobode, igre, istraživanja. Umetnost je igra i imaginaranje, moć čovekova da prevaziđe sopstveno otuđenje i da krene na put ’totalne ekspanzije’ u kosmos, u svet”.<sup>13</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ovim opservacijama o mogućnim prožimanjima nekih pravaca istorijske avangarde sa signalizmom, trebalo bi dodati još jedan komentar koji je izašao ispod pera samoga osnivača signalizma — Miroljuba Todorovića. On, naime, u tekstu „Odnos signalizma prema dragim avangardnim pokretima”, objavljenom u <b>DNEVNIKU AVANGARDE</b> piše o tome da se već u prvom manifestu signalizma (MANIFEST PESNIČKE NAUKE, 1968.), mnogo šta zamera futurizmu, ali se od ovoga pravca isto tako mnogo šta prihvata, „bar u najopštijem vidu, ideje koje su futurističke, ili bi mogle biti futurističke”. U daljem komentaru se kaže: „Sve te ideje, čija je opštost neosporna, sada se posmatraju u jednom sasvim drugačijem miljeu, ne više industrijske civilizacije, već nove tehnološke i elektronske ere. Futuristi su obožavali mašinu (automobil, lokomotivu), ali ta mašina je bitno drugačija od one koje su signalisti upotrebili da stvaraju umetnost (kompjuter). I odnos prema mašini je drugačiji. Za Marinetija mašina je lepša od Nike samotračke, dok je za signaliste kompjuter oruđe koje su upotrebili da bi stvorili jedno umetničko, pesničko delo.”<sup>14</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U istom tekstu, Todorović se ogradio i od kritičkih paralela nadrealizam-signalizam. Apsolutne identifikacije ovih dvaju pravaca, prema njegovom mišljenju, nema: „Gotovo da su ova dva avangardna pokreta na suprotnim pozicijama. S druge strane, često ukazivanje na vezu i izvesne podudarnosti sa dadaizmom mislim da stoje. Na ovaj veoma inspirativan izvor signalista ukazivao je svojim tekstovima i Ljubiša Jocić. Od kritičara neposrednu vezu između pojedinih signalističkih pesničkih oblika i dadaizma utvrđuje poljski naučnik i pesnik Julijan Kornhauzer (Julian Kornhauser), u svojoj studiji: Signalizam — program srpske eksperimentalne poezije, Krakov, 1981. Izvesni rezultati u stohastičkoj poeziji (jedan od vidova signalizma), ali ne i postupak očigledno su veoma bliski dadaističkim pesničkim tvorevinama. Međutim, osnovna ideja o opštem nestvaralačkom nihilizmu i potpunoj anarhiji u umetnosti strana je signalizmu.”</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U ovom tekstu, Miroljub Todorović se distancirao i od avangardnih pokreta koji se pojavljuju i deluju tokom šezdesetih i sedamdesetih godina. To je vreme kada — podsećanja radi — uzimaju maha uglavnom „neverbalne” vrste poezije. Todorović je osetio potrebu da se još jednom i prema „neoavangardi” odredi: „Naš pokret se u odnosu na konkretnu, vizuelnu, letrističku i spacijalnu poeziju pokazuje kao kompleksniji, obuhvatniji, sa širokom lepezom delovanja, što podrazumeva i složeniji istraživački instrumentarij. S druge strane i ambicije signalizma su, u odnosu na to što su želele ove struje, znatno veće, ne samo revolucionisanje poezije, ili literature, već radikalni zahvati u svim oblastima umetnosti i čovekovog življenja, primereni novoj planetarnoj civilizaciji.”<sup>15</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span style="color: black;">Nastanak i razvoj signalizma</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;">Ovaj odeljak u poglavlju o genezi signalizma mogao bi početi rečima Oskara Daviča </span>—<span style="color: black;"> koji je u pogovoru knjizi STRIP-STOP, koju je radio sa slikarem Peđom Neškovićem, koristeći se uglavnom vizuelnim znacima </span>—<span style="color: black;"> naglasio da je vreme u kojem živimo <b>vreme</b> <b>znakova, </b>vreme koje bi se </span>—<span style="color: black;"> ako se govori o poeziji </span>—<span style="color: black;"> moglo odrediti devizom: <b>Na odlasku reči i povratak njima.</b></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;">Prva signalistička knjiga </span>—<span style="color: black;"> PLANETA (1965) </span>—<span style="color: black;"> Miroljuba Todorovića pojavila se kao izdanje tzv. verbalne poezije, ali poezije koja je u mnogom pogledu odstupala od tada vladajućih „modela”. Njome se, zapravo, začeo scijentizam, kao prva „faza” u genezi signalizma kao poetskog koncepta i pokreta.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;">Sudeći prema Todorovićevom tekstu „Pesnička avangarda” pripreme za ovu zbirku i za koncept kojim bi se revolucionisala tadašnja srpska poezija, tekle su od 1959. godine, naporedo sa pravcima u Evropi i svetu, koji su nastojali da „prevaziđu” <b>reč </b>kao osnovno sredstvo poezije. U ovom periodu, pored težnje da se izrazi vlastita epoha, širom sveta usvajaju se naznačeni i/ili „nedorečeni” zahtevi dadaizma, nadrealizma, futurizma (kod nas i zenitizma). Reč je, pre svega o <b>letrizmu, </b>u Francuskoj, <b>konkretizmu </b>(Brazil, Bolivija), o <b>vizuelnoj poeziji, </b>koja nastaje kao „derivat” konkretističke poezije (u Italiji i drugim evropskim zemljama), a zatim, pod kraj šezdesetih godina, o poeziji koja nastaje korišćenjem uređaja </span>—<span style="color: black;"> kompjutera </span>—<span style="color: black;"> o <b>kompjuterskoj poeziji. </b>U isto vreme, u Evropi i svetu, nastaju, razvijaju se i neverovatnom brzinom prenose u sve delove sveta iskustva koja će se kasnije podvesti pod pojam <b>mail-arta, </b>poštanske umetnosti ili umetnosti komuniciranja na daljinu. I ova umetnost </span>—<span style="color: black;"> veoma popularna među signalistima, o čemu svedoči i jedna antologija koju je sastavio Miroljub Todorović </span>—<span style="color: black;"> genetski je vezana za istorijsku avangardu, za Marsela Dišana (Marcel Duchamp), zapravo, ali su joj novi polet dali umetnici okupljeni oko grupa (škola) </span>—<span style="color: black;"> <b>Fluxus, New York Correspondences School i Le Nouveau Réalisme. </b>Iskustva vizuelne, konkretne i kompjuterske poezije, biće primenjivana i „proveravana” takoreći u času kada se formira pokret (1969), a mail-arta već početkom sedme decenije, naravno, uz „korekcije” na koje računa svako, autentično i istinski osmišljeno umetničko delo.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;">Vizuelna poezija </span>—<span style="color: black;"> poezija „na odlasku reči”, kako bi rekao Oskar Davičo </span>— <span style="color: black;">stekla je veliki broj privrženika i signalizmu priključila mnoge pristalice, što ponajbolje ilustruje struktura časopisa „Signal” (1970-73), a naročito br. 4-5, koji je, u stvari, antologija vizuelne i gestualne poezije. Forsiranje „slikovnih” znakova i „oslikovljenje jezika” pesme učinilo je svoje: domaća kritička misao počela je signalizam izjednačavati sa vizuelnom poezijom, a od časa kada je Miroljub Todorović, pod kraj šeste decenije, počeo u pisanju da koristi uređaj (kompjuter), signalizam se počeo identifikovati sa „poezijom iz mašine”.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;">Kritički redukcionizam (svođenje signalizma na vizuelnu ili na kompjutersku poeziju), u času kada se obelodanjuje, bio je razumljiv, iako neopravdan, jer su najznačajniji predstavnici pokreta i dalje negovali poeziju, manje ili više u onom smislu kako se razumeva pojam ove reči, a sa druge strane </span>—<span style="color: black;"> naporedo sa pesničkim knjigama, izložbama, manifestacijama i slično </span>—<span style="color: black;"> signalisti su, kako je isticao Miloš </span><span style="color: black;">I</span><span style="color: black;">. Bandić, čitaocima ponudili „svoju razrađenu poetiku, svoje teorijsko utemeljenje u vidu mnogih manifesta, komentara, traktata, definicija, sistematičnih programskih tumačenja, ponovljenih i ponovo obrazlaganih metodoloških načela u nizu publikacija, knjiga, biltena i kataloga”.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;">Podrške našim umetnicima došle su najpre sa strane, a veliki udeo u tome imao je časopis <i>Signal</i> koji je zamišljen kao „revija za signalistička istraživanja” na međunarodnom planu.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;">Formiranju signalističkog pokreta neposredno prethode dva signalistička manifesta: MANIFEST PESNIČKE NAUKE (1968) i MANIFEST SIGNALIZMA (REGULAE POESIS), objavljen 1969. U ovim manifestima detaljnije se „definiše” signalizam kao poetski koncept i obrazlaže težnja da se „revolucionišu sve grane umetnosti: od poezije (literature), preko pozorišta, likovnih umetnosti, muzike do filma” i da se u ove oblasti „unese egzaktni način mišljenja i otvore novi procesi u kulturi radikalnim eksperimentima i metodama u okviru jedne permanentne stvaralačke revolucije na koju su naročito uticale tehnološka civilizacija, civilizacija znaka, sve veća primena nauka i naučnih metoda, posebno matematike u raznim oblastima ljudskog života, i pojava kompjutera kao novih stvaralačkih instrumenata, inspiratora i realizatora umetničkih ideja.” <sup>16</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;">Treći manifest </span>—<span style="color: black;"> SIGNALIZAM </span>—<span style="color: black;"> pojavljuje se 1970. i sadržajno produbljuje postavke iz prethodnih dvaju. Zanimljiv je i zbog toga što su u njemu klasifikovani novi pesnički oblici </span>—<span style="color: black;"> žanrovi, kojima je u ovoj studiji posvećeno zasebno poglavlje. Broj tih žanrova, utemeljen na razuđenoj umetničkoj praksi, svedoči da signalizam nije bio „kratkoga daha” kao poetički, estetički i poetski osmišljen koncept, iako će kao pokret relativno brzo ostati bez svoga glasila. Međutim, s umetničkim radom se ne prestaje, sve je više kritičara (književnih i likovnih) koji budno prate signalističku „produkciju”, pojavljuju se tematski blokovi u časopisima, posvećeni signalističkim kreacijama, organizuju se izložbe, u zemlji i svetu. <sup>17</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;">Novi polet signalizmu, pre nego što je došlo do većeg osipanja saradnika, početkom osamdesetih godina, dao je pesnik Ljubiša Jocić, priključivši se pokretu 1975. zbirkom MESEČINA U TETRAPAKU, a potom knjigom KOLIKO JE SATI (1976), kao i nizom pesama, crteža, fotomontaža, kolaža, slika, kojima se bavio istrajno do smrti (1978). Jezik njegove poezije </span>—<span style="color: black;"> označen u kritici kao „jezik tetrapaka” ili kao „tehnološki jezik” bio je nov, inspirativan, tako da su „poetskoj gramatici” ovoga pesnika, „poslednjeg Mohikanca” srpskog nadrealizma, mnogi savremeni pesnici ostali dužnici.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;">Iako se većina pesnika signalista opredelila za vizuelnu poeziju, mail-art i druge vrste neverbalnog signalističkog stvaralaštva, reč koja je bila od početka podvrgnuta eksperimentu i destrukciji/konstrukciji, nije nikada bila apsolutno napu</span>štena, bar što se tiče onih stvaralaca koji su do danas ostali verni zanosima svoje mladosti i <b>mladosti</b>, kakva je — umetnosti što se tiče — avangarda. Odlazak od reči morao je značiti i povratak rečima, što dokazuju nekoliki pesnici, koji za sobom imaju, takoreći, „biblioteke” verbalne poezije: Miroljub Todorović, Slobodan Pavićević, Slobodan Vukanović i drugi. Uzgred budi rečeno, o opusima ovih i signalista uopšte, takođe postoje „male” biblioteke.<sup>18</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Kritička misao tokom poslednjih desetak godina štedro vraća dugove kritičara prethodnika koji su, ili signalizam prećutkivali kao pojavu ili pisali odbojno, ignorantski, kao što se uobičajeno piše u malim sredinama o stvarima koje se po prvi događaju i za čije se postojanje nije znalo.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">(Iz knjige Živana Živkovića: <b>Signalizam: geneza, poetika i umetnička praksa</b>, 1994)</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b>NAPOMENE</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b> </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">1. Žil Lipovecki, <b>Doba praznine</b>; prevela Ana Moralić; Književna zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1987.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">2. Više o tome u člancima iz zbornika POSTMODERNA – NOVA EPOHA ILI ZABLUDA, prir. Gvozden Flego; „Naprijed”, Zagreb, 1988.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">3. Jacques Leenhardt, <b>Arhaizam i postmodernost</b>, videti u: POSTMODERNA – NOVA EPOHA ILI ZABLUDA, prev. Bosiljka Brlečić, str. 28.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">4. Vlada Stojiljković, <b>Signalizam kao avangardni pokret</b>, „Koraci”, god. </span><span style="font-size:130%;">XI</span><span style="font-size:130%;">, knjiga </span><span style="font-size:130%;">XI</span><span style="font-size:130%;">, sv. 1–2, januar-februar, 1976, str. 29.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">5. Miloš I. Bandić, <b>Signalizam: Stil i status</b>, u: SIGNALIZAM AVANGARDNI STVARALAČKI POKRET, Kulturni centar Beograda, Beograd, 1984, str. 5.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">6. Miloš </span><span style="font-size:130%;">I</span><span style="font-size:130%;">. Bandić, Nav. delo, str. 6</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">7. Miloš I. Bandić, Nav. delo, str. 6.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">8. Miloš </span><span style="font-size:130%;">I. </span><span style="font-size:130%;">Bandić, Nav. delo, str. 6.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">9. Ljubiša Jocić – Miroljub Todorović, <b>Neke postavke signalizma</b>. „Koraci”, god. </span><span style="font-size:130%;">XI</span><span style="font-size:130%;">, knj. </span><span style="font-size:130%;">XI</span><span style="font-size:130%;">, sv. 1–2, januar-februar 1976, str. 35–38.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">10. Mnogi proučavaoci avangarde smatraju daje ova epoha, kao „borbenije” krilo evropskoga modernizma, trajala od početka Prvog svetskog rata pa do kraja treće decenije našega veka. Aleksandar Flaker, imajući na umu pre svega rusku avangardu, smatra da ova epoha na ruskom tlu traje (intenzivni rad umetnika i teoretičara) od 1917–1927. godine.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">11. Karin Tomas, u <b>Malom leksikonu umetnosti 20. veka</b>, „Jugoslavija”, Beograd, 1979, str. 93–94, o intermedijalnoj umetnosti kaže sledeće: „Iz nove orijentacije umetnosti u vreme dadaističkog pokreta proizašla je istovremeno i nova metodska svest, koja se ispoljava u stvaralačkom eksperimentisanju sa intermedijalnim (interdisciplinarnim, onima koje leže između različitih oblasti), neiskorišćenim izražajnim formama. Tako je iz potrebe da se omogući neposredno, aktivno obraćanje potrošaču </span><span style="font-size:130%;">umetnosti nastala plakatna montaža, kao i foto-montaža. Plakatna montaža ili plakat-dekolaž, onako kako ih gaje društveno angažovani umetnici, proizvod su nastojanja da se umetnost izvuče iz izolovanosti i da se upotrebi za kritičko postavljanje savremenih problema.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Nastavljajući se na dadaističku glasovnu poeziju Raula Hausmana, razvio se medij tekstualne slike, kao umetničko likovno sredstvo koje je spoj literarnog i likovnog predstavljanja. Raspored slova jedne reči gubi funkciju označavanja jedne stvari i, umesto toga, iz rasporeda slova, slogova i glasova nastaju nove sintaktičke govorne forme koje se spajaju u neuobičajene smisaone sklopove. Film i providna folija omogućuju proširenje ovog miks-medijalnog postupka artikulacije, pri čemu se iz govornih i glasovno-zvučnih asocijacija proizvode vizuelne draži. Međutim, nove dimenzije intermedijalne umetnosti shvatila je pre svega umetnost akcije, koja elemente teatarske gestualnosti povezuje sa različitim metodima korišćenja materijala.”</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Opsežni citat —</span><span style="font-size:130%;"> odrednica o intermedijalnoj umetnosti naveden je zbog toga što se u signalizmu negovala tzv. elementarna poezija, koja doista nalikuje na dadaističku glasovnu poeziju, zatim što su reci razlagane na stogove i slova kao znake koji i likovno „znače”, i najzad, sto su korišćena i druga sredstva u tzv. signalističkim manifestacijama (akcijama), tj. u signalističkoj gestualnoj poeziji.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">12. O optimalnoj projekciji kao karakteristici avangardnih umetničkih dela pisao je Aleksandar Flaker u članku: „Optimalna projekcija”, u: <b>Pojmovnik ruske avangarde</b>, I, ur. A. Flaker i D. Ugrešić, Grafički zavod Hrvatske i Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1984, str. 107–113. </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pitanjima estetike signalizma, posmatranog u tokovima evropske avangarde, zatim, semantike, simbolike, alegoričnosti kao i određenja njegovog prema kategoriji ideološkog u umetnosti, posebno se bavio Sreten Petrović, u tekstu: „Esteličke aporije signalizma”, „Savremenik”, Nova serija, god. </span><span style="font-size:130%;">XXXVI</span><span style="font-size:130%;">, sv. 11, br. 1–2–3, Beograd, 1990, str. 195–207.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">13. Miroljub Todorović, „Tokovi signalizma”, u: <b>Signalizam</b>, Niš, 1979, str. 35–36.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">14. Miroljub Todorović, <b>Odnos signalizma prema drugim avangardnim pokretima</b>, u: M Todorović: DNEVNIK AVANGARDE, „Grafopublik”, Beograd, 1990, str. 20–21.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">15. Miroljub Todorović, Loc. cit.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;">16. Miroljub Todorović, <b>Pesnička avangarda, </b>u: M. Todorović: SIGNALIZAM, „Gradina”, Niš, 1979, str. 14.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;">17. Navodimo najznačajnije signalističke izložbe; organizator zajedničkih izložbi bio je Miroljub Todorović.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;">a) <b>Zajedničke izložbe:</b></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span style="color: black;"> — Poesia signalista Jugoslava, </span></b><span style="color: black;">Galera Tool, Milano, 1971.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;"> <b>— Signalizam, </b>Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb, 1974.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;"> <b>— Signalizam, </b>Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd, 1975.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;"> <b>— Signalizam '81, </b>KPZ, Odžaci, 1981.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;"> <b>—</b> <b>Signalistička istraživanja, </b>Srećna galerija SKC, Beograd, 1982.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;">b) <b>Samostalne izložbe Miroljuba Todorovića:</b></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> <b><span style="color: black;">— Putovanje u Zvezdaliju, </span></b><span style="color: black;">Dom omladine, Beograd, 1969.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span style="color: black;"> — Putovanje u Zvezdaliju — Ožilište, </span></b><span style="color: black;">Likovni salon, Niš,</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span style="color: black;"> — Kiberno, </span></b><span style="color: black;">Galerija Ateljea 212, Beograd, 1969.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span style="color: black;"> — Crteži, kompjuterska i signalistička poezija. </span></b><span style="color: black;">Likovni salon Tribine mladih, Novi Sad, 1969.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span style="color: black;"> — Signalistička </span></b><span style="color: black;">i <b>kompjuterska poezija, </b>Galerija Doma omladine, Beograd, 1970.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span style="color: black;"> — Signalistička istraživanja — Komunikacija, oko, </span></b><span style="color: black;">Galerija Studentskog kulturnog centra, Beograd, 1973.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span style="color: black;"> — Vasionski </span></b><b>hijeroglifi<span style="color: black;">. </span></b><span style="color: black;">French window (Ida Biard), Pariz, 1973.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span style="color: black;"> — Poštanska umetnost — mejl-art, </span></b><span style="color: black;">Srećna galerija SKC, Beograd, 1981.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span style="color: black;"> — Signalistička istraživanja </span></b><span style="color: black;">(vizuelna poezija — mejl-art), Galerija KOV, Vršac, 1983.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="background: white none repeat scroll 0% 0%; -moz-background-clip: border; -moz-background-origin: padding; -moz-background-inline-policy: continuous; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span style="color: black;"> — Think about Signalism — Razmišljajte o signalizmu, </span></b><span style="color: black;">Narodna biblioteka Srbije, Beograd, 1983.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span style="color: black;"> — Signal-art, </span></b><span style="color: black;">Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd, 1984.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">18. Blokovi tekstova posvećeni signalizmu u našim i stranim časopisima:</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;">—</span></span><span style="font-size:130%;"> Poesia – Signalista, “Ovum”, N04, Montevideo, 1970, (na španskom);</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="color: black;">—</span></span><span style="font-size:130%;"> Signalism (Recent Yugoslav Activity), “Second Aeon”, <span style="color: black;">—</span> N°I4, Cardif, 1971, (na engleskom);</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— O poezji signalisticznej, Litery. N05, Gdanjsk, 1973, (na poljskom);</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— Konkretna, vizuelna i signalislička poezija, „Delo”, br. 3, Beograd, 1975.</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— Signalizam <span style="color: black;">—</span> Poetika signalizma. „Koraci”, br. 1–2, Kragujevac 1976. Ceo broj (dvobroj) časopisa posvećen je signalizmu;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— Fragmenti o signalizmu, „Književna reč”, br. 55, 26. april, 1976;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— L'avant-garde en Yougoslavie, DOC(K)S, N°l 2, 1978, Ventabren – Pariš (Antologija signalističke vizuelne i gestualne poezije, uvodni tekst na francuskom, manifesti na engleskom jeziku);</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— Pojava i razvoj signalizma, „Dometi”, br. 5, Rijeka, 1978;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— Posleratna srpska avangarda, „Gradina”, br. 8, Niš, 1980;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— Signalizam pred vratima, „Venac”, Gornji Milanovac, br. 9, 1980;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— Signalizam — pitanja i odgovori, „Koraci”, br. 1–2, Kragujevac, 1982, (strani kritičari i teoretičari o signalizmu);</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— Signalizam, „Književna reč”, br, 184, 10. mart, 1982;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— Signalizam, „Književne novine”, br, 641, 4. februar, 1982;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— Signalizam, „Književna kritika”, br. 2, 1984;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— Signalizam — jugoslovenski stvaralački pokret, „Tok”, br. 13–14, 1985/86;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— O signalizmu, „Bagdala”, br. 322–323, januar–februar 1986;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— Signalizam kod nas, „Mostovi”, „Pljevlja”, br. 100, 1987;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— Ars poetica (Signalizam), „Povelja”, br. 3–4, Kraljevo, 1987;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— Ars poetica (Signalizam </span><span style="font-size:130%;">II), </span><span style="font-size:130%;">„Povelja”, br. 1–2, Kraljevo, 1988;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— Signalističke kontroverze, „Književnost”, br. 1–2, 1989;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— Fragmenti o signalizmu, „Polja”, br. 363–364, maj–juni, 1989, Novi Sad;</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin-left: 14.2pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">— Signalizam, „Savremenik”, br. 1–2-3, Beograd, 1990.</span></p><span style="font-size:130%;"><br /></span>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-70672638995363144362009-08-22T10:04:00.001-07:002009-08-27T03:38:24.284-07:00SIGNALISTIČKA SCIJENTISTIČKA PEZIJA<!--[if gte mso 9]><xml> <o:officedocumentsettings> <o:relyonvml/> <o:targetscreensize>1024x768</o:TargetScreenSize> </o:OfficeDocumentSettings> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:worddocument> <w:view>Normal</w:View> <w:zoom>0</w:Zoom> <w:punctuationkerning/> <w:validateagainstschemas/> <w:saveifxmlinvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:ignoremixedcontent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:alwaysshowplaceholdertext>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:compatibility> <w:breakwrappedtables/> <w:snaptogridincell/> <w:wraptextwithpunct/> <w:useasianbreakrules/> <w:dontgrowautofit/> </w:Compatibility> </w:WordDocument> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:latentstyles deflockedstate="false" latentstylecount="156"> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]> <style> /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0in 5.4pt 0in 5.4pt; mso-para-margin:0in; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;} </style> <![endif]--> <div class="Section1"> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="SR">Živan Živković</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"><br /></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"> </span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Signalizam je kao pesnički koncept avangarde posle Drugog svetskog rata skrenuo pažnju na sebe u tekućem književnom životu upravo svojom prvom fazom — fazom <b>scijentizma</b>. Više puta u signalističkim programskim spisima proklamovano načelo — da se Svet, Kosmos, Čovek i njegov egzistencijalni smisao ne mogu ubedljivo objasniti samo sa stanovišta nauke (egzaktnim putem), ili samo <b>intuitivno-imaginativno</b> (kako to čine pesnici i umetnici uopšte) — izazivalo je skepsu kod književnih tumača, bez obzira na to što su jednoj sveobuhvatnijoj viziji Sveta i Čoveka (o čemu su govorile signalističke programske stavke), prethodila konkretna umetnička, književno-jezička dela, kao što je to zbirka PLANETA (1965) Miroljuba Todorovića, na primer.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Sinteza <b>naučnog</b> i <b>pesničkog</b> izgledala je nemogućna i naučnicima i književnim kritičarima, uprkos tome što se znalo da je čovekov Svet jedan i jedinstven i da su se njime od pamtiveka kao svojim „predmetom” bavili i naučnici i pesnici (umetnici). Poezija je kao <b>poiesis (=stvaranje)</b>, nesumnjivo stariji vid ljudske duhovnosti jer je neposredno izrastala iz prirodnog jezika, da bi ga tokom ljudske i svoje istorije nadrastala, ali sa njim ostajala u neposrednijoj vezi nego što je to bio u stanju da bude jezik nauka, kao višestruko derivirani jezik iz prirodnoga — obogaćen (u izvesnom smislu: i osiromašen) obiljem <b>simbola</b>, do kojih se, takođe, došlo evolucijom ljudskog uma i kvantitativnim uvećanjem saznanja iz različitih oblasti proučavanja neorganske i organske prirode i kosmosa.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Usponi (preimućstva) <b>poetskog</b> na račun <b>naučnog</b>, i obrnuto, smenjivali su se međusobno tokom istorijskog razvoja ljudske civilizacije, posebno na evropskom prostoru, gde je — za razliku, recimo od dalekoistočnih civilizacija — dolazilo do apsolutnih raskida jednog od drugoga puta ljudske spoznaje i stvaranja, do isključivosti koja se kasnije s teškom mukom prevazilazila. U evropskoj duhovnosti epohe prosvetiteljstva, na primer, pojaviće se — za evropski kulturni krug od kako on postoji — karakteristična opozicija <b>razum–osećanje</b>: dominirajućem racionalizmu suprotstaviće se pokret „Sturm und Drang”. Istovetnu opoziciju nije teško prepoznati ni u kasnijoj relaciji <b>romantizam</b> (koji se konstituiše zahvaljujući, između ostaloga, i „Sturm und Drang” pokretu) – <b>realizam</b>, ili, pak, u relaciji <b>pozitivizam</b>–<b>intuitivizam</b> (odnosno: <b>realizam– simbolizam</b>). Istorija književnosti evropskih naroda nije ništa drugo do „popis” dijalektičkog sukobljavanja <b>racionalnog</b> i <b>emotivnog</b>, egzaktno-praktičnog i poetsko-umetničkog, tj., istorija neprekidne borbe <b>starih</b> i <b>novih</b>, u kojoj su naučnici i pesnici bivali čas jedno čas drugo.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Razdvajanje ovih, nesumnjivo različitih koncepata, načina i ciljeva istraživanja, objašnjavanja, doživljavanja i predočavanja Sveta, Čoveka i Kosmosa, dogodilo se, međutim, odavno, u antici, a celokupna istorija ljudskog društva i kulture (umetnosti i saznanja) svedoči da su se napori ponovnog sjedinjavanja ovih dvaju puteva pojavili takoreći istovremeno kada je došlo i do razdvajanja. U <b>Manifestu pesničke nauke</b> (<b>POEZIJA – NAUKA</b>) Miroljub Todorović ne kaže slučajno: „Stvarajući gigantske kosmogonije, obuhvatajući u svojim poemama sudbinu čitavog sveta (svemira): Hesiod, Empedokle, Parmenid i Lukrecije bili su ujedno pesnici, filozofi i naučnici.”<sup>1</sup> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Odvajanje <b>pesništva</b> od <b>nauke</b>, poznato je, obavio je u doba antike Aristotel, jasno i oštro, kao sečivom. Empedoklovo učenje o prirodi smatrao je <b>naukom</b>, a ne <b>poezijom</b>, mada je ono bilo saopšteno stihom.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Razlozi signalističkog okretanja iskustvima nauke bili su brojni i različiti. Na planu predmetnosti ili sadržaja, signalisti nisu mogli a da ne usvoje i da u svoja dela ne ugrade sve ono što su moderne nauke (fizika, astronomija, biologija, biohemija, teorija informacije i elektronika) otkrile i podarile čoveku, nedogledno uvećavajući njegova saznanja i tvoračke moći. Zatvarati oči pred tim činjenicama bilo bi apsurdno, a poezija danas ne bi bila <b>stvaranje</b> (poiesis) nego <b>ponavljanje</b> <b>stvorenog</b> (imitatio), jer u njenoj prirodi nije ponavljanje i čuvanje starih već tvorenje novih vrednosti. Na planu forme, jezik nauka — „hladan”, precizan, logičan i nadasve funkcionalan, kao sredstvo za prenošenje poruka — bio je pogodan i kao sredstvo da se uzdrma pa i strukturno/sintaksički/semantički/leksički i stilski izmeni jezik tradicionalno primenjivan u pesništvu, jezik automatizovan, istrošenih ekspresivnih i estetskih potencijala.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Scijentifikacija jezika, kao način njegovog očuđenja, bila je u signalizmu sračunato uvedena u pesmu da bi se u njoj radikalno izmenio uobičajeni jezički model, da bi se suzbio „romantizam” i negirala stvaralačka subjektivnost, da bi se novim jezikom — hibridom — obnovila Poezija, kao demijurška delatnost, da bi se demokratizovala<span> </span>(=postala razumljiva većem broju primalaca) i stvarno postala totalna, planetarna umetnost. Razume se, uz scijentifikaciju poetskog, vršena je i poetizacija naučnog jezika.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U drugom stavu <b>Manifesta pesničke nauke</b>, pod naslovom <b>Poetska vizija jedinstva Čoveka, Materije i Svemira</b>, Miroljub Todorović je precizno odredio ovo združenje nauke i poezije i obrazložio ciljeve u ime kojih se to integrisanje vršilo: „Poezija združena s naukom (pesnička nauka), prihvatajući način mišljenja naučnika i modernog proroka, usvajajući od nauke njenu strogost, a od poezije analogiju i smisao za iracionalno, biće sposobna da nam objašnjava paradokse materije i da razrešava tajnu stvaranja. Ona će morati, pre svega da prekine sa <b>tiranijom osećanja</b> i potrebama srca. Da se odrekne samoopevavanja i jalovog postavljanja pitanja, da li je ovom vremenu potrebna ili nepotrebna. Ovakva kakva je sada ona je savršeno nepotrebna. Združena s naukom, čitajući i dešifrujući nove stranice univerzuma, poezija neće više postavljati pitanja o smislu sopstvenog postojanja.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Prihvativši od romantičara imaginaciju kao stvaralački instrument i smisao za čudesno, nova poezija u svemu drugom mora stajati na pozicijama apsolutno suprotnim poziciji romantizma i raznim vidovima savremenog neoromantizma U tom smislu biće i njeno nastojanje za postepenu desubjektivizaciju poetske slike. Ona želi konačno da raščisti sa narcisoidnim i nedovoljno opravdanim pravom pesnika da bude stalni i neprikosnoveni predmet poezije. Pesnička nauka će izjednačiti čoveka (kao predmet opevanja) sa stvarima, prirodom, hemijskim, biohemijskim i fiziološkim procesima, mrtvom i živom supstancom, ne dajući prednost ni njemu ni njegovim odnosima s prirodom, stavljajući ga i određujući mu mesto u svemu onom što označavamo kao univerzum.”<sup>2</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U razmišljanjima o signalizmu Dejv Oz (Dave Oz) tvrdio je sasvim ozbiljno da je signalizam isto toliko nauka koliko je i umetnost.<sup>3</sup> Mateo Dambrozio (Matteo D’ Ambrosio), pak, u tekstu <b>Specifičnosti i konvergencije u signalističkoj poetici</b>, u scijentističkoj poeziji Miroljuba Todorovića uočava dve posebne odlike: 1) svođenje reči na znak, i 2) upotrebu simboličkih sistema komunikacije svojstvenih metodama egzaktnih nauka.<sup>4</sup> Pišući o scijentističkoj i vizuelnoj poeziji, Ostoja Kisić je najpre ukazao na istorijski utvrdivo naučničko prizivanje poezije u pomoć, i obrnuto, a potom je, uz konkretnu analizu, prikazao <b>proces metaforizacije</b> naučnog jezika elementima poetskog <sup>5</sup>, mada bi se moglo i moralo reći da se u istoj funkciji — na koju ukazuje, uostalom i Dambrozio — nalaze i elementi jezika nauka u jeziku signalističke pesme, dakle, u funkciji metaforičkoj.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U teoretskim tekstovima Miroljub Todorović podrazumevao je pod pojmom scijentizma „krunu antiromantizma u poeziji, negaciju subjektivnog i subjektivističkog, poetike zasnovane na isključivosti emocija i emotivnih stanja”.<sup>6</sup> Ovaj pesnik smatrao je nauku jezikom, kao i poeziju. Prema njegovom uverenju, združene poezija i nauka, obrazovaće novu poeziju, čiji će jezik biti „jezik Čoveka, jezgra, strukture Univerzuma i Materije, kao i njihovih međusobnih prožimanja”.<sup>7</sup> Tim, novim jezikom, treba da se: a) prodre u jezički sistem nauke, b) izvrši sistematska poetizacija naučnih simbola i v) obavi poetsko „prekvalifikovanje” simbola.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Neki od ovih zahteva poetike scijentističke poezije, kao prvorođenog signalističkog žanra, mogli bi se učiniti pretencioznim, da nisu formulisani kasnije nego što se pojavila zbirka PLANETA Miroljuba Todorovića, u kojoj su se — ako ne svi, ono bar poneki od tih zahteva ili programskih načela — našli stvarno na delu. Pripreme Miroljuba Todorovića za realizaciju ove zbirke vršene su dugo i temeljno, naročito tokom 1962/63. godine. Scijentistička poezija biće definisana kasnije (1969/70), u trećem signalističkom manifestu (<b>Signalizam</b>), u odeljku <b>Metodi i klasifikacija signalističke poezije</b>.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Na listi od devet signalističkih vrsta ili metoda, scijentistička poezija je šesta po redu. Definiše se kratko: „Pesnik ovde koristi izvesne delove i podatke iz raznih oblasti egzaktnih nauka, pa ih direktno ili sa manjim poetskim intervencijama izlaže čitaocu (ili gledaocu) kao gotovu pesmu, kao konačni skup, ovog puta ne samo naučnih već i estetskih informacija.”<sup>8</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Iz ove definicije Miroljuba Todorovića uočava se osvetljavanje samo jedne strane scijentističke poezije — one strane koja se tiče <b>sadržaja</b> („delovi i podaci iz raznih oblasti egzaktnih nauka”), koji se ugrađuje u tkivo (tekst) pesme. Postojeći tekst pesme će tim elementima zahvaljujući postati <b>kontekst</b> i odrediće im nova značenja: tačnije rečeno, ti „delovi i podaci” koji se unose u pesmu, izgubiće svoja elementarna značenja (naučna) i u novom kontekstu postaće nosioci estetskih informacija. Prema tome, simbioza naučnog i pesničkog jezika (osnovna značenja tih reči), nije bila nimalo „bezazlena”, bar u pogledu semantike pesme: scijentistička pesma je, zapravo i ponajviše, u odnosu na druge signalističke vrste, <b>semantička pesma</b> (termin Pjera Garnijea).<sup>9</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Na drugim mestima Todorović je osvetlio i <b>formalnu</b> ravan ove poezije, ističući da jezik pesme — pod uticajem jezika nauke — teži objektivnosti, opisu fenomena (bića i stvari, Sveta i Kosmosa), jasnoći, preglednosti, sažetosti, a to znači: izlučivanju polisemije, odnosno, metaforičnosti. U poeziji ovoga pesnika, međutim, događalo se nešto drugo, bar metaforičnosti što se tiče: u novoj konstelaciji (kontekstu), elementi naučnog ili elementi poetskog jezika, dobijali su izrazito <b>metaforički smisao</b>. Da toga nije bilo, scijentistička pesma uopšte ne bi bila pesma, odnosno, doživela bi (u kritičkoj i čitalačkoj recepciji) sudbinu Empedoklovih stihovanih naučnih rasprava u Aristotelovom čitanju.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Osim simbola, termina, leksema i sintagmi iz egzaktnih nauka, u vokabularu scijentističke poezije pojaviće se i niz kovanica. Ilustrativni primer za to su pesme iz poeme PUTOVANJE U ZVEZDALIJU<sup>10</sup> i vizuelno realizovani REČNIK PLANETARNOG JEZIKA NASTALOG IZ OSNOVE „ZVEZD”<sup>11</sup>, u sklopu vizuelno-verbalne celine <b>Zvezdana sintaksa</b>, u kojoj je u obliku stabla poređano 65 reči, s korenskom morfemom ZVEZD. Neologizacija karakteriše i druge signalističke stvaralačke metode — pesničke vrste, zapravo, a u scijentističkoj poeziji „dopunjavana” je postupcima vizualizacije, odnosno, primenom različitih grafičko-likovnih tehnika.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Vršeći stilističku analizu signalističke poezije, Julijan Kornhauzer dovodio je scijentistističku poeziju u vezu sa <b>fenomenološkom poezijom</b>, oslanjajući se, pre svega, na depersonalizaciju lirskoga subjekta u ovim vrstama, kao i na „objektivno” predstavljanje pesničkog „predmeta”<sup>12</sup>. Međutim, mnogo je relevantnija njegova teza da je program scijentizma sadržan, u stvari, u prvoj Todorovićevoj knjizi — u PLANETI, u implicitnom obliku. Doista, nekolike pesme u ovoj zbirci same sobom otelotvoruju kasnije formulisane stavke scijentističke poetike, i to kako na planu <b>sadržaja</b>, tako i na planu <b>izraza</b>.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U uvodnoj pesmi PLANETE, na primer, (<b>Otkrivanje planete</b>), naći će se „delovi i podaci” iz egzaktnih nauka (<b>eliptična putanja, jedinica konstantnog ubrzanja, galaksija</b>), ali će se u oblikovanju pesme prepoznati i osobeni scijentistički opisi, odnosno, komparacijom saopšteno određenje nove i nepoznate planete u našoj galaksiji:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Prvi utisak bio je</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Da to nije planeta već ptica</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Mala srebrna ptica</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Zalutala u tami naših glava.</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Onda je primećena eliptična putanja</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">i određeno mesto njenom suncu.</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Kasnije kada je izračunata</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Jedinica konstantnog ubrzanja</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">I na nesumnjiv način utvrđen</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Njen nipodaštavajući odnos prema smrti</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Bilo je jasno da se ne radi o ptici</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Već o novoj do tada nepoznatoj planeti naše Galaksije.</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U drugim pesmama iz ove zbirke naći će se reči ne samo iz astronomije (na koju upućuje i sam naslov zbirke) nego i iz fizike, matematike, biologije, mineralogije, botanike, itd. Razumljivo je da stanja, procesi i rezultati određenih procesa u prirodi i Kosmosu — koje pesnik predočava tako što ih preuzima iz naučnih učenja — ne odgovaraju doslovno „naučnoj istini”: oni se prilagođavaju poetskoj semantici, a odstupaju od naučne, što je za ukupnu semantiku i ontos pesme irelevantno.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Eksplicitniji poetički karakter (u tom smislu paradigmatična je pesma <b>Gravitacija</b>) za scijentističku poeziju ima završni odeljak zbirke, pod naslovom <b>Naučna ispitivanja na planeti</b>. Osim terminologije, scijentističke organizacije stihovnih iskaza, u pojedinim poglavljima ovoga odeljka naći će se <b>formule, jednačine, grafikoni</b>, pa i <b>zadaci</b>. Evo kako glase treći i četvrti zadatak:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"><span> </span>treći</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"><span> </span>Dokazati da istina i pesma<br /><span> </span>Imaju samo jednu zajedničku tačku</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"><span> </span>četvrti</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"><span> </span>U glavi su date četiri reči</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span></b><b><span lang="HR">Ako tri od njih uzmemo za pisanje pesme</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span></b><b><span lang="HR">A četvrtu zajedno sa nekom</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span></b><b><span lang="HR">Od prve tri za definiciju ptice</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span></b><b><span lang="HR">Koliko je takvih pesama sa pticom</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span></b><b><span lang="HR">određeno ovim rečima.</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Todorovićeva zbirka PLANETA završava se</span><b><span lang="HR"> Komentarima, </span></b><span lang="HR">u kojima će na poetski</span><b><span lang="HR"> </span></b><span lang="HR">način biti definisan scijentizam:</span><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"><span> </span>Nauka je sredstvo Poezije.<br /><span> </span>Nauka je proizašla iz Poezije.</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /><span> </span>………………………………….<br /><span> </span></span></b><b><span lang="HR">Ajnštajnova teorija relativiteta je pored<br /><span> </span>Pesme nad pesmama, Plača Jeremijinog i<br /><span> </span>Homerove Odiseje najlepša poema ispevana u<br /><span> </span>slavu čoveka.<br /><span> </span>E = mc<sup>2</sup> vrhunska metafora.</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Todorovićevom zbirkom PLANETA inaugurisane su teme (kosmogonija, prostor–vreme, život, jedinstvo organskog i neorganskog sveta, itd.) i oblikovni postupci karakteristični za scijentističku fazu signalizma, odnosno, za scijentističku poeziju. I jedno i drugo (teme, postupci) biće provereni u Todorovićevom praksisu još nekoliko puta. Najpre, u scijentističko-vizuelnoj poemi PUTOVANJE U ZVEZDALIJU<sup>13</sup> čiji će se pojedini segmenti — kao segmenti iz PLANETE — ponoviti u obimnom ciklusu PROSTOR–VREME–MATERIJA (<b>Elementi kosmogonije</b>, 1959–1969), u knjizi TEXTUM,<sup>14</sup> odnosno, u poemi o Zvezdaliji dopuniće se novim pevanjima u zbirci NOKAUT<sup>15</sup>, i, naravno, u drukčijoj stihovnoj organizaciji (stohastička poezija). Verbalnim partijama u <b>Elementima kosmoginije</b>, protivtežu čine likovno opremljene (uređene) površine (crteži, figure, hemijsko-matematički i fizički simboli), kao i citati iz <b>Biblije</b>, naučnih rasprava, itd. Scijentistička pesma ovde je maksimalno razuđena, njen osnovni smisao je sačuvan, mada ne u protoobliku: poetizacija je nadvladala „građu” koju joj je ponudila nauka. U tom kontekstu valja čitati i razumevati pesničke cikluse i knjige Slobodana Pavićevića i Slobodana Vukanovića.<sup>16</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Uspostavljajući i u manifestnim tekstovima relaciju između kosmosa i jezika, sveta i pesme, kosmogonije kao procesa sa stvaralačkim činom, Todorović je, zapravo, samo eksplicirao uverenja koja je kao pesnik predočavao i u ranoj, scijentističkoj poeziji, ali i kasnije — uverenja da je čovek (mikrokosmos) neodvojiv od svemira (makrokosmos), da se biće jedinke „ogleda” i/ili identifikuje sa bićem sveta i da celokupna duhovnost (ne samo poezija i nauke) nije ništa drugo do traganje, nalaženje i objašnjavanje toga identiteta pojedinačnog i opšteg. U njegovoj viziji jedinstva Čoveka i Sveta posebna pažnja posvećena je kategorijama Vremena i Materije (sve ove reči Todorović piše velikim početnim slovom), odnosno, kategoriji Prostora kao treće „dimenzije” ili elementa kojima se omeđava/određuje jedinstvo o kojem je reč. Tako će, na primer, o ovim kategorijama govoriti i u beleškama kojima je propratio zbirku PUTOVANJE U ZVEZDALIJU i u kratkim tekstovima koje je nazvao traktatima. Beleške se odnose na pojedine cikluse koji ulaze u sastav zbirke i u njima je ukazivao na „izvore” koje je u izmenjenom ili neizmenjenom obliku integrisao u svoj pesnički govor. „Izvori” su (shvaćeni, naravno, u značenju specifično korišćenih citata<sup>17</sup>) poticali iz različitih oblasti (Psalmi Davidovi, Lavoazjeova učenja, zapisi s feničanskih glinenih pločica, astečka poezija, ep o Gilgamešu, Vinerova studija <b>Kibernetika i društvo</b>, itd.). Traktati, pak, kratki su, ali celoviti i poetski intonirani tekstovi i ne treba ih razumevati kao „objašnjenja” stihovno organizovanih autorovih iskaza u centralnom delu zbirke već kao komplemente tim iskazima — tačnije njihovim sadržajima.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U traktatima Todorović govori o pesmi, o mogućnostima logičko-matematičke analize kosmosa i pesme, o kretanju materije, o jedinicama vremena i o svemirskim katastrofama. Zanimljiva su dva Todorovićeva stava — jedan o pesmi, drugi o logičnosti kosmosa koja se podudara sa „logikom koju poseduje nova poezija”. U prvom stavu ovaj pesnik kaže o pesmi: „Pesma kao emocionalno-intelektualna kategorija ne suprotstavlja se Materiji. One čine jedinstvo u svom zajedničkom nepoštovanju Smrti.”<sup>18</sup> U drugom odlomku stav o identifikaciji kosmosa i pesme saopšten je scijentistički markiranim jezikom. Uočava se, takođe, i neskriveno negativno određenje prema prethodnim modelima i „kanonima” poezije: „Kosmos u malom, nova poezija u sebi krije groblje već priznatih poetskih pa i fizičkohemijskih i moralno pravnih zakona i kanona. Ipak, to joj ni malo ne pomaže da izbegne nemilosrdnu logičko-matematičku analizu naše svesti. Kao i kod istraživanja Kosmosa mi ćemo umesto srušenih postavljati nova pravila, vršiti uopštavanja, ulaziti u nove sfere, kretati se sve dublje ka srcu Pesme. Ako u ovoj matematičkoj analizi ocenjujemo i energiju njenog jezika, neobično je važno da odredimo broj koji pokazuje koliko je u trenutku stvaranja bila povećana valentnost pesnikovog duha (svesti). Ovo pod uslovom da valentnost shvatamo šire no što je definiše hemija, kao sposobnost pesnikovog duha da asimilira različite pojmove spoljnjeg i unutarnjeg sveta gradeći sa njima stabilna jedinjenja koja nazivamo pesmom.”<sup>19</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">PUTOVANJE U ZVEZDALIJU jeste poema nesumnjivo kosmičke, ali i antropološke orijentacije, kakve su u osnovi bile brojne kosmogonijske vizije antičkih mislilaca i pesnika, biblijskih proroka i romantičarskih profeta, čijim je duhovnim pregnućima zemlja bila malen prostor, ali je — za razliku od tih vizija — lišena religiozne i svake druge mistike, sva u znaku materijalističkog i dijalektičkog poimanja jedinstva Sveta i Čoveka i zakona kojima se to jedinstvo održava. Sazdana je od devet pevanja, celina, nejednake dužine i stihovnog ustrojstva. Pevanja se razlikuju i po motivima, načinima kako se oni prezentuju kao i po intonacijama koje prate pesnikov govor. Nekoliki naslovi ciklusa naznačavaju, u najopštijem značenju te reči, scijentističku provenijenciju predmeta o kojima će se pevati (<b>O prostoru i kretanju, Zakoni gravitacije, Zakoni o održanju energije</b>), dok se drugima konkretnije imenuje zvezdani prostor kao pesnikovom imaginacijom stečeni novi zavičaj (<b>Flozvezd, Na tragu zvezdopterkisa, Nezvezd, Zvezdgrad, Balada o Zvezdarevoj smrti, Iz dnevnika Zvezdara</b>). U ciklusu <b>Iz dnevnika Zvezdara</b> preštampano je nekoliko pesama iz prve Todorovićeve zbirke — <b>Planeta</b> — iz ciklusa <b>Doživljaji na Planeti (Kristali, Skakavci, Nevreme, Metali)</b>, ali i bez toga PUTOVANJE U ZVEZDALIJU organski proističe iz PLANETE.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Detaljnom analizom PUTOVANJA U ZVEZDALIJU bavio se Ostoja Kisić<sup>20</sup> i, govoreći o ovoj poemi, u pogledu predmetnosti, isticao je da je reč o kosmogoniji signalizma, mada ga je prevashodno zanimao pesnikov rad na jeziku, tj. jezik poeme kao takve. U prvom slučaju, prateći imaginarni pesnikov put u astralne predele, Kisić je doživeo pesnika ne samo kao junaka poeme nego kao očevica kosmogonije koja traje pa se, otuda, posebno zadržavao na pesnikovom uverenju o „isključivo gradilačkoj moći svemira”, o energiji koja postoji i koja se nikada ne gubi, o dinamizmu kao principu koji pokreće i održava jedinstvo Sveta i Kosmosa. Kosmogonijski procesi, drugim rečima, manifestuju se i preko najneznatnije žive zemne tvari — preko biljke i cveta, lista i fotosinteze i kao takvi korespondiraju sa onim procesima koji se odvijaju na makroplanu. Korespondiranje zemaljskog i kosmičkog realizuje se, između ostaloga, i svetlošću. Kisić je utvrdio da se samo u PUTOVANJU U ZVEZDALIJU na više od dvadeset mesta govori o svetlosti i da se Todorović, tim povodom, oslanjao na naučne činjenice (Njutnovo uverenje da je reč o korpuskularnom fenomenu i Hajgensovo da se radi o tzv. talasnoj pojavi). Što se, pak, jezika tiče, Kisić se uglavnom zadržavao na nivou Todorovićeve leksike; baveći se njome, u svom ogledu pronicao je u semantičke dubine koje se, inače, ne otkrivaju prvim ili tzv. običnim čitanjem poeme o kojoj je reč.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Iz PLANETE, međutim, produženo je u PUTOVANJU U ZVEZDALIJU još nešto — antropomorfizacija kao postupak kojim se očovečuju sve tri „dimenzije” koje je Todorović u scijentističkoj fazi uzeo za temeljne koordinate sveta koji oblikuje u pesmi (<b>prostor, vreme i materija</b>). Ako se izuzmu „delovi i podaci iz raznih oblasti egzaktnih nauka” kao konstitutivni sintaksosemantičkog porekla koji oneobičavaju jezik pesme, u konstruktivnom smislu, pesme iz PLANETE bile su drukčije izvedene nego one u zbirci PUTOVANJE U ZVEZDALIJU. U pesmama PLANETE, na primer, čuvaju se još uvek „obrasci” koji su svojim kodom vezani za pojedine egzaktne nauke, o čemu više nego ubedljivo svedoči pesma <b>Gravitacija</b>:</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Planeta i sunce privlačili su se<br />Uzajamnom silom koja je bila srazmerna<br />Veličini njihove Ljubavi<br />A obrnuto srazmerna<br />Kvadratu vremena privlačenja.<br />Repatice koje bi slučajno zalutale<br />U gravitaciono polje planete<br />Ponašale bi se kao pomahnitale ptice.<br />Ova sila pojačavala je u njima žeđ<br />Za osvajanjem novih Prostora.</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U PUTOVANJU U ZVEZDALIJU dominira jedna, reklo bi se, kontrolisana poetska retorika i sintaksički-logično nizanje iskaza (stihova) koji su, pre svega, u funkciji imenovanja, opisivanja i neprekidnog „izveštavanja” o onome što se u astralnim predelima doživljava kao novo, neobično, a u isti mah tako važno i za zemaljsku ljudsku egzistenciju.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Prvi ciklus u PUTOVANJU U ZVEZDALIJU zanimljiv je i zbog toga što se u njemu lirski glas onoga koji je „učesnik” ili „svedok” putovanja (tzv. lirski junak) poistovećuje s glasom množine (kolektiva) i što pri tome emocija nije izlučena iz osnovnoga govora, kako bi se, inače, moglo očekivati u poeziji ove vrste. Putovanje koje počinje „sa svim svojim nasladama i svojim pošljedkom”, u pesnikovoj verbalnoj interpretaciji, bilo je, zapravo, prilika da se novoj temi priđe ostrašćeno (što protivreči, naravno, „suvom” i „objektivnom” jeziku nauke), onako, dakle, kako su činili i pesnici prethodnici, ali i pesnici savremenici, neoromantičarske ili neosimbolističke orijentacije, svejedno. Nikada Todorović nije bio tako decidiran pa i eksplicitan kao u pesmama PUTOVANJA U ZVEZDALIJU — inspirativni trenuci u oblikovanju ove poeme doista se ne mogu poreći. U drugom odeljku prvog pevanja PUTOVANJA, organizacionu funkciju imaju stihovi koji počinju ovako:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Mi zvezdari i zvezdoznanci, gatari i vračari…<br />Mi snevači, lovci definicija, vešti čitači…<br />Mi opsenari, rukovodioci tvornica…</span></b><span lang="HR">,</span><b><span lang="HR"> </span></b><span lang="HR">itd.,</span><b><span lang="HR"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">a u trećoj pesmi, koju obrazuje stihovni niz velikog intonacionog zamaha i semantičke nosivosti, pesnikov govor određuju (i stilski ga markiraju) obraćanja (izveštaji) o viđenom:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Evo linija kišnih kapi…<br />Evo biljaka okrenutih ka svetlu…<br />Evo zatim biljaka raslih u tami…</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Evo granica prostora protivnih…</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Evo struja opasnih mirisa…</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Evo upotrebljenih plodova…</span></b><span lang="HR">, itd.,</span><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">čime se imaginarne slike (doživljaji) konkretizuju i predočavaju kao prisutne, stvarno postojeće (i na dohvat ruke). U završnoj pesmi ovoga ciklusa, pak, poslednjih pet strofa (četiri katrena i jedna tercina) počinju istovetnim sintaksičkim modelom, koji je, opet, u neposrednoj vezi sa formom obraćanja:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">To je naš smer…</span><br /></b><b><span lang="HR">To su naše dužnosti…</span><br /></b><b><span lang="HR">To je naše zlato…</span><br /></b><b><span lang="HR">To je žar naših poljubaca…</span><br /></b><b><span lang="HR">To su zakoni inercije…</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Sličnu zvukovno/semantičku i sintaksičku organizaciju pesama Todorović će provesti i u onima koje ulaze u sklop ciklusa <b>Zakoni gravitacije</b>, dok će u trećem ciklusu PUTOVANJA (<b>Flozvezd</b>) doći do izraza još očiglednije njegove i imaginativne i leksičke potencije. Indikativna je u tom pogledu trinaesta pesma, koja počinje istim obrtom kao i prethodna i kao potonja (<b>To je i…</b>):</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">To je i moje meso u zvernom ždrelu<br />sunca ko leptir nad provalijom uplašen<br />senkom lista pred mrežom paukovom<br />pred nežnim dahom maslačka kapi meda<br />i kapi kiše pomešani u zvezdane kuršume<br />ka materici zemlje ispaljeni kroz tkivo<br />lomne zore svetlost korena i svetlost<br />cvetova ružičastih</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Pesma je indikativna ne samo za scijentističku poeziju Miroljuba Todorovića i njegovih sledbenika, koliko za njegov opus u celini i za korpus njegovih poetičkih načela koja je sistematski izlagao, od početka književnog rada. Najpre, zato što je na sadržajnom planu i ovom prilikom ukazao kako poima analogiju između procesa u makro i mikro svetu, zatim, što je i ovde počeo da lomi iskaze na stihove (opkoračenje) i što se tim postupkom približio „morfologiji” stiha kakav se sreće u stohastičkoj poeziji, i — najzad — što je u doživljaju sveta kao celina koja opstojava kao jedinstvo <b>gornjeg</b> (kosmos) i <b>donjeg</b> (zemlja), najavio svoje kratke, haiku pesme, u kojima će se preko binarnih opozicija (<b>gornje–donje</b>) maksimalno ispoljiti ovi elementi (ili relacije) kao dva „lica” jednog istog fenomena — Univerzuma.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Koliko je, međutim, Todorovićeva stvaralačka energija u PUTOVANJU U ZVEZDALIJU podlegala „racionalnoj” kontroli svedoči i pesma br. 26, objavljena kao zasebni ciklus pod naslovom <b>Balada o Zvezdarevoj smrti</b>. Ako se, za ovu priliku, zanemari žanrovska odrednica koja stoji u naslovu pesme (balada) i obrati pažnja na to kako je pesma kao celina ustrojena, zapaziće se da je u njoj striktno provedena katrenska organizacija stihova i da se od ukupno 28 strofa osam puta ponavlja jedna strofa — koja, u refrenskoj funkciji, svakako — nalaže da se razumeva kao jedno od kristalizacionih jezgara pesme (Ingarden), a ne samo kao zvukovno-ritamsko (melodijsko) načelo na kojem počiva pesma kao svojevrsno verbalno zdanje. Uočava se, takođe, da se u iskazima ove strofe — refrena <i>sui generis</i>, s jedne strane fiksiraju autorova uverenja opštije vrednosti (na primer, o ukupnom dejstvu kosmičkih zračenja i energija na život Zemlje i njenih stanovnika), a sa druge, da su forme života na zemlji (a njih, pored prirode, modeluje i čovek), u malome „slika” koja se iz kosmičkih prostora projektuje na mikro plan (u ovom slučaju to je naša planeta). Evo te strofe iz Balade o <b>Zvezdarevoj smrti</b>:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Sve je podložno kosmičkim pljuskovima<br />Kvantima zračenja i cvetnim mirisima<br />Konj na vlažnoj livadi pod zvezdama<br />Moje srce na vrhu gromobrana</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Teško je oteti se utisku da ova strofa (ne samo zbog završne reči u poslednjem stihu) ne koincidira sa „svemirskim gromobranstvom” kakvo je u srpskoj poeziji dvadesetih godina promovisao Stanislav Vinaver. Kosmos — „zvezdani zavičaj” — rečeno je već, kao „temu” otkrili su drevni mislioci i pesnici, a kod nas romantičari (Sarajlija, Njegoš, Koder, Kostić) i avangardisti (Vinaver, Crnjanski), uz nedoreknutu Disovu pesničku reč. Nimalo nije slučajno što su najbolje pesme ovih autora, bar jednim delom, zahvatale i temu o kojoj je reč; nije slučajno ova tema bila i ostala opsesija Miroljuba Todorovića tokom tri decenije dugog pesničkog rada.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U <b>Baladi o Zvezdarevoj smrti</b>, inače, ima još nekoliko strofa koje se mogu koristiti kao semantički „ključevi”, ali se jedna izdvaja ne samo kao stihovana „verzija” pesničkog programa već i kao zavetovanje pesničkom „istraživanju” praelementa sveta, sušti suštine, metaforički kazano:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Opevaćemo ugljenik koji tvori svet<br />Tišine Svemira, šumna munjo iz grla<br />Slično jauku ranjenog soka u stablu<br />Molekuli će u krugovima lutati našim telom</span></b><span lang="HR">,</span><b><span lang="HR"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">odnosno, njegovom praosnovom (ugljenik). Ugljenik će se i u drugim Todorovićevim knjigama (bilo da je reč o verbalnoj ili vizuelnoj poeziji) pojavljivati kao dominantni poetski „predmet”. Inače, u PUTOVANJU U ZVEZDALIJU, pesnik će u „kosmogonijske” igre uključiti i kiseonik, vodonik, silicijum, bakar, itd. Reč je, dakle, ne samo o elementima koji tvore tvar (materiju) i bez kojih — kao takvih — ne bi bio zamisliv život na zemlji, nego i elementima bez kojih ne bi bilo industrijske (tehničke) i najsavremenije (tehnološke) revolucije i civilizacije.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Jezik scijentističke pesme — slikovito određen u Todorovićevim spisima kao jezik „Čoveka, jezgra, strukture Univerzuma i Materije, kao i njihovih međusobnih prožimanja”, najkompleksnije i najdelotvornije ispoljio se u TEXTUMU, tj. u prvom delu ove zbirke u kojoj se (pra)elementima organskog sveta i kosmosa posvećuje više pažnje nego i u jednoj zbirci pre nje. Naslovi pojedinih pesama jasno imenuju tematsko/motivski registar, a neophodno je naglasiti da je mnoge pesme autor vizualizovao. Na stranicama prvog dela TEXTUMA sreću se i ovakvi naslovi pesama: <b>Otvara se atom, Svetlost se u atome nastanjuje, Kristali, Opšti opis Zvezdalije, Himne Zvezdareve, Kretanje Materije, Sokovi, Svetlost, Voda</b>, itd. Pesnik je koristio i vezani i nevezani stih, odnosno, i strofičku i astrofičku organizaciju pesme kao celine, unoseći u nj likovne elemente (najčešće slovne znakove i crteže). Međutim, najveći broj pesama ima raspršenu strukturu — lekseme i veće sintaksičke celine kombinuju se sa vizuelnim detaljima i rasprostiru po površini stranice, a između njih unose celoviti iskazi (citati) iz pojedinih nauka ili Biblije, ili se „imituje” egzaktni jezik. U jednoj verbalno-vizuelnoj pesmi naći će se i ovako stilizovani iskaz:</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">NEUTRINI nemaju masu ni</span><span lang="ES-VE"><br /></span><span lang="HR">električni naboj pa zbog toga lako</span><span lang="ES-VE"><br /></span><span lang="HR">prolaze i kroz najgušću</span><span lang="ES-VE"><br /></span><span lang="HR">MATERIJU,</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">a valja ga razumevati, svakako, na fonu koji obrazuju ostale lekseme i likovni „materijal”. Takođe, mora se istaći da iskazi ove vrste obrazuju fon (kontekst) na kojem se moraju dekodirati poruke i verbalnih i vizuelnih činilaca pesme. U tom smislu, za valjano razumevanje ne samo pesama iz TEXTUMA i PUTOVANJA U ZVEZDALIJU nego sveukupne scijentističke signalističke poezije značajan je jedan iskaz koji je Todorović oblikovao na način koji je karakterističan za jezik egzaktnih nauka On glasi:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">„Celokupna živa materija sastoji se od četiri elementa: ugljenika, kiseonika, vodonika i azota uz tragove drugih elemenata kao što su gvožđe, fosfor i magnezijum.<span>”</span></span></b><span lang="HR"> Koliko je, međutim, „dejstvo” konteksta iskaza jednih na druge, u semantičkom pogledu, pokazuje stranica na kojoj je — pored ovoga iskaza o sastavu žive materije — predočen i fragment iz <b>Prve Knjige Mojsijeve</b>, u kojem se kaže:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">„… Sa znojem lica svojega ješćeš hljeb<br />dokle se ne vratiš u zemlju od koje si</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">uzet; jer si prah, i u prah ćeš se</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">vratiti…”</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Na prostoru druge stranice suočiće se, na primer, definicija o dobijanju neutrona (<b>„Neutrone najčešće dobijamo tako što lake elemente obasjavamo alfa zracima radioaktivnih materija. Tada neutroni izleću (beže) iz atomskih jezgara velikim brzinama.<span>”</span></b>), s jednom od vizija proroka Jezekilja (<b>„I vidjeh, i gle, silan vjetar dolažaše sa sjevera, i velik oblak i oganj koji se razgorijevaše, a oko njega svjetlost, a pored ognja kao jaka svjetlost…<span>”</span></b>); ovim iskazima dodata je i Ničeova maksima (<b>„Život je jedno suštinsko asimilovanje.<span>”</span></b>), a potom niz leksema, sintagmi pa i dovršenih sintaksičkih celina koje se mogu razumevati kao neposredna autorova kreacija. </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Verbalno-vizuelne kompozicije u TEXTUMU poslužile su Todoroviću da u ovoj knjizi predoči sopstvene predstave o ustrojstvu kosmosa i sveta, odnosno, da pesmom kao njihovim analogonom ukaže i na njene strukturne činioce — tačnije, da pesma direktno saopšti svoju strukturu. U tom pogledu karakteristična je pesma — analiza reči (i pojma) Sunce (u prilogu).</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U TEXTUMU je objavljeno i nekoliko fragmenata uz koje stoji naslov <b>Iz poeme PUTOVANJE U ZVEZDALIJU</b>. Fragmenti su označeni brojevima (6, 8, 13, 17), ali nije reč o sadržajno istim pesmama koje su kao pevanja pod ovim brojevima objavljene u istoimenoj poemi — zbirci PUTOVANJE U ZVEZDALIJU. Zanimljivo je da je ove stihovne fragmente u TEXTUMU autor propratio i proznim tekstom (<b>Opšti opis Zvezdalije</b>), no taj se tekst razlikuje od <b>traktata</b> koji su se našli na kraju PUTOVANJA U ZVEZDALIJU.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Za analizu jezika pesama iz TEXTUMA posebno su inspirativne <b>Himne zvezdareve</b>, pre svega zbog izuzetno efektne primene neologizma (izvođenje reči iz korenske morfeme ZVEZD). U pesmama o zemlji, biljci, ugljen-monoksidu, kiseoniku, helijumu, itd., funkcionalno je korišćen model „opisa” ili „definicija” egzaktnih nauka, naravno, uz maksimalnu redukciju jezičkog (poetskog) materijala. Drugim rečima, u ovakvim modelima metafora nema.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Temi Zvezdalije Todorović se vratio i u periodu 1979/1983, kada je napisao ciklus istoga imena i objavio ga 1984, u zbirci NOKAUT. Ovom ciklusu prethodi epigraf — odlomak, zapravo, uzet iz ciklusa <b>Na tragu Zvezdopteriksa</b>, iz poeme PUTOVANJE U ZVEZDALIJU (19. pesma). Epigraf je samo formalna spona između PUTOVANJA U ZVEZDALIJU i „nove” ZVEZDALIJE. Navodimo ga u celini.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">ZAMKE najzad zvezdarima i zvezdočacima<br />zvezdačima i zvezdoznancima što<br />zvezdovozima, zvezdoskopima, zvezdozorima<br />zvezdaju zvezdoravnima<br />nezvezdomernim</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">„Nova” ZVEZDALIJA sadrži svega četrnaest pesama, nejednake dužine i nesamerljivih tematskih zahvata. U njima je, isto tako, manje eksplicitno predočena kosmičko-kosmološka tematika. Međutim, <b>prostor–vreme–materija</b>, kao kategorije koje se na poetski način obdelavaju u scijentističkoj signalističkoj poeziji, ne gube se sasvim iz autorovog vidokruga ni u ovom ciklusu: pojmovi koji se tiču ovih kategorija, naime, razasuti su u tekstu pesme bez određenog sistema i dovedeni u verbalno okruženje drugih pojmova (kontekst), na način koji karakteriše stohastičku signalističku poeziju. Međutim, stohastička „konstelacija” jezičkih jedinica („verbalnih znakova”) dozvoljavala je i pesmama „nove” ZVEZDALIJE da svojom strukturom ukažu i na dinamiku procesa koji traju u kosmosu, svetu i jeziku, i na <b>ukrštaje suprotnosti</b> kao principe na kojima se temelji i ustrojstvo kosmosa, i sveta, i pesme:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">6.<br />otrov u zametku ruka ti je cvet<br />stvarnost Zemlja tamo su sazvežđa<br />krajnje neizvesna zanoći poezija zanoći<br />izmaglica krizni momenti porodilje<br />nadahnuće praznik u crnom odlaze<br />sazvežđa iza šume iza zametka<br />zasvetli rečnik požar pisma rana<br />i entropija glad u materici imaš<br />svetionik imaš gnoj omamljen u hlebu<br />u šumi u ružama priđi porodilji<br />plamti pitaj gnev i reč pod bregom<br />ružičastim govorljiva izmaglica<br />na putevima pupi žedni poskok<br />gde su sunca cvetovi iz materice<br />u prahu u pastrmki u plamenu u plimi<br />obasjan rečnicima otrov kušaš</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Prostor, vreme, materija</span></b><span lang="HR"> kao kategorije u čijim se poetskim „elaboracijama” koriste iskustva do kojih se došlo u pojedinim naukama, našle su mesta i u pesničkom radu Slobodana Pavićevića. Dve godine posle Todorovićeve PLANETE Pavićević objavljuje drugu zbirku po redu — zbirku KAMIČAK ZA KAMEN (1967), u kojoj će se diskretno najaviti i tema kosmosa i pojaviti poneki od postupaka koji obeležavaju scijentističku poeziju, odnosno, oni „delovi i podaci iz različitih oblasti egzaktnih nauka”, o kojima je pisao Miroljub Todorović.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Zbirka <b>KAMIČAK ZA KAMEN</b> sadrži tri ciklusa (<b>Vatra bengalska, Praksa, Ćumurno jutro</b>), a već u poslednjoj strofi prve pesme u zbirci (<b>Vraćanje na cvet</b>) nije teško prepoznati predmetno polje u koje se Slobodan Pavićević uputio, takoreći odmah za osnivačem signalizma:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Smišljeni atomi, podlogo na koju stadoh!<br />Kvadratni koren u jednačini naraste,<br />Lep dijagram vetra spremljen gde upadoh<br />Zaklopi grlo brega, o predeli, šta ste.<br />Sračunata dubino u kojoj na vreme trulimo<br />Moguće je postići cvet kome žurimo.</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U drugoj pesmi prvog ciklusa (<b>Snađe me ćutanje</b>) autorov vokabular iz upravo navedene strofe (reči: <b>atom, kvadratni koren, jednačina, dijagram</b>), obogaćen je još nekolikim leksemama koje su se već sretale u scijentističkoj poeziji (<b>natrijum, formula, postanak/postojanje, vreme, visina, biljka, kretanje</b>), a posebnu „težinu” ima saopštenje koje se ne može razumevati samo kao programska izjava (mada i to jeste):</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"><span> </span>Pripremam se za drugi postanak sveta.</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Završna pesma ciklusa (<b>Vatra bengalska</b>) vizionarska je po smislu, intonaciji i ustrojstvu (ako se reč <b>vizija</b> shvata kao sinonim žanru biblijskih ili apokrifnih <b>viđenja</b>). U njoj je reč o zamišljenom <b>raspadanju sveta</b> (postojećeg i kosmosa uopšte) i snatrenju <b>zemlje svemirske</b> kojoj čovek nagonski stremi i koja se može doseći jedino duhom. Otisnuće u te stelarno/utopijske prostore u Pavićevićevoj pesmi motivisano je slutnjom <b>svetova gvozdenih i beskrajne opruge koja odbacuje svetlo s ljudskog uma</b> (sve podvučene reči preuzete su iz pesme <b>Vatra bengalska</b>). Otisnuće u ove prostore (Todorović je, videlo se, upotrebio reč <b>putovanje</b>) odredio je kao iznenadni i „iznuđeni” čin „odzemljenja” (napuštanja naše planete), a novi zavičaj neodređenim prilogom negde:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Slično svojoj noći bežim od izuma<br />Otisnuća u negde, to negde bez stanica.</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U preostala dva ciklusa zbirke KAMIČAK ZA KAMEN nema pesama koje bi se i prema najmanjem prisutnom svojstvu mogle ubrojati u scijentističku poeziju. Pomena vredan je središnji ciklus u ovoj zbirci (<b>Praksa</b>) jer se u petnaestak pesama koliko ih sadrži opevaju alatke, radionice ili delovi pojedinih mašina (uređaja) — dakle, ono što se neposredno odnosi na konkretni, manuelni ljudski rad (<b>kovačnica, limarnica, bušilica, točilo, presa, čekić, strug, zavrtnji, zupčanci, opruga</b>, itd.). U ovim pesmama, naime, nazire se postupak koji je artikulisan u signalističkoj fenomenološkoj poeziji, ali treba dodati da se ove pesme strukturno i semantički ne uklapaju u modele fenomenološke poezije.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Zbirka SILIKATI CVETA Slobodana Pavićevića pojavila se 1973. godine, kada je signalistički pokret već uveliko prisutan u srpskoj kulturi i kada se kritičkoj javnosti sve neizbežnije nameće susret sa zrelim umetničkim tvorevinama, sa signalističkim predznakom. I ova zbirka je trodelna, a od naslova ukazuje na svoju pripadnost scijentistickoj poeziji. U naslovu je, takođe, sadržana i ključna reč zbirke — cvet — reč koja je promovisana i u naslovu prve pesme zbirke KAMIČAK ZA KAMEN (<b>Vraćanje na cvet</b>). Cvet kao deo biljke, neposredno vezan za plod (plođenje, rađanje/množenje i trajanje), inače, nije promakao ni pažnji Miroljuba Todorovića (u zbirci TEXTUM), koji ga je opevao kao najznačajniji i najkarakterističniji deo biljke i dovodio ga u vezu sa semenom i večnim obnavljanjem (čak i u haiku poeziji). Slično u SILIKATIMA CVETA postupa i Slobodan Pavićević, ali je njegovo usredsređenje na ovaj poetski predmet drukčije i motivisano i drukčije realizovano: u autentičnost Pavićevićeve motivacije i realizacije ne može biti sumnje.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Prvi ciklus zbirke SILIKATI CVETA (<b>Cvet</b></span><b>-</b><b><span lang="HR">radijum</span></b><span lang="HR">) ima svega osam pesama. Prva od njih veoma je kratka (ima svega četiri reči: <b>Grb / groba / je / cvet/</b>) i kao da svojim naslovom (<b>On jednostavno ne postoji</b>) opoziva naslov samoga ciklusa (<b>Cvet-radijum</b>), mada se na kraju ciklusa nalazi pesma koja nosi ime kao i sam ciklus: <b>Cvet-radijum</b>. Pesme unutar ciklusa razlikuju se i u pogledu stihova, i po izgledu, i u smislu primenjene sintakse. Prva, na primer (<b>Sunce ima svoj stub na kome se odmara u podne</b>), grafički je tako složena da vizuelno podseća na stub (na čijem se vrhu nalazi „kapitel”, gde se sunce „odmara”), a druga — osim što ima grafički „izgled” koji sugeriše smisao, zanimljiva je i po tome što se iznad jednoga stiha u njoj (stih: <b>nadcvet-cvet</b>), nalazi zvezdica (*), koja — kako je poznato, kao tipografski znak upućuje čitaoca na dodatno objašnjenje (obično dato u tzv. fusnoti, tj. ispod teksta). Pavićević je to dodatno objašnjenje stiha <b>nadcvet-cvet</b> razvio u novu pesmu koja neposredno sledi iza pesme u kojoj je primenjena „zvezdica” (<b>Gramatički cvet</b>) i time „pomerio” celokupno značenje osnovnog teksta (pesme) na „objašnjenje” ključne reči u tome tekstu.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Sledeća Pavićevićeva pesma u ovome ciklusu (<b>Spavam u padobranu, a padam snom</b>) složena je tako što se stihovni iskazi najpre logično nižu jedan ispod drugoga, a potom se razdvajaju na dva toka koji teku paralelno (i čitaju se na uobičajeni način: odozgo naniže):</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">časovnici<span> </span>istom brzinom sna padaju<br />ne pokazuju vreme<span> </span>radijacija ravna nuli<br />srce ne stari<span> </span>krv se izdvaja kao pojava<br /><span> </span>reči se pretvaraju u masu<br /><span> </span>masa u energiju</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">o semantičko prostranstvo<span> </span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span>moje zelene usne<br /><span> </span><span> </span>moja kožo fosforna<br /><span> </span><span> </span>daleki sagovornici<br /><span> </span><span> </span>pravi bol nema trajanja<br />ništa me ne boli <span> </span>tražim životinju koja će<br /><span> </span><span> </span><span> </span>me nadmudriti<br /><span> </span><span> </span>koja će me strasno ujesti<br /><span> </span><span> </span>pomeriti tačku sna<br /><span> </span><span> </span>zemlji silom<br />a zemlja fantazija <span> </span>laboratorija noći<br /><span> </span><span> </span>u njenim sam ogledalima<br /><span> </span><span> </span>diktiram najkraći put<br /><span> </span><span> </span>ne bi li se ugledao<br />ne bi li uporednici bili konopci<br /><span> </span><span> </span>padobrana<br />ne bi li podnevci bili konopci<br /><span> </span><span> </span><span> </span>padobrana<br />i lepo mi je <span> </span>ima alkohola u kretanju</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Na sličan način strukturisana je i pesma <b>Silikati cveta</b>, naredna u ovome ciklusu — <b>Period poljupca</b> — sadrži dva fragmenta označena brojevima, a realizovana proznim iskazima, bez upotrebe interpunkcijskih znakova, dok početke novih rečenica obeležava samo primena velikih početnih slova. Pored leksema koje i u <b>Periodu poljupca</b> kao i u prethodnim pesmama upućuju na scijentističku poeziju, javljaju se i dve koje mogu smatrati u stilističkom pogledu kao semanteme: lekseme <b>magnet</b> i <b>oluja</b>, jer će kasnije naći u naslovu Pavićevićeve zbirke MAGNETNE OLUJE (1979).<sup>21</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Prvi ciklus SILIKATA CVETA Pavićević je završio pesmom <b>Cvet-radijum</b>. Pesma je kratka i premaša scijentističke okvire — tačnije, otvara nove dimenzije koje se jednim delom uklapaju i u neosimbolističku poetiku, kakva je izvedena iz poezije Branka Miljkovića:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Teku zraci</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Svici u nejasan san putujući</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Polarno veče koje će da me nauči</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">U isto vreme da živim i budem mrtav van smrti.</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Drugi ciklus u SILIKATIMA CVETA scijentistički je u potpunosti, mada i ovom prilikom valja ukazati na činjenicu da se pesme iz ove celine Pavićevićeve zbirke i tematski i intonaciono „dodiruju” s pesmama dvojice pesnika iz srpske istorijske avangarde — s pesmama Rastka Petrovića i Milana Dedinca, koji su — kako je poznato — opevali svet kao jedinstvo i kosmičkog i zemaljskog, i telesnog i duhovnog, i potvrđivali se kao „novi” liričari, premda su produžavali poetske tokove naznačene još u romantizmu.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Ciklusu je dat naslov <b>Venerijanska raja</b>, a pesme u njemu (ukupno osam) označene su brojevima, kao poglavlja u kakvom proznom delu (gl. 1, gl. 2, gl. 3, itd.). Brojčano su označeni i „delovi” pesama (pevanja ili „poglavlja”). Ciklus — poema počinje stihovima:</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">GL. 1</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Posećeni su svi svetovi</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Sinovi tamna i svetla prostora</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">So pametne suze pada na jezik životinjstva</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Kao deo fizike</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">I svi brojevi su na svojim mestima.</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span></b><b><span lang="HR">2. Posećeni su svi svetovi<br />Usaglašeni svi jezici<br />Daleko i blizu sunca</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Uhvaćeni osmesi raznolikih lica.<br /><span> </span>3. Otkucava vreme bezvremensko<br />Darovito<br />U trenutku kada se ne možemo otrgnuti velikoj<br /><span> </span><span> </span>ljubavi životinja:</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"><span> </span>4. Nema veka<br />Niti pamtiveka<br />Vreme koje se može iskazivati nije večno vreme!</span></b><sup><span lang="HR">22</span></sup><b><span lang="HR"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Jednu od poenti poeme kao celine iskazuje upravo navedeni stih iz četvrtog segmenta prvog pevanja — stih:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Vreme koje se može iskazivati nije večno vreme,</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">a ono što bi se moglo uzeti kao inicijalna tačka u razvoju narativne komponente poeme — uvođenje tzv. junaka — saopštava se u šestom segmentu, takođe povišenom intonacijom:</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">6. Neko dolazi u naš svet!</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Taj „neko”, u pesnikovoj viziji, spustio se u „sjajnom brodu” na „najbožanstvenije mesto”, među ljude, da tu bude svedok očevidac ne rasapa i rastura sveta nego njegove obnove koja se događa — prema pesnikovom uverenju — pre svega zahvaljujući neugaslom i neugasivom Erosu. Eros je, kao i u poeziji Rastka Petrovića, ovde predočen kao jedna od životnih sila, kao energija svoje vrste (elan vital), kojom se Svet održava kao Jedno i kao Celo. I Pavićević ovu „silu” ili „energiju” (Rastko Petrović je govorio o Silama ili Snagama Razvića<sup>23</sup>) ne vidi izvan čoveka, a čoveka izolovanog od sveta prirode, organske i neorganske, i kolektiva — ljudske zajednice. Na tome jedinstvu Čoveka i Sveta — videlo se već — insistirao je i Miroljub Todorović u programskoj stavki o scijentističkoj poeziji. I još nešto: poput Rastka Petrovića — u drugom kontekstu, razume se — u završnom stihu drugog pevanja <b>Venerijanske raje</b>, Pavićević će naglasiti:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Trenutak je da pevamo o ljudskom mesu.</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Priroda ovoga rada ne dozvoljava da se obrati više pažnje na sadržajnu (semantičku) stranu ove poeme Slobodana Pavićevića, na „morfologiju” njegovih stihovnih iskaza, na dikciju (izvanredno područje za lingvostilističku analizu!), kao i na mogućne analogije s poemično ustrojenim pesničkim tvorevinama srpskih pesnika iz epohe istorijske avangarde, međutim, makar samo naznakom valja istaći da na Petrovićeve stihove podsećaju i Pavićevićeva opevanja „eksplozije sunca u svojoj pjanosti”, kao i slutnje novoga Čoveka koji se rađa „budeći sanjare” i ukorenjujući se (činom rađanja) u svet neorganskog, organskog i ljudskog, više i dublje nego ikada pre u srpskoj poeziji. Svest o tom, novome čoveku i Svetu, u vremenu tehnološke revolucije i neizbežne alijenacije, masovnih medija i kulture gde je jedinka primorana da obitava u „globalnom selu”, protiv svoje volje i uprkos ograničenjima koja joj nameću jezik i osećanje nacionalne, verske i svake druge pripadnosti — svest je, u ovoj poemi, bar, posetioca <b>Zemlje na proputovanju</b> — kako stoji u četvrtom poglavlju, odnosno samoga pesnika koji je svoj „glas” posudio tom neimenovanom junaku poeme koji nije iz ovih naših, zemaljskih „prostora”.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Inače, u poemi je sačuvan scijentistički vokabular, uočava se inventivna neologizacija (izdvajamo uspešno skovanu reč: <b>uvasioniti</b>) kao i izrazita narativnost, koja, međutim, nije sprečavala pesnika da u kontekstu poeme i u značenjskom smislu, naglasi lirska mesta, kao i da u osnovni govor uvede efektne formulacije filosofske provenijencije, poput one o vodi, vazduhu, zemlji i vatri, kao praelementima, o kojima su govorili antički grčki mislioci materijalisti:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Jer voda koja nije vatra ne može biti vazduh<br />koji nije zemlja.</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Završni ciklus zbirke SILIKATI CVETA (<b>Na početku nule</b>), manje je u znaku scijentizma nego dva prethodna Sadrži pesme u vezanom i rimovanom stihu, a dve od njih su čak u obliku soneta (<b>Senka Sunca i Živ budilnik snivaj</b>). Sonet je, inače, forma koju je Pavićević uspešno negovao tokom svoje dugogodišnje pesničke prakse: nema, gotovo, nijedne njegove zbirke u kojoj se sonet ne pojavljuje ili u „čistom” ili u „prerušenom” vidu.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Sonet je dominantni oblik i u zbirci MAGNETNE OLUJE, međutim, u celinama u kojima je evidentan scijentizam, sonet nije korišćen. Tačnije: scijentistički ciklusi <b>Brazda planete</b> i <b>Zagonetka jeke</b> ispisani su slobodnim stihom, koji se — posebno u prvome — graniči s uobičajenom proznom frazom. Prozaizacija stihovnog iskaza bila je korak dalje da se „jezik” pesme približi jeziku proze i nauka, mada u ovim Pavićevićevim pesmama nema mnogo ogoljenih „delova i podataka” iz različitih naučnih disciplina, osobenih sintagmi i „obrazaca” scijentističke poezije.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Brazda planete</span></b><span lang="HR"> sadrži sedam kraćih pesama/pevanja, obeleženih brojevima, ali bi bilo teško dokazati da je reč o „standardnoj” poemičkoj strukturi. Svaka pesma, naime, predočava po jedan „isečak” ili uvid u ono što je doživljaj planete (Zemlje ili koje druge u kosmosu, svejedno), a sami doživljaji izlažu se u tzv. mi-formi (u prvom licu množine). Drugim rečima: pojedinačne pesme ovoga ciklusa mogu se shvatiti i kao svojevrsni „izveštaji” o viđenom:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">5.<br />Olovkom uprežemo u jaram mlado Sunce<br />Samim sobom osvetljeno<br />Očiju koje sebe vide iznutra<br />I zgusnuto do oblika večnosti kako je već<br />Opisano u potpunom mraku pre nego što je</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Između palica i jarmenjača njegov vrat-zrak</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Zaškripao kao sneg u visokom vazduhu</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Velika i Mala Kola ono iz noći može povući</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Mlečnim Putem</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">I plug zariven u sva stnjišta grehova</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">U glinu glasova</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">I korenje zvezda da iščupa iz saksija u prozorima<br />Galaksija poređanih kao plodnost<br />I planetu prenese u neko drugo godišnje doba<br />Ako nam vešta bude ruka</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Rebra papira se razmiču<br />Pred njegovim zlatnim rogovima<br />Kroz trepćući semafor projuri i<br />Rasturi se po narodu<br />Krdo bogova</span></b><sup><span lang="HR">24</span></sup><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Postupak neologizacije u ovom ciklusu Slobodana Pavićevića izostao je, ali leksika još uvek „deluje” na značenjske opsege stihova/iskaza pa i pesme kao celine. Naravno, reč je o leksici čije je scijentističko poreklo očigledno: <b>metabolizam, epruveta, meso kosmosa, roboti, skafander, kompjuter, atomska crkva, mikser, visokoturažna mašina, tangenta, Velika i Mala Kola, Mlečni Put, Faradejev kavez, antena, tranzistor</b>, itd. I u ovom ciklusu — ma kako široko da se tumače asocijativni sintaksički i stihovni sklopovi — osnovno predmetno polje je „mikro”kosmologija, tj. neprekidna izgradnja sveta po ljudskoj „meri” i za ljude.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">„Kosmičke uspomene” (Pavićevićev izraz iz <b>Brazde planete</b>) provejavaju i u ciklusu <b>Zagonetka jeke</b>, mada je „jezik” pesama u njemu znatno razuđeniji, asocijativno raznovrsniji, a time i složeniji za uobičajeno „dekodiranje”. U ovom ciklusu posebno se izdvaja prva pesma (<b>Gost</b>), u kojoj nije teško dokučiti o kome je, zapravo, reč: gost je Hrist, koji — u pesnikovoj viziji — u rukama drži „tajni nacrt svemira”, dok mu je na „jeziku istetoviran stari svet”. Jevanđeoska priča o Hristu koji jedino raspolaže ključem koji otvara svih „sedam pečata” i zna tajnu knjige koja se ispod poslednjega pečata krije — u ovoj Pavićevićevoj pesmi svodi se na svega nekoliko i veoma poznatih elemenata. Tajne koje gost saopštava pesniku:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">odneće u grob<br />I tamo zapisati,</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">kaže se na kraju ove pesme.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Za Pavićevićev scijentizam i scijentizam uopšte karakteristično je uvažavanje <b>elektriciteta</b> (kao i uređaja koji su vezani za ovaj pojam), ne samo kao fizičke pojave čijom će se primenom izmeniti postojeći svet i zasnovati nova tehnologija nego i kao vrste energije, koja je, opet, jedna od „sila” koje se ne gube nego neprekidno transformišu i deluju kao aktivni međučinioci — ako ne i principi — u trijadnom sistemu <b>vreme– prostor–materija</b>. Govoreći o scijentizmu kao odlici avangardne poezije Renato Pođoli (R. Poggioli) istakao je podatak da su brojni pesnici i poeziju smatrali nekom vrstom mentalne energije, a neki od njih su, čak, vlastito bavljenje ovom umetnosću označavali nekim od termina koji se — osim na energiju — odnose i na elektricitet: Korado Govoni (Corrado Govoni), na primer, u jednom naslovu koristi izraz <b>Poesie electtriche</b>, a jedan projekat Andre Bretona i Filipa Supoa (Phillippe Soupault) nazvan je <b>Magnetna polja (Champs magnetiques)</b>.<sup>25</sup> Pavićevićeva zbirka, podsetimo se, nosi naslov MAGNETNE OLUJE.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U ovoj zbirci, ciklus <b>Zagonetka jeke</b> okončava se pesmom <b>Cvetna elektropolja</b>. Sam po sebi naslov je simbolično „označen”. Ovom pesmom završava se i scijentistička faza u dvoipodecenijskom pesničkom radu ovoga pesnika:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Cvetna elektropolja<br />Ali jun zgrčen na njihovim međama<br />Topao kao prepelica na jajima<br />Čija žumanca poput malih sunaca<br />Klize niz strmu ravan svoda</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Noseći kljun razuma</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">I čovek jedan<br />Jede zemlju<br />Našim ustima</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Sad smo zvuk koji se može snimiti<br />I preslušavati u dokolici pokoljenja</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Najdosledniji scijentizmu među signalistima bio je i ostao pesnik Slobodan Vukanović.<sup>26</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U periodu od 1973. do 1990. godine Slobodan Vukanović objavio je nekoliko knjiga poezije i dramskih tekstova. Na literarnu scenu stupio je zbirkom LJUBIBIĆE (1973), koja je skrenula pažnju kritike upravo scijentističkim duhom kojim je prožeta i nedvosmislenim autorovim opredeljenjem za signalizam.<sup>27</sup> Zbirka je sastavljena od četiri ciklusa: <b>Zvučne figure, Dobromer, Prašina glumi vreme</b> i <b>Projekcija reči</b>. Poslednji ciklus je i vizualizovan. Centralne teme u zbirci, inače, ne iskoračuju iz domena scijentističke poezije, čije je poetičke „koordinate” povukao osnivač signalizma: kosmos i ljudski svet, materija, energija, prostor i vreme, smrt i rađanje, ništavilo i biće, uloga logosa u uređenju haosa (bilo da se radi o makro ili mikrokosmosu, itd.). Iz pojedinih pesama zbirke zrači nepokolebivo pesnikovo uverenje u neuništivost materije (energije), a time i života, uprkos tome što forme življenja često (i sve više) određuju uređaji i mašine — tehnički i tehnološki pronalasci, dakle, koji od čovekovih oruđa i „slugu” mogu postati njegovi gospodari.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Apokaliptičnih vizija u LJUBIBIĆU nema mnogo (<b>Balada o ljubičastoj materiji</b>), a kada se i pojave, ublažene su humorističkim tonom<sup>28</sup>, odnosno, diskretnim ironijskim govorom, koji će do posebnog izraza doći u potonjim Vukanovićevim pesničkim knjigama<sup>29</sup>.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Zbirku ZVEZDANO PERJE (1975) domaća kritička misao propratila je napomenom daje reč o dobro komponovanoj celini koja podseća na „mali pesnički roman u kojem svaki ciklus — a ima ih pet — predstavlja po jedno poglavlje, a svaka pesma u tom ciklusu ima onu ulogu koju ima pojedinačna epizoda u romanu ili opis nekog predela ili posebna analiza čovekovog unutrašnjeg sveta”. Takođe, dodato je da se „predmeti koje posmatra Slobodan Vukanović naizmenično smenjuju, ali ugao gledanja ostaje, uglavnom, isti.”<sup>30</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Predmete „posmatranja” i pevanja u ovoj zbirci delimično imenuju naslovi pojedinih ciklusa (poglavlja): <b>Tišina je nasledila zvuk, Budućnost trbuha, U Smehoteci, Preparirani portreti</b> i <b>Biografija magline</b>. Nekoliko proznih fragmenata na kraju poslednjega ciklusa (<b>Snimci kasete brodskog dnevnika</b>) najavljuje novu/narednu i istoimenu Vukanovićevu zbirku, koja će se pojaviti 1978, a neke od pesama doživeće docnije „prekodiranje” u vizuelni medij (na primer, pesma <b>Zvezdoglav čoveku je dav</b> ima i vizuelnu varijantu, koja će biti objavljena znatno kasnije — u zbirci ČAMAC KAŠIKA, publikovanoj tek 1990. godine).</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Scijentističke intonacije (osim poetskih „predmeta”) uočljive su gotovo na svakoj stranici ZVEZDANOG PERJA, a možda su najočiglednije u kratkim segmentima pesme <b>Biografija magline</b>, koji istovremeno podsećaju na sažetu formu haiku poezije. Evo nekoliko segmenata iz ove pesme:</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">1.</span><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Oscilograf<br />Prepisuje pamćenje<br />Za upotrebu.</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">2.</span><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Avanture neutrona i elektrona<br />Po jezgru<br />Raskošnog atoma.</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">3.</span><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Astrometri greše u određivanju</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Nebeskih tela</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Za hiljadu milimikrona.</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">4.</span><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">U zamršenoj<br />Biografiji Maglina<br />Poremećena je svetlost</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">5.</span><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Sunce gubi ten<br />Hitno preporučite<br />Najefikasnija sredstva.</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Poslednji navedeni segment ciklusa <b>Biografija magline</b> (pesnik beleži na kraju da je ciklus nastao 1968. godine), uobličen je kao „molba” i kao „svest” šta učiniti Suncu koje „gubi ten”, i prema tom uobličenju podseća na principe koji se poštuju u tzv. fenomenološkoj signalističkoj poeziji. Pesama ovoga tipa ima još nekoliko u ZVEZDANOM PERJU, kao i onih koje se mogu ubrojati u tehnološku ili nađenu poeziju (pesma <b>Zvezdosan</b>, na primer, u čijem podnaslovu stoji — <b>Kad boluju, oni se leče Zvezdosnom</b>).</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">ZVEZDANO PERJE kao pesnička zbirka javlja se i kao karika (međučlan) između knjige LJUBIBIĆE i onih knjiga koje će potom uslediti — delimično to se vidi i iz primera koji su navedeni ili pomenuti — te se i zbog toga mora razumevati kao delo u kojem je sadržan princip ucelovljenja, odnosno, princip organizovanja i povezivanja pojedinačnih ostvarenja pesnikovih u jedinstven opus. U njoj, međutim, ima i nekoliko pesama koje nisu u tolikoj meri stihovani poetski programi koliko su „ilustrativni” materijal za scijentističku orijentaciju i koliko su „pevanje” o čoveku našega doba, koji je, između ostaloga, i <i>homo cosmicus</i>. U pesmi <b>Prepoznaće me</b>, u ovom smislu, Vukanović je zabeležio i sledeće redove:</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Jednoga dana</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Shvatiće moju kosmičku veru<br />I moju smrt od pogleda zvezda.<br />Prepoznaće me nebo i reka<br />Moji biografi godina</span></b><span lang="HR">,</span><b><span lang="HR"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">a u njima nije teško prepoznati još od romantizma u literaturi prisutnu misao o pesniku kao demijurgu, profetu i biću u kome se sastaju „sile” opšteg i pojedinačnog i čijim se rečima ljudima obraća univerzalni Logos, Univerzum sam, dok u pesmi <b>Oluja</b> (podsećamo na naslov Pavićevićeve zbirke MAGNETNE OLUJE, pored simbolike, osavremenjene poetske retorike, estetsko dejstvo preuzima, za scijentističku poeziju karakterističan, model „objektivnog” ili „neutralnog” saopštenja — model „izveštaja”, kakvi se sreću u knjigama ovde već pominjanih pesnika signalista. Uočljiva, je, takođe, i Vukanovićeva sklonost ka neologizaciji, a ova će doći posebno do izraza u ciklusu <b>U Smehoteci</b>. U pesmi <b>Oluja</b>, zapravo, Vukanović izveštava o metamorfozama Zemlje (planete) i Kosmosa, kao i o načinima kako se ovi procesi mogu pratiti (zlovizija!):</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Kad vazduh izgubi ravnotežu</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">U poljima sudbine razmene mesta</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Nastaje metamorfoza stvari.</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Iz nebesa poprsje Zveromaga<br />Oluja maskira galaksiju osećanja<br />Nevreme je prenaseljena planeta.</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Vetrovi</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Zlovizijom</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Prikazuju šou haosa.</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Dok pada kiša kamenja<br />Ljube se znamenja.</span></b><sup><span lang="HR">31</span></sup><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U ciklusu <b>U Smehoteci</b> Vukanović je skovao ili „pronašao” reči izvedene iz korena smeh: <b>smehoplov, smehoteka, smehist(a), smehonije, smehopljuvanje, smejalica</b> (igra), <b>smejurija, smehograf</b>; slično će postupiti još samo jednom — u ciklusu <b>Vetrosmeše za planete i planetoide</b>, iz zbirke SNIMCI KASETE BRODSKOG DNEVNIKA (1978), gde će od imenice vetar, kao matične reči, izvesti sledeće lekseme: <b>vetromotor, vetruša, vetrušati, vetromucati, vetropucati, vetrocentrala, vetruga, vetrugati, vetrijada, vetroid, vetroder, vetrosmeša, vetrovoz, vetrobrzina</b>, itd. Nelogizacija kao proces u jeziku, nije strana avangardi. U ovom slučaju ona se ne dodiruje sa zaumom — naprotiv, pesnik je koristi da imenuje stvari (pojave, procese) koji zaista postoje u svetu zbilje.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Kritičku pažnju u zbirci ZVEZDANO PERJE privukle su i sasvim kratke pesme Slobodana Vukanovića, „krojene” prema „srazmeri” pa i smislu aforizma. Izdvajaju se dve pesme u ovom pogledu:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">ZNAMENJE</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Dobrota pesnika je jača<br />Od njegovog ludila.</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"> </span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">AMBASADOR DVEJU VLADA</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Cvet je portret lepote<br />Budućnost trbuha.</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Ove pesme, međutim, bitnije ne određuju doprinose ovoga pesnika scijentističkoj poeziji.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">SNIMCI KASETE BRODSKOG DNEVNIKA (1978), najavljeni proznim fragmentima još u ZVEZDANOM PERJU, sadrže šest ciklusa (<b>Besmrtno</b></span><b><span lang="HR"> </span></b><b><span lang="HR">putovanje zvezdanih dečaka, Vetrosmeše za planete i planetoide, Snimci kasete brodskog dnevnika, Plazmoidno se šire hoministički nas skupljaju, Na Andromedi čitaju sapiens, Homo kosmikus</span></b><span lang="HR">). U ciklusu po kojem je zbirka dobila ime naći će se i izjava koje imaju težinu poetičkih autorovih opredeljenja, podstaknutih, nesumnjivo, i naučno-fantastičnom literaturom koja se s nesmanjenim interesovanjem prati i danas. U prvom fragmentu se kaže:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">„Slavimo Zemlju kao vrhovnog boga, koji čuva primerke Adama i Eve. Slavimo biljnu raskoš, životinjski um i snagu. Slavimo poraze osećanja… Tužno slavimo našu moć…<br />Usvemirili smo se. Zamišljamo čudovišta, kostimiramo ih, scenografišemo, najavljujemo njihove dolaske.<br />Hoćemo li reprodukovati mi njih ili oni nas, ko će biti gospodar i čega?<br />Pobeći na planete-ostrva vasione.”</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">A u drugom fragmentu, bekstvo na „planete-ostrva” u vasionu, „obrazlaže” se tipično poetski: kao da je reč o pesnicima koji kao bića (ljudi) vide pre, šire i dalje od drugih:</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">„Sa koje planete, na koju planetu da vam se javim sa psalmima o Vremenu i Energiji?</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Zar se toliko godina nismo videli lebdeći na ivici ponora Prostora, rešavajući astronomske zakone i uloge vodiča zvezdanih pustinja.</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Moji su pokloni opterećeni brojkama, hipotezama, primercima minerala. Moji pokoloni su Istoroja novih pretpostavki.”</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Oba navedena odlomka iz SNIMAKA KASETE BRODSKOG DNEVNIKA, pored sadržaja koji ne treba posebno razmatrati, svedoče da su u ovoj zbirci Slobodana Vukanovića ravnomerno zastupljeni i prozni i stihovni iskaz i da je naizmenično smenjivanje iskaza proze i stihova nešto što je uobičajeno za scijentističku poeziju, za signalizam kao i za avangardu uopšte. Najmanje je — ovim povodom — neobična motivacija — tačnije, njegova inspiracija ne samo dostignućima ovovekovne nauke, tehnike i tehnologije, elektronike i kibernetike, nego i literaturom (SF) koja prethodi tzv. „otkrićima” u ovim oblastima, koja „prati” ta otkrića i koja, na kraju, govori o „posledicama” primene tih „pronalazaka”, bez obzira na to kakvom socijalnom, verskom, jezičkom, itd. kolektivu pripadaju „izumitelji” i oni kojima se ti „pronalasci” „poklanjaju”.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Pod naslovom <b>Tragom kosmičke vizije,</b> povodom SNIMAKA KASETE BRODSKOG DNEVNIKA, književni kritičar Srba Ignjatović je zabeležio: „Tematika ove knjige želela bi da bude planetarna ili, još drastičnije rečeno, kosmička. To su prejake reči, ali je sam naum očit. I tako se pesnik zapućuje onim tragovima koji su najsvežiji: porukama i poukama, slikama i vizijama moderne naučne fantastike, imenujući svoj pohod — pohodom u buduće nivoe civilizacija i svetova”.<sup>32</sup> Isti kritičar, u navedenom tekstu, zapazio je da najveći broj tekstova u Vukanovićevoj knjizi „uvažava konvenciju stihovnog kazivanja, no ne na tradicionalan način, usko versifikatorski način” nego na način koji se temelji na „jednom slobodnom govornom nizu koji podrazumeva iskustva drugih formi i nastoji da ih u sebe uključi” a potom podvlači da nije u ovoj zbirci pesnik nastojao da uspostavi dijalog, ako ne i da kritikuje „postojeći koncept naučne fantastike i futuroloških vizija”, koje su uglavnom i danas veoma popularne. Distancu prema tim konceptima i vizijama Vukanović je ponajbolje iskazao u jednom sasvim kratkom fragmentu uvodne pesme ciklusa <b>Snimci kasete brodskog dnevnika</b>. U tom fragmentu „izveštaj” nije samo „raport” putnika koji je napustio zemaljske prostore nego i samoironična opaska o večnoj ljudskoj čežnji da se iskorači iz „zemnih okvira”:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Daleko smo Daleko<br />Hoćemo Univerzum<br />Kao mrav planetu.</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Humoristički i autoironični pasaži u ovoj knjizi Slobodana Vukanovića „prizemljuju” pesnikove vizije, oduzimaju im snagu i naučne fantastike, i mistike i metafizičkih naboja, od kojih — poznato je — svaka poetska tvorevina dobija na „snazi”. U ciklusu neobičnog naslova <b>Plazmoidno se šire hoministički nas skupljaju</b>, Vukanović će ugraditi i ovakvu, „jeretičku” misao:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">5.</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Razmenismo</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Astronomije Arheologije Geologije</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Razmenismo Hemije i Fizike.</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Razmenismo<br />Lična i mešovita<br />Mišljenja.</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Šta ćemo jedan drugom?<br />Koliko koristi?<br />Koliko štete?</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Ironijski diskurs prepoznaje se po upotrebi velikih početnih slova kod imenovanja pojedinih egzaktnih disciplina, a potom i u nizu pitanja koja slede logično iz pragme svakodnevnog življenja (razmena „ličnih i mešovitih mišljenja”). Međutim, iščitavanje SNIMAKA KASETE BRODSKOG DNEVNIKA samo na nivou humorno-ironijskog iskaza bilo bi pogrešno: forma putovanja (setimo se Todorovićevog PUTOVANJA U ZVEZDALIJU) i izveštavanja s puta u vanzemaljske, astralne predele — literarno je poznata ali još uvek neautomatizovana, kao što je i neutaživa utopijska svest čovekova da osim našega postoje drugi, bolji, humaniji i harmoničniji svetovi. Čežnju za tim svetovima Vukanović je izrazio i u pesmi pod naslovom <b>Andromeda</b>, nizom pitanja koja tište Zemljane:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Kako se kod vas kaže život<br />Koliko se svetlosnih godina radujete<br />Možda se to kaže: koliko se svetli<br />Ili<br />Koliko ste svetlosnih godina dugi<br />Kako se kod vas kaže život.</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Ukratko: rezime ove zbirke sadržavao bi Vukanovićeve stavove da je čovek (Zemljanin, homo sapiens) i homo cosmicus, koga „Maštovizija” vodi u prostore koje žudi i sluti, ali ne poznaje, a kada ih, imaginarne, upozna, podložan je delovanju „Nostalgovizije” koja ga vraća „prahu od kojega živi, koji je i u koji se vraća (i preobraća)”. Distancu prema svetu fikcije ponajbolje je izrazio u jednom segmentu uvodne pesme u ciklusu <b>Snimci kasete brodskog dnevnika</b> — segmentu gde se veli, između ostaloga — da su ključevi svega što se življenja i čoveka tiče, tu na Zemlji i među ljudima samim:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Opijeni Kosmomirisom<br />Zaboravili smo zemaljski san<br />Zemaljsku stvarnost<br />Opijeni Kosmomirisom<br />Zaboravili smo razgovor<br />Običnost jednostavnost<br />Ljubav…</span></b><sup><span lang="HR">33</span></sup><b><span lang="HR"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Zbirka SVEMIRSKA SEOBA MONTENEGRO pojavila se 1984. u Titogradu, a kako se u njoj našlo svega 14 pesama, kritičari su je s razlogom propratili kao plaketu.<sup>34</sup> Bez obzira na to koliki je obim ili kakvo je „kvantitativno” određenje jedne pesničke knjige, u ovom slučaju mora se istaći da pesme iz SVEMIRSKE SEOBE MONTENEGRO produžavaju intencije koje su provedene i u prethodnim Vukanovićevim knjigama i da je u nekima od njih još naglašenija humorno-ironična slika sveta, do granica groteske, takoreći, (pesme: <b>Robotska posla, Pedeseti sajam naučne fantastike u Zagrebu u ulici Miroslava Krleže broj 92, Menjali su se</b>, itd.). Između zemaljskih i nebeskih prostora i „poslova” pesnik „ukida” razlike: čovekova „pomagala” u tom prevladavanju razlika različite su mašine (uređaji) do kojih se došlo koliko umom pojedinaca (neki od velikana imenuju se i u ovoj zbirci) toliko i opštim tehnološkim napretkom (renesansa metala — kaže Vukanović za naše doba). Tehnološki napredak, međutim, ne znači i napredak humaniteta, naprotiv, može dovesti do njegovoga smanjenja pa i nestanka, u šta se čovečanstvo tokom svoje istorije više puta moglo uveriti. I planetarna istorija doći će do sličnih iskustava, o čemu govori jedna neg-utopijska „pričica” koju je Vukanović predočio pesmom <b>Neozbiljno funkcioniše</b>:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Na Andromedi</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Anatomski ispituju Zemljanina</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Rastavili su ga</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">A kada su ga sastavili</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Nije funkcionisao</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Čudan neki materijal</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Neozbiljno funkcioniše</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Zaključuje konzilijum</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">I reprodukuje novog sa istim likom<br />A novom funkcijom</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Ipak, zaziranja od novoga, u ovoj zbirci kao u Vukanovićevoj poeziji uopšte, nema: za njega je, kao i za sve pesnike „kosmičare” traganje za rešenjima zemaljskih zagonetki mogućno i u svemiru — drugim rečima, Vukanović „ne može da zamisli zemaljsko bez svemirskog oslonca”, tj. konkretnu ljudsku zbilju i život „bez futurološkog lika”. „Iz te, budućnosne perspektive, ovaj pesnik će sagledati i svoje sunarodnike u čudesnim scenama seoba u međuzvezdane prostore, a komični efekti nastaju sučeljavanjem duge i duboke istorijske svesti Montenegrovaca i njihove tradicije sa onom svesti i tradicijom koju uspostavlja novo vreme, a oblikuju savremena sredstva masovnih komunikacija, futurološka lektira, filmovi i gotovo svakodnevni izveštaji o boravcima kosmičkih ekspedicija u vanzemaljskim prostorima.” <b>Kupalište besmrtnosti puno je davljenika</b>, kaže Vukanović, aforistički komentarišući neutaživu ljudsku sklonost za novim i nepoznatim, a onda će slikati neumitni proces „svemirskih seoba”, svesno se poigravajući dvosmislenim značenjem ove sintagme (stvarno, „kosmičko” seljenje, s jedne, i „seoba” duša umrlih, s druge strane):</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Traje svemirska seoba Montenegro<br />Mašine slikaju čovekovu dušu<br />Svetkovinu slavlja<br />Zemaljske pejzaže<br />Futurološka naselja<br />Letače snimatelje<br />Projekte biljnih revolucija<br />Montenegrovci u carstvu ekrana dugmadi<br />Planetarijuma<br />Kao molitvu<br />Kao azbuku<br />Pripovijedaju rodoslov<br />Od seobe Slovena<br />Do seobe Zemljana<br />Nestala imena<br />Izgovaraju mašine<br />Ne pamte ljude…</span></b><sup><span lang="HR">36</span></sup><b><span lang="HR"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Knjiga KUDA ĆEMO (1988) Slobodana Vukanovića sinteza je, i pevanja i mišljenja, ovoga pesnika, a što se scijentizma tiče, mora se istaći da je u njoj uz nove pesme autor objavio i one koje su se kao stožerne našle u prethodnim zbirkama. Reč je o pesmama <b>Balada o ljubičastoj materiji, Neozbiljno funkcioniše, Hamlet Osmi veruje da je navigator Šekspir dematerijalizovao njegovog tvorca odnosno oca</b> i o ciklusu <b>U Smehoteci</b> — o čemu je već bilo reči. Pošto su u zbirci ponovljene još nekolike pesme, ima razloga da se povodom knjige KUDA ĆEMO govori kao o izboru iz lirike; s obzirom na to da su neke pesme nove, da su neke od njih napisane dijalekatski (kao autorov odgovor na izazove vremena) i da su pojedine od njih posvećene živim stvaraocima (Matija Bećković, Luka Paljetak i drugi), može se smatrati da je ovom knjigom autor izražavao i neke „dugove” vremenu i generaciji stvaralaca koja se manje ili više uspešno iskazivala na literarnoj sceni u isto vreme. „Dugove” scijentizmu „poravnavao” je naglašenijim humorom (<b>Robot Veliša na Zetskoj farmi uništio jedanaest ruža</b>), koristeći se kako podacima koje su mu pružale zbilja i nauke tako i onima koje je već inaugurisao u prethodnim knjigama, mada ima pesama u kojima je nastojao da uspostavi dijalog između Ovostranog i Onostranog. Koliko je taj dijalog bio poetski i estetski uspešan, kritička misao nije izrekla svoj sud, međutim, da je u pesmama ove vrste autor uspešno predočavao i „jezičku” atmosferu — ne može biti sumnje (<b>Tugu tuguje Sava Ilić iz Sofaliju, Moji komšiji, Da ne spije terzija</b>).</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Pregled Vukanovićeve scijentističke poezije valja privesti kraju, uzimajući u obzir poslednju zbirku pesama koju je objavio pod naslovom ČAMAC KAŠIKA, u Titogradu 1990. U ovoj zbirci, od sedam ciklusa, tek povodom dva ili tri može, biti reči o scijentizmu u osnovnom značenju te reči. Najpre, treba reći da je poslednji ciklus (<b>Opsesija</b>) realizovan kao vizuelni (vizuelne kreacije: <b>Dom, Galaksija, Zvezdoglav čoveku je dav, Opsesija, Um caruje, Slavimo kip Slobode</b>), što ne znači da neke od ovih kreacija nisu scijentistističke u osnovi.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Uvodna pesma zbirke ČAMAC KAŠIKA (<b>Motorizovani krokodili</b>) i nekoliko ostalih koje obrazuju ciklus <b>Čamac postaje kašika</b> scijentističke su utoliko što se u njima elaboriraju „slučajevi” s psihijatrijskog odeljenja, i što se u njima — iz ugla sumašedših ili pseudo-sumašedših slikaju vreme, mentaliteti, navike, odnosno, pojave koje su neobično-obične i tako moguće u našem dobu neautentičnosti.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U zbirci ČAMAC KAŠIKA naročito je važan ciklus <b>Signalističke vesti</b>, u kojem je objavljeno i nekoliko prigodnih pesama (<b>U galeriji osećanja: Du monte dokumente, Signalistička zahvalnost Julijanu Kornhauzeru, Signalističke vesti</b>). U prvoj od ovih pesama, povodom TEXT BILDERA, Vukanović će „argumentovati” razloge zbog kojih su se u ovoj antologiji našli i naši signalisti, uz Apolinera (<span>Guillaume Apollinaire)</span>, Benzea (<span>Max Bense)</span>, Voznesenskog (<span>Andrej Voznesenski</span>), Šmita (<span>Siegfrid J. Schmidt</span>) i druge autore:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U GALERIJI OSEĆANJA:<br />DU MONTE DOKUMENTE</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Zajedno smo<br />U Text Bilderu<br />Klausa Petera Denckera<br />Guillaume Apollinaire<br />Max Bense<br />Andrej Voznesenski<br />Takahaši Šohairo<br />Siegfrid J. Schmidt<br />Simonides od Keosa<br />Jindrich Prochazka<br />Paul de Vree<br />Miroljub Todorović<br />Skupili smo se<br />U ime duše osećanja<br />Odabrani po Klausu</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Zašto baš mi<br />Zašto ne drugi<br />Zašto baš ja<br />Niču osećanja<br />Na livadi<br />Sneg Kiša Sunce<br />Zalivaju smehom<br />Radošću Tugom<br />Mržnjom Ljubavlju</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Ispovedamo se u Kelnu 1972.<br />Zaboravili smo na veru jezik<br />Osećanja su dokazni materijal<br />Za nas i protiv nas nas nas<br />Linijom bičujemo portrete<br />Slovima gradimo piramide<br />Postojanja Nastajanja<br />Trajanja</span></b><sup><span lang="HR">37</span></sup><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U pesmi <b>Signalistička zahvalnost Julijanu Kornhauzeru</b>, osim prigode i direktnog obraćanja imenovanoj osobi u naslovu, osvetljeni su počeci signalizma, tačnije, odnos kritičke i čitalačke (kulturne) javnosti prema ovome „izmu” koji je svojim nastupom na literarnu scenu „razbio kutije-okove”, tj. važeće literarne konvencije. Vukanović iskazuje zahvalnost Kornhauzeru kao kritičaru i tumaču poezije, kao prvom stranom jugoslavisti (slovenskog porekla) koji je u signalizmu video poetski relevantan pokret u sklopu avangarde posle Drugog svetskog rata u Evropi i svetu. Prilike u kojima pesma nastaje sasvim su drukčije no one kada se signalizam rađao:</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Saterali su nas<br />u kutiju<br />Bacili ključ</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Razbijali smo<br />Kutije-okove</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Smeho-carevi</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Priređivahu časove Ironije<br />Iako ranjeni<br />Jačali smo</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Ti nam</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Pane Kornhauzer</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Na Slovenskom nebu</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">U drevnom Krakovu</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Ispisa</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Našu signalističku mapu</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Na štetu njihovu</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">I korist našu</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Niko više ne prisustvuje<br />Časovima Smeho-careva<br />Pan Kornhauzer</span></b><sup><span lang="HR">38</span></sup><b><span lang="HR"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Naravno, svako ozbiljnije proučavanje signalizma pokazalo bi da je „signalistička mapa” mnogo šira i obuhvatnija no što ju je mogao „ispisati” pan Kornhauzer. Vukanovićevu pesmu, naprosto, valja shvatiti kao „otpev” na pravovremeno kritičko vrednovanje, kakvoga, u prvo vreme, nije bilo na domaćem tlu.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Pesma <b>Istorija bolesti</b> pripada takođe ciklusu <b>Signalističke vesti</b>, a od drugih pesama (ne samo u ovome ciklusu i zbirci) odvaja se time što je realizovana kombinacijom brojeva i glasova, što znači da se delimično može smatrati i zvučnom signalističkom pesmom. Brojka 9000 (umnožena pet puta) ispunjava prvi, drugi, treći i četvrti stih prve strofe, a slovom <b>m</b> (najpre koncentrisano u grupu od tri, potom od pet i šest članova) obrazuje završni stih ove neobične kvinte. U drugoj strofi u prva tri stiha ponavlja se (po četiri puta u stihu) broj 16 000, a dva završna stiha obrazuje slovo <b>m</b>, opet u različitom kvantitetu (grupaciji). U trećoj strofi dva stiha su složena od broja 23 000 (stih obrazuje četiri puta ponovljena ova cifra), a tri preostala, slovo <b>m</b> u različitoj koncentraciji. U preostalim strofama, samo prve stihove obrazovaće brojevi (31 000, 58 000, 78 000 i <span> </span>91 000), a u ostalima pojavljivaće se, pored glasa <b>m</b> i glasovi <b>o, h, u, i, a</b>, naravno, u različitoj koncentraciji. Završetak ove pesme, osim numeričko-zvučne, poseduje i vizuelnu dimenziju, i izgleda ovako:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">146000<span> </span>146000<span> </span>146000<br />160000 <span> </span>160000<span> </span><span> </span>160000<br />mmmmmm<span> </span><span> </span>mmm<span> </span><span> </span>mmmmmm<br />mmmmmmmmmmmmmmmmmmm<br />mmmmmmmmmmmmmmmm<br />aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa<br />uuuu<span> </span><span> </span>uh<span> </span><span> </span><span> </span>uuuuuuu<br />uuuuuu<span> </span><span> </span>uuuuuu<br />aaaaaaaaaaaaaaaaaa<br />iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii<br />mmmmmmm<br />ah<br />+</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Još nekoliko signalističkih opredeljenih stvaralaca dalo je svoje doprinose scijentističkoj poeziji kao vrsti koja je dezavuisala standardni jezik poezije i „pomerila” pesničku pažnju na „predmete” koji nisu do tada bili „opevani” ili nisu bili smatrani dovoljno „poetskim”. Jedan od njih je i Branko Andrić, u čijoj se zbirci, pored ostalih nalazi i pesma <b>Tvoja 1+1 oka</b><sup>39</sup>, u kojoj se, osim brojeva koriste skraćenice, zvezdica kao tipografski znak, brojevi uz skraćenice u funkciji označavanja tzv. indeksa, kako se vidi iz sledećeg navoda:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Tvoja 1 + 1 oka su kao zbir</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">1 + 1 = 2 tramvaja</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">koji pršte kroz snegom zavejanu tundru</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">saonicama u koja su</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">upregnuta 1+1+1 konja</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Tvoje oči su dva neostvarena cveta</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Od kojih N 1 zajedno sa maglom (M)</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">koja iz njega proizlazi</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">doprinoseći neznatno čitavom tom sivilu (S)</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">sažima svoje opkoračene susrete (2+1)</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">u nizu zavejanih izraslina (I<sub>1</sub> I<sub>2</sub> I<sub>3</sub>…I<sub>n</sub>-l, I<sub>n</sub>)</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">U dodiru tvojih i mojih očiju</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">rađaju se svetlucavi slapovi</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">koji pred multiplikovanim ogledalima</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">u sveopštem obrtanju</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">prostora oprezno se mimoilaze da ne bi</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">dodirnuli tananu pregradu koja dolazeći iz</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">nepoznate izukrštane ravnice</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">razgoni pred sobom umilna stada</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">nekih čudnih veprova (W<sub>1</sub> W<sub>2</sub>, W<sub>3</sub>… W<sub>32</sub> )<br />Zatamnjen u opštem prisluškivanju<br />zadivljen sam nežnim ostvarenjem jednog<br />tvoga pogleda (p<sub>1</sub>)*</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">…I<sub>n</sub>-1, l<sub>n</sub> 7 spljoštenih ponovo u nepreglednu</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">ravnicu</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">u kojoj i pored besmisla gledanja jedini smisao</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">imaju tvoje oči oko N 1 i oko N 2</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span style="border: 1pt solid windowtext;" lang="HR">* Pogled jedan</span><span lang="HR"> (pl) za mene je čitav niz izraslina (li. l2. I3… – stoji pod "zvezdicom" kao objašnjenje pesme. 40</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Vizuelno-verbalnom scijentističkom poezijom bavilo se još nekoliko signalista. U prilogu ovome poglavlju objavljeni su radovi Radeta Obrenovića i Spasoja Vlajića, na primer, koji će biti „protumačeni” pre svega, kao vizuelne tvorevine. Na radovima Spasoja Vlajića valja, bar na kratko, zadržati pažnju — ne toliko što je „najscijentističkiji” pesnik već zbog toga što je kao fizičar po profesiji istraživao jezik signalističke poezije mimo uobičajenih kritičkih i lingvističkih uzusa. Njegovi napori u ovom pogledu, najeklatantniji i najrelevantniji, sabrani su u knjizi SVETLOSNA FORMULA 41 , u kojoj je — koristeći se kritičkim, poetskim i egzaktnim iskustvima — nastojao da pokaže/dokaže u kolikoj je meri spektralna dimenzija glasova u vezi sa njihovim značenjima, tj. koliko je i — sa stanovišta egzaktnih nauka — održiva Remboova teorija o boji glasova (pesma <b>Voyelles</b>).</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Pesmovno/diskursivna Metafora Spasoja Vlajića, na primer, počinje objašnjenjem da se naslovni pojam (<b>Metafora</b>), zapravo, zasniva na eksperimentalnim podacima „astronomije i geohemije” (Videti pesmu u prilogu), a potom, iza grafikona/sheme slede objašnjenja, u kojima stoji da je:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">A <span>—</span></span></b><span lang="HR"> <b><span> </span>učestalost pojave oblika<br />B — sastav<br />N<span> —</span></b> <b><span> </span>atomski broj<br />x<sub>1</sub> — zvezdana i međuzvezdana sredina<br />x<sub>2</sub> — ljudsko tkivo<br />x<sub>3</sub> — meteorska sredina<br />x<sub>4</sub> — sredina zemljine kore<br />x<sub>5</sub> — sunčana sredina<br />x<sub>6</sub> — sredina zemlje u celini<sup>42</sup></b></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Verbalno-formularni iskazi Spasoja Vlajića nisu bacili u senku poetsko: uprkos <b>računanju, poetsko</b> je prevladalo, što potvrđuje i završetak pesme: „Kada san probije barijeru budućeg, buđenje je povratak u prošlost.”</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Još karakterističnija je Vlajićeva pesma <b>Granična vrednost pojmovnog niza</b>, objavljena u tematskom dvobroju časopisa „Koraci”, 1976.<sup>4</sup> U podnaslovu pesme stoji autorova naznaka: <b>signalistička poezija</b>, a potom sledi <b>Postulat</b>, u kojem doslovce piše:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">„Postoji pojam ili skup pojmova koji je gra-<br />nična vrednost niza pojmova ili niza skupa poj-<br />mova. Ako pojmove ili skupove pojmova obeleži-<br />mo sa a, b, c, d onda navedenu činjenicu piše-<br />mo ovako: lim a ab = d<br />b – c<br />i čitamo: ’a teži (konvergira) prema d, teži<br />(konvergira) b ili prema c’; ili ’granična<br />vrednost (limes) ab, kada b teži prema c,<br />jeste d’.”<sup>44</sup></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Nakon <b>Postulata</b>, koji je razumljiv samo stručnjacima, slede četiri pesme/traktati, sazdane od „delova i podataka” iz egzaktnih diskursa i iskaza koji imaju poetsku „specifičnu težinu”, mada su i oni uobličeni na način naučnih definicija, a mogu zazvučati i aforistički. Pesma broj 2. počinje iskazom: <b>„Hajzenbergova relacija neodređenosti kao granični minimum</b> i <b>Paskalov užas kao gramaksimum moći ogleda<span>”</span></b>, (sledi sam ogled). Sreću se i ovakvi iskazi: <b>Crveni pomak prostranstva ka stravičnoj praznini; Do slutnje logika rasplinuta upija oblik izgubljenih oboda stvari; Planetarno mišljenje je osnova kosmičke slutnje i mogućnost planetarnog uma</b>.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Opštiju vrednost ima fragment kojim se pesma/traktat završava:</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Otvorena prema beskrajnim moćima,</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">zamahom stalnog proširenja gospodarstva nad</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">energijom,</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">NADA je najveći domet</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">u procesu kretanja čovečanstva ka savršenstvu</span></b><span lang="HR">,</span><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">kao i dva fragmenta koja je ispisao velikim slovima; poslednji se može prihvatiti i kao poetički refleks o samoj poeziji:</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">POGLEDU BEZDANE VASIONE</span><br /></b><b><span lang="HR">SVAKA TAČKA RODNOG NAM PROSTORA</span><br /></b><b><span lang="HR">VEČITI JE MUK I BESKRAJ</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">OTELOTVORITI NEPOSTOJEĆE, NIJE LI TO<br />NAJVEĆI SAN POEZIJE? </span></b><sup><span lang="HR">45</span></sup><span lang="HR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Manje ili više hermetične za prosečno obrazovane čitaoce, pesme/traktati Spasoja Vlajića izazvale su više afirmativnih reakcija pesnika signalista ili pristalica ovoga pokreta. Najpre se oglasio Ljubiša Jocić ogledom <b>Okeanska vizija</b>, gde je zabeležio sledeće: „Ispitujući jezik svoje poezije Vlajić u svojim merenjima nije ništa drugo radio, nego je kroz jedan stepen ispitivanja, ispitivao fenomen koji je na drugom jednom stepenu elektronike, upravo energije, dobijao razrešenja. Poezija se samom poezijom govori, i poezija Vlajićeva govori sa energijom, tim tajanstvenim malim elektronom koji je prisutan i u igri igle našeg spiritualnog života kao nosilac i sam te igre…”<sup>46</sup> Dovodeći u vezu Vlajićevo fizičko-matematičko istraživanje glasova sa učenjima savremenih fizičara, lingvista, filosofa, itd., Jocić je Vlajićeve napore da dešifruje totalitet sveta, jezika i svemira smatrao logičnom avanturom savremenog čoveka i zaključio: „Po Vlajiću glasovi samim svojim rasporedom u lancu reči dobijaju razne singularne energetske vrednosti, kao i osobne forme. On zna da se svaki glas odnosi ne samo prema samoj reči i prema drugim rečima u kontekstu, već da se odnosi i prema celom kosmosu jednog jezika. Prema količini javljanja jednog slovnog znaka on može da odredi količinu javljanja drugih slovnih znakova, što znači da može uspostaviti odnose jedne forme nad drugim formama. Kako nijedna forma nije prazna, to znači da odredi i duh teksta, njegov poetski i čisto obaveštajno značenjski nivo, njegov stepen erotizma, njegov stepen agresije. Sve to on postiže matematičkim putem.”<sup>47</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Pišući o Vlajićevoj <b>svetlosnoj formuli</b>, koja je izvedena i obrazložena tek 1983. godine, Milivoje Pavlović je ukazao na činjenicu da radu ovoga fizičara, u stvari, prethodi poetsko-imaginativni rad Ljubiše Jocića, velikog eksperimentatora, i pesnika koji je još 1976 — <span> </span>u jeku svoje signalističke aktivnosti govorio o „spiritualnosti elektrona”. Za samu formulu:</span></span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span>S = Ss – Ss . Z</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Pavlović kaže sledeće, objašnjavajući najpre njene simbole (S = frekvencija svetlosnih stanja gasova, Ss= srednja vrednost frekvencija u svetlosnom kontinuumu, Z = fonetski koeficijenti): „Za navedeni obrazac zaista možemo reći da predstavlja pravi primer signalističke umetnosti. On harmonično spaja lepotu spoljašnjeg zvučno-vizuelnog oblika, zasnovanu na eteričnosti i prozirnosti sibilanata S Z, sa unutarnjim smislom u kome se energija glasova preobražava u svetlosne talase značenja.”<sup>48</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Bez obzira na to da li Pavlovićeva tvrdnja da svetlosna formula „predstavlja pravi primer signalističke umetnosti” izdržava kritičku analizu ili ne, može se reći da je u pesničkom i naučno-istraživačkom radu Spasoja Vlajića scijentizam dobio novi polet pa i smer i da Todorovićev program — poziv, saopšten u dnevničkim zapisima na kraju zbirke PLANETA (1965), nije ostao bez odjeka. U zapisu 20. XII 1963, podsećanja radi, Todorović je nabrojao šta sve nova poezija treba da opeva: </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Zakone života, nedokučivog bilja neiscrpne energije<br />na umirućim zvezdama,<br />Nezamislive prostore Mlečnog puta<br />Zakone smrti, te još čudesnije oblike Stvaranja,<br />Požudne igre planeta,<br />Alhemiju brojeva,<br />Tamu sfera,<br />Tamu duše čovekove.<sup>49</sup></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Znatan broj ovih tema (predmeta) opevan je upravo u scijentističkoj signalističkoj poeziji.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Scijentističkoj poeziji — u obliku iz kojega će se generirati <b>fenomenološka</b>, a potom <b>tehnološka</b> i <b>nađena poezija</b> — pripadaju i Todorovićevi ciklusi o životinjama: <b>Termiti</b> (u zbirci KYBERNO) i <b>Mravinjak</b> (u zbirci POKLON-PAKET). U ciklusu <b>Termiti</b> opevane su životinje „nižega reda”: <b>škorpija, termiti, stenice, osa, kišna glista, pantijičara, morska zvezda</b> i <b>puž</b>. Sve pesme su kratke (ne prelaze desetak stihova) i kratkoga su stiha (dve ili tri reči u stihu) te čuvaju elementarni scijentistički obrazac koji će biti zajednički i za fenomenološku poeziju. Scijentistička i fenomenološka poezija, u stilskom pogledu, srašće u jedinstvenu signalističku vrstu, o čemu svedoči i ciklus <b>Mravinjak</b>, kojem prethodi zanimljiv Todorovićev tekst — prolegomena za signalistički fenomenalizam — tekst <b>Fenomenologija bića i stvari</b>.<sup>50</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U <b>Mravinjaku</b> će se takođe pojaviti <b>insekti</b>, ali i <b>ptice, gmizavci, sisari</b> — kao osobeni „predmeti” poetsko-naučnog govora, kao „predmeti”, dakle, kojima ranije nije bilo „mesta” u poeziji, Todorovićev bestijarijum naselili su: <b>stonoge, pauci, krokodili, komarci, labudovi, gundelji, rakovi, pijavice, svinje, zmije, buve, ovce, metilj, leptir, dabar, jegulja, školjka, gušter, jelenak, muva, cvrčak, kornjača, stršljen, sviloprelja, zelena žaba</b>, itd. Neke od pesama o nabrojanim životinjama Julijan Kornhauzer će tumačiti kao <b>fenomenološke</b> (<b>Leptir, Muva, Ovca</b>), ustanovljavajući, naravno, njihovo scijentističko poreklo. To poreklo sadržano je u „opisu” životinje; „opis” koji pesnik gradi podseća na naučno-enciklopedijski opis, ali je taj „opis” ipak „skraćen”, nepotpun, da bi bio poetski efektan:</span></span></p> </div> <span style="font-size:130%;"><b><span style="font-family: "Times New Roman";" lang="HR"><br /> </span></b></span> <div class="Section2"> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Kišna glista</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">kišna glista je<br />korisna životinja<br />hrani se opalim lišćem<br />i neumorno<br />preorava zemlju</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">ako je presečemo<br />na više delova<br />svaki od njih se<br />regeneriše<br />i nastane<br />više novih<br />kišnih glista</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"> </span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"><span> </span>Svinja</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">svinja sve jede:<br />korenje, poljske plodove<br />lukovice, gljive<br />insekte, larve<br />puževe, crve<br />vodozemce, miševe<br />ribe, pa čak i<br />strvine</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">ako je dobro hranimo<br />ispod njene kože<br />skupiće se<br />rezerva masti<br />debela nekoliko<br />santimetara</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> </div> <span style="font-size:130%;"><span style="font-family: "Times New Roman";" lang="HR"><br /> </span></span> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U stilističkoj interpretaciji ovih scijentističko/fenomenoloških pesama Miroljuba Todorovića, Julijan Kornhauzer posebno se zadržavao na pesnikovom izboru informacija (selekcija) iz sume obaveštenja koja o svakom pojmu pružaju odgovarajuće enciklopedije, leksikoni ili rečnici o predmetu (biću ili pojavi) koja se u pesmi „opisuje”. Izbor „informacija” vršen je smišljeno: iz niza informacija uzimaju se one (ili „delovi i podaci” iz informacije) koje su osobene za opisivani predmet, ali koje, uprkos tome što su opštepoznate, mogu delovati na čitaoca neočekivano, neobično, začuđujuće. To proizlazi iz činjenice da su u pesmi „delovi i podaci” informacije iz tekstova druge vrste postali nosioci estetskog, što je bio i osnovni zahtev scijentističke poetike.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Pojedini „stanovnici” Todorovićevog bestijarijuma iz ovih dvaju ciklusa, nastaniće se deceniju i po kasnije u zbirci JEDINAR Dragoljuba Đokića. <sup>51</sup> U ovoj zbirci Đokić će drukčijim stihovnim modelom obnoviti primarni vid scijentizma, potvrđujući na stvaralački način vitalnost simbiotičkog jezika pesme-nauke i njegov značaj za transformaciju jezika savremene poezije. I Đokić će opisivati <b>kišnu glistu, škorpiju, vodenog pauka, bele mrave, običnu i šumsku osu, muvu, zelenu monahinju</b>, itd., naslovljavajući svoje pesme imenima ovih insekata, ali i stručnim nazivama na latinskom jeziku. Upoređenja radi, evo 5. segmenta Đokićeve pesme o kišnoj glisti:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Zemlju jede<br />svetlica uživa<br />u stomaku oranica<br />stomak sito</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">hrana je čista<br />prosejana<br />prošao humus<br />crevima</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Scijentistički „delovi i podaci”, instrukturirani u jezik pesme i u njegove značenjske ravni, zazvučaće sveže i neobično i u pesničkim iskustvima drugih pesnika, što znači da ova signalistička vrsta nije ostala bez odjeka, ako ne u svom osnovnom vidu, ono bar preko fenomenološke i tehnološke poezije kao podvrsta. Pesnik Branko Andrić, na primer, napisaće ljubavnu pesmu — u ovom poglavlju je već pominjana — u kojoj će se sintetizovati brojke i reči, a na kraju — kao u kakvoj raspravi — pojaviće se i fusnota!<sup>52</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Scijentističkom poezijom Miroljub Todorović započeo je pesnički rad, sada već davne 1959. godine. Ova poezija označila je utemeljenje signalizma kao avangardnoga pokreta i pesničkog koncepta koji je imao ambicije da revolucioniše savremeno pesništvo upućujući ga na bespogovorno traganje za novim izrazom i na osluškivanje naše tehnološko-kibernetičke stvarnosti, tj. odvraćajući ga od oveštalih poetika neoromantizma i neosimbolizma, čiji je kraj označio — na upečatljiv način — Branko Miljković.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Scijentistička poezija, koja je potiskivala lirski subjekt, u vidokrug pesničkog rada uvodila je iskustva (metode i postignuća) egzaktnih nauka i na toj osnovi pesnicima ponovo otkrivala tematiku Materije, Energije, Kosmosa, Bića, Sveta, Čoveka. Kao pesnička orijentacija i u programima proklamovana kao poetika <i>sui generis</i>, scijentistička poezija se nije ugasila nego se transformisala u fenomenološku, odnosno, u tehnološku i nađenu poeziju. U ovim formama ona se još intenzivnije približila psihologiji i veltanšauungu čoveka našega doba Njen prvi „udar” na pesnički jezik i na tradicionalnu poeziju, oglašen Todorovićevom PLANETOM, sredinom šezdesetih godina, izazvao je šok među književnim tumačima i pesnicima. Značajniji rezultati pojavljuju se, međutim, na izmaku šezdesetih i početkom sedamdesetih godina (upravo onda kada nastaju brojni fenomenološko-tehnološki ciklusi Miroljuba Todorovića), dakle, u vreme kada je signalizam vodio bitku sa pesničkom tradicijom, posebno poetskom vrstom koja je označena kao stohastička ili aleatorna poezija. Stohastička (a naročito aleatorna) poezija bliska je kompleksu scijentističko–fenomenološko–tehnološke i nađene poezije, i glavni „udar” koji je signalizam izvršio na planu jezika i poetske tematike u srpskom pesništvu sedamdesetih godina — dogodio se upravo zahvaljujući ovim pesničkim vrstama.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span></span><span lang="HR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 24pt 6pt 0in; text-align: center;" align="center"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>(Iz knjige:<i> </i><b>Signalizam: geneza, poetika i umetnička praksa</b>, 1994)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">NAPOMENE</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">1. Miroljub Todorović, Manifest pesničke nauke (POEZIJA–NAUKA), u: „Signalizam</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Niš, 1979, str. 76.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">2. Miroljub Todorović, Nav. delo, str. 77–78.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">3. Dave Oz, <b>Šta je signalizam</b>?, u knjizi: <b>Signalizam u svetu</b>, prir. Miodrag B. Šijaković, „Beogradska knjiga</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Beograd, 1984. str. 72–74. U <b>Dnevnika avangarde</b> („Grafopublik</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Beograd, 1990, u napomenama uz tekst <b>Planetarna komunikacija</b>, str. 56, Miroljub Todorović je zabeležio: „Ovaj kanadski kritičar kasnije će, u časopisu <b>International Mexican Art Magazine</b> (oktobar 1982), pod pseudonimom Dave Oz, objaviti esej o signalizmu i Signalističkom dokumentacionom centru. Zanimljivo je da u tom tekstu on moj termin signalizam internacionalizuje, odnosno pokušava da njime obuhvati i mejl-art. To, međutim, nije slučajno. Negde početkom sedamdesetih godina David Zack mi je preko Klausa Groha poslao svoje radove (vizuelne pesme i crteže), sa naznakom da su i oni signalistički. Tako je Zack prvi i jedini strani autor (umetnik) koji se uključio u srpski (jugoslovenski) avangardni pokret signalizam.</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">4. Matteo D'Ambrosio, <b>Specifičnosti i konvergencije u signalističkoj poetici</b>, u knjizi: <b>Signalizam u svetu</b>, videti napomenu 3, str. 56.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">5. Ostoja Kisić, <b>Neki vidovi signalizma (scijentistička i vizuelna poezija)</b>, poglavlje iz knjige u rukopisu <b>Velika rasprava</b>.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">6. Miroljub Todorović, Nav. delo, str. 64.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">7. Miroljub Todorović, Nav. delo, str. 65.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">8. Miroljub Todorović, Nav. delo, str. 86.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">9. Pjer Gamije, <b>Semantička pesma</b>, u knjizi Miroljuba Todorovića, STEPENIŠTE, Signalističko izdanje, Beograd, 1971, str. 2.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">10. Poema se pojavila u izdanju „Gradine</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Niš, 1971.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">11. Miroljub Todorović, <b>Signalizam</b>, „Gradina</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Niš, 1979, str. 60.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">12. Julijan Kornhauzer, <b>Stilistički pristup signalističkoj poeziji</b>, u knjizi <b>Signalzam u svetu</b>, str. 89. </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">13. Miroljub Todorović, <b>Putovanje u Zvezdaliju</b>, „Gradina</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Niš, 1971.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">14. Miroljub Todorović, <b>Textum</b>, „Dečje novine</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Gornji Milanovac, 1981.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">15. Miroljub Todorović, <b>Nokaut</b>, „Beogradska knjiga</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Beograd, 1984. Ciklus pesama <b>Zvezdalija</b>, u celini verbalni, obuhvata 14 segmenata koji su nastajali u periodu 1979–83.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">16. Scijentističkoj signalističkoj poeziji Slobodana Pavićevića pripadaju zbirke: KAMIČAK ZA KAMEN (1967), SILIKATI CVETA (1973), MAGNETNE OLUJE (1979). Što se tiče Slobodana Vukanovića, scijentističke pesme ispisuje u zbirci LJUBIBIĆE (1973), ZVEZDANO PERJE (1975), SNIMCI KASETE BRODSKOG DNEVNIKA (1978), SVEMIRSKA SEOBA MONTENEGRO (1984), KUDA ĆEMO (1988), ČAMAC KAŠIKA (1990).</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">17. O citatima u avangardnom tekstu više u radu Dubravke Oraić, <b>Citatnost</b>, u: <b>Pojmovnik ruske avangarde</b>, </span><span lang="ES-VE">IV, </span><span lang="HR">prir. A. Flaker i D. Ugrešić, Grafički zavod Hrvatske, Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1985.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">18. Miroljub Todorović, PUTOVANJE U ZVEZDALIJU, „Gradina</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Niš, 1971, str. 95.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">19. Miroljub Todorović, Nav. delo, str. 96.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">20. Ostoja Kisić, <b>Kosmogonija signalizma</b>, „Bagdala</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, god. </span><span>XXVIII, </span><span lang="HR">br. 322–323, januar–februar, 1986, str. 11–14.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">21. Slobodan Pavićević, <b>Magnetne oluje</b>, „Rad</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Beograd, 1979.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">22. Slobodan Pavićević, <b>Silikati cveta</b>, „Singidunum</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Beograd, 1973, str. 29.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">23. Rastko Petrović, <b>Reč i Sila Razvića</b>, „Putevi</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, letnji trobroj, 1924, str. 49–55.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">24. Slobodan Pavićević, <b>Magnetne oluje</b>, „Rad</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">,, Beograd, 1979, str. 29.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">25. Renato Pođoli, <b>Teorija avangardne umetnosti</b>, prev. Jasna Janićijević, „Nolit</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Beograd, 1975, str. 157–165.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">26. Slobodan Vukanović — rođen u Vitomirici 1944, do sada je objavio sledeće knjige poezije i dramskih tekstova: LJUBIBIĆE (1973), ZVEZDANO PERJE (1975), SNIMCI SA KASETE BRODSKOG DNEVNIKA (1978), SVEMIRSKA SEOBA MONTENEGRO (1984), BAL LUTAKA (1988), KUDA ĆEMO (1988), TAKO HOĆEMO (1989) i ČAMAC KAŠIKA (1990).</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">27. O Vukanoviću kao osnivaču signalizma u Prištini i Titogradu, pisao je Žarko Đurović u tekstu, <b>Poezija kao lavirintska struktura</b>, „Prosvjetni rad</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, 15. III 1985, str. 7.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">28. Taj ton posebno je uočljiv u zbirci ČAMAC KAŠIKA, Titograd, 1990.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">29. O ironijskom govoru Slobodana Vukanovića posebno je instruktivan završni deo teksta Predraga Protića: <b>Slika sveta Slobodana Vukanovića</b>, „Savremenik</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, 12, 1976, str. 519–520.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">30. Predrag Protić, Nav. delo, str. 519.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">31. Slobodan Vukanović, <b>Oluja</b>, u: ZVEZDANO PERJE, „Jedinstvo</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Priština, 1975, str. 13.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">32. Srba Ignjatović, <b>Tragom kosmičke vizije</b>, „Omladinske novine”, 29. </span><span>IX</span><span lang="HR"> 1978, str. 6.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">33. Slobodan Vukanović,<b> Snimci kasete brodskog dnevnika</b>, „Jedinstvo</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Priština, 1978, str. 23.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">34. O ovoj zbirci kao plaketi govori i Žarko Đurović, u već navedenom tekstu <b>Poezija kao lavirintska struktura.</b> Sam Vukanović opisao je plakat-pesmu (poemu) na ovaj način: „Plakat-pesma, plakat-poema većinom deluje impresivno, stvaralački kompletno, kao takva predstavlja modernu fresku razvijene civilizacije. Dok plakat ostaje i postaje informacija, plakat-pesma (poema) je stvaralački čin, poruka, saznanje, refleksivno mišljenje.” Videti u: <b>Signalizam — avangardni stvaralački pokret</b>, „Kulturni centar Beograda”, Beograd, 1984, str. 42.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">35. Žarko Đurović, Nav. delo, str. 7.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">36. Slobodan Vukanović, <b>Svemirska seoba montenegro</b>, Titograd, 1984, str. 12.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">37. Slobodan Vukanović, <b>Čamac kašika</b>, Titograd, 1990, str. 23–24.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">38. Slobodan Vukanović, <b>Čamac kašika</b>, Titograd, 1990, str. 25.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">39. Branko Andrić, <b>Stranputice seksualne revolucije</b>, Književna zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1986, str. 11.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">40. Ova Andrićeva pesma, kao da je reč o proznom ili naučnom tekstu, sadrži i „uputstvo” na „objašnjenje” — u ovom slučaju, na fusnotu u kojoj se „objašnjava” jedan stih (označen zvezdicom).</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">41. Ova Vlajićeva knjiga pojavila se u izdanju „Jugoarta”, Beograd–Zagreb, 1984.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">42. Spasoje Vlajić, <b>Metafora</b>, „Koraci”, god. </span><span>XI, </span><span lang="HR">knj. </span><span>XI, </span><span lang="HR">sv. 1–2, januar–februar, 1976, str. 25.</span><span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">43. Spasoje Vlajić, <b>Granična vrednost pojmovnog niza</b>, „Koraci”, god. </span><span>XI, </span><span lang="HR">knj. </span><span>XI, </span><span lang="HR">sv. 1–2, januar–februar, 1976, str. 60–61.</span><span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">44. Spasoje Vlajić, Nav. delo, str. 60.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">45. Spasoje Vlajić, Nav. delo, str. 60-61.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">46. Ljubiša Jocić, <b>Okeanska vizija</b>, „Koraci”, god. </span><span>XVIII, </span><span lang="HR">knj. </span><span>XVIII</span><span lang="HR">, sv. 9–10, 1983, str. 824.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">47. Ljubiša Jocić, Nav. delo, str. 827.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">48. Milivoje Pavlović, <b>Signalistička laboratorija</b>, u: <b>Signalizam — avangardni stvaralački pokret</b>, „Kulturni centar Beograda”, Beograd, 1984, str. 72–73.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">49. Miroljub Todorović, PLANETA, Niš, 1965, str. 68.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">50. Tekst je objavljen na početku knjige POKLON–PLAKET, Beograd, 1972, str. 7–10, a ima izrazito programsko-egzegetski smisao.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">51. Dragoljub Đokić, <b>Jedinar</b>, „Nova knjiga”, Beograd, 1986.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">52. Branko Andrić, <b>Stranputice seksualne revolucije</b>, Novi Sad, 1986, str. 11.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-49936951807537114822009-08-22T10:02:00.000-07:002009-08-27T04:07:26.525-07:00APEJRONISTIČKA POEZIJA<!--[if gte mso 9]><xml> <o:officedocumentsettings> <o:relyonvml/> <o:targetscreensize>1024x768</o:TargetScreenSize> </o:OfficeDocumentSettings> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:worddocument> <w:view>Normal</w:View> <w:zoom>0</w:Zoom> <w:punctuationkerning/> <w:validateagainstschemas/> <w:saveifxmlinvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:ignoremixedcontent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:alwaysshowplaceholdertext>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:compatibility> <w:breakwrappedtables/> <w:snaptogridincell/> <w:wraptextwithpunct/> <w:useasianbreakrules/> <w:dontgrowautofit/> </w:Compatibility> </w:WordDocument> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:latentstyles deflockedstate="false" latentstylecount="156"> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]> <style> /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0in 5.4pt 0in 5.4pt; mso-para-margin:0in; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;} </style> <![endif]--> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="SR">Živan Živković</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Apejronistička poezija je najmlađa vrsta signalističke verbalne poezije. Kao takva, izdiferencirala se u odnosu na druge verbalne vrste signalističke poezije u praksi Miroljuba Todorovića tek od zbirke BELOUŠKA POPIJE KIŠNICU (1988). Njeno ime Todorović je izveo od grčke reči <i>apeiron</i> koja je, u sačuvanim spisima miletskog filosofa Anaksimandra (</span><span>VI</span><span lang="HR"> vek pre nove ere) značila neograničeno, beskonačno. Tačnije, Anaksimandarje „naučavao da je sve nastalo iz iskustveno neodredivog prapočela (apeiron) i u nj se vraća. Sve postojeće nastaje neprestanim izdvajanjem suprotnosti, npr. toplog i hladnog, suhog i vlažnog, krutog i plinovitog (vatrenog). U apeironu nisu sadržane gotove stvari, nego se sve događa procesom i kretanjem. Apeiron je vječan ’da ne bi prestalo postojanje’, zatim ’apeiron je bez starosti, ne umire i ne propada’.”<sup>1</sup></span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U jednom od proznih fragmenata Todorović je ovako definisao apejron, ističući da je reč o „ključnom elementu signalističke poetike”:</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">„Apejron (stvaralački haos), ključni je elemenat signalističke poetike. Razumevanje estetskog značenja apejrona istovremeno nam ukazuje i na značaj koncepta stvaralačke igre (ludizma) u signalističkoj umetničkoj (poetičkoj) praksi.”<sup>2</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Istom prilikom, ovu „šturu” definiciju dopunio je trima fragmentima koji su ustrojeni kao stihovni iskazi:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Na drugačijim temeljima<br /><span> </span>van koherencije<br /><span> </span>smisaonosti i totaliteta<br /><span> </span>tekućeg jezika</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">apejronistička pesma<br /><span> </span>služeći se virtuozno rečima<br />njihovim asocijativnim nitima<br /><span> </span>poetsko-igračkim iskustvom<br /><span> </span>transcendira<br /><span> </span>gradi<br /><span> </span>novu sliku sveta</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Od eksplozije jezika<br /><span> </span>preko neobičnih<br /><span> </span>gramatičkih i sintaksičkih tvorevina<br /><span> </span>do unutrašnjeg ponora<br /><span> </span>zračnog apejrona</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Razuđivanje ritma poetskog govora<br /><span> </span>ukrštanjem disparatnih značenja<br /><span> </span>mešanjem pojmova<br /><span> </span>slika<br /><span> </span>stvari<br /><span> </span>situacija<br /><span> </span>i njihovih raznovrsnih<br /><span> </span>često suprotstavljenih<br /><span> </span>intencija<br /><span> </span>i smisaonih zračenja <sup>3</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Program apejronizma, pesnički sagledavanog, Todorović je saopštavao uzgred, ponekad i ne pominjući apejron kao pojam kojim će, tek u naše vreme, označiti jednu vrstu signalističke verbalne poezije. U tekstu <b>Tokovi signalizma, </b>pisanom u periodu 1974–1976, neke postavke signalističke poetike intenzivno će komunicirati sa postavkama koje su sadržane u fragmentima koji su upravo navedeni. Na jednom mestu u ovom spisu Todorović kaže: „Materija, energija, igra, osnovni su elementi ove poetike i njome tek ustanovljenih svetova. Požudne igre nebeskih tela u kojima je začetak svakog rađanja. Ljubavne igre planeta privučenih univerzalnim (kosmičkim), zakonom ljubavi, gravitacijom. One ne mogu odoleti tom zovu, grču koji u njima pojačava žeđ za osvajanjem novih prostora. Njihov je jezik jezik energije koje će tek dovesti do kataklizmičnog, rušilačkog, da bi u tom novonastalom haosu tame i materije došlo do oslobađanja moćnih gradilačkih metaenergija. Rušilačko, haos, gradnja, lutanje. Jezik je sada sve, jer reč u signalističkom svemiru ima četiri dimenzije. Od nje može nastati čak i život, kao što je nastao od belančevina. Amalgamisani, sintetizovani jezik poezije i nauke osnovna je hrana tog svemira. Ali ne i fetiš. On ne sme biti sakralizovan, i sam je podložan razaranju, subverziji, prividnom haosu svog entropičnog bića.”<sup>4</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Već u ovom odlomku, diskursivno ali ne i neprecizno izloženo je razumevanje apejrona kao prapočela i načela izgradnje i razgradnje poetskog sveta, a u fragmentima o signalizmu, kojima je propratio knjigu TEXTUM, Todorović će u traganju za apejronom kao prapočelom — iz kojega sve nastaje i u koje se sve vraća — biti još konkretniji. U fragmentu koji je naslovio <b>Gde je početak pesme?, </b>zabeležio je sledeće: „Prvobitni haos, materija, energija i sila, bezglavo kretanje molekula, magnetna dejstva planeta, zvezda usplamtelog jezika, kipuće imaginacije; vatra i zemlja, vazduh i voda, ugljenik i elektroni, kiseonik i živa, rude i svetlost, sunce i kristali, mešajući se, sudarajući se, rasprskavajući se, umirući i rađajući se u bekonačnim varijantama sa nesaznatljivim jezicima okrenuti su podjednako i svome kraju i svome početku.” <sup>5</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Procesualnost </span></b><span lang="HR">i <b>kretanje, </b>koji odlikuju apejron kao filosofsku kategoriju, naziru se i u ovoj Todorovićevoj opservaciji o početku govora, saopštenoj kao dodatak pređašnjem diskursu o početku pesme: „Gde je početak govora? Gde je početak pesme nad obzorjem svemira, nad obzorjem svekolikog kretanja, svekolike promene? Promene u neomeđenom vremenu, u nezaustavljivom toku ponovnog rađanja i uvek nove nikada do kraja pročitane smrti.”<sup>6</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">PROSTOR, VREME, MATERIJA, JEZIK obdelavani su u signalizmu uglavnom na dva načina: u pesničkim delima (poetski) i u teoretskim spisima (metapoetski). Metapoetskih tekstova o ovim pojmovima ima više, naročito u publikovanim radovima Miroljuba Todorovića. Za poetiku signalizma, kako se već videlo, njegovi fragmenti o signalizmu — objavljivani uz pojedine knjige ili pesničke cikluse u književnim glasilima — značajni su koliko i do sada objavljena tri manifesta. Ono što ove fragmente razlikuju od triju manifesta, svakako je manje izražena eksplikativnost iskaza. Tačnije rečeno, fragmenti se tiču implicitne signalističke poetike, one poetike, dakle, koja se rekonstruiše i formuliše iz samih pesničkih tvorevina. Štaviše, Todorović ih ponekad ispisuje i u stihovnom obliku: tri, u ovom poglavlju navedena fragmenta upravo su uobličeni kao niz stihovnih iskaza. Ovaj oblik imaju i fragmenti kojima se završava knjiga DAN NA DEVI-ČNJAKU. <sup><span>7</span></sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Poetsko bavljenje naznačenim kategorijama (materija, prostor, vreme i jezik) u signalizmu se uglavnom odvijalo na dve ravni — jezičkoj (verbalnoj) i konkretističko/vizuelnoj. Obe mogućnosti izraza (verbalna i vizuelna), javljaju se kao komplementarne jedna drugoj i, uprkos jasno izdiferenciranim „metodama” koje se primenjuju u svakoj od njih, mogu se razumevati kao dva pola signalističkog postupka u oblikovanju sveta pesme i poezije.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Koreni apejronističke pesme, kao relativno novog signalističkog žanra, nalaze se u verbalnoj signalističkoj poeziji, tačnije, u stohastičkoj poeziji, koja će se u embrionalnom obliku sretati skoro na samim počecima pesničkog rada Miroljuba Todorovića. Stohastičkom metodom izgradnje stiha — stiha u kojem će prestati da važe svi zakoni sintakse pa i „slogomerija” — Todorović je ispisao cikluse u <b>Ožilištu </b>(1967), u strofički organizovanim pesmama iz <b>Putovanja u Zvezdaliju </b>(1969) u <b>Konjiću-Ljeljenu </b>(1969), od kada datira potpuno oformljena ova vrsta signalističke poezije, a potom, u ciklusu <b>Lunomer </b></span><b><span>II</span></b><b><span> </span></b><span lang="HR">(1969/70), objavljenom u knjizi <b>Algol </b>(1980), u zbirci <b>Svinja je odličan plivač </b>(1971), u <b>Kybernu </b>(1970), u ciklusima <b>Nokauta </b>(1984) i <b>Chinese erotism</b> (1983), itd. Naslov ciklusa ove poezije <b>Ponovo uzjahujem Rosinanta, </b>objavljenog u zbirci <b>Telezur za trakanje (1977, </b>poslužiće Todoroviću kao naslov za obiman izbor iz poezije (1987).</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Kao i druge signalističke vrste, i stohastička poezija nije dovoljno istraživana, posebno nije istražena njena uloga u transformaciji jezika srpske poezije tokom sedamdesetih godina. Stohastičku poeziju, inače, Todorović je „definisao” nekolika puta, najpre, ukazujući na njenu težnju da stihom objedini „nespojive, potpuno suprotne i suprotstavljene elemente realnog sveta”, a zatim, podvlačeći razaranje sintakse na manje jezičke jedinice, često alogično dovedene u vezu; u ovoj poeziji rečenica se „razbija oštrim, kubističkim rezovima”, a tako dobijeni „delovi” potom se povezuju „tehnikom verbalnog kolaža”. Stilskim vrednostima ovakvih „rezova” i „kolaža” bavio se Julijan Kornhauzer (Julian Kornhauser).<sup>8</sup> On će zaključiti, pored ostalog, da je zahvaljujući ovim „rezovima” i „kolažima”, ova signalistička vrsta „čestita kćer dadaizma”.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U predvorje apejronističke poezije vodi još jedna Todorovićeva izjava o sintaksi stohastičke poezije: „Rečenički nizovi su nedorečeni, izglobljeni, prekinuti u svom jezičko-energetskom naponu i svaki sledeći stih je nezavisna značenjska jedinica iskaza."<sup>9</sup> Ako se ovom iskazu doda jedna od novijih Todorovićevih opservacija o stohastičkoj poeziji, ne samo koreni i geneza apejronističke poezije nego i njene suštinske odlike pokazaće se u punom svetlu: razgrađeni jezički iskaz može se dalje razgrađivati, dok se ne preobrazi u znak, u apejron, iz kojeg će se, opet, sve (jezički relevantno) ustrojiti, jer, kako reče Branko Bošnjak, „apejron je vječan ’da ne bi prestalo postojanje’”, odnosno, „apejron je bez starosti, ne umire i ne propada”. Todorović, pak, kaže: „U stohastičkom stihu, u pesmi, pritajeno egzistira, ako već nije jasno uočljiva, ona tamna, zaumna oštrica jezika, nadnesena nad ponor budućeg i prošlog, spremna u svakom trenutku na dalje razgrađivanje govornog niza i jezičkog znaka.”<sup>10</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Razgradnja-izgradnja </span></b><span lang="HR">jezičkog niza i znaka, <b>prošlost-budućnost, početak-kraj, obnavljanje-nestajanje, </b>itd. — eto dijalektičkih opozicija koje je slutio i Anaksimandar („ono iz čega sve stvari nastaju, jest ono gdje one moraju i nestati po nužnosti”), a dorekao Heraklit, što kao „istinu” potvrđuju pesnici, do naših dana. Ponore prošlog i budućeg, kao „unutrašnje ponore zračnog apejrona”, u jednom od navedenih fragmenata, imenovao je Miroljub Todorović. Pre toga, već ih je kao pesnik slutio — najpre, u stohastičkoj poeziji, a kada je slutnja prerasla u spoznaju, zahtevala je da bude zasebno imenovana: apejron se kao deo imena novog signalističkog žanra nije mogao izbeći. <sup>11</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Rad na definitivnom izlučenju apejronističke poezije iz stohastičke odvijao se tokom 1987, kada je Todorović pisao četiri ciklusa koji će se, nakon objavljivanja u književnoj periodici, naći među koricama knjige BELOUŠKA POPIJE KIŠNICU („Prosveta”, Beograd, 1988). „Novu” stohastičku poeziju, obznanjenu ovom knjigom, poznavaoci signalizma prepoznali su po autorovom uvođenju interpunkcije, odnosno, tačke i velikih početnih slova u svakom iskazu (na početku, kao što je uobičajeno pisanje velikog slova na početku rečenice). Zahvaljujući tački kao interpunkcijskom znaku iskazi će steći status rečenice u sintaksičkom smislu. Pređašnje ignorisanje interpunkcijskih „regulativa” obeležavalo je sva jezička pesnička ostvarenja Miroljuba Todorovića. Upotreba jednog jedinog interpunkcijskog znaka — u ovom slučaju najosnovnijeg: tačke — izazvala je promenu i <b>koda </b>i <b>zvuka </b>negdašnje stohastičke pesme.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U klasičnoj stohastičkoj poeziji, naime, spajanje reči u sintagme i iskaze (stihove), vršeno je poštovanjem „zakona” <b>slučaja. </b>Jezik u ovoj poeziji služio je kao „zapis, igra i iznenađenje”. Tematičnost pesme bila je vrlo niska (rasuta), ali prisustvo pesnika u pesmi bilo je primetno. Upotrebljene reči, u sudarima jedne s drugima, nisu toliko <b>značile </b>koliko su čitaoca upućivale na <b>objekt </b>i <b>kontekst.</b><sup><span>12</span></sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U „novoj” stohastičkoj poeziji sačuvani su <b>ludički </b>elementi (ni sa čim, i dalje, nije sputan pesnikov „intuitivni ludizam”, koji se ispoljava dovođenjem u vezu različitih, „suprotnih i suprotstavljenih” elemenata sveta, iskazivih jezikom), zatim, <b>asocijativna komponenta, </b>na čijoj osnovi će se reči, sintagme i iskazi međusobno povezivati, a onda, <b>ironične, aluzivne </b>i <b>humorne intonacije </b>iskaza i pesme, <b>groteskna slika </b>sveta koji se u pesmi predočava, sveta kao haosa koji se uređuje, a potom, u duhu apejrona, iznova razlaže, rastvara i nestaje. Međutim, primena tačke kao interpunkcijskog znaka „pojačavala” je značenjski naboj reči (ili sintagmi, koje su najčešće sastavljene od dve ili tri reči i formiraju tzv. obrazac proste rečenice, mada je, uglavnom, reč o nepotpunim rečenicama) time što ih je činila relativno samostalnim jedinicama, čime se, doduše, formalno smanjivalo njihovo upućivanje na <b>kontekst </b>(o čemu je govorio Kornhauzer), ali povećavao efekat upućivanja na <b>objekt, </b>koji se iskazom (stihom ili pesmom) imenuje i misli. Segmentiranje modela ranijeg kontinualnog iskaza stohastičke pesme sada omogućuje i njenu drukčiju ritamsku organizaciju, a samim tim što se pojavljuje — u stilskom pogledu veoma važan — elementarni interpunkcijski znak, pesma dobija novi zvuk — novu zvučnu dimenziju, ukoliko se čita naglas. Iskazi unutar stiha mogu se intonaciono modulirati (kao i stihovi ili pesma u celini), na različite načine, u zavisnosti od toga o kakvim sadržajima govore. Kako je svaka stohastička pesma, zapravo, kolaž rečima saopštenih ili samo sugeriranih značenja, u procesu čitanja moraju se odrediti (pronaći) <b>reči — matice, </b>koje ne moraju biti brojnije od drugih niti se ponavljati, ali koje su u stanju da svojim značenjem i emanacijom toga značenja pokriju skupine drugih reči ili iskaza.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Upotrebom tačke u apejronističkoj pesmi, u njenim stihovima (sintaksi i „slogomeriju”), uspostavljen je „red”. On se može razmatrati na dva plana — na <b>semantičkom </b>i na <b>stilskom. </b>Za prvi plan od posebne je važnosti uočavanje <b>reči </b><b>— matica</b> ili sintagmi, odnosno, rečenica koje komuniciraju sa naslovom pesme (jer se reči, sintagme i veći iskazi ne ponavljaju u potpunosti niti delimično, kao što je to bio slučaj u stohastičkoj pesmi, gde se osim „slučaja” kao načela integrisanja sintaksičkih jedinica poštuju i „zakoni” verovatnoće ili tzv. matematičke tablice slučajnih brojeva; treba reći, međutim, da je "slučaj” kao načelo bio „kontrolisan”, tj. pod „pesnikovim nadzorom”). Veza naslova i „sadržaja” pesme ovde je intenzivnija: naslov je redovno uziman iz „tkiva” pesme i najčešće je reč o celovitom iskazu (celovitom u smislu da počinje iza nekog drugog iskaza, posle tačke, dakle, velikim slovom, i da se završava tačkom), tako da se može govoriti i o pojačanju tematičnosti u poeziji koju je Todorović nazvao apejronističkom. Pregled pojedinih „tema”, ne precizno ali sugestivno, pružaju naslovi ciklusa u dvema zbirkama Miroljuba Todorovića: u zbirci BELOUŠKA POPIJE KIŠNICU to su: <b>Mati ubo te raždajet, Staljin jede Jagodu, To je moj bestijarijum </b>i ciklus po kojem je ova i dobila ime — <b>Belouška popije kišnicu. </b>Zbirka apejronističke poezije DEVIČANSKA VIZANTIJA (u štampi) sadrži cikluse koji su, inače, objavljeni u književnim glasilima; to su: <b>Ošamućeni jezik, Devičanska Vizantija, Zvezdana mistrija, Gnezdo zebe zelene</b><span> i <b>Preokret i magnovenje. </b><sup>13</sup></span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U ove dve knjige, kako se iz naslova ciklusa vidi, Todorović je učinio izvestan zaokret u odnosu na temu kosmičkog. Ta tema se, naravno, ne gubi konačno, pošto ispunjava sva obzorja signalizma kao avangardnog pesničkog koncepta, već akcentiranjem mikrokosmičkog (ljudskog i civilizacijskog) blago pomera u stranu. MATERIJA, PROSTOR, VREME i JEZIK, smeštaju se u koordinate ljudskog i zemaljskog. Izvorišta za njihovu poetsku elaboraciju nisu više u sferi naučnog pristupa, metodologije, formulacija i vokabulara, nego u mitskom nasleđu koje, večno živo, svojoj interpretaciji podvrgava i istorijska iskustva. Pesnikov govor, i onda kada se odnosi na istorijsko, bezbolno i lako nadilazi važnost pa i snagu faktografskog. U taj govor uneseni su drukčiji tonovi i jedna metafizička nijansa kojom se faktografija oslobađa sopstvene težine i relevancije i postaje eterična poetska činjenica.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">DEVIČANSKA VIZANTIJA, na primer, kao sintagma, tek drugom rečju <b>(Vizantija) </b>upućuje na jednu civilizaciju kojom je obeležen veliki isečak istorije sveta i na ostatke materijalne i duhovne kulture koji postoje do danas, a prvom rečju <b>(Devičanska) </b>na konkretni „predmet” pesničkog rada, predmet koji se „obespredmećuje” i čini transparentnim pa i višeznačnim. Sintagma DEVIČANSKA VIZANTIJA, tako, postaje više od simbola — (p)ostaje <b>ime </b>za jedan krupan kulturno-istorijski i civilizacijski kompleks vanrednih značenja, i za naše tle i za naše vreme, vekovima uobličavan, osmišljavan i dovršavan, da bi se — po logici razumevanja apejrona — u jednom času potpunog sklada i zatvorenosti svoje strukture, rasprsnuo, vratio u besporedak prvobitnog haosa. Apejronistička pesma ne želi da evociranjem činilaca toga negdašnjeg Celog, tog istorijski postojećeg, složenog kulturno-civilizacijskog kompleksa, ukaže na put ponovnog uspostavljanja Reda i Celine — naprotiv, ona je „snimak” zatečenog poretka stvari, ona je dokument, analitika stanja sveta i izabranog objekta pesničkog obdelavanja, a takođe i svesti onoga koji taj objekat (u ovom slučaju: <b>vizantijski kulturni krug) </b>percepira. S obzirom na to da se ovakvom pesmom relativno „verno” hvataju konture u pesmi predočenog sveta i fiksiraju mentalni procesi pesničkog subjekta, uz strogu odelitost jezičkih iskaza, apejronistička poezija uprkos protivrečnostima na kojima se zasniva, možda potpunije no i jedna druga signalistička vrsta, iskazuje autentiku ljudskog opažanja, mišljenja i govora — sve ono za čime su žudeli nadrealisti, zalažući se za tzv. automatsko pisanje.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U apejronističkoj poeziji pisanje nije automatski čin, ono ne prati (a to nije ni mogućno) unutarnje diktate svesti i podsvesti: apejronistička poezija se služi selekcijom „materijala” i kombinacijom izabranih elemenata. Cerebralnost govora potisnuta je svesno da bi pesnički rezultat delovao kao da je izveden iz snovidovnog, nesvesnog, onostranog. Transcendencija kao operacija i pesničkog duha, prepoznaje se u naslovnoj pesmi zbirke DEVIČANSKA VIZANTIJA:</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Na ivici šume. Sa gorunom.<br />Sa praskozorjem. Pepeo i pljusak.<br />Devičanska Vizantija. Stavljam<br />oko u oganj. Buđenje golopnjača.<br />Put koji vodi. U pomamu. Žrtvena<br />prvina. Drhtiš od zimomore. U<br />srebrnom zrnu rose. Potajac i<br />zagonetka. Srce zvezdoznanca.<br />Otkucavaju zgarišta. Gradovi<br />razvejani. Iz istog korena.</span></b><span lang="HR"><br /><b>Maslačak i med. Vidim tvoje<br />telo. U rudi. U virovima.<br />Zelena izmaglica. Carstvo<br />zasvetluca.</b></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U pesnikovom viđenju, u temelje Vizantije sleglo se iskustvo brojnih sredozemnih naroda, grčkog pre svega. U vizantijskoj kulturi, međutim, nisu se dovršile sve pretpostavke koje je antička grčka kultura ostavila za sobom, ali osnova markirana je helenizmom, u čije tokove su se ulivali kasnije duhovni supstrati hebrejeske, arapske i rimske provenijencije. Vizantija, dakle, ima svoje korene u antičkom grčkom logosu <b>(logos </b>beše na početku svega), označavala je <b>izuzetnu građevinu </b>duhovne i materijalne kulture, da bi se ugasila polovinom </span><span>XV</span><span lang="HR"> veka i živela samo svojim <b>ostacima. </b>Na to se odnose Todorovićevi stihovi, u kojima kao da je „stegnut”, a precizno saopšten <b>logos </b>apejrona — sve se gradi da bi bilo razoreno, i sve se razara da bi se ponovo sklopilo u celinu:</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="ES-VE"><span> </span></span></b><b><span lang="HR">Gradovi razvejani. </span></b><span lang="HR">(Nekadašnja Vizantija, carstvo.) <b><br /><span> </span>Iz istog korena. </b>/ Potekli iz iste (pra)osnove./</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Istu misao saopštio je i Gete, veliki zaljubljenik u antičku grčku kulturu: <b>Umri, da bi ponovo živeo (bio rođen)!</b></span><span lang="HR"> </span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Vizantija, „okupljena” oko helenskog jezgra kao svoje praosnove, objedinila je i „priloge” drugih sredozemnih kultura. Fiksaciju tako doživljene civilizacije (koja je, uzgred budi rečeno, privlačila srpske pesnike i ranije, a naročito M. Pavlovića, </span><span>V</span><span lang="HR">. Popu i I. Lalića), Todorović je vršio i pomoću faktografskog elementa — preko imena ljudi (stvaralaca) ili imena lokaliteta <b>(Hekata, Herakleja, Homer, Carigrad, Persej, Kapadokija, Bosfor, Vasilik, Delfi, Moloh, Kerber, Roman Slatkopojac, Jovan Damaskin, Rosansko jevanđelje, Aja Sofija, Kalipolje, Antiohija, Romeji, Zlatni rog, </b>itd.<b>)</b>, koji, u isti mah, jasno određuju i kategoriju <b>odnosnog, mišljenog vremena. </b>Već na ovom nivou čitanja, primetno je <b>saučestvovanje </b>rimske tradicije <b>(Merkur, Jupiter, Lucifer, Vergilije), </b>judejske <b>(Eden, </b><b>Eva,</b> <b>Solomon) </b>i sloveno-balkanske <b>(tamni vilajet, pevač balkanske magle, rusalke, listopad, </b>itd.<b>)</b>.<b> </b>Krug se, međutim, širi:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"><span> </span>Na granicama carstva.<br /><span> </span>Novi narodi.</span></b><span lang="HR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">kaže Todorović u pesmi <b>Himne pletem, </b>a potom će — u pesmama ove zbirke — nabrajati Kumane i Pečeneze, Hazare, Libijske zmije, Normane sa „modrim vilicama”. Invokacijom će dozvati <b>Devicu Orleansku, Dantea, </b>a onda:<b> bludne lazarice, revoluciju, Sibir. </b>Koncentrični krugovi, čiji je centar jedan, centar „iz istog korena”, šire se i dalje i obuhvatiće ceo zemaljski glob (unošenje fraza na engleskom jeziku, dakle, na jeziku koji u naše vreme postaje „univerzalni” jezik komunikacije među ljudima na našoj planeti), a zatim, ti krugovi se prenose i na vanzemaljske prostore, tj. zahvataju i nebesku (kosmičku) ravan, kao što se vidi iz pesme <b>Ošamućeni jezik, </b>u kojoj su se ujedno stopile drevne mitskokosmološke legende i iskustvo savremenog čoveka (pesnika):</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Obećali ste. San. Mirotvorca.<br />Mezgru. Usput Moloh. Zaljubljen.<br /></span></b><b><span lang="HR">Nem.</span></b><span lang="HR"> <b>Isceđen </b><b>svet.</b> <b>Bela svetlost.<br />Takvo je hodoljublje. Prokune<br />svoju slobodu. Zaustavi životinje.<br />Ako sagorim. Sedam slepih sfera.<br />Zrnevlje. Na mutnim talasima.<br />Ako zaćutim. Tvoja crvena put.<br />Prasak planeta. U vlažnom ropcu.<br />Ošamućeni jezik. Pojedi me.</b></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Istorijski okvir pesnikovog govora „zatamnjen” je ne samo stilski relevantnim nego i suštinski „bezvremenim” govorom bajke, koji se da, pored ostaloga, raspoznati i upotrebom za bajku karakterističnih usmenih formula, kao što je broj <b>sedam, </b>na primer. U maločas navedenoj pesmi javlja se iskaz <b>Sedam slepih sfera, </b>a u pesmi <b>Hleb koji lomite </b>(čiji naslov asocira na vrlo precizan hrišćanski kontekst), pojavljuje se neobično dug iskaz, razlomljen u dva stiha, čak:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">…<b>Izbacujem: žezlo,</b></span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><b><span lang="HR">Kerbera, sedamdeset i sedam demona.</span></b><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Treba reći da se broj sedam nalazi u ovom kontekstu i u ovoj funkciji u još nekoliko pesama iz zbirke DEVIČANSKA VIZANTIJA, i da on, kao stilogeno sredstvo, utiče na izdvajanje pesnikovog govora iz onoga što je realno, istorijski proverljivo te na njegovo uključivanje u ono što je sfera natprirodnog, fantastičnog, onostranog. Takođe, u navedenom dvostihu iz pesme <b>Hleb koji lomite, </b>dvotačka i zarez signaliziraju na pojačanu funkciju interpunkcije, upravo na stilskoj <span>ravni<b> </b></span>razmišljanja <span>o<b> </b></span>apejronističkoj poeziji.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Eventualni prigovori pesniku da je u ovoj zbirci suzio uvide u ono što je njegova zbilja, otpadaju; u već navedenim pesmama jasno se uočavaju njegovi odgovori na izazove vlastite epohe, a u njihovom sklopu, i na pitanja što ih postavlja istorija. Ukratko: Vizantija (koja je <b>devičanska, </b>jer se, prema našem pesniku nalazi na počecima evropske kulture, kao <b>duhovni prostor bez granica, </b>nije dočekala „starost” pošto se počela pre svoga „punoletstva” gasiti, ostavljajući za sobom, ipak brojno „potomstvo” — tragove materijalne i duhovne kulture), sagledana je kao istočnik evropske i svetske civilizacije, kao <b>Imperija duha, </b>koju će osvajati i rastakati mnogi, unoseći taj duh i nehotice i u vlastito i u biće svoje zajednice; naroda. Vizantija je <b>šifra </b>na koju je svodljiva evropska mudrost pa i poezija. U isti mah, Vizantija je <b>mnoštvo različitog, </b>mnoštvo u jednom, pluralizam unutar monizma; Vizantija je objašnjiva samo <b>pesnički </b>(istorija je inferiorna u odnosu na poeziju — tvrdio je još Aristotel), <b>racionalno </b>—<b> </b>ne. Zbog toga, naš pesnik je izbegavao da se racionalno „legitimiše” kao lirski subjekt u ovoj zbirci: u pesmama koje su uključene u DEVIČANSKU VIZANTIJU, on je „potomak” Evrope, Sveta — jer su i Evropa i Svet za kolevku imali Vizantiju, tačnije, grčku Antiku. Nacionalna motivika pa i svojstva jezika „progovoriće” tek u zbirci BELOUŠKA POPIJE KIŠNICU, ali ni tu ne preglasno, ne prejako, i u knjizi VIDOVDAN,<sup>14</sup> jer je za vizantijski duh vezana prva slovenska pisana reč (a reč je uvek na početku!). Mogućnosti srpskog jezika kao jezika poezije, u drugoj zbirci apejronističke poezije, Todorović će tek ispitivati. Zanemariće taj jezik kao komunikaciono sredstvo (jer komunikacijski nivo jezika ne smatra nivoom kojim se tvori poezija), a kušaće ga kao sredstvo koje svoje suštastvo saopštava izražavajući <b>etnos, </b>njegov <b>etos </b>i <b>logos. </b>Sve prethodeće signalističke vrste verbalne poezije bile su tek uvertira za ovaj čin kušanja jezika.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U zbirci BELOUŠKA POPIJE KIŠNICU Miroljub Todorović, ne programatski napadno i avangardistički nasilno, vrši ovo „proveravanje” jezika i slavi jezik kao <b>moć govorenja, pamćenja, mišljenja </b>i <b>pevanja. </b>O ove četiri stavke (funkcije) jezika), Todorović je nastojao da se ne ogreši, o čemu govori i pesma o „apejronu” našega jezika — o Vukovoj azbuci:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>AZBUKO HROMOG VUKA</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Rujem po tebi. Kostolomna špiljo<br />srpskog jezika. Krv i grobovi. Mleč<br />i med. Zelene munje kidaju tvoju kičmu.<br />Psovka u blaguši. Mitra u stajnjaku.<br />Pokrivam zemljom lice. Radujem se<br />rođenju. Med zubima ti Olimp i Rim.<br />Azbuko hromog Vuka. Okrutna i runjava.<br />Lepijivom pljuvačkom okuješ kužne<br />bogove. Smradnom mokraćom blagosiljaš.</span></b><span lang="HR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Pozicija iz koje pesnik govori, bar jezika što se tiče, stihom: </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"><span> </span>Med zubima ti Olimp i Rim,</span></b><span lang="HR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">otvara mogućnosti razumevanja ključnih pojmova (reči — matica) Olimpa i Rima (Vizantije, pravoslavlja, i Zapadnog sveta, katolicizma), kao univerzalija s kojima se slovenski živalj suočio u novoj otadžbini, a sa druge strane, mogućnost da se i jedna i druga tradicija prihvate kao inspiracije za jezičko „dejstvo” i delovanje, za pesničko stvaranje, što, svakako, nije ostalo bez značaja i na istorijski proverljivom planu (i na planu jezika), o čemu, uostalom, ova Todorovićeva zbirka i govori. Ipak, ne zaboravljajući jezik kao esenciju nacionalnog bića, naš pesnik je, na primer, Ninivu označio kao <b>prestonicu devičanstva </b>(spona sa Vizantijom), pomenuće <b>sedam rvenika </b>(u pesmi <b>Mati ubo te raždajet), </b>potom, <b>školu aleksandrijsku, Arkadiju, Gilgameša, Golgotu </b>i <b>Okean. </b>Opet, i ovde, otvaraju se dveri zemaljskog, ne usko nacionalnog. Zavičaj jezika mnogo je širi od onoga dokle se jezik prostire i koji omeđava geografija. Za pesnikov iskorak van tih okvira, ostaje <b>reč, jar </b>i <b>žar jezika, žar rečenice, ledena sintaksa, basmari koji pevaju, rečnici </b>i <b>stočnici — </b>kao znaci čije „pokriće” obezbeđuje i istorija. Od njih je, pogotovo od reči (a one mogu biti: <b>nevine, memljive, zlatne, obasjane, </b><b>u</b> <b>limfi, od sečiva, zvezdane</b>) krenuo pesnik da kaže svoju „istinu”, o sebi, svetu, bivšem, sadašnjem i budućem, o univerzumu, o istoriji koja se ponavlja (i koja je, kao takva, predvidljiva), o <b>rasturenom govoru </b>poezije nad čudesima zbilje, o haosu svega što egzistira, o <b>haosu koji je stvaralački. </b>Haos u ovoj poeziji nije „negativni” princip egzistencije i ustrojstva sveta: on je uobičajeno stanje stvari, pojava, bića — dakle, svega onoga što se nalazi u permanentnom sudaranju i potiranju. Sudari su prirodni „ambijent” događanja sveta i događanja pesme, oni su proces i <b>jedini </b>način da <span>se</span> ujedine protivrečnosti kao, u duhu dijalektičkih učenja, formotvorni elementi. Tek tako ostvareno jedinstvo uzajamno isključivih činilaca čini svet postojećim, materijalnim, vidljivim. Apejronističkim, zapravo:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>BUNCA ZELENO BEZMERJE</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">U sudaru pupoljka i svetlosti. Vidim<br />planetni prah. Gnezdo nemoguće. Čitavu<br />kosmogoniju. Na tvojim tragovima.<br />Tvorac i stonoge. Otvaraju se izvori.<br />Oranica diše. Lesnici i šumani. Iz<br />slovenskih gajeva. Maske. Predaka<br />božanskih. Zakopao si pacova. Smrt<br />severnjače. Bunca zeleno bezmerje.<br />Samo je haos stvaralački. Pčele skupljaju<br />medljiku. Epikur pozdravlja Heraklita.<br />Tvoje su reči divlje. Ledene pletenice.</span></b><span lang="HR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Reminiscencije na konkretnu istorijsku zbilju (kao u pesmi <b>Kosti nam šumorile, </b>u kojoj se evocira <b>Kosovo puno crnih kosova, </b>na primer), hitro se smenjuju sa onima koje govore o opštem ili se sa njima spajaju (pesma <b>Sve</b> <b>je neprozirno). </b>Ipak, istorija nije događanje opšteg već pojedinačnog, zbog toga se individualno doživljava i pamti i otuda pesnikove potrebe za polemisanje sa njom. Drugi ciklus u ovoj zbirci — <b>Staljin jede Jagodu </b>—<b> </b>nije ništa drugo do poetska polemika sa zbivanjima koja nisu imala ljudski <span>lik.<b> </b></span>Naravno, pesme ne govore samo o Staljinovom vremenu i sadržajima kojima je ono bilo ispunjeno — one govore o svim istorijskim vremenima u kojima je bilo <b>mrkolikih hajkača, </b>a njih je bilo uvek, od Adamovih vremena do danas.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Naporedo s postojanjem ljudske zajednice egzistira i svet faune i flore, svet koji, doduše, nema svoju povest, ali nije manje bremenit dramatikom i agonima svake vrste. Todorović ne luči taj svet od sveta ljudskog, posmatra ih u uzajamnoj prožetosti i jedinstvu (pesma <b>To je kalež tvoj)</b>,<b> </b>koje je, takođe, utemeljeno na beskrajnim protivrečnostima. Ono što je stabilno jezgro u ovakvom, trolikom (ljudski, biljni i životinjski) svetu naše planete, jeste <b>zemlja, </b>i kao nebesko telo, a još više kao mesto i izvor življenja. Za nju će pesnik pronaći niz posebnih i vrlo starih imena <b>(peskuša, crnica, krečnjaja, kulisača, crvenica, pepeljuša, </b>itd.), koja u kontekstu pojedinih pesama nesumnjivo imaju značajnu semantičku ulogu. Sličnu ulogu imaju, svakako, i „spiskovi” bilja i životinja, imena istorijskih ličnosti, mitskih i književnih junaka ili umetnika. Od pesnika, na primer, u ovoj zbirci pominjaće se Mandeljštam, Krleža, Vergilije, od mislilaca Lao Ce, Niče (prema naslovu spisa <b>Ecce homo), </b>Epikur i Heraklit, zatim, slikar Šagal i drugi. Razuđenost sveta očituje se i na prostornom planu — razvijena toponimija obuhvata takoreći svaki kutak gde obitava, stvara i strada čovek:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>KAO RUMENE BRESKVE</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Kopije stvarnosti. Goli. Semeni<br />zameci. Reči. Reči. U limfi. U<br />srčiki. Zglobove razvale. Postanem<br />nem. Ruka što izvor kovitla. Smućen</span></b><span lang="HR"><br /><b>dan. Zatutnje planine. U tavnim<br />bajkama. Sa ovcama. Sa medom.<br />Kavkaski narod. Hazari. Od Kaspijskog<br />do Baltičkog mora. Kao rumene breskve.<br />Iz Mojsijeve svetlosti.</b></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U večnom kretanju i prožimanjima, svet je i bestijarijum i Elisijum, uvek nepoznat jer ima neprekidno novo lice — no, i takav, on je domovina čovekova koja se može voleti i mrzeti, ali se do kraja ne može spoznati.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Ispitivanje stilske ravni apejronističke poezije otkriva ne samo njene formalne odlike i eventualne razlike u odnosu na stohastičku poeziju nego i poetički relevantna svojstva koja ovu poeziju osamostaljuju i u odnosu na druge vrste signalističke verbalne poezije. <b>Ludički </b>princip oblikovanja i u ovoj poeziji težišno je poetičko načelo, a njegova realizacija, kao i u stohastičkoj poeziji, manifestovaće se preko <b>asocijativnog, ironičnog </b>i <b>aluzivnog govora, </b>zatim, <b>humornim </b>i <b>grotesknim </b>slikama. Međutim, na stilskom planu zanimljiva su još neka obeležja ove poezije, a najpre <b>govor </b>kojim se ona saopštava.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">a) Govor u apejronističkoj poeziji odvija se najčešće kao „govorenje o<b> </b>nečem”, u <b>trećem licu, </b>ali se to treće lice razlikuje od one saopštavalačke pozicije koja se javlja u proznim pripovednim delima, gde obezbeđuje tzv. objektivnu sliku sveta.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">b) Govor u ovoj poeziji može biti i u <b>prvom licu </b>jednine (saopštavalačka pozicija tipična za liriku), međutim, karakteristično je da to lice pesnik nikada ne označava ličnom zamenicom (ja) nego nekim njenim padežnim oblikom, ili se to lice identifikuje kao prvo lice ličnim glagolskim oblikom (u prvom licu jednine).</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">c) Ponekad je lirski subjekt apejronističke pesme kolektiv, ali se ni tada (osim u jednom ili u dva slučaja) ne koristi zamenica <b>mi </b>već se kolektiv (u čije ime pesnik govori) iskazuje glagolskim oblikom za prvo lice množine.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">d) Govor može biti i u formi <b>obraćanja </b>drugome, tako da taj <b>drugi </b>(sagovornik) postaje subjekt pesme, tj. ono što se kazuje pesmom događa se tom <b>drugom </b>kao subjektu.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">e) Formom govora — obraćanja i kolektiv može postati subjekt. Evo ilustracija za ove tipove govora:</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">a)<b> Mudrost je kamen. Pčele let.<br /><span> </span>Pobuna Narcisa. Poput greha.<br /><span> </span>U pustinji. Ždrebac. Ujgurski<br /><span> </span><span> </span>šamani. Mleko piju…</b></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span>(UZIMAM MED)</span><span lang="HR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"> </span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">b) <b>Slike dogorevaju. Razapinju me.<br /><span> </span>Vergilije. Make me a mask. Jesen<br /><span> </span>nerotkinju. Cikorija. Pomama.<br /><span> </span>Sviloprelja. U zahuktalom požaru.<br /><span> </span>Prezreno risanje. Istrčao sam…</b></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"><span> </span>(</span></b><span lang="HR">GROZNICOM<b> </b></span><span lang="HR">OBNAŽEN)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">c) <b>Dugo smo očekivali. Kraj govora. </b></span><b><span>I</span></b><b><span lang="HR">.<br /><span> </span>Kraj sveta…</span></b><span lang="HR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span>(NIŠTAVILO DIJALEKTIKE)</span><span lang="HR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">d) <b>Pogodila te zvezda. Reč<br /><span> </span>izlomljena. U oko. U krv.</b></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>(KAO PAS KROZ </span><span lang="HR">MAGLU)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">e) <b>Obećali ste. San. Mirotvorca.</b></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>(OŠAMUĆENI <span>JEZIK)<b> </b></span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"><span> </span>Berite plodove. </span></b><b><span>I</span></b><b><span lang="HR">. Celivajte se.</span></b><span lang="HR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>(HLEB KOJI LOMITE)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Stilska osobenost jezika u Todorovićevim knjigama apejronističke poezije ispoljava se i na mikroplanu, tj. u primeni reči koje već imaju stilsku vrednost ili će tu vrednost steći u pesmi. Reč je, najpre, o intenzivnoj upotrebi <b>arhaizama </b>i <b>neologizama, </b>dakle, o rečima čiji su smislovi suprotni jedan drugom. U zbirci BELOUŠKA POPIJE KIŠNICU, na primer, susreću se poetski vredni neologizmi: <b>ožilište, jutarnjica, kmrkljav, rasprsnica, kostožder, zloputan, jasnovidac, </b><span>a u zbirci DEVIČANSKA VIZANTIJA:<b> nesmrtnik, zemljolom, uholaža, vetrovnjak, zemljokaz, iskopanik, kostopilja. </b>Irelevantno je da li su ovi neologizmi preuzeti ili ih je pesnik sam "skovao".</span></span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U ekspresivnom pogledu, za neologizmima nimalo ne zaostaju arhaizmi, čiji je broj u obema zbirkama srazmerno veći, kao i u knjizi VIDOV DAN. Za njima je Todorović tragao koliko u usmenoj tradiciji toliko i u srpskoslovenskom duhovnom nasleđu. Analizom arhaizama mogli bi se utvrditi učinci mitsko/mitološkog, bajkovno/basmovnog, knjiško/hrišćanskog i drugih iskustava u ovoj poeziji. Evo jednog niza arhaičnih reči, samo iz zbirke BELOUŠKA POPIJE KIŠNICU: <b>blaguša, roždanik, smuša, rvenik, tain, vrulja, zemljovid, anđama, kostojedica, inorodnik, hlebar, vrenga, kalužina, inoplemenik, kišnjača, gajnjača, bražnjak, proskurnjak, goružda, medljika, vidovnjak, basmar, inokoština, beluša, gatalinka, </b>itd. Preko arhaizama, prošlost "komunicira" sa sadašnjošću, postaje sadašnjost pesnikovog jezika i sveta pesme.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Metaforizacija jezika </span></b><span lang="HR">je čin koji u stohastičkoj poeziji nije mogao doći do potpunijeg izraza, a u apejronističkoj ona ima posebnu ulogu, mada je metafore <span>u </span>„čistom” vidu teško izdvojiti. Ukoliko se kao takve i pojave, dodiruju se i stapaju sa <b>simbolom, </b>na kakav, nesumnjivo, upućuje naslov zbirke DEVIČANSKA VIZANTIJA, ili zbirke VIDOV DAN, ili kakav predstavlja Niniva, označena <b>prestonicom devičanstva. </b>Međutim, ovaj proces oslikovljenja jezika očitije se ispoljava u <b>metaforičnim epitetima, </b>u čijem je iznalaženju Miroljub Todorović pokazao veliku inventivnost. Većina tih epiteta je i <b>personificirana. </b>U zbirci BELOUŠKA POPIJE KIŠNICU uočava se mnoštvo epiteta ove vrste: <b>žarni drumovi, trudni sunčanici, sumorna nedoumica, žitka pomrčina, tmasto sunce, goluždrava jutarnjica, žurni ždrale, psoglav Faust, mirisna mumija, nežna piramida, ledena sintaksa, proždrljiva žudnja, prezreno risanje…</b></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Za stilsku ravan apejronističke poezije naročitu vrednost ima <b>sintaksičko ustrojstvo iskaza </b>i <b>stihova. </b>Omeđeni tačkama, iskazi unutar stiha funkcionišu kao nepotpune rečenice (u gramatičkom smislu), mada formalno ponekad zadovoljavaju tip tzv. proste rečenice. Inače, iskazi mogu biti i duži, razvijeniji u sintaksičkom smislu, kao što pokazuje već navođeni dvostih iz pesme <b>Hleb koji lomite.</b></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Znatno češće, pak, iskazi sadrže svega dve reči (svejedno je koja se od njih nalazi na prvoj, a koja na drugoj poziciji), od kojih se u najvećem broju primera javljaju imenice (imenica + glagolski oblik, imenica + pridev, imenica + imenica, imenica + predlog), ali najkarakterističniji obrazac iskaza u svim Todorovićevim knjigama apejronističke poezije jeste <b>tročlani iskaz, </b>velike stilsko-značenjske nosivosti, koju dobija upravo zato što se dosledno javlja, iz pesme u pesmu, takoreći. Njegovu strukturu čine dve imenice, međusobno povezane veznikom „i”. S obzirom na to da se imenicama označavaju predmeti, pojave, bića, itd., iz različitih oblasti, udaljenih međusobno pa i „suprotnih i suprotstavljenih”, „kubistički rez” je u ovoj poeziji došao do punog izraza, odnosno, maksimalno se ispoljila funkcija udruživanja inkompatibilnih elemenata sveta koji se dovode u vezu, a u isto vreme uzajamno sučeljavaju ili opiru jedan drugome. U zbirci BELOUŠKA POPIJE KIŠNICU, na primer, pojavljuju se sledeći iskazi ovoga tipa: <b>Krv i grobovi, Mleč i med, Dan i noć, Pismo i ambrozija, Gilgameš i ćutanje, Bolnice i klanice, Pamćenje i materija, Besnilo i inorodnici, Belzebub i Balam, Podzol i matičnjak, Gorim i vododerina, Zrnje i čaranje, Žeđ i moć, Lesnici i šumani, Lomni i kostoboljni, Greh i gorušica, Gnoj i alem, Svitac i rujnica, Smonici i jutrini. Jezik i perunika, Rečnici i stočnici, Krv i otkrovenje, Požuda i bes, Vulkani i virišta, Nutrina i žar</b>.<b> </b>Podjednak broj ovih iskaza integrisan je i u pesme iz zbirki DEVIČANSKA VIZANTIJA i VIDOV DAN.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Iako možda ne čine osnovno značenjsko jezgro — jer ne ulaze u naslov pesama kao drugi iskazi ili samo neki njihovi delovi — ovi iskazi, s obzirom na to da imaju stabilnu strukturu, deluju kao obrazac koji protkiva osnovi pesnikov govor, doprinoseći ukupnom značenjskom učinku pesme, a zatim, unutarnjim (ritamskim) pulsacijama jezika pesme.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Atomizaciji jezika pesme vodi i svođenje iskaza na svega jednu reč (videti na primeru pesme <b>Ništavilo dijalektike</b>),<b> </b>među kojima, opet, prednjače imenice, ali se javljaju i veznici (i) i prilozi (već). No, broj ovakvih iskaza, u odnosu na dvočlane, tročlane i višečlane, neuporedivo je manji, što ne znači da je manje i njihovo ekspresivno dejstvo.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U stihovima pesama iz prvih dveju zbirki apejronističke poezije Miroljuba Todorovića ima mesta koja bi se mogla smatrati <b>metapoetskim. </b>To su ona mesta gde se saopštavaju određena shvatanja jezika, pesme, poezije i samog čina stvaranja. Na primer, slikovito predstavljanje „stava radikalne avangarde”, u dvostihu iz pesme <b>Kisela zemlja. Kostojedica</b>:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"><span> </span>Bolnice i ludnice. To je u suštini<br /><span> </span>stav radikalne avangarde.</span></b><span lang="HR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Uključivanje ovakvih iskaza u svet pesme uobičajeno je kao postupak u praksi avangardnih stvaralaca. Međutim, možda je još upečatljiviji avangardni postupak — karakterističan i za ove Todorovićeve knjige, kao i za ranije objavljena dela — unošenja <b>fraza na stranom jeziku </b>(engleskom, francuskom, latinskom, srpskoslovenskom), zatim, <b>aluzija </b>i <b>reminiscencija </b>na druge tekstove (ne samo književne), <b>rečenica </b>i <b>slogana </b>iz različitih proglasa, spisa i slično. Reč je o <b>citatnosti </b>kao postupku<sup>15</sup> (korišćen u dadaizmu, nadrealizmu, ruskoj avangardi, itd.), koji se uklapa u obuhvatniji stvaralački zahvat — u<b> kolaž/montažu, </b>kao jedno od primarnih načela oblikovanja avangardno usmerenih artefakata. Na ovom postupku, videlo se, zasnivala se i stohastička i apejronistička poezija. Evo nekoliko <b>citata, </b>instrukturiranih u knjige o kojima je bilo reči, gde su (u stilskom <span>pogledu) delovali kao<b> očuđenje,</b> a istovremeno su razgrađivali i proširivali semantički spektar pesama u kojima su se našli </span>i <span>kao „strano telo</span>”<span> i kao integrativni činilac:</span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Zbirka<b> DEVIČANSKA VIZANTIJA</b></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Gradim brvnjaču. Od zelenih<br />munja. Kapi kiše. Mirisa<br />jagoda. “I, born of flesh<br />and ghost.”</span></b><span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span>(LANCI ŽDRALOVA)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Na grom zamirišeš. Zahuktala<br />demijo. „Zlatni kanon” iz grla<br />Jovana Damaskina.</span></b><span lang="HR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>(NA </span><span lang="HR">GROM <span>ZAMIRIŠEŠ)<b> </b></span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">At last the secret is out.</span></b><span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span>(AT LAST THE SECRET IS OUT)<b> </b></span><span lang="HR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Zbirka <b>BELOUŠKA POPIJE KIŠNICU </b></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Mati ubo te</span></b><span lang="ES-VE"><br /></span><b><span lang="HR">raždajet. Zemlja te proždirajet.</span></b><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span>(MATI </span><span lang="HR">UBO <span>TE RAŽDAJET)</span></span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Juriš</span></b><span lang="ES-VE"><br /></span><b><span lang="HR">na Zimski dvorac. The Second Corning.</span></b><span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>(NOVO JAKOBINSTVO)</span><span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Ko sam</span></b><span><br /></span><b><span lang="HR">ja Gospode? I šta je moj dom?</span></b><span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>(GRKLJAN U KOPITNJAKU)</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Progutaš</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">Eldorado. Iz kazaških stepa. „Deklaraciju</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">prava čoveka i građanina.<span>”</span></span></b><b><span></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Staljin jede Jagodu. U podrumima Lubjanke.<br />„Zveri moja, veku moj lepi<span>”</span>.<br /></span></b><span lang="HR"><span> </span><span> </span>(STALJIN JEDE JAGODU)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Rudnjače u kišama. “Where is<br />the life we have lost in living?”</span></b><b><span><br /></span></b><span lang="HR"><span> </span>(POSLEDNJA REČENICA) </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Dantonova odsečena<br />glava. Liberté. Égalité. Fraternité.<br /></span></b><span lang="HR"><span> </span>(KROTKI KRATKOVEČNIK) </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Ja sam Elkana sin Jeroama, Efraćanin.<br /></span></b><span lang="HR"><span> </span>(ISPOD ZLATNOG IKONOSTASA)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Jevanđelje</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">po Marku. Si j’écris: Soleil.</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><span lang="ES-VE"><span> </span></span><span lang="HR">(PAKLENA OTROVNICE)</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Ničije</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><b><span lang="HR">že grehi otjemljet.</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><span lang="ES-VE"><span> </span></span><span lang="HR">(OČE UTNAPIŠTIME) </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">U vatri. U oblacima. Pinus nigra.</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><span lang="ES-VE"><span> </span></span><span lang="HR">(VODOLIJA NA DLANU) </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Ecce homo.</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /><span> </span><span> </span><span> </span></span></b><span lang="HR">(ECCE HOMO) </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Vergilije. Make me a mask.</span></b><b><span><br /></span></b><span><span> </span></span><span lang="HR">(GROZNICOM OBNAŽEN) </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Veni, vidi, vici!</span></b><b><span lang="ES-VE"></span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>(KRVAVA GORUŽDO)</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">De maiestate.</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /></span></b><span lang="ES-VE"><span> </span><span> </span></span><span lang="HR">(AKO OTVORIŠ VRATA)</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Kraj babefizma.<br />„Udruženja jednakih.<span>”</span><br /></span></b><span lang="HR"><span> </span><span> </span>(OTKRIVAM TALASONE)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Oblekoh se va<br />bezgrlnuju odeždju, i drevena konja<br />jaždju.<br /></span></b><span lang="HR"><span> </span><span> </span>(NUKLEARNA JALOVINA) </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Vera u „Etre supréme”.</span></b><b><span lang="ES-VE"><br /><span> </span><span> </span></span></b><span lang="HR">(NAPIPAŠ ZLATNO ZRNO)</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Zbirka <b>VIDOV DAN</b></span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">„Što očima video, to<br /><span> </span>rukama stvorio.”</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span>(TRAVA VIDOVA)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">„Ko pješice uzide<br /><span> </span>neka se na konja vrže.”<br /></span></b><span lang="HR"><span> </span>(ŽDRALIN) </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">„Porod aspide i guje.”<br /></span></b><span lang="HR"><span> </span>(SVETI RATNICI)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">„Dvorba i<br />ugodba bogu.<span>”</span><br />„Čast o blagom danu.<span>” </span></span></b><span lang="HR"><br /><span> </span>(KRSNA SLAVA) </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">"Slovo slave Savi."</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span>(VRAČAR) </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"><span> </span>A se sut gresi moji.</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>(ROMIL PUSTINJOŽITELJ)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Citati u zbirci VIDOV DAN — celoviti ili nepotpuni iskazi, svejedno — upućuju čitaoca na poznate kontekste, tj. na tekstove odakle su preuzeti (dela iz naše srednjevekovne pisane ili usmene književnosti) i tako doprinose da se smisaono jezgro pesme istakne i obogati. Na ovoj zbirci valja zadržati pažnju i zbog toga što se u njoj Todorović više nego u kojoj drugoj svojoj knjizi bavio motivima iz nacionalne istorije.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Pesme u ovoj zbirci svrstane su u pet ciklusa <b>(Vidov dan, Sveti ratnici, Jefimijina ikona, Ćele-kula </b>i <b>Vračar). </b>U njima je, kako se iz naslova vidi, nastavio dijalog sa mitskim i istorijskim, uspostavljen u pesmama DEVIČANSKE VIZANTIJE i zbirke BELOUŠKA POPIJE KIŠNICU. Za razliku od ovih zbirki, u VIDOVOM DANU nekolike pesme dobile su i svoje vizuelne varijante <b>(Musić Stevan, Sveti ratnici, Ćele-kula, Jefimijana ikona, Nebojša kula), </b>a knez Lazar — koji „otvara” zbirku, ima samo tu, vizuelnu varijantu. Sve vizuelne kompozicije rađene su gotovo istovetnom „tehnikom”: fotografije likova ili objekata uokviravane su isečenim i jedna preko drugih lepljenim slovima: time je „poznatost” likova i objekata oneobičavana — oneobičavana neočekivanim kontekstom, u likovnom smislu, sugestivnih slovnih kolaža.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Mitsko i istorijsko kao dva ravnopravna činioca u izgradnji sveta pesme neposredno se prožimaju i, u ovoj zbirci, čini se, plodotvorno uzajamno osmišljavaju. U prvom ciklusu, doduše, pretežniji pol je mitsko: desetak pesama koje obrazuje ovaj ciklus (a po njemu zbirka dobija ime), posvećeno je paganskom slovenskom božanstvu Vidu i njegovim, čak i imenskim, preobražajima u svesti srpskog naroda <b>(Sveti Vit, Vid, Beli Vid)</b>,<b> </b>a za etimonski značaj korenske morfeme <b>vid </b>Todorović je vezivao i <b>vidioca iz Vetilja</b>, proroka Amosa, odnosno njegove slutnje o tragediji koja će se zbiti (u ovom slučaju reč je o tragediji na Kosovu polju, 1389), i <b>travu Vidovu</b>,<b> </b>koja će nakon te tragedije izgubiti svoje lekovito dejstvo.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U dvema poslednjim pesmama ovoga ciklusa (kojima prethodne čine svojevrsni prolog svojim mitskim miljeom), postepeno se pojačava kontekst istorijskog: Vidov dan (u narodu: Vidovdan) biva dan konkretnog rešavanja „nebeske zagonetke”; još dugo će se, veli pesnik, kroz mrklinu čuti <b>udar mača o mač.</b></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U ciklusu <b>Sveti ratnici </b>čelno mesto pripalo je pesmi o Musiću Stevanu, junaku koji je odocnio:</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Na ročište. Zvezdama i Knezu,</span></b><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">junaku, dakle, koga legenda beleži, a naš pesnik ne oseća potrebu da tu legendu menja (kao ni druge, koje prate ostale junake kosovskog kruga). U epigrafu pesme o Musiću Stevanu stoji poznati deseterački stih koji se može uzeti kao njen kristalizacioni centar, mada se primećuje da pesniku „nije pravo” što je njegovog junaka pratila takva kob — da na njemu ostane kletva Lazareva:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span><span> </span>MUSIĆ STEVAN</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"><span> </span>„Na meni je ostanula kletva”</span></b><span lang="ES-VE"><br /><span> </span><span> </span><span> </span></span><span lang="HR">Narodna pesma</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"><span> </span>Tu nema dvoumice. Zebnje.<br /><span> </span>Razgađanja. Uzleću golubovi.<br /><span> </span>Iz jasnovidih snova. Kamen si<br /><span> </span>tajac. Tvrda reč. I vera.<br /><span> </span>Butrasto lice. Dečački nadureno.<br /><span> </span>Iz Danice na istoku. Iz<br /><span> </span>zajagrenog meseca. Znaci pakla.<br /><span> </span>Poteci. Smrću. Da uzbiješ<br /><span> </span>kletvu. Vreme je drumovati.<br /><span> </span>Na Sitnicu. Mutnu i povodnu.<br /><span> </span><span> </span>a ročište. Zvezdama i Knezu.</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Osim biblijskih, naravno, u „transkripciji” naših srednjovekovnih dijaka, Todorović koristi i sintagmatsko-sintaksičke izvore i izvode iz naše usmene poezije, legendi i predanja, kao i leksiku iz drugih jezika, što još jednom potvrđuje njegov ustrajni rad na jeziku pesme, na „iskopavaju” reči iz tamnila zaborava i na vraćanju njihovog prvobitnog sjaja, upravo onakvog sjaja kakvim zrače <b>sveti ratnici </b>koje opeva, a naročito jedan koji se iz niščih među njih vinuo — Miloš Obilić. Upečatljivost slike junaka koji ide niz polje noseći pod miškom svoju odrubljenu glavu nije zasnovana samo na herojstvu (ono je svima poznato) — nego na činjenici da je njegovo (Miloševo) <b>koplje okrenuto </b>zvezdama (nebeski prostor), ali on sam ne ide k njima već u <b>pesmu, </b>koja je, zapravo, jedini prostor gde se može smestiti beskrajno carstvo nebesko.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U drugom delu pesme o Milošu Obiliću karakterističan je početni stih-pitanje: <b>Šta je istorija?</b>,<b> </b>jer ono objašnjava unekoliko prirodu dijaloga koji pesnik s <span>njom neprekidno vodi. Pravolinijski odgovor na ovo pitanje mogao bi se izvesti<b> </b></span>iz dvaput ponovljene reči na kraju trećega stiha: <b>Skaska. </b>Dakle, istorija je skaska; nije, međutim, tako: ako istorija ne nastaje iz <b>zapenjenih reči, </b>iz mrmora <b>lutajućih molitava, </b>u vazduh kazanih ili šaptanih, ona se ipak čuva, pamti <b>pismenima, </b>slovima kojima se fiksira Reč, Smisao, Sve(t). Otuda ne čudi Todorovićeva pesma <b>Skazanije o pismenima </b>(očiglednost asocijacije na Črnorisca Hrabrog ne treba objašnjavati) i njegovo ukazivanje na moći jezika <b>visokog i tesnog </b>—<b> </b>jezika pesme, jednostavnije rečeno:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Skazanije</span></b><span lang="ES-VE"><br /></span><b><span lang="HR">o</span></b><span lang="HR"> <b>pismenima. U jeziku visokom</b></span><span lang="ES-VE"><br /></span><b><span lang="HR">i</span></b><span lang="HR"> <b>tesnom. I tako neprestano</b>,</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">kao što se neprestano obrće kolo istorije.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Razumljivo je i Todorovićevo zadržavanje nad <b>Jefimijinom ikonom, </b>kao i na motivima naših ćele-kula, koje su se, posle one na Čegru, narojile diljem zemlje na kojoj je živeo ili živi srpski narod (pesnik pominje Jasenovac, ličke golubnjače, hercegovačka korita, kao stratišta ili tragove da se istorija ipak događala, da se ponavljala, da nikako nije skaska). Istorijski krugotok još možda dokumentovanije Todorović izlaže u ciklusu o Vračaru (pesme: <b>Tašmajdan, Dorćol, Vračar), </b>ne „polemišući” s istorijom (to čine prozaisti i dramatičari) nego je „propitujući”, začuđen i zbunjen njenim smislom. Ovaj ciklus nimalo slučajno ne zatvara pesma <b>Vračar, </b>kao svojevrsni epilog zbirci. Pesma se efektno završava neznatno korigovanim (skraćenim) Siluanovim pletenijem sloves Svetome Savi, prvom srpskom duhovniku i prosvetitelju. Semantičko čvorište pesme kazano je na kraju, metaforično: spaljivanje svečevih moštiju nije drugo do puko bezumlje:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Hudoba i ludilo.</span></b><span lang="ES-VE"><br /></span><b><span lang="HR">Na polju Vračarskom. U vilicama<br />sam vuka. Pev iz perunike. Beznad.<br />Gore senjaci. Tvoje zlohotne ruke<br />Sinan pašo. „Slovo slave Savi.”<br />Plamen plete.</span></b><span lang="HR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Ne upuštajući se u „polemike” s istorijskim iskustvima, u koja je, van svake sumnje, poetski pronikao, niti u rizike da neposrednije u svet pesme unosi „tragičeska sobitija” koja se događaju danas, te zbog toga i ne deluju kao da su „čista istorija”, Todorović se, za razliku od nekih svojih savremenika koji su u godini obeležavanja kosovskog jubileja objavljivali pesme, cikluse ili zbirke, ipak izdigao iznad efemernog koje svaka prigoda sobom nosi. Izbegao je, što je za pesnika najvažnije, opasnost da ponovi ono što su pre njega rekli pesnici — prethodnici i bezimeni tvorci i prenosioci naše usmene poezije. Jezik kojim je ispisivao svoje dijaloge sa mitskim i istorijskim u zbirci VIDOV DAN, samo je njegov: poeziji, da bi bila to što jeste, više nije ni potrebno.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Na kraju, posle pregleda apejronističke poezije Miroljuba Todorovića, treba pomenuti da se povodom stilskih odlika ove poezije ne smeju zanemariti ni <b>zvukovna obeležja </b>pesnikovog govora. Ona dolaze do posebnog izraza pri glasnom čitanju pesama, a razlikuju se kako primenom onomatopejskih reči tako i korišćenjem reči u iskazima, u kojima su koncentrovani samoglasnici <b>(asonanca) </b>i suglasnici <b>(aliteracija). </b>S obzirom na to da je u radu (ovom poglavlju) navedeno mnoštvo stihova, na pomenutim figurama i zvukovnosti jezika nije neophodno posebno se zadržavati. Valja dodati još samo to da su tačke, koje se koriste kao jedini (osim u jednom ili dva slučaja) interpunkcijski znak, ujedno i regulator za „pravo” glasno čitanje apejronističke poezije. One su oznake za tzv. cezuru, i kao takve olakšavaju čitaocu da oseti ritam pesnikovog govora, odnosno, da izdvoji iskaze u svojoj govornoj interpretaciji pesme i naglasi njihovu odelitost kao jedinice smisla, pesnikove sintakse i stiha kao osnovnog strukturnog (značenjskog i zvučnog) činioca pesme.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 1in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="SR">(Iz knjige: <b>Signalizam: geneza, poetika i umetnička praksa</b>, 1994)</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">NAPOMENE</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">1. Branko Bošnjak, <b>Apeiron, </b>u: <b>Filozofijski rječnik</b>,<b> </b>ur. Vladimir Filipović, drugo dopunjeno izdaje. Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1984, str. 32.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">O ovom pojmu i Anaksimandrovom učenju uopšte, konsultovana su i sledeća dela: Danko Grlić: <b>Leksikon filozofa</b>,<b> </b>Naprijed, Zagreb, 1983, str. 14; Wolfgang Buchwakl, <b>Ručnik grčkih i latinskih pisaca antike i srednjeg veka (Tuskulum leksikon), </b>prev. Albin Vilhar, „Vuk Karaclžć</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Beograd, 1984, str. 44; Anica Savić-Rebac, <b>Lukrecije, pesnik antičkog materijalizma</b>,<b> </b>u<b>: </b>A. Savić-Rebac, <b>Studije i ogledi, l–ll</b>,<b> </b>Književna zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1988, str. 124.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">2. Miroljub Todorović, <b>Fragmenti </b>o <b>signalizmu, </b>„Književnost</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, god. XLIV, knj. LXXXV1I1. sv. 1–2, 1989, str. 218–219.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">3. Miroljub Todorović, loc. cit.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">4. Miroljub Todorović, <b>Tokovi signalizma, Signalizam</b>, Niš, 1979, str. 37.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">5. Miroljub Todorović, <b>Fragmenti o signalizmu 1966–1980</b>, TEXTUM, Gornji Milanovac, 1981, str. neoznačena.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">6.<i> </i></span><span lang="HR">Miroljub Todorović, loc. <span>cit.</span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">7. Miroljub Todorović, <b>Dan na devičnjaku</b>, „Grafos</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Beograd, 1985; knjiga sadrži šest fragmenata saopštenih u stihovnoj formi.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">8. Julijan Kornhauzer, <b>Stilistički pristup signalističkoj poeziji</b>, odlomak iz doktorske disertacije <b>Sygnalism — propozycija serbskiej poezji eksperymentalnej</b>, Uniwersytet Jagiellonski, Krakow, 1981, u prevodu Biserke Rajčić, objavljen u knjizi <b>Signalizam u svetu</b>, prir. Miodrag B. Šijaković, „Beogradska knjiga</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Beograd, 1984, str. 75–97. Stohastičkoj poeziji posvećen je odeljak Kornhauzerove disertacije <b>Stohastička ili aleatorna poezija</b>, objavljen u prevodu Dragomira Perovića, u „Povelji</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Kraljevo, 1–2, 1988, str. 93–96.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">9. Miroljub Todorović, <b>Pevci sa Bajlon-skvera</b>, „Novo delo</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Beograd, 1986, str. 58–60.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">10. Miroljub Todorović, <b>Fragmenti o signalizmu</b>, „Književna reč</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, god. </span>XVI<span lang="HR">, br. 300, maj 1987, str. 47.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">11. Apejron se kao pojam pojavljuje u Todorovićevom vokabularu još na pesničkim počecima. Ovaj pojam našao se i u naslovu do sada neobjavljenog verbalno-vizuelnog romana, čiji su jedan fragment i jedna vizuelna kompozicija publikovani u zborniku <b>Signalizam — avangardni stvaralački pokret</b>. Kulturni centar Beograda, Beograd, 1984, str. 51–53. Zanimljivo je da su verbalne partije Apejrona pisane iskazom <i>in continuo</i> i da podsećaju na „jezik</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR"> stohastičke poezije. Naravno, ne primenjuje se nijedan interpunkcijski znak. Pripovedački glas podseća na glasove biblijskih proroka, a možda još više na glasove imenovanih i bezimenih autora apokrifnih „viđenja</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR"> ili „otkrovenja</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">. Evo, ilustracije radi, odlomka s početka fragmenta: „(…) I videh planetara koji je stajao na velikoj metalnoj platformi mestimično pokrivenoj veštačkim drvećem i travom obasjan ogromnim suncem i vikao promuklim glasom govoreći svim pticama koje lete ispod neba dođite i skupite se na veliki dan planete kada i drugo plavo sunce utone u okean da jedete meso zvezdosaura sa bobicama iz kristalnih šuma zvezdalije i meso čudesnih metala ulovljenih u mračnim utrobama severnih planina u vreme velikih pomračenja i meso čoveka osvajača sa dalekih svetova i meso njegovih srebrnih brodova i mašina nerazumljivog jezika koje pobismo mačem i ognjem što je bljuvao iz naše utrobe željan zvezda pohvatavši ih kao zveri u šumskoj zamci unezverene u njihovoj sopstvenoj bespomoćnosti… (…)</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">12. Julijan Kornhauzer, <b>Stilislički prislup</b>…, str. 78–87.</span><span lang="HR"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">13. Ciklusi su izlazili sledećim redom: <b>Ošamućeni jezik</b>,<b> </b>„Oko</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Zagreb, br. 407, 22. </span>X<span lang="HR">–5, </span><span>XI</span><span> </span><span lang="HR">1987; <b>Devičanska Vizantija</b>,<b> </b>„Polja</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, br. 344, oktobar, 1987; <b>Zvezdana mistrija</b>,<b> </b>LMS, br. 1, januar, 1988; <b>Gnezdo zebe zelene</b>,<b> </b>„Odjek</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, br. 5, 1–15, mart, 1988; <b>Preokret i magnovenje</b>,<b> </b>„Stvaranje</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, br. 3, mart 1988; u rukopisu knjige <b>Devičanska Vizatija </b>izostavljen je poslednji ciklus, zadržana je samo pesma istoga naslova <b>Preokret i magnovenje</b>,<b> </b><span>priključena ciklusu <b>Zvezdana mistrija.</b></span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">14. Miroljub Todorović, <b>Vidovdan dan</b>, „Prosveta</span><span lang="HR">”,</span><span lang="HR"> Niš, 1989.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">15. O citatnosti, kao odlici avangardnog oblikovanja teksta, više u članku: <b>Citalnost</b>,<b> </b>Dubravke Oraić, u: <b>Pojmovnik ruske</b> <b>avangarde</b>,<b> </b></span>IV<span lang="HR">, ur. A. Flaker i D. Ugrešić, Grafički zavod Hrvatske i Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1985, str. 29–49.</span></span></p>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-82095503598187301602009-08-19T10:24:00.001-07:002009-08-20T09:57:21.494-07:00STOHASTIČKA POEZIJA<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Živan Živković</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><br /></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U jednom od izbora <b>Fragmenata o signalizmu</b> Miroljub Todorović je objavio izuzetno sažet segment u kojem se precizira „težnja” i/ili smisao aleatorne ili stohastičke poezije. U tome segmentu još nema definitivnog ukazivanja na razlike između aleatorne i stohastičke poezije, iako je do tih distinkcija mogućno doći ukoliko se pažljivo iščitaju Todorovićevi manifestativno/programatsko/teoretski radovi i sistematski prouče poetska signalistička ostvarenja realizovana jezikom. U ovome segmentu, osnivač signalizma kaže: „U aleatornoj ili stohastičkoj poeziji može se odmah uočiti neka vrsta demijurške težnje za alogičnom sintezom nespojivih potpuno suprotnih i suprotstavljenih elemenata realnog sveta. To je dalo povoda pojedinim teoretičarima da ovakav pesnički postupak okvalifikuju još i kao neodadizam.”<sup>l</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Stavljanje znaka jednakosti između aleatorne i stohastičke poezije uslovljeno je — kako se iz ovoga fragmenta vidi — „demijurškom težnjom za alogičnom sintezom nespojivih, potpuno suprotnih i suprotstavljenih elemenata realnog sveta”, težnjom, dakle, koja je egzistirala kao pokretačka sila i u jednoj i u drugoj signalističkoj verbalnoj (jezičkoj) praksi. U ovome fragmentu Miroljuba Todorovića valja podvući još jednu činjenicu koju ovaj pesnik saopštava — takva „alogična sinteza nespojivih, potpuno suprotnih i suprotstavljenih elemenata realnog sveta” podsticala je pojedine teoretičare da ovaj signalistički postupak dovedu u vezu sa dadaizmom, odnosno, da signalizam upravo zbog toga postupka smatraju svojevrsnim neodadaizmom.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U odeljku <b>Šta je signalizam doneo srpskoj poeziji</b>, u polemički intoniranoj knjizi PEVCI SA BAJLON-SKVERA (1986), Miroljub Todorović će, naglašavajući prirodu signalističkih istraživanja i eksperimenata u jeziku, posebno istaći broj vlastitih dela ostvarenih u jeziku i jezikom, što su naši kritičari u svojim komentarima pa i sintetičkijim radovima svesno zaboravljali (prećutkivali), i definiše ponovo stohastičku poeziju, čiju će osnovu konstruktivno-ekspresivnu bit kasnije formulisati. Todorović kaže: „U stohastičkoj poeziji se, međutim, razbija rečenica i to oštrim, kako jedan od proučavalaca signalizma naglašava, <b>kubističkim rezovima</b>, a tekstualne poetske celine često se oformljuju tehnikom verbalnog kolaža. Rečenički nizovi su nedorečeni, izglobljeni, prekinuti u svom jezičko-energetskom naponu i svaki sledeći stih je nezavisna značenjska jedinica iskaza”.<sup>2</sup> (Podvlačio M. T.) Todorović će na ovome mestu reći i to da je stohastički postupak prvi put „značajnije i obimnije demonstriran” u ciklusu pesama pod naslovom <b>Konjic-Ljeljen</b>, 1969, objavljenom u časopisu „Gradina”, br. 8–9, u Nišu. Tada je objavljeno 23 pesme, „čitava mala zbirka”, kako Todorović kaže, od kojih su u ovoj polemičkoj knjizi kao primeri navedene dve: <b>Otrovnica</b> i <b>Ovaj konj što leži u luci bakropisnoj</b>.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U ovom odeljku knjige PEVCI SA BAJLON-SKVERA, knjige obračuna s tradicionalizmom i tradicionalistima, Todorović će, pored informacija o kompjuterskoj poeziji, saopštavati i one koje se tiču aleatorne poezije, koju nije ranije razdvajao od stohastičke i koju su istraživački (kao Kornhauzer, na primer, na koga Todorović misli u navedenom odlomku, kad kaže: „jedan od proučavalaca signalizma”), posmatrali u kompleksu stohastičke ili kompjuterske poezije: „U aleatornoj poeziji koristi se sličan stvaralački postupak kao u stohastičkoj, ali se upotrebljava <b>svakodnevni, kolokvijalni jezik, jezik štampe, reklama, mas-medija</b>, tehnološke civilizacije.”<sup>3</sup> (Podvlačio Ž. Ž.) Kao primere za ovu vrstu poezije, i kao ilustraciju za nužnu njenu distinkciju u odnosu na stohastičku, Todorović navodi pesmu <b>Slab je alibi bebe u bunaru</b>, koju je, inače, objavio u martovskom broju časopisa „Delo”, u Beogradu, 1970.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Dileme izazvane potrebom da se u žanrovskom pogledu jasno razgraniče stohastička i aleatorna poezija u signalističkoj praksi i eksperimentisanju na jezičkom materijalu, zahvaljujući navedenim Todorovićevim formulacijama, znatno se smanjuju u pojednostavljanju, ako se, naravno, na umu imaju samo ove formulacije, dakle, teoretsko/programatske i manifestativne eksplikacije Miroljuba Todorovića. Samo razgraničenje pojmova stohastičke i aleatorne poezije, pak, veoma je složeno, ne samo zbog toga što su ova dva vida signalističkog rada identifikovana kao jedan u eksplikacijama ovoga pesnika, nego i stoga što se sinonimno za njih u kritičkoj praksi primenjivao i termin statistička poezija, odnosno, što je unutarnja srodnost primenjivanog postupka u pesmama ove vrste uključivala i iskustva <b>kompjuterske</b> i <b>fenomenološke</b> <b>poezije</b>, čime je, praktično, zahvaćen celokupni signalistički rad na jeziku kao materijalu. Julijan Kornhauzer (Julian Kornhauser) će, posmatrajući ove signalističke vrste kao <b>stohastičku poeziju</b>, <i>en general</i>, ovoj poeziji priključivati (verovatno što su sve ove poetske vrste realizovane jezikom) i poetska ostvarenja Miroljuba Todorovića na šatrovačkom govoru.<sup>4</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Julijanu Kornhauzeru pripada zasluga što je u svojoj studiji o signalizmu usmerio istraživanja na „prodore” koje je ovaj pravac ostvario na planu verbalne poezije i što je na taj način, izbegavši jednostrano izjednačavanje signalizma sa vizuelnom poezijom, ukazao na „revoluciju” koju su signalisti izveli upravo u oblasti jezika kao medija ili „materijala” pesme.<sup>5</sup> Razumevajući stohastičku poeziju kao „čestitu kćer dadaizma”, Kornahauzer je, prema Milivoju Pavloviću, uočio kontinuitet evropske istorijske avangarde i avangardne „tradicije” kojom se napadao sam jezik, a kompjuter — kojim će se Miroljub Todorović ubrzo poslužiti u pesničkom stvaranju — omogućiće da taj „napad na sam jezik” dobije na intenzitetu i da se „u drugom svetlu sagledaju mogućnosti jezika”.<sup>6</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Kornhauzerova zapažanja u ovom smislu Pavlović će produbiti smelom tvrdnjom: <b>„Revolucija koju je signalizam izvršio u pesničkom jeziku, u poeziji uopšte, krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina, po svom estetskom naboju, dublja je i značajnija od onoga što se u našoj poeziji dešavalo pedesetih godina. Po svom prevratničkom dejstvu signalistička revolucija se može meriti jedino sa ulogom istorijske avangarde u našoj književnosti početkom dvadesetih godina. Radikalnom teorijom i praksom signalizma bitno je izmenjen estetski kod srpske književnosti i umetnosti.</b> <b>”</b> (Podvlačio M. P.)</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Imajući na umu sve što se postiglo u oblasti jezika (a to znači, u stohastičkoj, kompjuterskoj, aleatornoj, fenomenološkoj) i u drugim vrstama signalističke verbalne poezije, Milivoje Pavlović će svoja razmišljanja o signalizmu kao jugoslovenskom avangardnom pokretu završiti tvrdnjom da su signalistička iskustva koristili mnogi srpski pesnici, posebno oni „manje skloni istraživačkim naporima, neizvesnim avanturama duha i riziku koji sa sobom nosi eksperiment”, i da su, zahvaljujući tim iskustvima, gradili svoj „stil”, što znači da je signalizam destruktivno-konstruktivnom primenom jezika, u stvari, obnavljao jezik naše poezije.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pre nego što se izlože ključne postavke poljskog jugoslaviste Julijana Kornhauzera o signalističkoj stohastičkoj poeziji, treba se zadržati na još nekim viđenjima signalističkog poetskog stvaranja na „jezičkom materijalu”. Tako, na primer, Jelena V. Cvetković zapazila je „osnovnu zamisao signalizma, pa i kompjuterske poezije u postizanju neobičnog efekta od slučajno povezanih reči”. Ova pesnikinja, rukovođena postavkama Julijana Kornhauzera, svakako, uočila je i to da se Miroljub Todorović u aleatornim/stohastičkim pesmama „poslužio matematičkom igrom svesti i mašte”, a potom je — koristeći se Todorovićevim eksplikacijama koje su ovde već navedene primetila da aleatorne pesme nastaju kao „proizvod kolokvijalnog jezika, koriste reči masovnih medija”, a da na drugoj strani stohastičke pesme predstavljaju „sve relacije u kojima se u okviru jednog teksta pojavljuje slučajna asocijacija”.<sup>7</sup> Ostaje, međutim, otvoreno pitanje koliko je tačan zaključak ove pesnikinje i kritičarke da „aleatorna poezija, budući da koristi reči iz različitih semantičkih polja, ne može organizovati ni jednu semantičku celinu”.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Kornhauzerovo priključivanje šatrovačke poezije stohastičkoj poeziji, zasnovano na proučavanju dveju Todorovićevih pesničkih knjiga ispisanih šatrovačkim govorom (GEJAK GLANCA GULJARKE, 1974, TELEZUR ZA TRAKANJE, 1977), izvršeno je na strukturnim podudarnostima jedne i druge vrste signalističke poezije.<sup>8</sup> Videći jedinu razliku između ovih dveju signalističkih vrsta poezije u tome što je „jedna pisana prirodnim književnim jezikom” (<b>stohastička</b>, prim. Ž. Ž.), a druga se isključivo služi „sleng rečnikom” (šatrovačka), Kornhauzer je na pitanje da li je <b>izbor leksike za Todorovića toliko važan</b>, zaključio da <b>nije</b>, jer mu se učinilo da je naš pesnik držao više do „tehnike” i „načina” realizacije, nego do <b>reči</b></span> <span style="font-size:130%;">koje će uključiti u igru (oblikovanje, pesmotvorenje). Ništa pogrešnije od ovoga zaključka!</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U ovom istom odlomku poljski jugoslavista će stohastičku pesmu (i sve one vrste koje će podvesti pod ovaj pojam) razumevati kao „pesmu u kojoj svet reči malo ili gotovo ništa ne znači”, ali joj to ne smeta da stekne „dodatni oreol”. Ta pesma je, po mišljenju ovoga naučnika, <b>„</b><b>igra, igra slučajnih čitanja”</b>: „Za čitaoca je stohastička pesma koja koristi književni jezik samo kao <b>zapis, igra</b> i <b>iznenađenje</b>. Jer reč upotrebljena u pesmi ukazuje na objekt i kontekst. Zbog toga i pored slučajnih konfrontacija čini određenu celinu, i ako ne celinu ono kariku koju čitalac može na proizvoljan, ali razumljiv način, da poveže. U slučaju sleng pesme takva operacija je nemoguća. Kako primalac može stvoriti celinu od elemenata koji mu ništa ne znače?”<sup>9</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Iz ovih opservacija Julijana Kornhauzera — za potpunije i uopšte, za ramišljanje o stohastičkoj signalističkoj poeziji — bitne su reči koje smo podvukli: <b>igra, konfrontacija jezičkih segmenata, iznenađenje</b> i konstituisanje ili nekonstituisanje semantičke <b>celine teksta</b></span> <span style="font-size:130%;">pesme. Jelena V. Cvetković, videli smo, smatra da se u aleatornoj poeziji od jezičkih elemenata ne može organizovati takva, semantička celina.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U jednoj od fusnota već pominjanog rada <b>Signalizam — jugoslovenski stvaralački pokret</b>, Milivoje Pavlović je — poštujući Todorovićeve formulacije pesničkih vrsta koje je Kornhauzer podveo pod pojam stohastičke poezije — čini se, uspešno razlučio ono što je Kornhauzer na osnovu strukture ustanovio kao srodno u stohastičkoj i u poeziji šatrovačkog govora. Pavlović smatra, naime, da se iza onoga što se prividno čini „da ništa ne znači” (u poeziji šatrovačkog govora), krije niz „realnih komunikativnih situacija”, jer je šatrovački govor <b>mogućno prevesti</b><sup>10 </sup>na standardni jezik, pri čemu se može videti da u tim kriptojezičkim iskazima ima smisla, tj. značenja, da ima slika i reči koje taj smisao/značenje — nose i da je semantički sloj („kada se otkloni koprena šatro jezika i, ponekad, jezička igra”, kaže Pavlović) uvek u „prvom planu pesme”.</span> </p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U ovom razlikovanju šatrovačke poezije od stohastičke, Pavlović je ubedljiv, a njegov zaključak prihvatljiv: u šatrovačkoj poeziji, kaže on, „ne atakuje se na smisao, na značenje, ne razbija se slika sveta kao u stohastičkoj poeziji, naprotiv, daje se veoma plastična, i konkretna, metaforički nezamućena, slika velegradskog podzemlja i polusveta. S te strane nam se i čini da šatrovačka i stohastička poezija, ne samo da nisu istovetne, kako tvrdi Kornhauzer, već da stoje na sasvim suprotnim polovima razuđene signalističke poezije.”<sup>11</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Kornhauzeru se, uprkos svemu, mora priznati da je do sada najtemeljnije istražio signalističku verbalnu poeziju i da je, pored „nepreciznosti” u žanrovskom određenju poetskih vrsta koje će smatrati stohastičkom poezijom, izuzetno dobro osetio <b>međusobna razlikovanja</b> jedne vrste od druge i naznačio pravac mogućnih (i budućih) razmišljanja u vezi sa klasifikacijom signalističkih verbalnih tvorevina. Kad Kornhauzer, na primer, kaže da „stohastičkom poezijom nazivamo sve realizacije u kojima se slučajno asociranje reči u okviru jednoga teksta postiže različitim rigorozno primenjivanim matematičkim metodama”, onda logično sledi da će ovoj poeziji „pripasti” i <b>kompjuterska</b> i <b>varijaciona</b> signalistička poezija Prema Kornhauzerovom mišljenju, i prema analizama koje je obavio, stohastičkoj poeziji pripašće i fenomenološka poezija jer se služi „isključivo verbalnim semantičkim znacima, bez obzira na činjenicu što se način njihovog povezivanja u samom tekstu u načelu razlikuje”. Zatim: <b>aleatorna poezija</b> može nastati i od kompjuterskog teksta, proizvoljnim načinima povezivanja jezičkih jedinica, a ukoliko je jedan od načina zasnovan na matematičkim tabelama, može se govoriti o <b>statističkoj poeziji</b>. Kada se u aleatornoj poeziji intenzivnije koristi kolokvijalni jezik ili jezik medija, kripto-citati, manje ili više celovite „definicije” kao u scijentističkoj poeziji, onda se, prema Kornhauzeru, može govoriti i o <b>tehnološkoj pesmi</b>, mada je sasvim očito da ista svojstva sadrži i tzv. <b>fenomenološka poezija</b>, a pošto se koriste i „gotovi” obrasci jezičke prakse (obrti iz reklama, svakodnevna idiomatika i slično), postoji prostor i za formulaciju prisustva i tzv. ready-made (nađene) poezije. „Preklapanja” žanrovskih osobenosti u nabrojanim vrstama signalističke verbalne poezije koju je označio stohastičkom, Kornhauzer je inventivno pokazao i obrazložio analizujući Todorovićev ciklus <b>ABC o Miroljubu Todoroviću</b>, objavljen u knjizi SVINJA JE ODLIČAN PLIVAČ (1971).<sup>12</sup> Od Kornhauzerovih zaključaka posebno su inspirativni oni koji se tiču stilske, ali i značenjskih vrednosti poetskih vrsta o kojima govori. Važno je, na primer, analizom provereno tvrđenje da <b>statistička</b> i <b>tehnološka poezija</b> pokazuju visok stepen „tematičnosti”, čime se, inače, i razlikuju od <b>kompjuterske</b> i <b>aleatorne poezij</b>e, a zatim, da je u scijentističkoj i u fenomenološkoj poeziji došlo do potpune depersonalizacije lirskoga subjekta, dok je u „čistoj” stohastičkoj poeziji to pesnikovo JA dominantno, jer to je JA izraz autorove „mašte i invencije”. Prihvatljiva je i ocena Julijana Kornhauzera da su fenomenološka i statistička poezija savršeno „antiknjiževne” i „antiemotivne” vrste i da u našem vremenu svakako predstavljaju najpogodniju verbalno-poetsku mogućnost za obračun sa potrošačkim društvom (mentalitetom), čiji su i izraz i negacija, u isti mah.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ovaj opširni ekskurs o problematici definisanja stohastičke signalističke poezije nije načinjen da bi se dokazalo: 1) kako je poteškoće razlikovanja stohastičke i aleatorne poezije izazvao sam Miroljub Todorović, prvobitnim izjednačavanjem sadržaja obaju pojmova, koji dolaze, inače, iz matematike, niti; 2) da bi se ijedna od ovih vrsta nadredila drugoj. Ekskurs je svesno načinjen: 1) da bi se pokazalo kako i u signalističkoj poeziji, kao i u bilo kojoj drugoj, nema i ne može biti apsolutno „čistih” žanrova", zatim; 2) koliko se i signalistička poetska dela „opiru” klasifikovanju, i 3) koliko su klasifikacije, i u ovom pogledu, nužne i važne u proučavaju književnosti, poezije naročito, i naročito avangardne.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ovim ekskursom potvrđeno je još nešto, čini se, veoma relevantno: Julijan Kornhauzer, na primer, služio se <b>naučnom metodom</b> i ta njegova metoda <b>održiva je</b>, iako su „korekcije” mogućne i poželjne (jednu takvu korekciju, videli smo, načinio je Milivoje Pavlović), tako da tvrdnja kako stohastička poezija <b>ponavlja gestove</b> prve avangarde (dadaističke i nadrealističke) nije paušalna, nepromišljena i/ili uvredljiva za signaliste; naprotiv, ova signalistička poezija finalizovala je nešto što se <b>nikada</b> u istorijskoj avangardi nije oformilo kao takvo — ona je, možda, za signalistički pokret i poetiku, važnija od kompjuterske poezije, jer je „napala jezik”, ranije, a kompjuterska poezija je bila nešto kasniji, ali „šokirajući” udar. Poezija Miroljuba Todorovića, stohastička pre svega, zatim, aleatorna, bila je pogubnija za jezik tradicionalne poezije nego kompjuterska — ne zato što ju je Todorović nešto ranije objavljivao i što je objavljuje još uvek, nego zato što su njeni <b>zahvati</b> u jezik bili <b>duboki</b>, a pesnička ostvarenja <b>visoke vrednosti</b>, tako da su poetički principi ove poezije intenzivno delovali u srpskom pesništvu s kraja šezdesetih i tokom sedamdesetih godina. Zahvaljujući tome što Miroljub Todorović ne odustaje od „pisanja” stohastičke poezije, njeno delovanje još ne prestaje. I oni „protivnici” signalizma — bilo da su iz redova kritičara ili pesnika, s kojima je Todorović polemisao u knjizi PEVCI SA BAJLON-SKVERA, hteli to ili ne, taj <b>zaokret</b> koji je ostvaren principima stohastičke poezije, u pogledu <b>jezika</b> kojim se <b>stvara</b>, priznali su i visoko ga cenili — naravno, na primerima pesnika koji su „pozajmljivali” iz Todorovićeve radionice, sve odreda, na veliko i bez mere.<sup>13</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Kada se svi ovi podaci uzmu u obzir, čini se da je objašnjiva situacija u kojoj se signalizam nalazi, od početka do danas, u svetu i u svetlu naše književne kritike. Prestrašena jer nije u stanju da prati nova i nepoznata avangardna ostvarenja i kretanja u književnoj i srodnim granama umetnosti, kritika je odbojno reagovala na signalizam, videći u njemu ili ga izjednačavajući (i nehotično — iz neznanja, i hotimice — s malicioznošću) sa <b>vizuelnom</b> i <b>kompjuterskom poezijom</b>. To „svođenje” signalizma na svega dve vrste („tehnike” ili „metode” stvaranja, kako se govorilo dok je signalizam bio <i>in cunabulis</i>), učinilo je da se u signalističkim projektima — tvorevinama, ne vidi <b>glavna</b> i <b>prava</b>, i <b>najveća opasnost</b> po poeziju tradicionalno primenjivanoga jezika, opasnost <b>stohastičke poezije</b>, koja se nije iscrpljivala samo u asocijativno povezanim leksičkim jedinicama i u efektima koji se tim vezama, neobičnim i začudnim, postižu. Stohastička poezija je izvršila <b>razgradnju</b> i prirodnog i sekundarnog (književnog jezika, jezičkog standarda) jezičkog sistema, poništila je zakonitosti njegove sintakse, logike i obavljala njegovo ponovno „slaganje”, „konstituisanje”, na različite načine, različitim „tehnikama” ili „metodama”, tj. principima koji nisu bili lingvistički u načelu. Obimni opus Miroljuba Todorovića, što se tiče stohastičko-aleatome poezije, potvrđuje da je: 1) „napad” koji je na jezik izvršen ovakvim načinom pesničkog oblikovanja i primene jezika kao medija, uspeo i da je; 2) pozitivne „rezultate” toga prevrata književna kritika <b>posredno</b> priznala kao revoluciju u pevanju i mišljenju srpskih <b>pesnika koji stvaraju i objavljuju poeziju tokom sedamdesetih godina</b>!</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">„Popis” i obradu stohastičke signalističke poezije — onako kako ju je shvatao Julijan Kornhauzer — ovaj jugoslavista dao je u odeljku svoje doktorske disertacije, pod naslovom <b>Stohastička poezija</b>. U tom odeljku obuhvaćene su gotovo sve pesničke knjige Miroljuba Todorovića u kojima se stohastička poezija (opet: u Kornhauzerovom shvatanju) javlja, pa čak i posebno objavljena ostvarenja u časopisnoj periodici.<sup>14</sup> Mi ćemo se, međutim, zadržati na onim stohastičko/aleatornim pesmama Miroljuba Todorovića koje, u najboljem smislu te reči, ilustruju pretpostavke, kakva je, recimo, <b>revolucija u jeziku</b> savremene srpske poezije njima izvršena, odnosno, koji i kakvi su, u estetskom pogledu, njome postignuti <b>rezultati</b>.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U stvaralačkom opusu Miroljuba Todorovića stohastička poezija se javlja vrlo rano. Njeni počeci sežu u tzv. scijentističku fazu signalizma kao „nove pesničke” škole i u protoobliku sreću se još u <b>Ožilištu</b> (1967), objavljenom u zbirci INSEKT NA SLJEPOOČNICI („Dečje novine”, Gornji Milanovac, 1978). Sučeljavanje jezičkih jedinica (reči) ili sintaksičkih celina, čime se narušava uobičajeni jezičko-standardni kodeks, ovde je uveliko prepoznatljiv, ali su svi „konstitutivni” elementi još uvek u izvesnom odnosu <b>naporednosti</b> (nema još pravih „sudara”) — dakle, ne isključuju se u onoj meri kako će to dopuštati i na šta će računati „prava” ili „zrela” stohastička poezija ovoga pesnika. U trećem segmentu ove poeme — koja je propraćena raspoznatljivim crtežima Miroljuba Todorovića — primetna je i <b>neologizacija</b>, postupak kojega se ovaj naš pesnik nikada neće odreći. Neologizacija nije „pronalazak” avangarde, ali je kao postupak korišćena uvek u prekretničkim trenucima istorije jednoga pesništva i jezika, što u srpskoj poeziji mogu potvrditi pesnici kao što su: Sima Milutinović Sarajlija, Petar Petrović Njegoš, Đorđe Marković Koder i Laza Kostić. Taj proces „novoimenovanja” ili stvaranja reči, u istorijskoj avangardi, sa relativnim uspehom produžiće Stanislav Vinaver i Momčilo Nastasijević, kasnije Davičo i drugi pesnici.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Dakle, iako se u <b>Ožilištu</b> još ne sreću pravi kubistički rezovi, javlja se ipak sinteza inkompatibilnih jedinica sintakse i mozaična „slika sveta” koja i ne može biti drukčija jer se javlja i kao <b>cilj</b> i kao <b>posledica</b> primenjenog postupka:</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> u zasadima sumornim pev listova<br /> zrevno strujanje kapljica krilate<br /> krvi zujanje pčela cvetnosnih modrim<br /> čelikom vazduha humom plodnim<br /> padanje munje zlosne u talas krhke<br /> vode čaranje biljnih cvetova<br /> suncomorjem i zorom zorno krilanje<br /> ožilišta <sup>15</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Napad na <b>jezik</b>, izveden <b>igrom, iznenađenjima</b> usled „slučajnog” spajanja i „slučajnog” čitanja spojenih iskaza i manjih jezičkih celina a-logikom asocijacija — koje se, u krajnjoj liniji, u signalizmu kao i u mentalnim čovekovim procesima nikada ne mogu pouzdano dešifrovati — nastavljen je u Todorovićevoj poemi PUTOVANJE U ZVEZDALIJU (1969), čiji su fragmenti takođe propraćeni likovnim ilustracijama i vizuelizovani na osoben način. Relativna strofička uredost pojedinih pesama ove poeme ne negira nego potvrđuje radikalne rezove koji su vršeni u/na jeziku. U pesmi <b>Nezvezd</b>, na primer, osim <b>neologizacije</b>, uočiće se kao postupak oblikovanja i <b>koncentrisanje zvukova</b> (znakova, grafema), koje klasična teorija književnosti označava kao aliteracije ili asonance, i izvesna <b>tematska usmerenost</b> svih celina poeme (značenjsku dimenziju poeme određuje korenska reč <b>zvezda</b>):</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> Zvezdomor što zvezdoveku pod zvezdom spava<br /> Rušnim zvezdokopima zvezdopletima zvezdošara.<br /> Nezvezdan u zvezdosadu vreme – žara<br /> Tamnim zvezdovezima istkana zvezdoravan<br /> O zvezdovirna zvezdo zvezdopada<br /> Pod grlom zveri nevidna i zvezdakuta<br /> U bezdnu zvezdoloma flozvezd skladan<br /> Zvezdan mojim srcem nezvedomerjem plutan <sup>16</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Maksimalni efekat zvučanja i značenja ostvaren je i slobodnom (proizvoljnom?) naporednošću iskaza (stihova) i rimom koja je i zvukovno podudaranje glasova i element „igre” i prozodijske uređenosti stiha (pesme). Jedan drugi fragment ove poeme, međutim, pokazaće „prevlast” onih elemenata kojima se obrazuje prava stohastička pesma: iskazi više nisu <b>stih</b> (!) iako su sačuvali svojstva logičnih sintaksičkih jedinica (sintagmi), raspoređeni su po vertikali, na površini leve i desne polovine stranice na kojoj su otisnuti, teku stepenasto i traže svoj smisao povezivanjem jednih sa drugima:</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> osnovne jedinice žive MATERIJE – loptice BELANČEVINE<br /> ELIPTIČNA GALAKSIJA<br /> KVANTI svetla vrše pritisak na materiju atomska svojstva<br /> termičko KRETANJE ZARUBLJENA SVETLOST<br /> paralelni osnovi PLODNIK OTISAK ZVEZDOGRAD<br /> veća talasna dužina OKEANA<br /> žig cveta od jednoćelijskih organizama<br /> specifični ATOMI vodonika algebra prostora<br /> NUKLEUS IZDANAK<br /> mrtvi gradovi na plavičastim iznad kapi vode<br /> uspavljuju nam nadu ZVEZDE DŽINOVI <sup>17</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Međutim, nepredviđene „poetske efekte”, značajnije čak i od onih koje su spominjali neki od proučavalaca signalizma — o kojima je bilo reči u prvome delu ovoga poglavlja — dakle, <b>efekti</b><b> </b>veći od onih koji se postižu neobičnim i nelogičnim susretima reči i skupova reči, Miroljub Todorović je postizavao u ciklusu-poemi</span> <span style="font-size:130%;"><b>Konjic-Ljeljen</b> (1969), koju je objavio, takoreći, na počecima pesničkoga rada. Već tada se Todorović našao u predvorju stohastičkih Propileja. Pesme iz ovoga ciklusa-poeme, autor će objavljivati i u drugim knjigama, samostalno, ali istrgnute iz celine, iz konteksta, reklo bi se <b>jedinstvenog</b>, u kojem su se našle. Po razigranosti mašte i onoga što se smatra „invencijom”, po zgusnutim jezičkim blokovima koji se sudaraju jedan s drugim i po tome što su ti blokovi „znakovi” koji upućuju na složenost asocijativne kreacije i na najčudesnije izvore iz kojih su potekli — ovoj poemi biće ravni, u pogledu poetsko-estetskoga dometa, tek verbalni nizovi iz ciklusa <b>Ponovo uzjahujem Rosinanta,</b> ali još poneka celina koju je ovaj autor inkorporirao u neverbalne knjige svoje poezije, posebno one iz „zrele” faze ili trenutka naše sadašnjosti. Izdvojićemo, za ovu priliku i ne samo ilustracije radi, pesmu pod naslovom <b>Jezici</b>:</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> ovo je moj jezik nerazumna rečenica<br /> kroz severnu maglu vraćam se zorom<br /> smrt gladno i nervozno žena u lokvi<br /> krvi diše čuo sam ove reči i krenuo<br /> kovnice žarulja i oseke da ne postoji<br /> možda govor skorašnje oluje drugi izlaz<br /> u slezovom mirisu onaj ko počiva nagrizan<br /> onaj koga nalazim na ulici sa otvorenim<br /> žilama na stenu skače svež vazduh reči<br /> sakriva u gustoj tami put me vodi iza<br /> bregova nagli bičevi leda po običaju<br /> oči kostolomne na zidovima jezici<br /> kresnice ispisuju <sup>18</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ova pesma-fragment, jedna od dvadeset i tri, koliko ih <b>Konjic-Ljeljen</b> sadrži, dovoljna je da se uoče sva ona pomeranja koja su izvršena u ravni i prirodnoga jezika i u ravni i prirodnoga jezika i u ravni sekundarnog, pesničkog jezika, u kojem se „čista” stohastička poezija maksimalno ispoljava.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Ako bi se na sintagmatskoj osnovi prirodnoga jezika razložili stihovi/iskazi od kojih je pesma <b>Jezici</b> sklopljena, dobilo bi se dvadesetak sintagmi koje odslikavaju ili stanje lirskoga subjekta ili izražavaju njegove konstatacije o svetu oko sebe. Svaka od tih sintagmi je sadržajno tek poluinformacija i zahvaljujući toj nedorečenosti može da korespondira ili „komunicira” sa drugom sintagmom, isto tako nedovršenom, a da pri tome nije nužan njihov neposredni dodir. Raščlanjena prema logici prirodnoga jezika, pesma koja je maločas navedena, mogla bi da izgleda ovako:<br /></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b>ovo je moj jezik / nerazumna rečenica / kroz severnu maglu vraćam se zorom / smrt / gladno i nervozno žena u lokvi krvi diše // čuo sam ove reči i krenuo // kovnice žarulja i oseke// da ne postoji možda govor skorašnje oluje / drugi izlaz u slezovom mirisu // onaj ko počiva nagrizan / onaj koga nalazim na ulici sa otvorenim žilama na stenu skače // svež vazduh reči sakriva u gustoj tami// put me vodi iza bregova / nagli bičevi leda po običaju / oči kostolomne na zidovima // jezici kresnice ispisuju.</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Naravno, mogla bi se vršiti i drukčija raščlanjavanja jezika (iskaza pesme) i broj varijanata pesme bio bi višestruk, međutim, ova koju smo ponudili pokazuje kakvo sve „čitanje” teksta može biti, odnosno, kako se segmenti iskaza mogu percipirati i povezivati. <b>Kubistički rez</b> ovde je predstavljen u punom svetlu, na delu. Semantičko težište pesme, naznačeno naslovom <b>Jezici</b>, potvrđuje Kornhauzerovu pretpostavku da u stohastičkoj pesmi naslov „vrši klasifikacionu ulogu”, da tema nije nikakva „nadređujuća kategorija”, a slučajna sintaksička povezivanja u okviru stihova ne organizuju nikakvu celinu — celinu u smislu jedinstvene semantičke završenosti i „zatvorenosti” stiha i pesme kao celine.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U knjizi ALGOL (1980), u ciklusu <b>Lunomer </b><b>II</b> (1969/70), u Todorovićevom — u osnovi stohastičkom govoru — učestvovaće i leksika kojom je inače obeležena scijentistička faza u stvaralaštvu ovoga pesnika, pa čak u toj leksici naći će se i hemijske formule kojima se još više proširuje razuđenost sfera iz kojih naš pesnik crpe inspiracije ili „podatke” za oblikovanje. Tako se u jednom od segmenata poeme mogu pronaći, u svega nekoliko stihovnih jedinica, podaci koji se odnose i na konkretni svet opažanja, zatim na svet/oblast koji proučava hemija, potom biologija, itd.:</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> TREBA<br /> VIDETI OVE ŽIVOTINJE UMEJU DA UJEDU<br /> GRAFIT SE KRISTALIZUJE U GUSENICE PROCES<br /> TEČE H<sub>2</sub>O + CO + H<sub>2</sub> ŽIVIMO KAO GOVOR<br /> BEZ BOJE MIRISA I UKUSA U ZELENILU MOJ<br /> GLAS JE PRIJATAN UZ KREČNJAK NEZAPALJIVI <sup>19</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Stohastičku poeziju iz zbirke SVINJA JE ODLIČAN PLIVAČ (1971), u ovde pominjanom radu, uspešno je analizovao Julijan Kornhauzer, naročito ciklus <b>ABC o Miroljubu Todoroviću</b>. Ako bi se uvažila (a nema razloga da se tako ne postupi) distinkcija između stohastičke i aleatorne poezije — onako kako je tu distinkciju izveo Miroljub Todorović (a on je kao distinktivno svojstvo naglašavao upotrebu <b>svakodnevnog, kolokvijalnog jezika, jezika štampe, reklame, mas-medija i tehnološke civilizacije</b> — u aleatornoj poeziji), onda nema spora da se pesme iz ciklusa po kojem je i zbirka dobila ime — SVINJA JE ODLIČAN PLIVAČ — ne smatraju aleatornim, utoliko pre što je ovaj pesnik, kako smo već videli, završnu pesmu iz ovoga ciklusa <b>Ali slab je alibi bebe u bunaru</b>, decidirano naznačio kao aleatornu.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Skoro svaka od ukupno 32 pesme, koliko ih ciklus <b>Svinja je odličan plivač</b> broji, reprezentuje sve ono što ova poema sadrži, i na planu jezika, i na planu kongruencije jezičkih elemenata, pa i na planu značenja (kojima se, da napomenemo, Kornhauzer nije bavio — zanimala ga je stilska ravan ove poezije). <b>Kubistički rezovi</b> toliko su uspešni (oštri?) da nadilaze rezultate nepotpuno ostvarenog nadrealističkog automatskog pisanja:</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b> SVINJA JE ODLIČAN PLIVAČ</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b> </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> sada mi zubi više nisu važni ujedam<br /> štipaljkama to znaju i oni koji piju<br /> jogurt za životinje cenjeni potrošači<br /> svinja je odličan plivač ali ja volim<br /> džigericu sa žarom na osnovu dugoročnog<br /> poznanstva obezbeđujem zaštitu zakonitosti<br /> da li ste zadovoljni prvim polnim<br /> iskustvom u svakoj prilici oslobodite se<br /> homoseksualaca to je kažnjivo kako ćete<br /> inače oslabiti na određenim mestima<br /> umesto pošti obratite se policiji oni će<br /> vam staviti kameni puder na kožu dnevno i<br /> po trista intervencija uostalom svakom je<br /> zajemčeno pravo na žalbu ja idem u lov na<br /> foke i pingvine a vi isterajte mi zmiju<br /> iz stana <sup>20</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U ciklusu <b>Recept za zapaljenje jetre</b>, objavljen u zbirci KYBERNO (1970), aleatoričnost kao postupak prepoznaje se kao dominantnije svojstvo oblikovanja, no postupak integracije <b>nespojivih iskaza</b> po smislu, ostaje nepromenjen. Pojedine pesme u ovom ciklusu, u pogledu kvantiteta, duže su nego one koje čine zbirku SVINJA JE ODLIČAN PLIVAČ, ali su zato stihovi nešto kraći (mada ni jedan ni drugi kvantitativni „parametar” nema nikakvog značaja za poeziju o kojoj je reč). U nekim pesmama iz ciklusa <b>Recept za zapaljenje jetre</b> naići će se na karakterističnu leksiku iz šatrovačkog govora (<b>Flondra kao profesorka, Još uvek bodem svoju guznu dašu</b>), a neposredno ovom ciklusu u KYBERNU prethodi jedna tipično statistička pesma — <b>Čovek kratkih nogu</b>. Po „efektnosti” sklopova jezičkih jedinica antologijske su pesme (ako se tako može reći), bar dve: <b>Igra kinesku svilenu bubu</b> i <b>Kad budem bio engleski fudbalski reprezentativac</b>.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">U NOKAUTU (1984), jednoj od novijih knjiga Miroljuba Todorovića, pesnik o kojem je reč „vratio” se tematici <b>Zvezdalije</b> i pod tim naslovom objavio je stohastičko-aleatornu poemu s „primesama” statističke poezije (prva pesma, od ukupno četrnaest koliko ih poema sadrži). Ova „nova” <b>Zvezdalija</b> nastajala je dugo (1979–1983), ne nastavlja neposredno, ni načinima, ni „sredstvima” PUTOVANJE U ZVEZDALIJU, ali je tematika ista. Pojedine pesme — fragmenti poeme izuzetno su kratke, druge su duže i podsećaju na „modele” za koje se Todorović u ovoj vrsti signalističke verbalne poezije opredelio. Asocijacijama realizovani „kosmos” ove poeme, veoma je bogat:</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> rađa se nedoumica požari rujnice<br /> plodnik prhne koga zdrobiti Remboa<br /> kolevku lubičastu provaliju noćas dok<br /> spavam oštrozubi kristali trudnica<br /> na zidu prezren plug sa zmajevim<br /> repom umiljati Kerber maše maše<br /> začaran pesmom udarac iznenada<br /> pad u provaliju ja sam mrlja<br /> suncokret oslepljen gledaj me jeziče<br /> nakrcam glagolima ja sam lovac<br /> ja sam provalija <sup>21</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Zbirka CHINESE EROTISM (1983) sadrži takođe jedan ciklus aleatorne poezije pod naslovom <b>Hitno sveže ribe</b>. Ciklus je, kao još neki — ovde pomenuti — nastajao u periodu 1969/70. godine i sadrži, kao na primer, <b>Recept za zapaljenje jetre</b>, sve one govore na koje računa aleatorna poezija, uključujući tu, naravno, i šatrovačke reči koje obogaćuju pesnikov vokabular i time razmiču međe mogućih značenjskih prostora.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pregled Todorovićeve stohastično/aleatorne poezije namerno završavamo poemičnom celinom <b>Ponovo uzjahujem Rosinanta</b>. Poema je objavljena u zbirci šatrovačke poezije TELEZUR ZA TRAKANJE (1977), sadrži devet „samostalnih” pesama (pevanja?), a svaka pesma posebno je naslovljena, i u svakoj od njih pesnikovo prisustvo je neobično naglašeno, a tako i svet iskustava koja se saopštavaju. Sastavljene od kratkih stihova, pesme iz ove poeme stiču posebno živ, razigran ritam, iza kojega se sluti, za signaliste i Miroljuba Todorovića krajnje neočekivani zanos, ekstatično vrenje u kojem se pesma začinje i oblikuje. Ta aura koja lebdi iza/iznad poeme, kao izraz atmosfere u kojoj se lirski subjekt nalazi, čini da se sve pesme čitaju kao jedna pesma, što, u stvari, <b>Ponovo uzjahujem Rosinanta</b> i jeste. Jezičke celine, sintagme, ne seku se jedna s drugom, teku jedna za drugom, više sugerirajući smisao no kazujući ga, i kao lavina survavaju se u ponore jezika i bića, sveta, zahvatajući u čudesnom kolopletu sve ono što je sadržaj pesnikove svesti, bića, sveta. Asocijacije su u tom sunovratnom obrtanju senzacija i misli uhvatljivije nego i u jednoj drugoj stohastičkoj poemi ili pesmi, a „ključ” za ulazak u njihovu kaleidoskopsku raznolikost ponajbolje se otkriva u zvukovno raskošnoj pesmi <b>A ta ševa što uleće</b>:</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> iako zima nije pokazala<br /> svoje prave zube<br /> nikada neću postati jedriličar<br /> ne podnosim religiju<br /> ni grupne seksualne odnose<br /> hranim se povrćem<br /> i ženskim noćnim košuljama<br /> oprostite gospođo<br /> čovek bi se našao u iskušenju<br /> pariz ili peking svejedno<br /> prepelice puževi kuvane sove<br /> samo kad preuzmem kormilo<br /> nad ovim kantama za đubre<br /> oprezno kroz arkadiju<br /> i stavim zelenu boraniju<br /> u uši vetrovitog nebodera<br /> pre prerije gde vaša lepota truli<br /> perorezom ću prerezati<br /> žućkastu tortu leševa<br /> a ta ševa što uleće<br /> u klopku cvrkućući<br /> znate li da u zanzibaru<br /> pravi gnezda<br /> znad svezanog reza zvezda <sup>22</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Todorovićeva pesma pokazuje na dovoljno očigledan način na kakve je prevrate računala stohastička signalistička poezija i, konačno, kakve je prevrate u jeziku poezije obavila. Jedan kritičar je tvrdio da takvih prevrata u srpskoj književnosti nije bilo, od Vukovog doba do danas.<sup>23</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Karakteristike stohastičke poezije uočavaju se i u praksi drugih, signalistički opredeljenih pesnika, međutim, za ovu priliku dovoljno je pomenuti još samo dvojicu, koji su, inače, uspešno radili i na planu vizuelne poezije, negujući, uz put tehnološku i fenomenološku poeziju, s „primesama” nađene (ready-made) poezije. Reč je o Ljubiši Jociću i Miodragu Šuvakoviću.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Kao signalistički pesnik Jocić je, pre svega, „pesnik tetra-paka”, dakle, tehnološke poezije, zatim vizuelnih kreacija i filma. Među verbalnim radovima, u smislu stohastičke poezije, naročito se izdvaja pesma <b>Rasprava o ukusu</b>, koja u epigrafu sadrži (očekivanu) latinsku sentencu da o ukusima i bojama ne treba raspravljati („De gustibus, et coloribus, non est disputandum.”). U ovoj pesmi, naime, <b>kubistički rezovi</b> u sintaksičkim celinama, svedeni su na segmentiranje iskaza koji se, zatim, ucelovljuju u nove iskaze, do u beskraj, da bi se tek na kraju pesme došlo do „definicije” nekolikih pojmova, koji se kao „ključni” u pesmi javljaju više puta. Naravno, nije reč o definicijama u scijentističkom smislu nego o poetskom određenju ili „opisu” pojmova:</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b> RASPRAVA O UKUSU</b></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> ljuto papreno je crveno je bolno<br /> masno uljano je žuto je melem je rašćenje je hranjivo</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> biberno je sivo peskovito je grebuće<br /> jezik ima 10.000 papila bradavica za ukus<br /> slano slatko kiselo gorko<br /> slano i slatko su na vrhu jezika<br /> kiselo je na sredini a gorko na dnu jezika<br /> slano je plavo i crveno ali nije modro ono je<br /> prozračno<br /> slano je boje mora i krvi<br /> slatko je zrele žute boje je osunčeno sočno<br /> gorko je modro je otrovno je trulo gnjilo<br /> kiselo je zeleno je nezrelo sveže provokantno<br /> sladunjavo je neprijatno pomešane boje mlako izmućkano</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> splaslo sparušeno bljutavo<br /> istovremeno jako slano i jako kiselo je psihodeličke<br /> boje</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> razorno<br /> slatko i kiselo su svežina i povetarci slasti<br /> slatko je slast življenja<br /> slatko je erotsko <sup>24</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Interpunkcijski (pravopisno) „neuređeni” iskaz Ljubiše Jocića nije dalek od jezika proze, ali ni od nadrealističkog automatskog pisma (iako je „logika” misli ipak raspoznatljiva). Srodnim jezikom (u više varijacija) koristio se u knjizi SAN I KRITIKA i Vujica Rešin Tucić, ali je kod njega do posebnog izraza došla interpunkcija i različiti modeli tzv. prostih rečenica, odnosno sintagmatskog povezivanja istih ili različitih vrsta reči.<sup>25</sup> U tekstu <b>Posao cveta, brda su daleka</b>, na primer, iskaz je u obliku rečenice kojoj je predikat imenski: <b>Vuna je meka... Vetar je hladan... Cipele su vlažne... Banane su zrele...</b><sup>26</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Pesma Miodraga Šuvakovića R.O.N.S, objavljena u velikom signalističkom izboru časopisa „Koraci”<sup>27</sup>, predstavlja, zapravo kombinaciju vizuelne i verbalne pesme (videti u prilogu, na kraju poglavlja). Samim tim, što se iza šifriranoga naslova (niz od četiri skraćenice), nalazi kombinovani i verbalni „materijal”, sugerirana je ideja o dvostrukoj „strukturi” i „fakturi” pesme, odnosno, o pokušaju da se „haos” dekodira relativno „čitljivim”, vizuelizovanim, verbalnim „znacima”. Ispred teksta pesme, naime, u pravougaonom prostoru smeštene su dve verbalne poruke (tri puta složena reč <b>smrt</b> i jednom reč <b>život</b>), nekoliko figura koje su obrazovane pisaćom mašinom (slova <b>d, a, g,</b> reč <b>bet</b>, <b>N</b>, broj <b>1</b> i tri otiska prsta premazanog bojom). S obzirom na taj i takav, „likovni” kontekst, „suma” reči koje su upotrebljene u pesmi i za koje se pouzdano ne zna odakle su sve došle u pesnikovu svest, postaje za tumačenje „prohodnija”: sve reči, tačnije, mogu se razvrstati prema dvema koje sadrži vizuelna kompozicija (život–smrt), a potom nije odveć teško (prema ovoj smisaonoj opoziciji) „sabrati” njihova značenja. Međutim, ovakav postupak bio bi ipak pojednostavljenje u uspostavljanju osnovnog semantičkog polja pesme, u kojoj se kaže sledeće:</span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 28.35pt;"><span style="font-size:130%;"> večera veštica sumrak pustara prizivanje duha<br /> u nadi je izgubljen spas mrmljanje ispucalih<br /> usana jecanje koza koziji rog<br /> nekada na ostrvu svako jutro: dobro jutro go-<br /> spođa kozo dobro jutro gospođa kozo<br /> kao šum vetra nestaje pustara snovi se prodaju<br /> na ulici kao tela toma akvinski trka repova<br /> u podnožju oka besa i nemoći da se bilo šta<br /> promeni na licu od mermera prevara bratskih reči<br /> i dodir u nemosti plač vertera na ognjištu ruši<br /> se vavilon zauvekzauvekzauvekzauvekzauvekzauvekzauvekzau<br /> laskanje radi sreće ljubavna igra laskanje radi<br /> vlasti laskanje radi slave radi slobode veliko<br /> podlo laskanje iz košmara istih dana sve je isto<br /> samo na drugi način ševa je odletela na nebo<br /> ledi magbet truli ledi magbet sećanje ledi magbet<br /> ništa povratak malim kućnim vešalima danas je<br /> prvi juli 1973 proglašavam ga za peti juli kraj<br /> mitova uauauauauauauauauauauauauauauauauauauauauaua<br /> uauauauauauauauauauauauauauauauauauauauauauauauauau<br /> uauauauauauauauauauauauauauauauauauauauauauauauauzz <sup>28</sup></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">Šuvakovićeva pesma ipak poseduje sve dominantne karakteristike „raspršenog” jezika stohastičke pesme; s obzirom na to da nije poštovan nijedan pravopisni znak, da je narušena „logika” sintakse našega jezika i da se u poslednja dva stiha umesto reči umnožava podrugljivi uzvik „ua” — jasno je protiv kakve su poetike stohastički pesnici ustajali i — naravno, kakvu su poetiku zagovarali.<sup>29</sup> Iz stohastičke poezije kasnije će se artikulisati apejronistička signalistička poezija.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 0.5in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> (Iz knjige: <b>Signalizam: geneza, poetika i umetnička praksa</b>, 1994)</span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 0.5in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><br /></span></p> <p class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 6pt 0.5in; text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"><b>NAPOMENE</b></span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"><b> </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">1. Miroljub Todorović, <b>Fragmenti o signalizmu</b>, u: SIGNALIZAM AVANGARDNI STVARALAČKI POKRET Kulturni centar Beograda, Beograd. 1984, str. 31–32.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">2. Miroljub Todorović, PEVCI SA BAJLON-SKVERA, „Novo delo”</span><span style="font-size:130%;">. Beograd. 1986, str. 58–60.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">3. Miroljub Todorović, Loc. cit.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">4. Julijan Kornhauzer, <b>Stilistički pristup signalističkoj poeziji</b>, odlomak iz doktorske disertacije <b>Sygnalism — propozycja serbskiej poezji ekspeirmentalnej</b>, Uniwersytet Jagiellonski. Krakow 1981, objavljen u prevodu Biserke Rajčić, u knjizi SIGNALIZAM U SVETU. „Beogradska knjiga”</span><span style="font-size:130%;">, Beograd, 1984, str. 75–97.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">5. Rad Julijana Kornhauzera posebno je pratio i kritički komentarisao Milivoje Pavlović, inače, izvanredno upućen u tokove i „poslove”</span><span style="font-size:130%;"> u i oko signalizma. U ovom slučaju upućujemo na Pavlovićev tekst: <b>Signalizam jugoslovenski stvaralački pokret.</b> „TOK”</span><span style="font-size:130%;">, god. </span><span style="font-size:130%;">XX</span><span style="font-size:130%;"> br. 13–14, zima 1985/86, str. 4.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">6. Milivoje Pavlović, Loc. cit.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">7. Jelena i </span><span style="font-size:130%;">V</span><span style="font-size:130%;">. Cvetković, <b>Demistifikacija pesničkog čina i pesnika</b>, „TOK”</span><span style="font-size:130%;">, Prokuplje, god. </span><span style="font-size:130%;">XX</span><span style="font-size:130%;"> br. 13–14, 1985/86, str. 13.</span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">8. Julijan Kornhauzer, <b>Sleng (šatrovačka) poezija</b>, odlomak iz doktorske disertacije, u prevodu Biserke Rajčić, objavljen u „TOKU”</span><span style="font-size:130%;">, god. </span><span style="font-size:130%;">XX</span><span style="font-size:130%;"> br. 13–14, 1985/86, str. 23–25.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">9. Julijun Kornhauzer, Loc. cit.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">10. Milivoje Pavlović, Nav. delo, str. 6. </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">11. Milivoje Pavlović, Nav. delo, str. 7.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">12. Julian Kornhauser, <b>Stilistički pristup…</b>, str. 87.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">13. O lome videti više u poglavljima Todorovićeve knjige PEVCI SA BAJLON-SKVERA: Epigon signalizma, str. 65–69. <b>Pevac sa Bajlon-skvera Slobodan Rakitić</b>, str. 69–71, i <b>Plagirani plagijator ili patašon — prelaz Miodraga Perišića</b>, str. 71–82.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">14. Julijan Kornhauser, <b>Stilistički pristup…</b>, str. 78.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">15. Miroljub Todorović, <b>Ožilište</b>, treća pesma, INSEKT NA SLEPOOČNIC1, „Dečje novine”</span><span style="font-size:130%;">, Gornji Milanovac, 1978.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">16. Miroljub Todorović, <b>Nezvezd, </b>iz<b> Himne zvezdareve</b>, u knjizi TEXTUM, „Dečje novine”,</span><span style="font-size:130%;"> Gornji Milanovac, 1981.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">17. Miroljub Todorović, <b>Himne zvezdareve</b>, TEXTUM, 1981, str. neoznačena.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">18. Miroljub Todorović, <b>Jezici</b>, iz poeme <b>Konjic-Ljeljen</b>, „Gradina”</span><span style="font-size:130%;">, god. </span><span style="font-size:130%;">IV</span><span style="font-size:130%;">, br. 8–9, avgust–septembar, 1969, str. 3.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">19. Miroljub Todorović, <b>Lunomer </b><b>II</b></span><span style="font-size:130%;">, u knjizi ALGOL, „Rad”</span><span style="font-size:130%;">, Beograd, 1980.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">20. Miroljub Todorović, <b>Svinja je odličan plivač</b>, u istoimenoj zbirci, „Prosveta”</span><span style="font-size:130%;">, Beograd, 1971, str. 8.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">21. Miroljub Todorović, <b>Zvezdalija</b>, pesma br. 9, u knjizi NOKAUT, „Beogradska knjiga”</span><span style="font-size:130%;">, Beograd, 1984, str. 181.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">22. Miroljub Todorović, <b>A šta ševa što uleće</b>, iz poeme <b>Ponovo uzjahujem Rosinanta</b>, u knjizi TELEZUR ZA TRAKANJE, „Grafos”</span><span style="font-size:130%;">, Beograd, 1977, str. 45.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">23. Ostoja Kisić, u ogledu <b>Naša kompjuterska poezija</b>, u knjizi NEZVANA AVANGARDA, „Novo delo”</span><span style="font-size:130%;">, Beograd, 1986, str. 106.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">24. Ljubišu Jocić, <b>Raspravu o ukusu</b>, „Koraci”</span><span style="font-size:130%;">, god. </span><span style="font-size:130%;">XI</span><span style="font-size:130%;">, knj. </span><span style="font-size:130%;">XI</span><span style="font-size:130%;">, sv. 1–2, 1976, str. 47.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">25. Vujica Rešin Tucić, SAN I KRITIKA, Ćirpanov, Novi Sad, 1977.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">26. Vujica Rešin, Tucić, <b>Posao cveta, brda su daleka</b>, u knjizi SAN I KRITIKA str. 15. Iako u podnaslovu zbirke stoji napomena da je reč o pesmama, tekstovi koji čine zbirku bliži su jeziku proze, a obrazovani su na različite načine: na primer, fragment <b>Rapavo mlako lepljivo. svučeno uspravno duboko</b>, kako se od naslova vidi, sklopljen je od priloga (tri priloga obrazuju sintaksički iskaz koji bi se mogao smatrati rečenicom): <b>Veselo tvrdo toplo. Masno suvo smrznuto. Tučemo vedro plašljivo…</b> Drugi put, takođe je o prilozima reč, sintaksički obrazac obrazuju svega dve reči — adverba: <b>Sirovo kuvano, plašljivo hrabro</b>, prema principu suprotnosti: <b>hladno toplo, nisko visoko, plitko duboko, crno belo</b>, itd. Tucić dovodi u vezu i glagole: jedan fragment ima naslov <b>Mahali mokrili plakali</b>, i prema tome modelu oblikovan je tekst u kojem iskaz čine po tri reči (glagola): <b>Stali trčati leteli</b>. <b>Spavati mahati mokriti. Plakati seći bacati</b>, itd. Očigledno je da su u ovoj knjizi korišćena iskustva signalističke kompjuterske poezije, ali da je načela klasifikacije leksema uspostavljao sam pesnik. Intervencije pesnika su očigledne i u pesmama gde je „zadati”</span><span style="font-size:130%;"> model poništavao efekte slučajnih spojeva, svojstvene inače uređaju, kao što pokazuje primer pesme <b>O suza i. i brašno o: I polje o. O patka i. I suncokret o. O suza i. I brašno o. O kašika i. I ždrebe o. O jarak i. I kajsija o. O marama i. I sladoled o. O zapušač i.</b> Itd.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">27. Miodrag Šuvaković, R.O.N.S, „Koraci”</span><span style="font-size:130%;">, god. </span><span style="font-size:130%;">XI, </span><span style="font-size:130%;">knj. </span><span style="font-size:130%;">XI, </span><span style="font-size:130%;">br. 1–2, 1976, str. 48.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;">28. Miodrag Šuvaković, Nav. delo, str. 48.</span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"> </span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;">29. Reč je svakako o poetici „vezanog”</span><span style="font-size:130%;"> stiha i poetici obnovljenog romantizma (neoromantizam) i simbolizma (neosimbolizam). Poetika koju su zagovarali već je predstavljena u poglavlju o poetici signalizma.</span></p><span style="font-size:130%;"><br /></span>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-58916972321934265972009-08-19T10:18:00.001-07:002009-08-20T09:38:36.870-07:00VIZUELNA, GESTUALNA I OBJEKT – POEZIJA<!--[if gte mso 9]><xml> <o:officedocumentsettings> <o:relyonvml/> <o:targetscreensize>1024x768</o:TargetScreenSize> </o:OfficeDocumentSettings> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:worddocument> <w:view>Normal</w:View> <w:zoom>0</w:Zoom> <w:punctuationkerning/> <w:validateagainstschemas/> <w:saveifxmlinvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:ignoremixedcontent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:alwaysshowplaceholdertext>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:compatibility> <w:breakwrappedtables/> <w:snaptogridincell/> <w:wraptextwithpunct/> <w:useasianbreakrules/> <w:dontgrowautofit/> </w:Compatibility> </w:WordDocument> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:latentstyles deflockedstate="false" latentstylecount="156"> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><!--[if !mso]><object classid="clsid:38481807-CA0E-42D2-BF39-B33AF135CC4D" id="ieooui"></object> <style> st1\:*{behavior:url(#ieooui) } </style> <![endif]--><!--[if gte mso 10]> <style> /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0in 5.4pt 0in 5.4pt; mso-para-margin:0in; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;} </style> <![endif]--> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="SR">Živan Živković</span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR"> </span></b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U poglavlju o žanrovima u signalizmu već je rečeno da se u literaturi o avangardi posle Drugog svetskog rata vizuelna i konkretna poezija uglavnom identifikuju kao jedan žanr i da su se kao takve (kao žanr) izdvojile iz poezije ostvarene jezikom, koristeći se iskustvima likovnih umetnosti. U tom poglavlju, bar u obliku skice, predočena je „istorija” ovih dveju vrsta, ne samo na jugoslovenskom prostoru i ne samo u periodu od kraja pedesetih do naših dana.<sup>1</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><b><span lang="HR">Vizuelno i konkretno</span></b><span lang="HR"> kao kategorije kojima operišu književna i likovna kritika, kristališu se upravo u ovo vreme (posle drugog svetskog rata), ali proističu iz iskustva do kojih se došlo u istorijskoj avangardi; međutim, njima se iskazuju pre svega sadržaji našega vremena, naše epohe koja je sva u znaku elektronske, tehnološke, kibernetičke civilizacije, u kojoj više nego ikada dominiraju vizuelni mediji. Prema tome, slutnje umetnika iz perioda istorijske avangarde — da se umetnosti našega veka moraju ravnati prema značenju glagola IZGLEDATI — obistinile su se: naš vek je okrenut <b>vizuelnom</b> (fotografija, plakat, kolaž, fotomontaža, film, televizija, video). Osnivač signalizma Miroljub Todorović i njegove pristalice, imali su sluha za ove slutnje: konkretnom (i/ili vizuelnom) pesmom primoravao se jezik ne samo na to da saopštava poruke, kako je to bilo u uobičajenoj poeziji i literaturi, nego da bude VIDLJIV, da IZGLEDA, tj. da saopštava i inače verbalno (ne)saopštive (ili u osnovnim porukama pesme nesadržane) informacije. Postajući VIDLJIV, jezik je i pesmu učinio VIDLJIVOM. Predstavljajući samu sebe (svoj „izgled”, strukturu, „anatomsku konstituciju”), konkretna pesma je uz jezičke, čitaocu/gledaocu ponudila i likovne sadržaje. Pesma je, drugim rečima, stekla novu dimenziju.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Pored slova i reči (reči kao „superstruktura”), kao i većih sintaksičkih jedinica, signalisti su se u realizaciji poezije ove vrste koristili i elementima iz drugih komunikacionih sistema, približavajući se na taj način konceptu italijanskih vizualista, koji su — kako je poznato — iz svoje prakse isključivali slova i reči i opredeljivali se za kolaže (kombinacije) drugih, svakako, vizuelnih elemenata.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Konkretna poezija — ponikla i artikulisana na južnoameričkom tlu krajem pedesetih, prihvaćena u nemačkoj umetnosti ranih šezdesetih i „transformisana” u vizuelnu, u Italiji tokom šeste decenije, kulminantne tačke doživljava širom sveta upravo na prelomu šeste i sedme decenije,<sup>2</sup> To je, ujedno vreme uspona mail-arta, koji će se kao hibridna umetnost ne samo koristiti iskustvima vizuelne poezije i drugih medija masovnih komunikacija nego će ta iskustva i te medije afirmisati do neslućenih granica, (o tome je opširno pisano u poglavlju o mail-artu). Jedan od najznačajnijih datuma u sumiranju vizuelno-konkretističkih iskustava i u trasiranju budućih puteva razvoja vizuelne poezije bila je 1972. godina, kada je Klaus Peter Denker (Klaus Peter Dencker) objavio antologiju TEXTBILDER — antologiju u kojoj su sabrani vizuelno-poetski radovi od antike do časa kada se antologija objavljuje.<sup>3</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Šezdesete i početak sedamdesetih godina omeđavaju razdoblje koje je, u smislu vizualizacije poezije, bilo veoma plodno i na našem tlu, posebno među umetnicima koji su se okupili oko signalističkog glasila „Signal”, odnosno, oko signalističkog koncepta čije su težišne ideje bile da se revolucioniše jezik kao osnovni medij pesme, tj. da pesma postane komunikat dostupan svima, bez obzira na nacionalnu, jezičku, državnu, versku i drugu pripadnost i njenoga autora i njenoga čitaoca/gledaoca. Todorovićev programski stav, koji je u ovoj studiji više puta pominjan, da je jezik sve što omogućava pesmu, među signalistima i umetnicima spremnim na rizike, bio je prihvaćen odmah: najveći broj saradnika, pristalica signalizma bavio se upravo vizuelnom poezijom. Reči Zigfrida Šmita (Siegried J. Schmidt), na koje će se Todorović pozvati u uvodnom tekstu knjige eseja SIGNALIZAM (1979), za umetnike su značile više od običnog poetičkog iskaza: „U vizuelnoj poeziji samo je jezik istinit: on je cilj i tema pesništva. Vizuelni tekst pokazuje, a ne iskazuje ništa. On je ono što je.”<sup>4</sup> U komentaru samoga iskaza Todorović je, prirodno, saopštio i svoje čitanje Šmitove misli: vizuelna poezija, ističe osnivač signalizma, prema Šmitu, predstavlja celinu estetskog procesa — ona menja svest posmatrača, slama sheme koje se očekuju u trenucima recepcije, odbija da upotrebljava jezik na način koji je uobičajen u svakodnevnoj komunikaciji.<sup>5</sup> Šmitovo određenje „pozicije” i „funkcije” jezika u vizuelnoj pesmi — posebno ako se ima u vidu da tekst te poezije <b>prikazuje</b>, a ne <b>iskazuje</b> — u najneposrednijoj je vezi sa teorijom znaka (<b>signum</b>) u signalizmu: znak je tu da se <b>opazi</b> (bude „opažen”), da svojim <b>likom</b> (izgledom) kaže nešto („poruka o sebi” kao znaku) i da <b>uputi</b> na nešto <b>drugo</b> („sadržaj” znaka, „označeno”). U svemu ovome, naravno, nije teško prepoznati poznatu De Sosirovu (</span>Ferdinand de Saussure<span lang="HR">) definiciju jezičkoga znaka, međutim, ova definicija u signalizmu ticala se i <b>nejezičkih znakova</b>, već znakova uopšte, koji na ovaj ili onaj način „uređuju”, „određuju” ili „omogućavaju” međuljudsku komunikaciju, a još više komunikaciju artefakta i primaoca. Što se vizuelne poezije tiče — insistira se, najpre, na likovnoj (slikovnoj, plastičnoj) definiciji znaka i na slici kao komunikabilnijem „sredstvu” za prenošenje (razumevanje) poruke u odnosu na pismo, na primer, i zbog toga su se signalisti — u većini — odlučili za slikovni a ne za verbalni iskaz, kao pesnici, kao što su to činili pesnici i umetnici širom sveta. I slovo, i reč, kad se upotrebe, upotrebe se pre svega kao univerzalno razumljivi, civilizacijskim razvojem usvojeni znaci, u konkretnoj poeziji, posebno.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U osvrtu na časopis „Signal”, kao internacionalnu reviju za signalistička istraživanja, Godehard Šram (Godehard Schramm), isticao je u časopisu <b>Literatura i kritika</b> (br. 61, Beč, 1972), da se u „signalističkoj poeziji svesno isključuje reč kao nosilac komunikacije” i da se „uvode slova kao glavno izražajno sredstvo”. Šram je dodao: „Prirodno — signalizam se tu oslanja na iskustva konkretne i vizuelne poezije — ali Todorović ide još dalje: on sastavlja tekstove pomoću kompjutera, pri čemu kompjuter koristi kao vanliterarni konstrukcioni faktor, i time omogućava njegovu primenu u umetničkom stvaralaštvu. Vizuelni efekat ove poezije oslobođen je kategorije sadržaja. U radovima se istovremeno pojavljuju multidimenzionalni akcenti.”<sup>6</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Ako se ima u vidu intenzivna saradnja osnivača signalizma i urednika časopisa „Signal” sa umetnicima širom sveta, ne začuđuje budna pažnja koju je na sebe skrenuo signalizam, od časa kada se pojavio/objavio, a naročito, od trenutka kada je počeo izlaziti časopis „Signal” kao glasilo pokreta. Guljermo Dajzler (Guillermo Deisler), u belešci o antologiji signalističke poezije, objavljenoj u časopisu „Signal”, u dvobroju za 1971. godinu („Signal”, br. 4–5, 1971), zapazio je upravo opredeljenje naših pesnika za jednu „otvoreniju” komunikaciju s publikom. Dajzler kaže: „Međutim, gotovo kod svih pesnika ove antologije oseća se duboka zaokupljenost problemom izlaska iz sistema linearnog, isključivo literarnog iskaza, korišćenjem dostignuća jedne otvorenije komunikacije. Još je očiglednija briga da se sistem znakova upotrebi kao sredstvo za destrukciju jezika na kome se zasniva tradicionalna književnost. Uočljiva je široka upotreba slova kao vizuelnog elementa, ne zvukovnog*), ni literarnog premda ga, takođe, srećemo kako nam nudi zvukove, na primer u konkretnoj poeziji**). Kaligramske ***) pesme, pesme u procesu****), uvek su unutar jedne linije veoma inteligentne, intelektualne, pripremajući pre svega prostor za novi poetski jezik, ostvarujući tako jednu mogućnost različitu od onih koje su u Italiji predlagali na primer, Luciano Ori: ’vizivna poezija kao proleterska alternativa književnog kapitalizma’, ili Clemente Padin u Urugvaju, koji se zalaže za razaranje ’dela’ kao supstituta realnosti. Taj put jugoslovenskih pesnika pojavljuje se, konačno, kao inteligentna šansa da se umakne linearnoj manipulaciji pisanja i da se savremenicima, i onima koji će doći, obezbedi jedna drugačija, vrednija mogućnost čitanja.”<sup>7</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Klaus Groh — avangardist i teoretičar avangarde — govoreći o signalističkoj umetnosti koja je napustila reč, naglašavao je da „većinu umetničkih dela pre svega opažaju oči” i da je, kod tih dela, „njihova spoljašnja forma presudna”.<sup>8</sup> „Tek potom dolazi do njihovog tumačenja. Ne možemo uopšteno presuditi koliko je pored materijalne subjektivirane pojave nekog dela odgovorna i njegova estetska komponenta za funkcionalni sadržaj. Tako možemo dokazati da u toku umetničko-istorijskog razvoja estetske norme podležu promenama koje se odvijaju paralelno sa političkim i društvenim promenama. Pramenom društvenih struktura menjaju se i estetske norme. Prvobitne ’ne-umetničke’ tvorevine dadaizma, na primer, pre, otprilike, šezdeset godina, u međuvremenu su prihvaćene u kanon priznatih umetničkih dela.”<sup>9</sup> Zadržavajući pažnju na vizuelnim kreacijama signalista, Groh je, citirajući Miroljuba Todorovića, zaključio da je signalističko delo „otvoreno delo”, tj. da je „galaktički sistem spreman da izdrži sve intervencije, a da pri tome ne bude uništen.”<sup>10</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Miroslav Klivar zadržavao se na vizuelnoj poeziji Miroljuba Todorovića i isticao da se radi o „stvarnosnoj vizuelnoj poeziji”. Posmatrajući strukturu ove poezije, naglašavao je važnost uočavanja „složene igre između gradivnih elemenata unutar samih pesama”, u koju mora prodreti i primalac. „Vizuelna poezija je ”, kaže Klivar, „pre svega maštarija. Mogućnost neiscrpne maštovitosti jedno je od njenih najuočljivijih svojstava. ”<sup>11</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Sastavljač antologije TEXTBILDER, Klaus Peter Denker, povodom Todorovićeve zbirke ALGOL (1980), polazio je od stava „da će dvadeseti vek jednom morati da bude označen kao vizuelan”<sup>12</sup>, a zatim je ukazivao na činjenicu da konkretna poezija ima i akustičke i vizuelne aspekte, da računa na izmenu čitalačkih navika, da „osvešćuje slova i reči kao materijale” i da stavlja pod znak pitanja „nasleđene sporazume u području semantike”.<sup>13</sup> Denker je razlikovao i vizuelnu poeziju, u odnosu na konkretnu, smatrajući prvu „progresivnijom” jer „mnogo radikalnije radi van medijuma ’knjige’ koristeći druge medije adekvatnije”. Denker, doslovno, kaže: „U području konkretne poezije bilo je doduše slika, objekata, filmova, ploča, ali ako pažljivije pogledamo, videćemo da su to bili samo nosioci jezičkih pejsaža u akustičkom i vizuelnom smislu, to jest slika nije bila ništa drugo do povećana strana knjige, objekt je samo pomerio slovo u njegovu trodimenzionalnost, film je doneo kinetički element, tako da su se slova mogla kretati, a gramofonska ploča učinila je ono što se moglo čitati čujnim i pridala mu svojstven kvalitet tek kada su iskorišćeni blizina muzičkim eksperimentima i elektronska sredstva, što je opet daleko prevazilazilo konkretnu poeziju i što se zatim slično osamostalilo kao vizuelna poezija. ”<sup>14</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Konkretna i vizuelna poezija — nije teško zaključiti — pojavljuju se i u signalizmu (kao i uopšte) s ciljem da se omogući kraća i efikasnija komunikacija pesnika i primaoca. Razmišljajući o signalizmu, Danijel Daligan (Daniel Daligand) imao je u prvom planu upravo problem komunikacije. Samo ime našeg pokreta inspirisalo ga je da razmišlja o ulozi znaka u savremenim umetnostima. Za njega — umetnost se „afirmiše kao konsumacija znakova”, a znaci su, kako kaže, „stvoreni stoga da omoguće ovo prenošenje ili korišćenje postojećih ’znakova’ u umetničke svrhe”.<sup>15</sup> Italijanski teoretičar i umetnik Mateo Dambrozio (Matteo D'Ambrosio), pak, vizuelnu poeziju u okvirima razuđene signalističke poetike sagledavao je kao jednu od najznačajnijih oblasti istraživanja — jer se njome oduzimao „dosad neosporni centralni položaj” verbalne poezije.<sup>16</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">O vizuelnoj poeziji kao signalističkoj poeziji u užem smislu, Todorović je pisao nekoliko puta. U trećem manifestu signalizma (Signalizam), u klasifikaciji signalističkih žanrova, ova poezija se nalazi na prvom mestu, a objašnjava sasvim kratko: „Signalistička poezija u užem smislu (vizuelna poezija) isključuje reč i počinje da tretira slovo i znak kao osnovno izražajno sredstvo.”<sup>17</sup> Opisujući poetičke principe ove poezije, kao osnovni zadatak istakao je prevladavanje verbalnog pesničkog izraza, odnosno težnju za „postepenom deverbalizacijom i desemantizacijom poezije”, tj. za uvođenjem „jezika slike” kao znatno komunikativnijeg „jezika” umetnosti. Todorović je, pored toga, ukazao i na početke ove poezije kod nas (srednjovekovni tekstovi, Orfelin, Koder, Dragan Aleksić, Ljubomir Micić, nadrealisti) i na njeno uklapanje u „duh našeg vremena”— vremena masmedijalnih umetnosti, „prenošenje moćnim informacionim sredstvima, čiji će osnovni ciljevi biti proširivanje ljudske senzorne svesti i koja više neće biti privilegija klasa i elita”.<sup>18</sup> O teškoćama definitivnog razlučivanja konkretne poezije (koja sa letrizmom prethodi vizuelnoj) od vizuelne, Todorović je pisao u članku <b>Sadašnji trenutak vizuelne poezije</b>.<sup>19</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Govoriti o signalističkoj vizuelnoj poeziji nije moguće ako se nema na umu ne samo teoretski rad Miroljuba Todorovića na ovom planu, nego i njegov antologičarski rad, a ovaj autor je — podsećanja radi — sastavio <b>Antologiju signalističke poezije</b> („Signal”, No 4–5 ), koja je uglavnom sabrala signaliste — vizualiste (antologija izlazi 1971), zatim, antologiju svetske konkretne, vizuelne i signalističke poezije (1975), a onda antologiju mail-art poezije (1980). U antologiji u okviru časopisa „Signal” zastupljeno je dvadeset autora, koji su pre toga, manje ili više, bili saradnici ovog časopisa. Osim radova osnivača signalizma, u ovom dvobroju signalističkog glasila, radove su objavili: Vlada Stojiljković, Zoran Popović, Slavko Matković, Balint Sombati (Szombathy), Vujica Rešin Tucić, Žarko Rošulj, Zvonimir Kostić Palanski, Laslo Salma (Szalma), Obrad Jovanović, Slobodan Vukanović, Zoltan Mađar (Magyar), Bogdanka Poznanović, Tamara Janković, Neša Paripović, Branko Aleksić, Miodrag Đorđević, Branko Andrić, Dobrivoje Jevtić, Marina Abramović.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U antologiji KONKRETNA, VIZUELNA I SIGNALISTIČKA POEZIJA („Delo”, god. </span>XXI, <span lang="HR">mart 1975), „spisak” domaćih vizuelista i konkretista znatno je veći. U ovoj antologiji, radove su objavili: Marina Abramović, Branko Andrić, Oskar Davičo, Predrag Nešković, Dobrivoje Jevtić, Milenko Matanović, Slavko Matković, Zvonimir Mrkonjić,<span> </span>Neša Paripović, Milivoje Pavlović, Marko Pogačnik, Bogdanka Poznanović, Zoran Popović, Vladan Radovanović, Žarko Rošulj, Vlada Stojiljković, Josip Stošić, Balint Sombati, Miroljub Todorović, Biljana Tomić, Vujica Rešin Tucić, Borben Vladović, Franci i Ifigenija Zagoričnik.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">S obzirom na to da je antologija MAIL-ART MAIL-POETRY analizovana u poglavlju o mail-artu, signalističke vizuelne i konkretne radove — objavljene i mimo ovih dveju antologija — valja razmotriti sa stanovišta kako su oni realizovani, tj. sa stanovišta „vizuelnih” sredstava koja su korišćena i „načina” kako su ta sredstva „sklapana” u celinu pesničkog teksta koji se smatra vizuelnim.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U realizovanju vizuelne pesme signalisti su se koristili različitim „metodama” ili „tehnikama” i postizali estetski vredne rezultate, o čemu svedoči njihova zastupljenost i na inostranim izložbama i u stranim antologijama, o čemu je vođena uredna evidencija u časopisu „Signal”. Ako se ima u vidu da vizuelnu vrednost ima i rukom pisani tekst ili crtež, onda se može reći da se ovom tehnikom poslužilo više signalista, a na prvom mestu valja spomenuti Raula Hauzmana (Raoul Hausmann) čija se jedna kompozicija našla u prvom broju „Signala”, a zatim Ljubišu Jocića (kompozicije <b>Oko, Potpis na potpis, Pisanje nepoznatim pismom, Tuš portabl, Ime na ime</b>, itd.). Rukopisom kao osnovom vizuelne kompozicije koristio se i Miroljub Todorović, kombinujući ga sa crtežima, a knjigu ZAĆUTIM JEZA JEZIK JEZGRO (1986) u potpunosti je realizovao rukom. Kod nekih umetnika dominantni je crtež (Terek Ištvan, Zoltan Mađar, Branislav Prelević, Marina Abramović, Miroljub Todorović, Branko Andrić, Slobodan Vukanović), često kombinovan s drugim elementima (slovni, matematički, fizički i hemijski znaci, itd.), ili realizovan na novinskom materijalu — tekstu (Balint Sombati). Kombinacija crteža i teksta posebno je došla do izraza u signalističkom stripu Slavka Matkovića, kao i u više radova Miroljuba Todorovića. Minucioznim crtežima, sa ili bez upotrebe drugih znakova, naročito se bavio Vlada Stojiljković: njegove kompozicije <b>Put oko sveta</b> i <b>Bez naslova</b> u likovnom smislu prava su remek-dela.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Više umetnika vizuelne kompozicije ostvarivalo je korišćenjem pisaće mašine (typwriter), odnosno, korišćenjem drugih tipografskih (štamparskih) uređaja i tehnika. U prvom slučaju zanimljivo je pomenuti da je nekoliko pesnika znacima pisaće mašine realizovalo sonet kao formu: Dobrivoje Jevtić „piše” <b>Sonet o kiši </b><span>kosim crtama</span>, a druga dva pomoću preklopljenih velikih slova T. Branko Andrić „ispisuje” nekoliko soneta: <b>Sonet s jednom nepoznatom</b> sadrži, naravno, 14 stihova, sazdanih od slova x (na početku svakog stiha je ovo slovo veliko — </span><b>X</b><span lang="HR">); drugi Andrićev sonet — <b>Sonet prvog parnog broja</b>, umesto reči sadrži broj 2, a u trećem — <b>Strogo otorinolaringološki sonet</b> <b>sa malo neobičnim početkom</b>, počinje stihom koji obrazuje slovo <b>š</b>, a ostalih trinaest stihova obrazuje slovo <b>a</b>. Zvonimir Palanski u sonetu <b>Sonet o snegu i vodi</b> — katrenske stihove gradi od tipografskih zvezdica (koje podsećaju na pahuljice), a one u tercinama od horizontalnih crtica. Zanimljiva je, takođe, vizuelna kompozicija <b>Sonet</b> Katalin Ladik, realizovana od papirnih traka koje su aplicirane na površinu crne boje.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Kolike su likovno-grafičke mogućnosti obične pisaće mašine vidi se iz radova Zorana Popovića, Milorada Grujića (pesma <b>Program! A! ljubavna pesma</b>), Slobodana Vukanovića (<b>Opsesija</b>, kompozicija dopunjena detaljem koji je apliciran preko normalnog štampanog teksta), Miroljuba Kešeljevića (pomoću slova </span>X<span lang="HR"> i Y <span> </span>Kešeljević je sačinio knjigu </span>X<span lang="HR"> – BOAT /LAĐA IKS/, KOV, Vršac, 1982, i propratio je kraćom beleškom o počecima i „tehnikama” svoga rada na vizuelnoj poeziji), Miroljuba Todorovića (posebno onima iz zbirke TEXTUM), Tamare Janković, itd.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Nekoliko umetnika „prostor” (stranicu) vizuelne pesme popunjavalo je slovnim ili brojnim znakovima (ponekad kombinovano), različite veličine i grafičkog dizajna i, naravno, različito ih raspoređujući. Slova kao znaci mogu biti nanošena na podlogu koju čini ranije odštampani tekst (iz novina ili knjiga, kao u kompoziciji <b>Putovanje</b> Miroljuba Todorovića), mogu biti cela, ali i sečena, tako da im, u drugom slučaju, nije lako otkriti „identitet” (posebno u kompozicijama — kolažima M. Todorovića). Slovnim znacima različitog dizajna, veličine i rasporeda koristili su se ranije dadaisti: među signalistima, pored Todorovića, Obrad Jovanović, Branko Aleksić, Neša Paripović, Zoran Mirković i drugi. Kombinovana sa drugim vizuelnim elementima, slova postaju konstituenti kolaža (Todorovićeva pesma <b>Poezija</b>, na primer, u kojoj se slova od kojih je satkana naslovna reč „ulivaju” ili „izlivaju” iz kante za smeće).</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Tipografskim istraživanjima među signalistima naročito se bavio Žarko Rošulj. Njegove kreacije, pod naslovom <b>Tiposignalističke varijacije</b>, u tehničkom pogledu izvedene su do perfekcije. U nekima od njih poštuje se geometrizam u likovnom rešenju prostora pesme, a u drugima oblici životinja (ptice i konja), odnosno apstraktne forme. Bez obzira na to o kakvim je figurama reč, osnovno Rošuljevo sredstvo su brojevi, slova i drugi tipografski znaci. </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Najrasprostranjenija „tehnika” koju koriste signalisti i vizualisti uopšte u „izradi” artefakta ove vrste nesumnjivo je kolaž koji je definitivnu artikulaciju dobio u vreme istorijske avangarde (dadisti i nadrealisti). Kolaži mogu biti sastavljeni od reči, istrgnutih iz različitih tekstova, složenih različitim slovima (veličina, oblik), od frazeoloških obrta, smislenih ili nesmislenih sintagmi, naslova rubrika u novinama i časopisima, članaka, knjiga, filmova, reklama i reklamnih slogova, itd. U tom pogledu više nego ilustrativno deluje Todorovićev kolaž <b>Pisati, to je neprirodno</b>, koji je dobio naslov po najkrupnije složenoj poruci koju sadrži — a sama poruka, jasno je, izražava i stav vizulenih pesnika prema pismu, <b>pisanju</b> i <b>poeziji</b> u tradicionalnom značenju reči. Ovom tipu kolaža pripada rad <b>Izazvati</b> <b>Milengrad</b> Branka Aleksića. Češće se sreću kolaži sazdani od slovnih znakova, reči, ljudskih figura ili figura različitih predmeta. Zanimljive kolaže predstavlja serija portreta pisaca — <b>Motivi iz književne istorije</b>, čiji je autor Ostoja Kisić. Portreti su docrtavani, unošeni u rukom pisani tekst ili je na njima intervenisano na neki drugi način, što je kompozicijama davalo blagohumorne prizvuke.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Kombinacijama izrazito likovnih elemenata, slova, reči, sintagmi, fraza bavilo se više umetnika. Po perfekciji izdvajaju se radovi Slobodana Pavićevića, Tamare Janković, Miroljuba Todorovića, Slavka Matkovića, a po razigranosti mašte i obilja elemenata koje unose u svoje kompozicije kolaži Ljubiše Jocića, Bogdanke Poznanović, Bode Markovića i drugih. Ljubiša Jocić se, osim kolažom, uspešno bavio fotomontažom i filmom.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Najviše kolažnih tehnika primenjivao je Miroljub Todorović, ali su njegovi kolaži prepoznatljivi po specifičnoj upotrebi presečenih slova i njihovom ugradnjom u celinu vizuelne kompozicije. U jednoj takvoj kompoziciji presečena i lepljena jedna preko drugih slova oivičavaju glavnu „figuru” kolaža (sa leve i gornje strane) – a samu „figuru” obrazuje Darvinova glava „namontirana” na majmunsko telo („poruku” kolaža nije teško otkriti). Drugi put sečena i lepljena slova aplicirana su na novinski tekst, obogaćen autentičnom slikom gladi u Etiopiji, a i sam naslov teksta je čitljiv jer se na njemu nije intervenisalo. Presečena slova jedini su element kolaža — sastavni i onaj kojim se interveniše na „podlozi”, koju u jednom slučaju predstavlja fotografija Kule Nebojše, a u drugome fotografisani crtež-portret kneza Lazara. Sasvim drukčije je realizovan portret Lava Tolstoja: na osnovni lik (glava pisca) aplicirani su iz novina isečeni naslovi dela pisca o kojem je reč, i to tako, što se desetak naslova zrakasto širi iz piščeve glave, a desetak drugih, opet zrakasto, spušta niz piščevu bradu.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Kolažno ustrojstvo ima i vizuelni roman Vujice Rešina Tucića – STRUGANJE MAŠTE (1980).</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">U ovom pregledu vizuelnih ostvarenja signalista i autora koji su sarađivali u signalističkim publikacijama treba pomenuti i kreacije Nade Marinković (videti u prilogu kreaciju <b>U čast Vazarelija</b>, na primer), realizovane ili električnom pisaćom mašinom ili kompjuterom, a zatim BELU KNJIGU (1974) Milivoja Pavlovića, koja je kao signalističko izdanje publikovana u svega pedeset numerisanih primeraka. Knjiga ima oko tri stotine stranica od najfinijeg štamparskog papira, ali na njima nije otisnuta ni jedna jedina reč, izuzev kratkog predgovora i pogovora. Zamišljena kao „provokativni gest”, BELA KNJIGA Milivoja Pavlovića „beleži i svoju nevericu u komunikativnost zatvorenih jezičkih sistema gutenbergovske galaksije na zalasku”. Ona je, takođe, međaš „na granici dve civilizacije, civilizacije pisma i civilizacije slike”, njen „izazov” je sadržan u njenoj „nemuštoj čitljivosti”, a „iskustvo” — „iskustvo pisma koje nastaje”.<sup>20</sup> BELU KNJIGU, u dvadeset „tačaka” — definicija koju je odredio i njen autor — Milivoje Pavlović.<sup>21</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Najzad, treba nekoliko reči reći o signalističkim vrstama koje su označene kao gestualna i objekt-poezija — tj. <b>vrstama</b> koje su određene kao najradikalnije kako u negaciji tradicionalnog pesništva tako i jezika kao komunikacionog sredstva. Kraći teoretski opisi ovih žanrova već su dati u poglavlju o poetici signalizma stoga ovom prilikom valja pomenuti samo neke akcije signalističkih pesnika, s obzirom na to da su u prilogu predočene i odgovarajuće ilustracije.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Gestualna poezija u signalističkim manifestima pominje se kao <b>signalistička manifestacija, akciona pesma</b>, a u široj literaturi kao <b>poezija u procesu, poesia publica, heppening pesma</b>, itd. Ovaj žanr signalističke neverbalne poezije sintetizuje više različitih elemenata — pre svega reč je o autorovom telu kao dominantnom <b>sredstvu istraživanja</b>, zatim o <b>gestovima</b> i <b>porukama</b> koje se saopštavaju <b>govorom, gestovima, predmetima</b>, itd. Što se poslednjega tiče, gestualna poezija na određen način aktualizuje predmete kao nosioce poetsko-estetskih poruka, i time se približava (definicije radi) i objekt-poeziji, koja isto tako iskoračuje iz sveta knjige i pisane/štampane reči uopšte. Predmeti (odbačeni iz upotrebe) sami po sebi „znaci” su našega vremena, a ukoliko se na njih nanesu određene poruke, postaje od njih „estetski objekt” koji može komunicirati sa „primaocima” na određen način. Najčešće je reč o predmetima tzv. ambalaže (kutije, boce, kese) i materijalima (karton, drvo, staklo, plastika, metal, itd.). Ti predmeti, koji nikome „ništa ne znače”, ipak „umetnički mogu da znače”, ukoliko se na njima interveniše, tj. ukoliko se na njih „skrene pažnja”, kao na „znake našeg vremena”. Prvo „skretanje pažnje”, u tom „pogledu”, obavljao je Marsel Dišan, za vreme tzv. istorijske avangarde.<sup>22</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Među signalistima, nekoliko autora je u svojoj praksi primenjivalo i gestualne akcije. Osnivač signalizma imao ih je više, pominjemo samo neke: <b>Mesečev znak, Gordijev čvor, Metafizička poema sa vodom, Aut Cesar aut nihil, Pesma o kralju Arturu, Lunomer,</b> itd. Uz Todorovića treba pomenuti Radomira Mašića (<b>Akcija 21</b>, na primer), Bogdanku Poznanović (Akcija: SRCE — PREDMET), Marinu Abramović, Rašu Todosijevića, Radomira Damnjana, kao i niz sledbenika koji su — ne nastavljajući signalizam — zasnivali performans „situakcije”, pod imenom <b>klokotrizma</b>.<sup>23</sup> Signalistička umetnost tela, relativno je dobro istražena<sup>24</sup>, međutim, najviše pažnje ovoj nekonvencionalnoj poeziji koja je napustila reč, posvetio je Ljubiša Jocić.<sup>25</sup></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Objekt-poezija neposredno se (i u signalizmu) dodiruje s tzv. ready-made poezijom. U ovom slučaju, reč je o predmetima, koji — izvučeni iz svoga, uglavnom pragmatično-trivijalnog konteksta — estetski deluju zahvaljujući „intervencijama” pesnika/umetnika, koji im menjaju prvobitnu namenu ili koji ih osmišljavaju u smislu da oni mogu i „posle upotrebe” da nešto znače ili kazuju. Plastično bure, smešteno u baštu, s natpisom <b>Poem</b> i sa knjigom na poklopcu — više nije (ili nije samo) plastično bure određene namene, već estetski objekt na kojem stoji ta i ta poruka, odnosno ta i ta knjiga (videti u prilogu). Prema tome, objekt-poezija, kao i svaka ready-made poezija, računa na to da se u njenom razmatranju vodi računa o kontekstu: kontekst je upravo onaj fon, koji u modernim umetnostima, određuje da li je nešto umetnost ili nije, tj. da li se funkcija neke stvari iscrpljuje upravo time što je ta „stvar” upotrebljena pa odbačena kao suvišna, ili ona može još uvek „delovati”, iako je praktična potreba za njom prestala.</span></span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><br /></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">(Iz knjige <span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Signalizam, geneza, poetika i umetnička praksa</span>, 1994)</span></span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><br /></span></span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"> </span></span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"><b>NAPOMENE</b></span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"><b> </b></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>1. Ovom prilikom ukazujemo i na tekst Vere Horvat-Pintarić: <b>Oslikovljena riječ. „Bit</b></span><span lang="HR">”</span><b><span lang="HR"> </span></b><span lang="HR">international</span><span lang="HR">, br. 5–6, 1969, str. 3–70. U ovom broju zagrebačkog časopisa objavljeni su prilozi književno-istorijske, književno-kritičke i teorijsko-estetičke prirode Branimira Donata (<b>Konkretna poezija — poetska kozmogonija tehnološke ere</b>, str. 71–88), Maksa Benzea (<b>Konkretna poezija</b>, str. 89–100), Tomaža Brejca (<b>Skupina OHO i topografska poezija u Sloveniji</b>, str. 101–116), Zigfrida Šmita (<b>Computo-poema</b>, str. 117–132) i Željka Bujasa (<b>Prve kompjuterske analize hrvatskih književnih tekstova</b>, str. 133–138).</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Zbornik radova eksperimentalne (a to znači i vizuelne i konkretne poezije), uz teoretske radove, objavio je u prvom broju beogradski časopis „Rok</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, 1969; u podnaslovu časopisa stoji: „Časopis za književnost i estetičko ispitivanje stvarnosti</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Beograd, a u redakciji se nalaze: Bora Ćosić, Mića Danojlić, Mirko Klarin, Vladan Radovanović i Mirjana Stefanović.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">O problematici vizuelne i konkretne poezije niz informacija pruža i knjiga Vladana Radovanovića <b>Vokovizuel</b>, Nolit, Beograd, 1987.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Konkretno o signalističkoj vizuelnoj poeziji pisali su: Vojislav </span><span>I</span><span lang="HR">. Ilić, <b>Signalistička vizuelna poezija</b>, „Stremljenja</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, Priština, br. 1, 1985, str. 77–101; Julijan Kornhauzer u sklopu svoje doktorske disertacije — odlomak <b>Vizuelna poezija</b>, u prevodu Biserke Rajčić, objavljen je u časopisu „Gradina</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, god. </span><span>XV, </span><span lang="HR">br. 8, Niš, 1980, str. 121–126; Zoran Markuš, <b>Zenitizam i signalizam</b>, „Gradina</span><span lang="HR">”</span><span lang="HR">, god. </span><span>XV</span><span lang="HR">, br. 8, 1980, str. 115–120; Zoran Markuš, <b>Signalističko slikarstvo</b>, u: <b>Signalizam avangardni stvaralački pokret</b>, Kulturni centar Beograd, Beograd, 1984, str. 9–10; Dušan Đokić, <b>Likovni aspekti signalizma</b>, u: <b>Signalizam avangardni stvaralački pokret</b>, Kulturni centar Beograda, Beograd, 1984, str. 18–20. Iscrpnija bibliografija objavljivana je u pojedinim signalističkim publikacijama, ili uz dela Miroljuba Todorovića.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>2. Miroljub Todorović, <b>Sadašnji trenutak vizuelne poezije</b>, u: DNEVNIK AVANGARDE, „Grafopublik”, Beograd, 1990, str. 29–30.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>3. Pojavu ove antologije, poetski je propratio signalistički pesnik Slobodan Vukanović u pesmi: <b>U galeriji Osećanja: Du monte dokumente</b>, u kojoj se kaže, između ostaloga:</span></span></p> <p class="MsoNormal"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>Zajedno smo<br /><span> </span>U Text Bilderu<br /><span> </span>Klausa Petera Denckera<br /><span> </span>Max Bense<br /><span> </span>Andrej Voznesenski<br /><span> </span>Takašahi Šohairo<br /><span> </span><span> </span>Siegfried J. Schmidt<br /><span> </span>Simonides od Keosa<br /><span> </span>Jindrich Prochazka<br /><span> </span><span> </span>Paul de Vree<br /><span> </span>Miroljub Todorović<br /><span> </span>Skupili smo se<br /><span> </span><span> </span>U ime duše osećanja<br /><span> </span>Odabrani po Klausu…</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">Opširnije u poglavlju <b>Signalistička scijentistička poezija</b>, ove studije, odnosno, u belešci br. 37. nakon ovoga poglavlja.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span>4. Miroljub Todorović, <b>Pesnička avangarda</b>, u: SIGNALIZAM, Niš, 1979, str. 23.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>5. Miroljub Todorović, Loc. cit.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>6.<span> </span>Godehard Schramm, <b>Signal – internacionalna revija za signalistička istraživanja</b>, Beograd. 1970, u:</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span>SIGNALIZAM U SVETU, prir. Miodrag B. Šijaković, Beograd, 1984. str. 14–15.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>7. Guillermo Deisler, <b>Signalistička poezija</b>, u: SIGNALIZAM U SVETU, Beograd, 1984, str. 16–17.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>*Andrić, Jevtić, Đorđević, Paripović, Janković, Stojiljković, Matković;</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span>** Todorović, Rošulj; </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span><span> </span>*** Rešin, Todorović; </span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span>**** Mađar, Vukanović, Matković, Todorović, Poznanović.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>8. Klaus Groh, <b>Miroljub Todorović i signalizam</b>, u: SIGNALIZAM U SVETU, Beograd, 1984, str. 23.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>9. Klaus Groh, Nav. delo, str. 23.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">10. Klaus Groh, Nav. delo, str. 26.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">11. Miroslav Klivar, <b>Stvarnosna vizuelna poezija</b>, u SIGNALIZAM U SVETU, Beograd, 1984, str. 32.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">12. Klaus Peter Dencker, <b>Povodom knjige Miroljuba Todorovića</b>, u: SIGNALIZAM U SVETU,</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span><span> </span>Beograd, 1984, str. 38.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">13.<span> </span>Klaus Peter Dencker, Nav. delo, str. 37.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">14.<span> </span>Klaus Peter Dencker, Nav. delo, str. 37–38.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">15. <span> </span>Daniel Daligand, <b>Signalizam ili kraj komunikacije</b>, u: SIGNALIZAM U SVETU, Beograd, 1984, str.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span>51.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">16. Matteo D'Ambrosi, <b>Specifičnosti i konvergencije u signalističkoj poetici</b>, u: SIGNALIZAM U</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span><span> </span>SVETU, Beograd, 1984, str. 59.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">17. Miroljub Todorović, <b>Signalizam</b>, u: SIGNALIZAM, Niš, 1979, str. 86.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">18. Miroljub Todorović,<b> Signalistička vizuelna poezija — nova književna disciplina</b>, u: SIGNALIZAM,</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span>Niš, 1979, str. 103.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">19. Miroljub Todorović, <b>Sadašnji trenutak vizuelne poezije</b>, u: DNEVNIK AVANGARDE,</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span><span> </span>„Grafopublik”, Beograd, 1990, str. 29–30.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">20. Miroljub Todorović, <b>Tokovi signalizma</b>, u: SIGNALIZAM, Niš, 1979, str. 32.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">21. U tekstu <b>Post scriptum</b>, Pavlović kaže:</span><span></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>1. BELA KNJIGA JE delo.</span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><span lang="HR">2. BELA KNJIGA JE antitradicionalno delo.</span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><span lang="HR">3. BELA KNJIGA je otvoreno delo.<br /><span> </span>4. U BELOJ KNJIZI utisnute su sve prošle i buduće knjige sveta.</span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><span lang="HR">5. BELA KNJIGA je signalističko delo.</span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><span lang="HR">6. BELA KNJIGA je čitulja Gutenbergove galaksije pisma.</span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><span lang="HR">7. BELOM KNJIGOM OSTVARUJE SE univerzalna komunikacija.</span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><span lang="HR">8. Nesagledive su granice komunikativnog medija BELE KNJIGE.</span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><span lang="HR">9. BELA KNJIGA je ekran planetarnog bića.</span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><span lang="HR">10. BELOM KNJIGOM uspostavlja se apsolut(izam) tehnološke ere.</span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><span lang="HR">11. BELA KNJIGA ne isključuje druga dela.</span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><span lang="HR">12. Sva ostala dela deo su neuništivog bića BELE KNJIGE.</span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><span lang="HR">13. BELA KNJIGA ispisuje svet.</span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><span lang="HR">14. Stvarnost BELE KNJIGE je stvarnost vaskolikog mikro i makro sveta.</span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><span lang="HR">15. BELA KNJIGA je budni san čoveka i čovečanstva.</span><span><br /><span> </span></span><span lang="HR">16. BELA KNJIGA je obećanje života, mogućnost protivljenja ništavilu.</span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><span lang="HR">17. Smisao BELE KNJIGE je u njenoj ironiji i sumnji.</span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><span lang="HR">18. BELA KNJIGA nije ideološko delo.</span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><span lang="HR">19. BELA KNJIGA je nerazorno delo.</span><span lang="ES-VE"><br /><span> </span></span><span lang="HR">20. BELA KNJIGA je totalno delo.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR"><span> </span>Pavlović je tekst datirao: U Beogradu, 9. jula 1975.</span><span lang="ES-VE"></span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">22. Najkarakterističnija u ovom pogledu je Dišanova „estetizacija” pisoara ili, pak, „konstrukcija/skulptura” stalka za sušenje boca, koju je, takođe označio kao ready-made delo, 1914.</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">23. O klokotrističkim situacijama više u tekstu Miljurka Vukadinovića: <b>Signalizam — klokotrizam: PRO ET CONTRA</b>. u: <b>Signalizam avangardni stvaralački pokret</b>, Kulturni centar Beograda, Beograd, 1984, str. 23–24,</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">24. O gestualnoj poeziji pisao je Miroljub Todorović, osim u trećem manifestu, i u zasebnom članku — <b>Gestualna poezija</b> (u: <b>Signalizam</b>, 1979, str. 101).</span></span></p> <p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-size:130%;"><span lang="HR">25. Ljubiša Jocić se posebno zanimao za body-art (umetnost tela) i povodom „akcija” Marine Abramović napisao je ogled <b>Signalistička umetnost tela</b>, „Književna reč”, </span><span>IV</span><span lang="HR">, br. 47, 20. decembar 1975, str. 6. Takođe, treba pomenuti njegov esej <b>Nago telo kao savremeni masmedijum</b>, „Polja”, </span><span>XXI</span><span lang="HR">, br. 201, 1975, str. 9.</span></span></p>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-76040437274274819162009-08-19T09:55:00.000-07:002009-08-28T03:49:43.704-07:00ZVUK U POEZIJI SIGNALIZMA<span style="font-size:130%;"><br />DRAGAN LATINČIĆ<br /><br /></span><span style="font-size:130%;"><br />Pedesete i šezdesete godine XX veka obeležio je opšti napredak u različitim naučnim oblastima ali bez očekivane društveno politička obnove.<br /><br />Beograd i SFR Jugoslavija u to doba postaju prepoznatljivi na mapi sveta. Otvaranje prema svetu, brojne međunarodne konferencije, okupljanje nesvrstanih, ekspanzivna izgradnja, demogr</span><span style="font-size:130%;">afski rast i teritorijalno proširenje gradova, opšta su mesta ovog perioda.<br /><br />Kultura i umetnost, kao pokretačke snage društva, i u ovom periodu, predstavljale su prethodnicu. Pojava roka, hipi pokreta, lansiranje filmske zvezde kao seks simbola i seksualn</span><span style="font-size:130%;">a revolucija, nesumnjivo, su načinili preokret u načinu mišljenja i ponašanja, kako pojedinc</span><span style="font-size:130%;">a, tako i društvene zajednice. Odraz ovih zbivanja snažno se osećao u Beogradu, glavnom gradu SFRJ, ali i u drugim gradovima bivše Jugoslavije. Beograd je u tom peri</span><span style="font-size:130%;">odu bio domaćin prestižnim svetskim festivalima, brojnim umetnicima iz sveta, među</span><span style="font-size:130%;"> kojima i najvećim imenima svoga vremena .<br /><br />U takvim društveno </span><span style="font-size:130%;">političkim okolnostima u Beogradu nastaje nov stvaralački pokret signalizam </span><span style="font-size:130%;">Miroljuba Todorovića kao neotuđivi deo srpske kulture. Osnovi signalizma, filozofija i ideja prisutni su u svim vrstama Todorovićevog dela: u poeziji, u prozi, u crtežu, u manifestaciji.<br /></span><br /><span style="font-size:130%;">Kod neoavangardnih umetnika interesovanje za zvuk, kao bitan faktor stvaralaštva, prirodni i elektronski, javlja se još od ranih šezdesetih godina.<br /><br />Zvučnu poeziju – fonete iz zbirke Stepenište – Miroljub Todorović je sedamdesetih godina izvodio </span><span style="font-size:130%;">na književnim večerima u Beogradu. Na ovaj način približio ju je gestualnoj poeziji ali i široj publici, što je ranije činio sa plakat-pesmom.<br /><br />Zvuk u stvaralaštvu Miroljuba Todorovića je imaginaran, nečujan, skriven, iščekivan, u nagoveštaju, u igri, u smehu od humora do ironije. Javlja se kao slovo – glas ili kao slika, ali, nesumnjivo, sveprisutan je.<br /></span><span style="font-size:130%;"><br />Zvuk je bitan i samom autoru, a ne samo čitaocu ili gledaocu njegovog stvaralaštva. U jednoj od poruka signalizma, u knjizi Haos i kosmos (1994), Todorović zvuk (ili svetlost) podiže na pijedestal beskonačno očekivane poruke u beskonačnom samovanju.</span><br /><span style="font-size:130%;"><br /></span><br /><span style="font-weight: bold;font-size:130%;" >OSLUŠKIV</span><span style="font-size:130%;"><span style="font-weight: bold;">AČI KOSMOSA</span><br /></span><br /><span style="font-size:130%;"><br />U SIGNALU JE IZVOR, ZAČETAK BIĆA, PRVA GLASNICA<br />POSTOJANjA I SVESTI OSVAJAČKOG SVEMIRA, ZNAK<br />ŽIVOTA. JEDV</span><span style="font-size:130%;">A VIDLjIV TREPTAJ U NEUHVATLjIVOJ<br />TAMI, POMAMI PROSTORA I VREMENA.<br />OSLUŠKIVAČI KOSMOSA NA TRAGU SU SIGNALA.<br />ON JE NEGDE NA</span><span style="font-size:130%;"> BESKRAJNOM PUTU KAO ZVUK , ILI<br />SVETLOST, KAO SAŽETA PORUKA, SMISAO KOJI TREBA<br />DEŠIFROVAT</span><span style="font-size:130%;">I U DRUGAČIJEM BIĆU, U<br />USPLAHIR</span><span style="font-size:130%;">ENOM UMU.<br /></span><br /><br /><span style="font-size:130%;"><span style="font-weight: bold;">Zvuk klasične pesničke forme</span><br /><br />Doživlja</span><span style="font-size:130%;">j zvuka, ri</span><span style="font-size:130%;">tam i glasovni efekat, autor postiže u klasičnoj pesmi Čarotanke. U ovoj četvorostrofnoj pesmi sa prepletenim brojem stihova (4 3 4 3), kao u narodnoj bajalici, aliteracijom (slovne grupe č, r, n, t, l, j) postiže sugetivnost tajne, magijske radnje. Stihovima bez navedene slovne grupe ističe poruku, ideju, opis stanja, približava je ideji bajanja . Stihovi<br /><br />dok poganica lije lije<br />i</span><br /><span style="font-size:130%;">u tmuši gr</span><span style="font-size:130%;">ozi u mrklini<br /><br />asociraju na mesto i vreme bajanja. To je obično blizina vode i smiraj dana što, ujedno, i nagov</span><span style="font-size:130%;">eštava prolaznost svega, pa i dejstva zlih duhova.</span><br /><span style="font-size:130%;"><br /></span><br /><span style="font-size:130%;"><span style="font-weight: bold;">ČAROTANKE</span><br /></span><br /><span style="font-size:130%;">ČARAJU ČARAJU ČINI ČARNE<br />ČARAL</span><span style="font-size:130%;">ICE I ČA</span><span style="font-size:130%;">ROTANKE<br />ČARAJU ČINI ČINI ČARAJU<br />ČAROPOJ</span><span style="font-size:130%;">KE I ČAROBAJKE<br /><br />ČARALOM ČARAJU ČARALICE<br />I GLASOM ČARAJU ČAROVITIM<br />SVE ČAROBNIJE ČARKE VARKE<br />ČARAJU ČARAJU</span><span style="font-size:130%;"> ČAROTANKE<br /><br />ČARALOM ČARAJU ČINI ČARNE<br />DOK POGANICA LIJE LIJE<br />PRED ČARDACIMA CRNIM ČARAJU<br />NAJČAR</span><span style="font-size:130%;">OVITIJE ČAROLIJE<br /></span><br /><span style="font-size:130%;">U TMUŠI GR</span><span style="font-size:130%;">OZI U MRKLINI<br />ČARAJU ČAROT</span><span style="font-size:130%;">ANKE ČINI<br /><br /></span><br /><span style="font-size:130%;"><span style="font-weight: bold;">Zvuk u signalističkim vizuelnim, zvučnim i konkretnim pesmama</span><br /><br />Kao i u kl</span><span style="font-size:130%;">asičnoj pesničkoj formi, i u ovim vrstama pesama, autor doživljaj zvuka postiže aliteracijo</span><span style="font-size:130%;">m, r</span><span style="font-size:130%;">eđe asonancom. U vizuelnoj i konkretnoj pesmi zvuku se pridružuje i slika konkretne stvari ili pojma u formiranju doživljaja. U nekim pesmama</span><span style="font-size:130%;"> operiše celom ili razbijenom reči (Hladno, Ljubiti), pridodajući joj sve noviji i drugačiji značaj, a u nekim, kao u pesmi Zvono, jednim slovom – glasom (Z), različite pojavnosti i intenziteta gradi i sliku, dočarava konkretni doživljaj konkretne stvari.<br /><br /><br /></span><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="http://2.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/Sowyy1t0n8I/AAAAAAAAAHw/3cN7EpoJd_Q/s1600-h/Hladno.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 320px; height: 239px;" src="http://2.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/Sowyy1t0n8I/AAAAAAAAAHw/3cN7EpoJd_Q/s320/Hladno.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5371724304540278722" border="0" /></a><br /><br /><span style="font-size:130%;"><br /><br /><br /><br /></span><br /><span style="font-size:130%;"><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /></span><br /><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="http://2.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/SowyaXXa-UI/AAAAAAAAAHo/ZPK94zRnemY/s1600-h/Ljubiti.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 216px; height: 320px;" src="http://2.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/SowyaXXa-UI/AAAAAAAAAHo/ZPK94zRnemY/s320/Ljubiti.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5371723884076398914" border="0" /></a><br /><span style="font-size:130%;"><br /></span><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="http://2.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/Sowx_3HMehI/AAAAAAAAAHg/or8SmJc21Sw/s1600-h/Zvono.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 211px; height: 278px;" src="http://2.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/Sowx_3HMehI/AAAAAAAAAHg/or8SmJc21Sw/s320/Zvono.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5371723428741806610" border="0" /></a><br /><br /><br /><br /><span style="font-size:130%;"><br /><br /><br /></span><br /><span style="font-size:130%;"><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><span style="font-weight: bold;">Zvuk u foničkim pesmama</span><br /></span><br /><span style="font-size:130%;">Zvuk u foničkim pesmama je u doživljaju slike detinjeg glasa u oblačiću. Sliku prati pesničko uputstvo (pesma) čije je osnovno objašnjenje u spontanoj kreaciji – svakako, čitaocu i gledaocu – višeznačnoj. Detinje a i i su višeznačni u smislu, od svesti o samom glasu - slovu do istraživačkog traženja neprestanim dodavanjem ili pitanjima i a /šta posle/. Stoga i zvuk u samom oblačiću dobija u ritmu i intenzitetu.<br /><br /></span><br /><span style="font-size:130%;">Dve foničke poeme, Dubrovnik 1978.<br /></span><br /><span style="font-size:130%;"><br />NA NjEGOVIM USNAMA<br /> SANjANO OTKROVENjE<br />RAZLOM IZMEĐU SVESNOG<br /> I NESVESNOG</span><br /><span style="font-size:130%;">POLIJEZIČNOST BIĆA<br /></span><br /><span style="font-size:130%;">KLjUČEVI SU TO<br /> ZA ULAZAK<br /> U ONIRIČKI SVET<br />ZAČARANE KRUGOVE GOVORA<br />I SVET SPONTANE KREACIJE<br /></span><br /><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="http://2.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/SowxshjpHqI/AAAAAAAAAHY/m6sQRDYH4fQ/s1600-h/Viktor+1.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 226px; height: 320px;" src="http://2.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/SowxshjpHqI/AAAAAAAAAHY/m6sQRDYH4fQ/s320/Viktor+1.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5371723096538029730" border="0" /></a><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="http://4.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/SowxTpZruWI/AAAAAAAAAHQ/EJfh8Z-AXAw/s1600-h/Viktor+2.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 226px; height: 320px;" src="http://4.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/SowxTpZruWI/AAAAAAAAAHQ/EJfh8Z-AXAw/s320/Viktor+2.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5371722669147011426" border="0" /></a><br /><br /><br /><span style="font-size:130%;"><br /><br /><br /></span><br /><span style="font-size:130%;"><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><span style="font-weight: bold;">Zvuk u gestualnoj poeziji</span><br /></span><br /><span style="font-size:130%;">Doživljaj zvuka </span><span style="font-size:130%;">u gestualnim pesmama i poemama je, uglavnom, dominirajući. On se pojavljuje kao zvuk same akcije. Zvuk akcije, za koji, nažalost, nije sačuvan snimak, odašilje se u etar (↑). Takve su poeme: Metafizička poema sa vetrom, vodom, vazduhom i kompjuterskom karticom i Gordijev čvor. U ovim poemama zvuku akcije koja nosi poruku – bacanje kompjuterskih kartica i odvezivanje kompjuterskih traka, background čine glasovi grada – Beograda,</span><span style="font-size:130%;"> reka, vetar, vetar kroz kalemegdanske zidine prošlosti, vetar sa vrha gradskog oblakodera, a sve u cilju postizanja kompletnog doživljaja.<br /><br />Druge gestualne pesme su, takođe, slika iščekivanja ili osluškivanja očekujućeg zvuka iz etra (↓) (Sazvežđa osluškuj) ili nečujno, sluteće, tajnovito šaputanje (↓) (U cara Trojana kozje </span><span style="font-size:130%;">uši ).<br /><br />Autor u ovim pesmama koristi zamrznut određeni trenutak akcije u određenom okruženju, ponekad slova, poruke i objašnjenja.<br /><br />U pesmi Sazvežđa osluškuj, kompletna slika sa svim detaljima dopunjava doživljaj. To je slika žene koja leži na raspuknutoj morskoj steni sa glavom u položaju profila na desno, otvorenih očiju i sa početnim slovima abecede u podnožju fotografije. Slika muškarca koji, tako</span><span style="font-size:130%;">đe, leži na ra</span><span style="font-size:130%;">spuknutoj steni, je en face, zatvorenih očiju, razapetog s blagim nagibom i slike čoveka i stene na levo, sa zadnjim slovima abecede na desnoj vertikali fotografije, koja su i postavljena vertikalno . Ideja da ništa u kosmičkoj režiji nije isto, i u ovoj poemi upućuje na različitost u načinu iščekivanja i, svakako, na različitost u prijemu iščekivanog zvuka.<br /></span><br /><span style="font-size:130%;"><br />Sazvežđa osluškuj, Dubrovnik 1974.<br /><br />ONIRIČKE SLIKE<br /> BAJKOVITIH PREDELA<br />IZVOR I UVIR REČI<br /> </span><span style="font-size:130%;">LUTAJUĆEG PISMA<br /><br />TELO U PROSTORU<br /> ZNAK<br /> NE ZABORAV BI</span><span style="font-size:130%;">TKA<br />UOČENI TRAGOVI<br /> TEK NAĐENOG SMISLA<br /><br />ONAJ ŠTO SEBE O</span><span style="font-size:130%;">TKRIVA<br />JASNO SVETLI<br /> IZ ŽITKE POMRČINE SNOVA<br /><br /><br /><br /></span><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="http://1.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/Soww8fB56TI/AAAAAAAAAHI/_Dfi50tshsc/s1600-h/AAAAAA.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 226px; height: 320px;" src="http://1.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/Soww8fB56TI/AAAAAAAAAHI/_Dfi50tshsc/s320/AAAAAA.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5371722271225932082" border="0" /></a><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="http://2.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/SowwjSNecXI/AAAAAAAAAHA/hWxxk2_zFCI/s1600-h/BBBBBBB.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 226px; height: 320px;" src="http://2.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/SowwjSNecXI/AAAAAAAAAHA/hWxxk2_zFCI/s320/BBBBBBB.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5371721838288073074" border="0" /></a><br /><span style="font-size:130%;"><br /></span><br /><span style="font-size:130%;"><br /><br /></span><br /><br /><span style="font-size:130%;"><br /><br /><br /><br /><br /></span><br /><span style="font-size:130%;"><br /><br /><br /><br /><br />U pesmi U cara Trojana kozje uši radnja teče (priprema i kopanje rupe) u iščekivanju ključne scene – scene zvuka - šaputanja, koji je, ujedno, i kulminacija i katarza.<br /><br />U cara Trojana kozje uši, Bijeljina 1979.<br /><br />IZMISLIO SI ZNAK<br /> TRAKTATE O SAMOGOVORU<br />PRED VRATIMA PESME<br /> ŽEĐ GRAMATOLOGIJE<br /><br />FASCINACIJA PO</span><span style="font-size:130%;">KRETIMA<br />UPUĆENOST<br /> NA VANJEZIČKU ZBILjU<br />IZ TAMNILA TEK IZRECIVOG<br />NEOČEKIVANA ZNAČENjA<br /><br /><br /></span><a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="http://4.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/SowwH2fGG8I/AAAAAAAAAG4/3zrdPXFj9jk/s1600-h/Car+Trajan.jpg"><img style="margin: 0pt 10px 10px 0pt; float: left; cursor: pointer; width: 224px; height: 320px;" src="http://4.bp.blogspot.com/_EuVX2Q81O8g/SowwH2fGG8I/AAAAAAAAAG4/3zrdPXFj9jk/s320/Car+Trajan.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5371721366989315010" border="0" /></a><br /><span style="font-size:130%;"><br /></span><br /><span style="font-size:130%;"><br /><br /><br /><br /><br /><br /></span><br /><span style="font-size:130%;"><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br />Poput «ključne ličnosti» XX veka – kompjutera – koji postaje realizator i inspirator stvaralaca, signalistička poezija, slika i gest, postaju inspirator kompozitora. Kako je govorio francuski kompozitor Žerar Grize, da se više ne komponuje notama nego zvukovima, a da se zvukovi remifikuju na svoje delove, signalistička muzika bila bi bazirana na oslobođenom zvuku, neartikulisanom izboru muzičkih elemenata i njihovom korišćenju u stvaranju kompozicije znakova.<br /><br /><br /><br /></span>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-48799404191713644432009-08-19T09:53:00.001-07:002009-08-20T09:59:34.612-07:00Poetika signalizma<span style="font-size:130%;"><br />Dušan Stojković<br /><br /><br /><b>Manifesti i drugi poetički tekstovi Miroljuba Todorovića</b><br /><br /></span> <div style="text-align: right;"><span style="font-size:130%;">„Biti znači vremenovati.“ (Akselos) (6, 72)*<br /></span> </div> <span style="font-size:130%;"><br />Moderni i (neo)avangardni književni pokreti i pravci gotovo obavezno startovali su manifestima kojima su najavljivali šta su naumni da urade. Prednjačio je italijanski futurizam koji nam je ostavio ni manje ni više nego šezdesetak programskih tekstova. I značajni avangardni stvaraoci pisali su poetičke tekstove kojima su pokušavali da objasne poetiku književnog pokreta ili pravca koje su predvodili ili u kojima su bili, ali i vlastite poetičke postavke. Ni signalizam, jedan od najznačajnijih svetskih neovangardnih pokreta, svakako uz zenitizam najoriginalniji i najprisutniji naš književni pokret na evropskoj i svetskoj književnoj sceni, nije nikakav izuzetak. Njegov tvorac Miroljub Todorović veoma često (u petnaestak knjiga je to zbrano) podnosio je račun o svojim poetičkim viđenjima umetnosti, književnosti, signalizma i vlastite stvaralačke prakse. Naš rad se upravo njima bavi. Ovom prilikom zaobilazimo tekstove o Todorovićevoj poetici koje su ispisali drugi tumači njegova dela.<br /><br />Todorović je napisao tri teksta od kojih je dva naslovio manifestima a jedan (treći spomenuti) to nesumnjivo jeste:<br /><br />1) „Poezija - nauka (Manifest pesničke nauke)“ (v. 14, 31-34)<br /><br />2) „Manifest signalizma (Regulae poesis)“ (v. 14, 35- 37)<br /><br />3) „Signalizam“ (v. 14, 38-40)<br /><br />Pridodajem mu i tekst 4) „O pesničkim mašinama“ (v. 14, 42-51). Julijan Kornhauzer u svojoj doktorskoj disertaciji, prevedenoj kod nas pod naslovom Signalizam srpska neoavangarda, zastupa tezu da pod manifest nesumnjivo može da se podvedu i „Naučna ispitivanja na Planeti“, pretposlednji deo pesničke zbirke Planeta, jednako kao i poslednji deo iste knjige naslovljen „Iz dnevnika poeme, Objašnjenja, Komentari“. Po poljskom istoričaru i pesniku ništa ne menja na stvari to što su oni dati u pesničkoj formi. Oni su, tako, prvi manifest signalizma koji je Todorović napisao. Ideje pretočene u stihove, „neodoljivo“ – veli Kornhauzer – podsećaju na Micićev zenitizam, ali, pri tom, kosmizam ranijeg pesnika ima „izrazito ludički, destruktivan i buntovni karakter“.<br /><br />Zadržaćemo se najpre na manifestima pošto im je i pisac, bilo direktno, bilo indirektno, dodelio povlašćeno mesto kada je o njegovoj samopoetici reč.<br /><br />„Poezija – nauka“ esej je nastao 1967/1968. godine. Ima moto preuzet iz Racionalnog materijalizma Gastona Bašlara i teorijski „pokriva“ scijentističku – inicijalnu – fazu signalizma. Fizika, hemija i biologija izdvajaju se među naučnim disciplinama kao one koje očekuju lirski „prevod“. Todorović navodi kao preteče „troglave“ tvorce kosmogonijskih sinteza (svi su u isti mah i pesnici i filosofi i naučnici): Hesioda, Empedokla, Parmenida i Lukrecija (njihovo prisustvo u Planeti, Putovanju u Zvezdaliju, Algolu i, posebno, Textumu je i više nego primetno). Kada nauka padne u zagrljaj racionalizma dolazi do rascepa i tek savremeno doba, signalističko, nudi svojim umetničkim ostvarenjima mogućnost da rana zaraste: „Poezija združena sa naukom (pesnička nauka), prihvatajući način mišljenja naučnika i modernog proroka, usvajajući od nauke njenu strogost, a od poezije analogiju i smisao za iracionalno, biće sposobna da nam objašnjava paradokse materije i da razrešava tajnu stvaranja. Ona će morati, pre svega, da prekine sa tiranijom osećanja i potrebama srca.“ (14, 32) Od romantizma, s kojim se inače mora uhvatiti u koštac, signalistička poezija koja zagovara desubjektivizaciju poetske slike (nesumnjivi odaziv na teoriju objektivnog korelativa Tomasa Sternsa Eliota, preuzetu od Džona Kitsa), zadržava samo imaginaciju kao poetski pokretač. Todorović piše i o tome kako su raniji pokušaji sinteze nauke i poezije propali, bilo da su se zaustavljali samo na „spoljnim oznakama nove tehnološke civilizacije“ (14, 33; to se zbilo sa Emilom Verharenom i futurističkim pesnicima), bilo da su, kao što je to neuspešno pokušao da izvede Rene Gil, preterano proširili krug nauka sa kojima bi poezija trebalo da se amalgamiše. Čitava moderna nauka može se prihvatiti kao „jedan veoma složen jezički sistem“ a poezija treba da se pozabavi „prodiranjem“ u njega. (14, 34) Pošto je osnovna funkcija pesničkog jezika estetička, do nje se može prispeti primenom sledeće formule:“Oduzeti naučnom jeziku deo njegove egzaktno-logičke funkcije i pomeriti ga ka estetičko-iracionalnim zračenjima.“ (14, 34)<br /><br />„Manifest signalizma (Regulae poesis)“, objavljen 1968. godine, ima indikativan podnaslov „Teze za opšti napad na tekuću poeziju“. Kratko i jezgrovito, njegov autor se određuje prema sledećim „temama“: nauka, tekuća poezija, privatizacija poezije, pesma, poezija, sloboda pesme, jezik, energija jezika, uloga jezika, moguća odrednica signalističke poezije i granice jezika. Kao ključne, izdvajamo sledeće poetičke rečenice: „Ako je nauka jezik, onda je to jezik same suštine sveta“ (14, 35); „Od romantizma do danas poezija je postajala sve privatnija“ (14, 36); „Pesma je izvan pesnika. U procesima, u odnosima stvari i bića univerzuma. Pesma je u svetu. Pesma je događanje sveta“ (14, 36); „Poezija je najviši oblik egzistencije sveta“ (14, 36); „Nova poezija zahteva potpunu slobodu pesme“ (14, 36); „Signalistička poezija će označiti potpuno oslobađanje energije jezika“ (14, 36); „Stvari i bića signalističke poezije moraju govoriti jezikom univerzuma“ (14, 37); „Pesnik mora stalno da pomera granice postojećih jezika“ (14, 37). Citirani stavovi u samom su srcu Todorovićeve poetike. Kasniji njegovi poetički zahvati u njima imaju svoje izvorište. Nekoliki su i doslovce, ili neznatno izmenjeni, ponekad malo „razrađeni“, ponavljani i u kasnijim poetičkim knjigama.<br /><br />„Signalizam“(1969/1970) nudi prvu potpunu, leksikografsku, odrednicu novog umetničkog pokreta: „Signalizam je avangardni stvaralački pokret nastao s težnjom da zahvati i revolucioniše sve grane umetnosti od poezije (literature) preko pozorišta, likovnih umetnosti i muzike do filma, unoseći egzaktan način mišljenja i otvarajući nove procese u kulturi radikalnim eksperimentima i metodama, u okviru permanentne stvaralačke revolucije na koju su naročito uticale tehnološka civilizacija, civilizacija znaka, sve veća primena nauka i naučnih metoda, posebno matematike, u raznim oblastima ljudskog života, i pojava kompjutera kao novih stvaralačkih instrumenata, inspiratora i realizatora umetničkih ideja.“ (14, 38). Autor dodaje „definiciji“ i sledeći poetički zahtev: „Signalizam je za apsolutni eksperiment u svim umetnostima.“ (14, 38) Avangardni pokret kojem je Todorović rodonačelnik ukida takođe nacionalne jezike i odbacuje „istrošene neprecizne i neinformativne reči“, prelazeći na grafičke ideograme. (14, 39) Signalistička poezija se po prvi put klasifikuje na nekolike vrste (kasnije će se vršiti nekolike „revizije“ dole citirane liste): 1) vizuelna, 2) kompjuterska, 3) aleatorna ili stohastička, 4) statistička, 5) permutaciona, kombinaciona i varijaciona, 6) scijentistička, 7) tehnološka, 8) kinetička i fonička i 9) gestualna poezija. (14, 39; treća, četvrta i peta mogu se okrstiti kao matematička poezija)<br /><br />Tekst „O pesničkim mašinama“, nastao 1969. godine, govori o zvezdozoru, signatvoru i digitalnom kompjuteru i načinu njihova korišćenja prilikom stvaranja signalističkih kompjuterskih pesama koje su „delo stvaralačke akcije mašine, oslobođenog jezika i čoveka“. (14, 51)<br /><br />Prva Todorovićeva poetička knjiga, sasvim u skladu sa činjenicom da je signalizam od samih svojih početaka bio kosmopolitska, planetarna književna činjenica, bila je na engleskom jeziku. Šest godina potom, 1979. godine, niška „Gradina“ štampala je njenu, proširenu, srpsku „verziju“ – Signalizam. Vođa signalizma s razlogom tu knjigu smatra bazičnom i za signalizam u celini posmatrano i za svoje književno delovanje, te je gotovo bez ikakvih izmena preštampava, ovaj put pod naslovom Poetika signalizma, 2003. godine u beogradskoj „Prosveti“. Iz ranije knjige izostavlja dva teksta kojima se ona otvarala: „Pesnička avangarda“ (v. 2, str. 9-26) i „Tokovi signalizma“ (v. 2, 27-48). Dopunjava je, međutim, nekolikim tekstovima: „Mesečev znak“ (fragmenti iz Algola), „Textum“, „Gde je prostor pesme?“, „Igra i istraživanje“ i „Govor žudnje“.<br /><br />Najpre ćemo se zadržati na izostavljenim tekstovima. Onaj naslovljen „Pesnička avangarda“ pisan je u periodu od 1973. do 1976. godine. U njemu se naša civilizacija naziva „planetarnom“ (2, 9). Književnost se mora odreći „nevine pozicije kraljice umetnosti“ što će se zbiti kada se približi vizuelnim umetnostima. Za razliku od Marinetija i drugih italijanskih futurista, jednako kao i dadaista koji nisu priznavali nikakve preteče, Todorović navodi poduži spisak novijih prožimanja literature elementima vizuelnog: Apolinerove kaligrame; „reči u slobodi“ Filipa Tomaza Marinetija; pesme El Lisickog i Velimira Hlebnjikova; dadaistička ostvarenja Raula Hausmana, Kurta Švitersa, Man Reja i Marsela Dišana; nadrealističke kolaže; letrizam Isidora Isua; delovanje brazilske grupe „Noigandres“ (Haroldo de Kampos, Augusto de Kampos i Decio Pignatari) čiji se manifest pojavio 1958; vizuelne pesme Bolivijca Eugena Gomringera. Daje kratak pregled konkretne avangarde koja se, gotovo istovremeno, javlja u Nemačkoj, Italiji, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, kao i italijanske vizuelne poezije. Izdvaja teorijski, estetički doprinos Maksa Benzea. Napominje kako su se prve ideje o signalizmu u Jugoslaviji začele već 1959 i to „potpuno nezavisno od onoga što se dešavalo u Brazilu i svetu“ (2, 13), iako priznaje da je „čvršću teoretsku podlogu“ pokret dobio 1968. Te godine je došlo i do promene njegova naziva; do tada se o signalizmu govorilo i pisalo kao o scijentizmu (2, 13). Iz drugog kasnije „preskočenog“ teksta, „Tokovi signalizma“, izdvajamo tvrdnju po kojoj se eseji i proza „snažno... opiru signalizmu“ (2, 43) i, pomalo himničnu, objavu nove signalističke literature koju najavljuje, i ostvaruje pri tom, Bela knjiga Milivoja Pavlovića. Za Todorovića ona je „knjiga-međaš na granici dve civilizacije, civilizacije pisma i civilizacije slike. Umesto uklonjenog jezika, jezik samog bića knjige, eksplozija beline, prostora neopterećenih pismom, pismo neposrednog i vidljivog, neapstraktnog sveta činjenica i stvari.<br /><br />Izazov je u njenoj nemuštoj čitljivosti. Ironija u tumačenju prepisanog sveta. Jer ona je ujedno i knjiga-svet koja svoj podrugljivi lik umnožava u hiljadama otvorenih očiju.<br /><br />Gde prestaje metafizička groza i zbilja istoričnog i mitskog? Gde počinje ironija i igra ludičkog čoveka tehnološke ere?<br /><br />(...) njeno iskustvo je iskustvo pisma koje nestaje. Njene stranice su neponovljive kao još neispisane stranice svemira.“ (2, 32-33)<br /><br />Indikativni su naslovi ostalih priloga prisutnih u knjizi Signalizam. Oni „pokrivaju“ sve što je signalizmu bilo zanimljivo i po čemu je on postao moderan i svež, originalan koliko je to moguće kada je o pravoj avangardi reč, obračun sa okoštalom književnom tradicijom. Nekoliki su pravi manifesti, nekoliki bi mogli, moguće uz mali popust, da se prihvate kao takvi. U njima naš pesnik iznosi svoje stavove kojih će se i u budućoj svojoj pesničkoj praksi, uz male korekcije i dodavanje novih signalističkih poetskih „žanrova“ te teorijsko objašnjenje istih, i kasnije pridržavati. Navodimo ih: „Pesnički dnevnici (1959-1968)“, „Traktati“, „ Poezija – nauka (Manifest pesničke nauke)“, „Manifest signalizma (Regulae poesis)“, „Signalizam“, „O pesničkim mašinama“, „Signalistička poezija u užem smislu (vizuelna poezija)“, „Gestualna poezija“, „Signalistička vizuelna poezija – nova književna disciplina“, „Fenomenologija bića i stvari“, „Govor stvari“, „Komunikacija – biće – mišljenje“, „O šatrovačkom govoru“, „Planetarno i kosmičko u signalizmu“, „Egzaktni jezici i rađanje vizuelne poezije u signalizmu“, „Neke postavke Signalizma“, „Vizuelni eseji“, „Fragmenti o signalizmu I“ i „Fragmenti o signalizmu II“. Kada se oni iščitavaju danas lako se da uočiti da je Todorović unapred najavio šta želi postići, bio dovoljno vešt i talentovan da to i ostvari i ostao konsekventan onome što je bilo inicijalna kapisla čitavog signalizma. Kada se signalizam kasnije produktivno granao on je to činio tako što se naslanjao na ono što je već bilo dosegnuto. Proizvodio se sam iz jezgra koje je na počecima već bilo osvojeno, gradativno rastao, a u poslednjoj fazi svoga pesnikovanja, pesnik se – tako se može objasniti za avangardno stvaralaštvo netipično dugo trajanje signalizma – vraćao onome što je ranije već bilo pesnički oblikovano, šireći ga naglašavanjem nekolikih njegovih ranije ne u dovoljnoj meri razvijenih komponenata.<br /><br />Naš prilog o poetici Miroljuba Todorovića zamislili smo kao predstavljanje autorovih stavova o nekolikim ključnim poetičkim temama i podtemama svesni da se one nužno i ukrštaju i međusobno delimice poklapaju.<br /><br />Sasvim logično, zadržaćemo se najpre na nekolikim određenjima samog pojma Poetika. Vođa signalizma je svestan činjenice da su „Osnovna poetička pitanja bez jasnih odgovora.“ (7, 14), odnosno da se „svaki odgovor ponovo pretvara u pitanje“. (11, 15) Tako se – pokušavajući da se poetički oglasimo – nalazimo u začaranom krugu. Svaki stav pretvara se u novo pitanje koje ga ugrožava. Iz toga jasno proizilazi da je osnovno poetičko pravilo – ne pridržavati se nikakvih pravila. (15, 57) Pitanje nad pitanjima ipak je ono koje nas pita: „Može li pesnik pobeći od svoje poetike?“ (v. 8) Ma kakva ona bila! A Todorović svoju, pomalo na mala vrata, određuje kao „pobunu protiv Kosmosa i Sveta“ (55) i, još više i „otvorenije“, „ne samo kao komentar i tumačenje već i kao kreaciju“. (7, 44) Kao najširi kontekst za njeno ostvarivanje ukazuje se citirani stav Jurija Lotmana po kojem „Lepota je informacija.“ (10, 61)<br /><br />Poetičku „priču“ o signalizmu započinjemo tako što ga nazivamo signalizmom u akciji. (Tako se zove tekst koji je najpre – kasnije je dopunjen – bio katalog izložbe Signalizam `81, Odžaci 1981; štampan je u Dnevniku avangarde). Osnovni stavovi („istorijski“) izneti u spomenutom katalogu su sledeći: „Signalizam i pesnička nauka pre su proizvod jedne pesničke laboratorije, negoli agoničke grupne akcije, otvorene borbe u zagušenoj književnoj areni. Borba je usledila potom 1969. i 1970. godine kada dolazi do formiranja grupe i pokreta, do pojave prvog broja časopisa Signal i drugog i trećeg manifesta signalizma. Prvi manifest je donkihotska borba sa `silama nemirljivim`. (...) To nije bila borba putem neposrednih polemika, već borba stvaralačkom akcijom, delom.“ (5, 18-19). Postoji veza signalizma sa dadaizmom, ali dadaistička „osnovna ideja o opštem ne-stvaralačkom nihilizmu i potpunoj anarhiji u umetnosti strana je signalizmu“. (5, 21) Signalizam je, tvrdi njegov tvorac, „kompleksniji“ (5, 21) u odnosu na konkretnu, vizuelnu, letrističku i spacijalnu poeziju.<br /><br />Izvorne ideje scijentizma ( prvobitno se signalizam tako naziva) Todorović je, po vlastitom tvrđenju, od 1959. do 1969. godine razvijao sam „u tišini svojih planetarnih, kosmičkih i astrognostičkih laboratorija. Bile su to ideje sasvim suprotne od onoga što se radilo u našoj, pa rekao bih, i u evropskoj literaturi.“ (10, 15) Ono sa čim je ovaj avangardni pokret na samim svojim počecima stupio u nepoštednu borbu bili su „mlaki i već potrošeni modernizam. Tek nastali (...) potpuno anahroni neosimbolizam.(...) ... neprikosnoveni tradicionalizam...“ (15, 93) Ovaj poslednji je „monstrum, mora koje se ova kultura i ova literatura nikada neće osloboditi, niti ima želju da se oslobodi.“ (15, 94)<br /><br />Prvobitna inspiracija signalizma su egzaktne nauke. Potom i: semiologija, teorija igara, istraživanja u jeziku. (10, 25)<br /><br />Pored dodirnih tačaka koje, uz sve razlike, pokret kojem je na čelu ima s dadaizmom, srpski pesnik priznaje i veze sa futurizmom i suprematizmom. Kao ključne preteče pokreta nabraja: Dišana, Maljeviča, Apolinera, Caru. (5, 77) Pridodaće im i ruskog avangardnog umetnika Alekseja Kručoniha. Posebno duboki koreni signalizma nahode se u futurizmu i dadaizmu (15, 63)<br /><br />„Sa signalizmom prvi put, posle nadrealizma (i beogradske nadrealističke grupe), dobijamo jedan stvaralački pokret koji našu literaturu i umetnost uvodi u najsvežije tokove evropske i svetske avangarde.“ (10, 70) On nije uvozni izam kao ekspresionizam, futurizam ili nadrealizam“ (15, 78), već je „porodio sam sebe“. (15, 94) Ova „veoma složena pesnička galaksija“ (14, 62) koristi za svoju polaznu poetičku tačku to što „U svojoj biti imaginacija je jedan eksperimentalni proces.“ (v. 8)<br /><br />„Signalizam je avangardni stvaralački pokret nastao u našoj zemlji sa ciljem da revolucioniše sve grane umetnosti, a prvenstveno literaturu i likovne umetnosti, unoseći nov način mišljenja primeren elektronskoj i planetarnoj civilizaciji.“ (14, 79) Kao „intermedijalni, interdisciplinarni pokret, on omogućuje i radi na saradnji svih medija, umetnosti i nauka.“ (14, 79) „Nova (signalistička) literatura ukazala je na trodimenzionalna svojstva reči i jezika (verbalna, vokalna i vizuelna).“ (14, 119) Ona se tu ne zaustavlja: „Vrata podsvesti nisu više samo otškrinuta, ona su širom otvorena. Signalizam je, oslobađajući i angažujući sva čula i stvaralačke snage čoveka, ukinuo sve granice, sve medije, pa čak i prostor i vreme, usmerivši svoje istraživačko biće ka nepredvidljivom planetarnom i kosmičkom.“ (14, 128) On „pretpostavlja aktivno stvaranje jezika, a ne samo njegovo korišćenje“.(15, 22) Jedno od osnovnih njegovih poetičkih načela je načelo deformacije. (14, 158)<br /><br />Miroljub Todorović koji tvrdi: „Iz okrilja signalizma prozišao je i srpski poetski postmodernizam“ (15, 79), ubeđen je da će „naredno stoleće biti stoleće signalizma. Mi smo samo seme, tek tu i tamo stidljivo proklijalo. Dalji razvoj signalizma vidim u potpunoj eksploziji planetarne i počecima ostvarivanja kosmičke umetnosti. To će biti posebno vidljivo u intermedijalnim segmentima.“ (15, 133; 1996), što će i ponoviti uveren kako će umetnost signalizma biti „umetnost novog veka, pa čak, možda, i čitavog trećeg milenijuma“. (15, 43; 2002)<br /><br />Interesantne su poetičke odrednice signala, pojma koji je samo jezgro signalističke poetike. On je „ u suštini bića“. (v. 8) Jednako i „odblesak... nekog bića (7, 3), odnosno „svetlost bića“. (6, 44) Signalistički umetnik / pesnik, onaj „u čijem se duhu i delu neprekidno mešaju (prepliću) fantazija i ironija“ (6, 52), stvara tako što je sposoban da „jezik i znak učini bićem“ (9, 85), dok je „Signalistička pesma raspeta između svoje Scile i Haribde: značiti i biti.“ (6, 75). Signalistička pesma, koja je „akcija i utopija“ (7, 36), simbiotički sraslim korišćenjem reči, znaka, igre i imaginacije (7, 4), oblikuje istovremeno „više zona značenja“. (15, 18) „Signalističko delo proširuje našu percepciju sveta stvarajući istovremeno jednu novu senzibilnost.“ (6, 65) Ono je „otvoreno delo“ u ekoovskom značenju te sintagme. (14, 103) Iako nova poezija nudi „sintezu poezije i likovnih umetnosti“ (10, 7), „najinteresantnija istraživanja bila su upravo na planu verbalnog, u samom jeziku“. (10, 11) Pri tom je jezik signalističke poezije „univerzalan“ (10, 7), a sam „Signalizam u književnosti otkriva mogućnosti i granice govora.“ (11, 45) Svaki tekst je – bartovski – „telo“ (14, 125) tako što je „Belina papira, bela pesma, pesma ni o čemu, osnovni znak, mogućnost iz kojeg proističe sve ostalo.“ (9, 60) Moramo aktivirati i, signalistički prerađeno, dekartovsko „pravilo“ koje glasi: „Komuniciram (opštim), dakle postojim, dakle stvaram.“ (14, 65). Ne smemo smetnuti sa uma ni – „futurističku“ – tvrdnju: „Signalističko biće je buduće biće.“ (14, 66)<br /><br />Miroljub Todorović, iako to eksplicitno ne piše, kao i nadrealisti, sasvim izvesno, razlikuje literaturu – citirajući Maksa Benzea određuje je kao „metafizički talog“ (6, 51) – i poeziju. Ono što prava i trajna književnost jedino jeste pokriva se isključivo drugom odrednicom. Evo kako srpski signalista poetički zbori o pesništvu i pesmi. Pesništvo je „mogući prajezik ljudskog roda“. (9, 93) Pri tom „Ne postoje objektivni kriterijumi razlikovanja poetskog od nepoetskog.“ (6, 18) „Pesma kao emocionalno-intelektualna kategorija ne suprotstavlja se Materiji. One čine jedinstvo u svom zajedničkom nepoštovanju Smrti.“ (14, 26) „Modeli“ pisanja pesama / poema su sledeći (međusobno se prožimaju i kombinuju): „Uzeti veliki list papira iz bloka za crtanje, ili veliki beli karton, pa na njemu tušem iscrtati reči; posle ih asocijativno spajati i praviti poemu. Moguće je ove reči iscrtati raznim bojama.“ (14, 7) i „Isključiti iz pesama realni svet. Svet stvari i svet bića. Težiti ka poeziji zamršenih neorganskih i amorfnih oblika. Nešto slično apstraktnom (nefigurativnom) slikarstvu. Svemu tome potražiti inspiraciju, najpre, u egzaktnim naukama. Pesma bi se poistovećivala sa zvukom (ritmom) i mutnom slikom...“ (14, 7) Njome treba „opevati kretanje“. (14, 15) „Svaki elemenat pesničke celine zrači svoju energiju“ (14, 23), a pesma, koja ne pristaje da se „svede na jednoobrazni linearni tok“ (6, 52), jeste „čin samo-prevazilaženja jezika i sveta.“ (6, 15) Ne zanemaruje se, i pored svih, nadasve vizuelnih eksperimenata, „vizuelna forma jezika“ (6, 22), ali uz izoštreni „sluh za kretanja po rubovima jezika.“ (6, 18) Pesništvo je „otvaranje Bića i Kosmosa“ (7, 47), sposobno da „osvetli bezdan bića“. (7, 47) Pisanje pesama nipošto nije samo igra. Mnogo je to opasniji „zanat“. Pesnik neprekidno vlastitim pevanjem uvežbava smrt (7, 3). No, ne čini samo to. Osluškuje „pesmom unutarnji romor jezika i bića“. (15, 21) Ona je „brižljivo beleženje pulsa neurotično razapetog unutrašnjeg pesnikovog bića koje ima svoj identitet u kosmičkom ništavilu“. (6, 53) Takođe, kao „lice (i naličje) Haosa i Kosmosa“ (v. 8), i „krik iz utrobe egzistencije, govor žudnje“, (15, 81), „kreativno potvrđivanje egzistencije“ (7, 3) tako što je „nešto više od načina postojanja“. (7, 17) Ona je „na samoj granici metafizičkih ponora i egzaktnog ludizma“ (7, 8). U njenom turbulentnom jezgru nalaze se „pesničke slike kao proizvodi sinteze jezičke igre i jednog oniričkog stanja duha.“ (7, 48) Njeno srce kuca „apsolutizmom metafore“ (9, 87) kojom se prodire do „suštine stvari“. (7, 20) Pesma briše granice „između duha i sveta“. (11, 54) Jedine njene međe su „granice svetlosti“. (v. 8) I stvaranje i čitanje pesama jedino je moguće ako se tekstovi osvetle iznutra (v. 8), asocijativnom magmom pesnika i onoga ko u poeziju uranja. Pesnik, taj „usplahireni snevač što sanjajući tumači svoj san“ (11, 41), obrnuto biće (pesnički snovi tumače se jedino snevanjem, novim snovima), (raz)otkrivanjem „magije iskidanog pesničkog ritma“ (7, 18), postaje „biće vaseljenske žudnje“. (11, 59) Najjednostavnije, istovremeno i najsloženije, napisano: „Pesnik je pesma“. (7, 15) On je njen izvor, ali je i ona njegov. (v. 8) Ona „stvara pesnika“ (7, 13), koji je „osuđen“ na nju (7, 9). Svaki pesnik je“osuđen“ na pesmu. Todorović se pita: „Da li ti pevaš ili te pesma peva?“ (6, 69) Pitanje ne ostavlja bez odgovora: „Ne pevanje pesnika već pevanje pesme.“ (6, 91). Šta, na kraju, pesma jeste (mora da bude): „bitka protiv zaborava bića“. (11, 62). Metafizički i drhtaj i krik.<br /><br />Šta su osobenosti signalističke poezije. Zadržimo se najpre na njenoj klasifikaciji. Jedna od najstarijih je ona koju je Todorović izložio u „Fragmentima o signalizmu“ (1969-1972). Tada on razlikuje dve vrste poezije: verbalnu i semiološku (druga isključuje neke jezičke elemente, a uključuje vizuelne i vokalne elemente). Prva se deli na: 1) aleatornu ili stohastičku, 2) statističku, 3) tehnološku, 4) permutacionu, kombinacionu i varijacionu, 5) scijentističku, 6) fenomenološku, 7) šatrovačku i 8) kompjutersku („deo koji se ostvaruje pomoću mašine ali u jeziku“), a druga na: 1) signalističku vizuelnu, 2) zvučnu i kinetičku, 3. kompjutersku („deo koji operiše slovno-znakovnim elementima) i 4) gestualnu poeziju. (14, 104-105) O kasnijim „korekcijama“ žanrovskog spiska signalističke poezije pisao sam u tekstu „Signalizam kao govor žudnje“ (v. Vreme signalizma / The Times of Signalism, Bibliofilsko izdanje, Društvo umetnika signalista, Beograd, 2006, str. 197-202).<br /><br />Pogledajmo ukratko nekolike od spomenutih vrsta.<br /><br />Vizuelna poezija, koja se pokatkad naziva i konkretnom, ima svoju (pred)istoriju. Todorović, kada je o srpskoj lirici reč (spisak, svakako, nije potpun), spominje Zahariju Stefanovića Orfelina, Đorđa Markovića Kodera, Dragana Aleksića, Ljubomira Micića, kolaže beogradskih nadrealista... U njoj, koja zajmi od grafike, dizajna i, posebno, stripa, dolazi do, delimičnog ili potpunog, odbacivanja „semantičkog sistema jezika“ (15, 15), stiže se do „negacije metaforičkog govora“ (9, 69), „Reč priziva sliku, slika priziva reč“ (15, 18), „aktiviraju“ se nelingvistički znaci (11, 26), progovara i belina / neispisanost, uključuje se u pesmu, postajući deo njene funkcije, i prostor (14, 148), te ona, u krajnjem ishodu, „kroz destrukciju i uklanjanje jezika kao posrednika, ponovo približava predmete i bića, ukazujući na njihovu suštinu“ . (14, 57) Pri tom, „Živi organizam vizuelne pesme stalno je u pokretu. Tekst `radi`.“ (14, 147) Signalistička, „nova poezija traži i novu vrstu čitalaca“. (14, 53) Traži i nove tumače poput Umberta Eka, Abrahama Mola, Maksa Benzea. Vizuelna poezija – nikakve sumnje nema – jeste „inspirativni izvor, osnovna poluga, pa i krvotok neoavangarde šezdesetih i sedamdesetih godina“. (15, 7)<br /><br />Navodimo nekolike poetičke odrednice scijentističke poezije, one koja je dominirala u prvoj fazi signalizma. Ona, koja je „jezik Čoveka, jezgra, strukture Univerzuma i Materije, kao i njihovih međusobnih prožimanja“ (14, 21), jednako kao i „poezija predmeta i procesa“ (14, 21), „predstavlja krunu antiromantizma u poeziji, negaciju subjektivnog i subjektivističkog, poetike zasnovane na isključivosti emocija i emotivnih stanja“. (14, 20) Ona, imajući „ispod egzaktnog omota... iracionalno jezgro.“ (6, 15), „svojim zvezdozorima ne gleda samo u beskrajne dubine Prostora i Vremena, već i u ponore Pesme i Jezika.“ (14, 20)<br /><br />Gestualna poezija lirska je signalistička vrsta koja unosi inovacije u svekoliku liriku. Koristeći činjenicu da su „Gestualni i vizuelni jezici – najstarija vrsta jezika u ljudskoj komunikaciji.“ (11, 27), „Darujući svoje telo svetu gestualni pesnik svet pretvara u pesmu.“ (11, 24) Polazeći od teorijsko-metaforičke tvrdnje velikog američkog pesnika Volasa Stivensa po kojoj „Telo je velika pesma.“ (Volas Stivens) (11, 28), Todorović istu ponavlja, uz malu „atomizaciju“: „Telo piše pesmu (tekst). Pesma uobličava telo. Pesnik je pesma.“ (14, 159)<br /><br />Navodimo samo jednu teorijsku opasku vezanu za stohastičku poeziju. Po njoj, ova „aktivira“ „ekstatičko stanje jezika“. (9, 53)<br /><br />Zadržimo se ukratko i na mejl-artu koji je „po svojoj prirodi... planetarna umetnost...“ (10, 35) Paradoksi koji su u samom njegovom jezgru mogli bi se svesti na „potrošljivost, ironičnost, samoizvornost, dekonstrukcijsku metafizičnost“. (10, 64) On, „ po svojoj prirodi, po svojoj efemernosti, po svojoj potrošljivosti, po svojoj ironičnosti, pa možda i izvesnoj dozi mazohističkog cinizma, očigledno ne odgovara našem retoričkom i umišljeno-metafizičkom mentalitetu sklonom ka čvrstom, sveobuhvatnom i večnom.“ (5, 27-28) Najznačajniji doprinos, ne samo Miroljuba Todorovića već i čitavog srpskog (i jugoslovenskog) signalizma mejl-art umetnosti, nesumnjivo su Todorovićeve dopisnice iz „Neuspele komunikacije“ upućene, između ostalih, tobože: Vojislavu Iliću, Đuri Jakšiću, Jovanu Skerliću, Bori Stankoviću, Karađorđu Petroviću, Milošu Obrenoviću, Lazi Kostiću, Jovanu Jovanoviću Zmaju, Vladislavu Petkoviću Disu, Tinu Ujeviću... Trebalo bi svakako pažljivo pročitati i ono što je o knjizi Fortran (1972) pribeleženo u Planetarnoj kulturi. (v. 10, 36-37)<br /><br />Fenomenološke pesme u „verziji“ Miroljuba Todorovića razlikuju se od onih koje je pisao najveći poetski „fenomenolog“ Frensis Ponž, srpski sledbenik pomenutog francuskog pesnika Aleksandar Ristović ili Vasko Popa kao autor ciklusa „Spisak“ zbirke Kora. One su atak na (neo)romantizam. Nema dehumanizacije na tematskoj ravni. Zasnivaju se na naglašenoj „poetici detalja“. (9, 100) Jesu „Pesme o stvarima. O njihovoj konkretnoj i upotrebnoj vrednosti. O stvarima bez tautoloških naznaka. Bez metaforičkih i univerzalnih određenja i opterećenja.“ (14, 63)<br /><br />U poslednje vreme u Todorovićevom poetskom opusu, uz trajno prisutne vizuelne, dominiraju apejronističke pesme. Nazvane su po grčkom terminu koji označava stvaralački haos. Naš pesnik ih definiše kao „proces, imaginativni niz slika i zbivanja“ (11, 52), „vraćanje na metafizičke vrednosti, na tajanstveno i iracionalno“ (9, 81), „analitičko tematizovanje samog bića jezika“ (11, 39), „pulsiranje samog bića u ritmu sa uskovitlanom slikom sveta“. (v. 8) U njima „potpuno je srušena ona pregrada koja deli `logični` od `alogičnog` jezika.“ (11, 50) U ovim pesmama „kolažne strukture“ (9, 93) kojima su „svemir i svet nezamenljivi okviri“ (11, 65), peva se „na način na koji bi nesvesno moralo da se oglasi“. (v. 8) Njene „šokantne“ (7, 43), odnosno „žestoke, slike“ slične su „onim što potiču iz remboovskog `rastrojstva svih čula`“ (6, 17) i rezultiraju „vrtložnom dinamikom“ pesme. (v. 8) Ova osvaja „prostor neomeđene reči“ (6, 10) tako što se koristi „Spajanje(m) reči i sintagmi bez gramatičkog odnosa u apejronističkoj pesmi.“ (6, 69) Nalazi se „na rubu semantičke neprozirnosti“ (11, 51) / ambivalentnosti koja je, u isti mah, i otkriva i skriva. (11, 55). U samom srcu apejronističke pesme nalazi se „nabujalost jezičkih ponornica“ (9, 80), odnosno „nadjezička struktura reči“. (11, 51) Evo kako se, po mišljenju Miroljuba Todorovića, u ovim pesmama kojima je unutrašnja arhitektonska okosnica / sama kičma fragmentizacija govora / kazivanog (11, 60), to postiže: „Apejronistički pesnik čupa reči i sintagme iz standardnih, tekućih govornih okvira, stavlja ih u drugačije sisteme odnosa gde će one izlučiti nove poetske informacije“ (11, 45); „Razuđivanjem ritma pesničkog govora, ukrštanjem različitih značenja, mešanjem pojmova, slika, stvari, situacija i njihovih često suprotstavljenih intencija i smisaonih značenja u apejronističkoj pesmi se stvara nova slika sveta.“ (15, 70); „Uočljiva je u ovim pesmama velika upotreba arhaizama i divnih starih reči za kojima sam toliko tragao, kako u našem srednjovekovnom književnom blagu, tako i u narodnoj poeziji.“ (15, 71)<br /><br />Šatrovački jezik najpre osvaja Todorovićevu poeziju da bi se kasnije, poput lavine, proširio i uselio najpre u polemičke tekstove, potom u haiku pesme, zatim u kratku prozu i, konačno, u roman. Šatrovački izrazi javljaju se u pesmama našeg signaliste počev od 1969. godine. Prva zbirka šatrovačke poezije, Gejak glanca guljarke, završena 1972, pojavila se 1974. godine, da bi 1983. doživela i drugo izdanje. Ova poezija je pre svega jezička poezija. Jezik kojim je napisana „stvarnost (je) za sebe“ (11, 65): „jezik (je) situacije, događaja, brze i konkretne akcije, On ne trpi jednoličnost, dosadu i sporost. Praskav je i afektivan, direktan ali i sarkastičan i dvosmislen. (...) Uočljiva je i njegova antisentimentalnost, a takođe i jaka težnja za efektima. To je čulan jezik kojim se teško može izraziti nešto apstraktno.“ (14, 73)<br /><br />U tekstu koji govori o Todorovićevoj poetici nikako se ne smeju zanemariti njegove najave o pisanju knjige koja bi se sastojala od nekoliko manjih knjiga u kojoj bi bila upravo izložena njegova poetička stanovišta: „Ponovo me privlači ideja o Fragmentima o signalizmu. Potpuno teorijski obrazložiti signalizam u vidu većih ili manjih fragmenata. Nekoliko godina posvetiti tom poslu“ (5, 114; Iz signalističkog dnevnika, 1979); „Trebalo bi raditi na novoj knjizi teoretskog fundiranja signalizma Fragmenti o signalizmu. Ideja je da se razmotre svi periodi i pravci signalističkog umetničkog iskustva od scijentističkog i planetarnog do najnovijeg iracionalnog i mističko-anarhističkog /apejronizam/. Fragmenti, kojih već ima poprilično, neki su još od 1966. godine, bili bi na sličan način i grupisani“ (5, 120): Kosmogonija (ili Planeta), Gestualna poezija, Textum, Šatrovački govor, Ready-made poezija itd (Iz signalističkog dnevnika, 1981); „Poslednjih nekoliko godina intenzivnije radim na proširivanju i produbljivanju poetike signalizma. Ovo najčešće činim putem fragmenata, ili kraćih poetičkih zapisa...“ (1991; 10, 29) Svoje poetičke stavove naš signalista izlaže kratkim, rezantnim, fragmentima nalik na imaginativne munje. Živan Živković ih naziva meta-pesmama. (15, 125)<br /><br />Signalistička poezija mora da položi poetički račun i o materiji o kojoj peva, kojom peva: „Vitalnost i neuništivost Pesme identična je s vitalnošću i neuništivošću Materije. (...) Njihov odnos prema Vremenu u krajnjoj liniji je negativan, jer i Pesma i Materija nadrastaju Vreme, lome njegove dimenzije i velikim brzinama udaljavaju se od Smrti.“ (14, 11) Polazna premisa Todorovićeva signalizma je sledeća: „Posle teorije relativnosti i kvantne fizike, teorija haosa predstavlja treću veliku revoluciju u fizici našeg stoleća. „ (v. 8) Imajući na umu, citiranu, Bahtinovu opasku po kojoj „Haos je mnogolik“ (v. 8), naš autor zaključuje kako je „Magična vizija Haosa i Kosmosa – najinspirativniji i najtrajniji izvor pesme i pevanja.“ (v. 8) Odatle proizilazi da su „Svet i svemir gledani iznutra kao nerazlučivi deo našeg sopstvenog bića.“ (6, 75)<br /><br />Ne me se zaobići ni samo pisanje: „Logika pisanja, ako je uopšte ima, je logika istraživanja. Istraživanje, međutim, nužno traži eksperiment i eksperimentisanje...“ (5, 121) Pisanje koje se eksperimentalnog kloni „ne uvlači nas u neizvesnu igru bića i jezika i zbog toga ovakvo pisanje, koje je prestalo biti istraživanje, samo po sebi prestaje biti i mišljenje“. (5, 121) „Eksperiment (je) u samom biću umetnosti.“ (10, 60) Tekst postaje za Todorovića „estetski (književno) relevantan kada ga uvede(m) u fokus literature, na bilo koji način, kao deo ili zasebnu celinu, kada ga izvuče(m) iz njegovog dotadašnjeg `prirodnog` konteksta uklopi(m) u novu celinu ili uz izvesna doterivanja, ili čak bez njih, označi(m) kao gotovu, strukturiranu književnu tvorevinu“. (5, 167) Ono što takvo pisanje, signalističko tekstotkanje, jeste „Pisanje (je )kao samoanaliza.“ (9, 56), „izvorno ispisivanje sebe i sveta“ (9, 84), u kojem se, ostvarivanjem „neraskidive veze između erotike i pisanja“ (11, 53), pristiže do pesama koje su „Izvorni mirisi, zvukovi i slike bića.“ (9, 77)<br /><br />Miroljub Todorović je, predvidljivo, zagovornik nove estetike (uslovno bismo je čak mogli okrstiti i negativnom estetikom / antiestetikom) koja je, imajući donekle svoje uporište u estetičkim pogledima Benedeta Kročea, kulminirala u estetičkim postavkama Abrahama Mola, Maksa Benzea, Maršala Mekluana, i Umberta Eka. On ne zaboravlja Fosijonovu estetičku tvrdnju po kojoj „umetničko delo postoji samo kao oblik“. (11, 13) Dopunjava je stanovištem Kandinskog: „Nema nikakvog oblika, nikakve stvari na svetu, koja ništa ne kazuje.“ (11, 14) Zagovara stav o „metafizičkoj analizi“ kao „prethodnici“ svakog estetičkog tumačenja. (6, 33) Raduje se pojavi nove grane estetike – egoestetici: „Po definiciji jednog od njenih prvih utemeljivača, češkog estetičara Miroslava Klivara, egzoestetika `proučava estetske odnose, estetske vrednosti u vanzemaljskoj stvarnosti Univerzuma`. Predmet egzoestetike bila bi, znači, kosmička umetnost, ili umetnost svemirskog doba“ (14, 153), dakle, upravo, signalizam sam i sve ono što je na području umetnosti uopšte ovaj pokret pokrenuo.<br /><br />Veoma su interesantna Todorovićeva promišljanja jezika. Iako se, pogrešno, signalizam ,u tekstovima nedobronamernih tumača, uglavnom svodio na vizuelne pesničke eksperimente, srpski pesnik je, veoma predano i produbljeno, godinama, razmišljao o jeziku kao srcu pesnikovanja. Poetički stavovi, teorijski fragmenti-munje posvećeni njemu su upravo i samo srce Todorovićeve poetike. Citirajući Žaka Monoa, beleži: „Jezik je ono što je stvorilo čoveka, mnogo pre nego čovek – jezik!“ (11, 50) Dodaje – ovaj put citiran je Nortrop Fraj: „Jezik upotrebljava čoveka a ne čovek jezik.“ (11, 62) Za kanadskog teoretičara književnosti – pripomenimo i to – čovek je, u isti mah, i „dete jezika“. (15, 19) Martinu Hajdegeru „Ljudsko je u suštini jezičko“. (6,12) Signalizam je „svoja najdublja i najspektakularnija istraživanja... izvršio baš u jeziku“ (5, 158): „Jezička struktura je molekularna. U jednom dubljem smislu ona je i atomska. Reči su molekuli određenog jezika. Slova koja čine reči su atomi. Mešajući se i spajajući se međusobno oni grade složena jezička jedinjenja“ (14, 18); „Slovom, znakom, rečju ili tek sintagmom kao zlatnim ključem otvarati riznicu govora, razvezivati nemušte glasnice krika“ (14, 150); „Slovni, jezički i vizuelni projektili kao fotoni ispaljeni iz srca materije, iz srca pesme. Jezik je raskomadan, materija je u raspadanju, čestice jezika i čestice materije lutaju oslobođenim prostorima, traže se, spajaju i ponovo rastavljaju. Pesma i materija nastavljaju se i traju samo u svojim delovima, elementima.“ (14, 151) Jednako, i neprestano, menjaju se i „gramatika nauke“ i pesnička gramatika. (12, 77) Signalizam je pokušaj da dođe do simbioze ovih dveju gramatika. Pri tom govor metamorfozira u „glas samih stvari“ (15, 21), jezik postaje „jezik – svetlost“ (14, 8), govor je „sinteza krika i teksta“ (v. 8), „slika svemira“ (5, 167), jezik - „jedina realnost“ (v. 8), pesništvo - „rezultat izuzetne aktivnosti bića jezika“ (v. 8), „proizvodnja jezika u jeziku“ (6, 8), „ogledalo nove lingvističke stvarnosti“ (v. 8), „probijanje jezičkog i znakovnog horizonta“. (v. 8) Potrebno je „Videti i osetiti materijalnost teksta (jezika).“ (v. 8) Isto tako, „Omogućiti jeziku da sam stvara pesmu.“ (v. 8) Tako se dospeva do pesama koje „ispisuju“ pesnike, zamenjuju uloge, pretvarajući se u autore onih koji pogrešno drže da su ih oni stvorili. (9, 60) No, to nije jedini „model“ pesmotvoraštva. Piše se i telom i gestovima (poetički je to, briljantno, zagovarao već Rastko Petrović; Todorović i praktično „demonstrirao“). Pesnik može da se pridržava i sledećih poetičkih „obrazaca“: „pevati tako kao da niko pre tebe nije pevao“ (9, 64), „Reči u pesmi upotrebljavaj kao da si ih sam stvarao“ (7, 42), „Upotrebljavati reči u pesmi kao da ih nema“ (11, 65), „Ispitati pesničke mogućnosti nejezika“ (6, 8), „Pevati, čak, i uz pomoć reči koje ne postoje“ (6, 75) Očigledno, u pitanju su četiri „podmodela“ pevanja. Oni zahtevaju „Silazak u dubinu, u otvoreni ponor jezika“ (9, 66), spuštanje u „podzemlje jezika“ (9, 94), prodor „s druge strane jezika“ (9, 69) gde se nalaze „Tamni, neistraženi prostori između bića i jezika.“ (7, 13) Omogućavaju da se grune „Iz lavine jezika u eksploziju pesme“ (6, 25) tako što je „Sloboda i nezavisnost reči pretvorena u eksplozivnu lavinu pesničkih slika i ritma.“ (6, 52) „Fonološka asocijativnost“ (7, 49), i ne samo ona, čini reči, pesničke slike, gestove u gestualnoj poeziji „nepredvidljivim“ (9, 100), otkriva „unutrašnju svetlost reči“ (v. 8), jednako kao i „reči koje u sebi nose nove reči.“ (7, 35) U signalizmu i tišina peva. Otkriva se njena „rečitost“. (v. 8. i 9, 84) Objedinjuju se reč i tišina. (9, 70) Postavlja se, i opetuje, (rečito) pitanje: „Da li je pravi govor u ćutanju?“ (11, 65); „Kada i kako može biti pesma izražena ćutnjom?“ (15, 16) U „dijalog(u) jezika sa samim sobom“ (v. 8), osluškuje se „u jednoj jedinoj reči ... haotično i magično pulsiranje bila svemira i sveta“. (9, 72) No, „Može li jedna reč da zameni čitav jezik?“ (11, 56) Ako može, koja je to reč? Ona koja je „gest a njeno značenje je svet“? (11, 58) Ona koja se neprekidno preliva u neku drugu reč? (9, 75) Ona koja je - citira još jedanput američkog pesnika Volasa Stivensa naš pesnik – „oko“ ? (11, 8) Ona koja ovaploćuje „erotizam reči“? (11, 62) Ona koja je „biće uma“? (11, 66) Todorović tvrdi: „Sam pesnički praksis ukazuje na veliku sličnost bića i jezika.“ (15, 20) Pesnik, koji opesmotvoruje „najveću žudnju govora: žudnju za nemogućim, za neizrecivim“ (15, 22), mora da traga „za prvotnom reči, za jezičkim izvorom iz koga će poteći pesma suprotstavljena totalitetu racionalno uređenog sveta.“ (15, 15) No, „Gde su granice jezičke smrti?“ (9, 77): „tamo gde je zaćutao / govor / čekaju rečnici ožedneli“ (11, 5) Oni se mogu, i moraju, dopunjavati novim rečima. Evo kako to, na početku svoje pesničke karijere, čini Miroljub Todorović stvarajući rečnik planetarnog jezika nastalog iz osnove zvezd (14, 16): zvezdalija, zvezdozov, flozvezdati, zvesdoskop, zvezdopis, zvezdosaur, zvezdolom, zvezdovit, zvezdoravan, uzvežđavati, zvezdeti, flozvezd, zvezdgrad, podzvezd, zvezdomer, izvezdeti, zvezdovod, zvezdopteriks, odzvezdeti, prezvezdeti, zvezdariti, dozvezdeti, zvezdan, uzvezdeti, zvezdoplan, zvezdati, nezvezdti, izvezden, zvezdoloniks, zvezdokret, zvezdostroj, zvezdovet, prezvezd, zvezdomir, zvezdorod, glezvezd, zvezdokos, nezvezdomeran, odzvezd, zvezdovid, zvezdobolja, samozvezd, nadzvezd, zazvezdati, zvezdovez, zvezdolog, bezzvezd, zvezdotok, nezvezd, zvezdoleće, zvezdoprelja, zvezdodrom, zvezdorog, zvezdomor, zvezdomet, zvezdanje, stozvezd, zvezdopad, zvezdoniz, zvezdik, zazvezd, zlozvezd, zvezdovek, zvezdost, zvezdište. To podseća na Hlebnjikova (vidi dodatak, na str. 369-370, njegove knjige Kralj vremena Velimir I, u prevodu na naš jezik, Prosveta, Beograd, 1964) Naš pesnik piše i o jezičkim mašinama (v. 14, 19), donoseći i vizuelni prikaz njihova funkcionisanja. „Slika“ je nalik na, maštovitiju, Bulijevu u pesmi / poemi „Iksion“.<br /><br />Navodimo po dve mini-poetičke opaske o dve važne sastavnice Todorovićeva književnog opusa. Za njega je haiku, pesnička forma kojom se, u kripto varijanti, dugo i uporno bavi, neprestano je inovirajući, pokušavajući da je „razmrda“ „uvođenje(m) jezičke igre“ (7, 27), „tišina iz koje se rascvetava govor.“ (7, 25) Fragment je, pak, „ekvivalenat pesničke forme“ (6, 33), a „Moć fragmentizovanja – moć iskliznuća.“ (9, 55)<br /><br />Todorovićeva, i signalistička uopšte, poezija nesumnjivo je ludistička do srži. Sasvim razumljivo, pesnik mora da poetički prozbori koju o igri kao principu književnog stvaranja. Po srpskom signalisti „materija je sva prožeta željom za igrom“ (14, 9), „pesnik je i sam igrač...“ (14, 9), a „signalističko delo u procesu istraživanja, u razornoj igri sveta, jezika i znaka, često teži ka sopstvenoj samodestrukciji. U pepelu ovakvog čina ipak ćemo otkriti novu žudnju za igrom.“ (6, 40) Todorović citira Fridriha Šilera za koga „Čovek je potpuno nov jedino kada se igra.“ (7, 6) Malo izmenjeno, „Prostor umetnosti postaće prostor igre.“ (14, 118) Vođa signalizma razrađuje poetičku inicijalnu kapislu: „Iz igre rođeno značenje – iskra bića.“ (9, 84) Piše o „ludističkoj projekciji sveta“. (10, 63) Ludizam je „osnova“ svake signalističke kreacije. (14, 82) Pesnik treba „Pevati (proizvoditi, signalizovati) po unutrašnjem ritmu svog ludičkog bića“ (v. 8), razapinjući luk „Od ludičkog do transcendentalnog u pesmi.“ (v. 8) Ludizam može biti matematički i intuitivni. Signalizmu je najbliža njihova kombinacija. (14, 102)<br /><br />Miroljub Todorović je svoje poetičke stavove izlagao u „dnevničkoj“ formi, fragmentizovano. Njegove poetičke knjige sastoje se od datiranih tekstova „izdrobljenih“ najčešće na izolovane stavove-rečenice.<br /><br />Oslobođeni jezik (1992) sadrži sledeće cikluse: „Oslobođeni jezik“, „Drugačije estetičke norme“, „Nagon za pesmom“ i „U neprozirnom izvoru“. Poslednji ciklus i, delimice, drugi čine specifične pesme.<br /><br />Igra i imaginacija (1993) ima sledeće cikluse: „Igra i imaginacija“, „Poetika sažetosti“, „Sve je put ka pesmi“ i „Polijezičnost bića“. Poslednji se sastoji od šest „pesama“.<br /><br />Haos i kosmos (bibliofilsko izdanje, nepaginirano, 1994) se deli na sledeće poetičke cikluse: „Svet u jeziku“, „Pesničko biće“, „Isto pitanje nad istim ponorima“, „Metafizička gramatika“ i „Haos i kosmos“, od kojih su ceo drugi i, delimice, četvrti skladani od „pesama“.<br /><br />Ka izvoru stvari (1995) ima sedam ciklusa: „Mesečev kamen“ (sadrži i „pesme“ preuzete iz Algola: „Karbon“, „Zvezdalija“, „Lavirint“, Algol“, „Alfabet“; „Patite li od leterofobije“, „S jagodama reći ću vam ili u kavezu crvendać“, „Zeleni vetar“ i „Mesečev znak“; podvučene su preštampane i u knjizi izabranih pesama Ponovo uzjahujem Rosinanta), „Textum“ (sastoji se od pesama, kao i sledeći ciklus), „Gde je prostor pesme?“, „Igra i istraživanje“, „Jezik i neizrecivo“ (jedino ovo poglavlje se svodi na fragmente-rečenice), „Govor žudnje“ (čine ga „pesme“) i „Manifest apejrona“ (dat je u fragmentima od kojih su nekoliki i „stihovani“). Napominjemo da su prva četiri poglavlja ove knjige, kao i ono koje je naslovljeno „Govor žudnje“ preštampani u Poetici signalizma (v. 14, 101-165).<br /><br />Žeđ gramatologije (1996) ima devet ciklusa: „Rumeni dah reči“, „Osvojeni prostor“, „Izvor jezika“, „Prostor – vreme – gest“, „Zagonetka“, „Mera jezika – mera sveta“, „Ontički impulsi“, „Jezik – pesma – univerzum“ i „Opsena i suština“, od kojih su prvi, sedmi i poslednji poetičke „pesme“, treći i i peti poetičke „priče“ / mini eseji, a ostali skup fragmenata koji se najčešće svode na jednu jedinu rečenicu (poneka od njih je preuzeti citat).<br /><br />U Planetarnoj kulturi nalaze se i tekstovi o Umetnosti kao komunikaciji Dobrice Kamperelića, Ivo Andrić i Nils Bor – Kvantna teorija i teorija umetnosti Vladana Pankovića, Ikonogramima Luiđi Fera, Dada umetnost i antiumetnost Hansa Rihtera, Nebo može da čeka Vojislava I. Ilića, Čamac kašika Slobodana Vukanovića, kao i o Žarku Đuroviću i nekolikim izložbama.<br /><br />Miscellaneae, objavljene pod pseudonimom M. Stojkin, sem autobiografskog teksta „Zavičaj i poezija (moje niške godine)“, donose čitavu seriju kratkih kritičkih zapisa. Podeljeni su u dve skupine. Jedna se bavi slikarima: Vesnom Pistruin Milanović, Miloslavom Šutićem, Radoslavom Trkuljom, Dušanom Đokićem, Balšom Rajčevićem, Margaretom Stanojlović (dva teksta) i ruskom neoavangardom, a druga piscima: Todorom Terzićem, Goranom Čučkovićem, Rodoljubom Stepanovićem, Branislavom Prelevićem, Ljubišom Jocićem, Žarkom Đurovićem (dva teksta), Milovanom Đurčićem, Milutinom Đuričkovićem, Vladimirom Maksimovićem, Živanom Živkovićem (tri priloga), Zoricom Arsić Mandarić (dva teksta), Jovanom Dujovićem, Tihomirom Nešićem, Zlatkom Krasnim, Lukom Prošićem, Miletom Aćimovićem Ivkovim, Miodragom Pavlovićem, Srbom Ignjatovićem, Nadom Šerban, Bogislavom Markovićem, Vladetom Stankovićem, Radovanom Popovićem, Dobrivojem Jevtićem, Gerasimom Žunjićem, Todorom Manojlovićem, Oskarom Davičom, kao i Velesovom knjigom.<br /><br />Tokovi avangarde donose tekstove o italijanskoj, srpskoj i ruskoj neoavangardi i priloge o nekolikim značajnim avangardnim umetnicima: Pjeru Garnijeu, Guljermu Dajsleru, Mikeleu Perfetiju, Andreju Tišmi, Dobrici Kampereliću, Miroljubu Filipoviću Filimiru, Zvonku Sariću, Svetislavu N. Brkoviću i Dejanu Bogojeviću, kao i nekolike veoma značajne intervjue vođe signalizma (sa Todorovićem su razgovarali Ivan Pravdić, Slobodan Vukanović, Ilija Bakić, Jelena Kosanović /dva, puta/, Dušan Stanković, B. Miltojević i Milivoje Pavlović; oni su znali da pitaju a on da im vešto i znalački odgovori) i dragocen bibliografski prilog: „Dela Miroljuba Todorovića na stranim jezicima i u stranim listovima, časopisima, knjigama, antologijama, zbornicima i katalozima“.<br /><br />Veoma često Miroljub Todorović pribegava polemičkim obračunima sa svojim neistomišljenicima. Osnovno pitanje koje on neprekidno postavlja je: ko je prvi nešto uradio? Da li je to pitanje koje se može postaviti kada je o avangardnoj umetnosti reč? Tvorca signalizma posebno boli sukob sa disidentima signalizma. Pita se, ponekad prikriveno, podsvesno: zašto su ga izdali? Jesu li tako izdali, još više, sami sebe? Postoji nesumnjiva ubitačnost njegovih polemičkih tekstova ravna onoj koju nalazimo u onima mladoga Velibora Gligorića. Uz evidentan žar borbe koji teži da protivnika baci na kolena, tu je i jezičko „otvaranje“. Ono ide dotle da i elementi šatrovačkog jezika prodiru u polemičke tekstove. Polemičke su i pesme u Štepu... U njima Todorović napada i Boru Ćosića, Ostoju Kisića, Borivoja Radakovića, između ostalih. Polemičkih pesama ima i u zbirci šatro-poezije Čorba od mozga. Njen autor se obračunava sa Vujicom Rešin Tucićem, Brankom Čegecom, Vladanom Radovanovićem, Slavkom Matkovićem, Dobricom Kamperelićem, Rankom Igrićem, Žarkom Rošuljem, Marijom Pušić, Jerkom Denegrijem, Franci Zagorčnikom, Kostom Bogdanovićem, Draganom Veličkovićem. Posebno je žestok napad na Pustolinu Vladana Radovanovića. U Vidicima 1960. godine ona nije imala nikakvih vizuelnih elemenata, osim klasičnih crteža i ilustracija. Tek pod primetnim uticajem francuskog novog romana, ona (v. porazan tekst Danila Kiša, preštampan u knjizi Homo poeticus, u kojem se govori o Pustolini kao ogoljenoj ljušturi stvari, ispraznom lartpurlartizmu, gorkom trijumfu inteligencije ) 1968. dobija novu formu. Prethodi joj Todorovićeva kosmološka poema Planeta (1965).<br /><br />U Pevcima sa Bajlon-skvera pisci sa kojima se Todorović razračunava su: Zoran Mišić, Pero Zubac, Eli Finci, Bogdan A. Popović, Predrag Protić, Milan Komnenić, Jasmina Lukić, Miodrag Perišić, Slobodan Rakitić, Milutin Petrović. Poslednji je „maskota tradicionalizma i njegovih zagovornika ... (...)... manje opasna varijanta...“ (4, 65). Veoma sklon plagiranju, umislio je da je „postao tolika čaruga da smatra kako je moje delo alajbegova slama odakle može svaki netalentovani kreša da mažnjava kad hoće i kako mu dune iz buljine u bubreg“. (4, 78) Kao dva suprotna literarna pola izdvajaju se Renato Pođoli koji izuzetno lucidno hvali avangardu uočavajući sve njene nesumnjive vrednosti i Hans Magnus Encesberger koji je žestoko napada (Todorović čak piše o kugi Encesbergijani). Unutar tog evropskog, postoji i naš, domaći, kontekst – vreme pr(a)ve naše avangarde koje reprezentuju Dragan Aleksić kao stvaralac i Milan Bogdanović kao tumač. Ratujući protiv novih zlih volšebnika, Todorović ne zaboravlja da prizna svežinu duha koju demonstriraju nadrealisti Oskar Davičo i Ljubiša Jocić priključenjem signalizmu u njihovim poznim godinama, Dušan Matić podrškom izrečenom u svojoj pristupnoj besedi SANU, ali i Miodrag Pavlović pohvalom humornih elemenata prisutnih u zbirci Svinja je odličan plivač. Pišući o tome kako su signalizam napadali, uz tradicionaliste, lažna avangarda, avangarda iz treće ruke i njegovi otpadnici (10, 21), vođa signalizma ne propušta priliku da ga i sam vrednosti (pr)oceni: „... ta presudna uloga signalizma u jezičkoj revoluciji, formiranju novog pesničkog senzibiliteta, radikalnom prevrednovanju ključnih literarnih postavki koje je kodifikovala tradicija, ili, ako hoćete, pesničkom prelomu u srpskoj poeziji sedamdesetih godina, u potpunosti je prećutana, ili krivotvorena, posebno od pojedinih kritičara srednje i mlađe generacije“(4, 25-26); „Nauka je u prvoj fazi signalizma (scijentizam) poslužila poeziji, pre svega, za revolucionisanje pesničkog govora, razbijanje i prevazilaženje retrogradnog tradicionalizma i njegovih varijanti modernizma pedesetih godina i neosimbolizma“ (4, 54); „Još radikalnija promena u ovoj fazi signalizma izvršena je upravo na planu drugačijeg poimanja poezije i jezika. Jezičke strukture okvalifikovane u kao molekularne, odnosno u rečima su viđeni molekuli jednog jezika, dok su slovni znaci i glasovi shvaćeni kao njegovi atomi. Po toj viziji jezik (govor) u celini, pa i pesnički jezik, složena su jedinjenja nastala mešanjem i spajanjem ovih elemenata. „ (4, 55)<br /><br />Todorović izuzetno često, i izuzetno vešto pri tom, u svim svojim poetičkim tekstovima citira mnogobrojne, više strane nego naše, nesumnjive zagovornike novog duha u umetnosti i nauci. Evo njihovog iscrpnog i preciznog, abecednog spiska. Navodimo najpre strane: A. Ajnštajn; T. Akvinski; K. Akselos; G. Apoliner; Aristotel; R. Bart; M. Bahtin; G. Bašlar; A. Beli; G. Ben; M. Benze; A. Bergson; P. Berger; Biblija; R. H. Blajt; M. Blanšo; Š. Bodler; N. Bor; H. L. Borhes; J. Bronovski; Buson; A. N. Vajthed; P. Valeri; N. Viner; Van Dusburg; L. Vitgenštajn; A. Voznesenski; N. Gabo; H. G. Gadamer; P. Garnije; J. V. Gete; P. Giro; V. Gombrovič; P. de Man; Ž. Derida; M. Difren; M. Dišan; Đ. Dorfles; U. Eko; Majstor Ekhart; S. Zontag; R. Jakobson; E. Jonesko; P. Kandinski; I. Kant; U. Karion; F. Kafka; Dž. Kejdž; Iv Klajn; P. Kle; M. Klivar; Kolmogorov; Dž. Košut; J. Kristeva; M. Krleža; B. Kroče; G. Lajbnic; Ž. Lakan; Lao Ce; K. Levi-Stros; R. D. Leing; Leonardo da Vinči; Ž. Liotar; El Lisicki; J. Lotman; V. Majakovski; M. Makluan; S. Malarme; K. Maljevič; F. T. Marineti; H. Markuze; A. Matis; M. Merlo-Ponti; Katrin Mile; Č. Miloš; A. Mišo; A. Mol; Ž. Mono; S. Moravski; E. Moren; Č. Moris; Ž. de Nerval; Novalis; B. Nojman; V. H. Odn; B. Pasternak; A. Pevsner; Sen Džon Pers; P. Pikaso; Č. Pirs; F. Ponž; M. Prust; Ed Rajnhard; B. Rasel; H. Rid; R. M. Rilke; Ž. P. Sartr; P. Sezan; A. Sent-Egziperi; Sefor; F. Solers; F. de Sosir; S. Spender; V. Stivens; D. T. Suzuki; Ž. Starobinski; A. Fosijon; N. Fraj, H. Franke; K. Fridman; E. From; M. Fuko; M. Hajdeger; I. Hasan; Heraklit; J. Huizinga; V. Humbolt; K. Tajge; C. Todorov; N. Čomski; Čuangce; Dž. Džojs; R. Šar; T. de Šarden; K. Šviters; F. Šiler; V. B. Šklovski; Z. J. Šmit. Lista naših citiranih autora daleko je svedenija: I. Andrić; S. Vinaver; D. Maksimović; D. Matić; V. Milinčević; B. Miljković; M. Nastasijević; M. Pavlović; G. Petrović; D. Razić. U intervjuu datom Ivanu Pravdiću 1995. godine – pribeležimo i to – Todorović priznaje: „Iskreno sam se oduševljavao poezijom Dilena Tomasa, Alena Boskea, Branka Miljkovića, Momčila Nastasijevića, Sen Džon Persa, Tomasa Eliota i Volta Vitmena.“ (15, 51)<br /><br />Njegova poetika, verna pratilja signalističkog stvaranja, sposobna da se do nezaboravnih poetičkih aforizama poput, na primer: „Snaga asocijativne građe – tamni sjaj imaginacije“(6, 5) ili: „Svet, slika sveta kao nerazmrsivi haos“ (6, 5), propne, zaslužuje da bude sveobuhvatno sagledana. Ona omogućuje pravi prodor u delo njenog tvorca. Ako je fragmentarna (a jeste), to je i bila namera onoga ko ju je izlagao. Poetički munjogrami su svojim blescima osvetlili nebo naše poezije pokazujući da je fragment osnovni poetički model druge polovine dvadesetog veka i početka ovog u kome jesmo. Moderni fragment nipošto nije krhotina. On je sam fijuk biča bitka. Njemu niko ništa ne može. Kao ni signalizmu, uostalom!<br /><br /><br />LITERATURA:<br /><br />1. Miroljub Todorović, Signalism, Beograd, 1973.<br /><br />2. Miroljub Todorović, Signalizam, Gradina, Niš, 1979.<br /><br />3. Miroljub Todorović, Štep za šumindere – ko im štrika creva, Polemike, Arion, Zemun, 1984.<br /><br />4. Miroljub Todorović, Pevci sa Bajlon-skvera i moja frka sa njima, Novo delo, Beograd, 1986.<br /><br />5. Miroljub Todorović, Dnevnik avangarde, Grafopublik, Beograd, 1990.<br /><br />6. Miroljub Todorović, Oslobođeni jezik, Grafopublik, Zemun, 1992.<br /><br />7. Miroljub Todorović, Igra i imaginacija, Signal, Beograd, Bibliofilsko izdanje, 1993.<br /><br />8. Miroljub Todorović, Haos i kosmos, Feniks, Beograd, Bibliofilsko izdanje, 1994.<br /><br />9. Miroljub Todorović, Ka izvoru stvari (Prilozi za poetiku signalizma), Zemun, Beograd, 1995.<br /><br />10. Miroljub Todorović, Planetarna kultura, IPA „Miroslav“, Zemun, 1995.<br /><br />11. Miroljub Todorović, Žeđ gramatologije, Signal, Beorama, Beograd, 1996.<br /><br />12. Miroljub Todorović, Signalism Yougoslav creative movement, Signal, Belgrade, 1998.<br /><br />13. M. Stojkin, Miscellaneae, Kritički i drugi zapisi, Beorama, Beograd, 2000.<br /><br />14. Miroljub Todorović, Poetika signalizma, Prosveta, Beograd, 2003.<br /><br />15. Miroljub Todorović, Tokovi neoavangarde, Nolit, Beograd, 2004.<br /><br />16. Miroljub Todorović, Dnevnik 1982, Unus Mundus, Niš, 2006.<br /><br />* Tekstovi Miroljuba Todorovića se citiraju tako što se u zagradama najpre navodi broj pod kojim je citirana knjiga u spisku literature, a potom, posle zapete, sledi onaj koji se odnosi na stranu u njoj.<br /></span>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-88967775843084671882009-08-19T09:48:00.000-07:002009-08-19T09:50:20.311-07:00Nepresušna moć pevanja<span style="font-size:130%;">Dušan Stojković<br /><br /><br /></span><span style="font-weight: bold;font-size:130%;" >Poezija sve-čula Miroljuba Todorovića</span><span style="font-size:130%;"><br /><br /><br /><br />Miroljub Todorović jeste – u to nema nikakve sumnje – pravi klasik srpske i evropske neoavangarde<b>.</b><br /><br />Naš tekst se nadovezuje na onaj koji mu je prethodio – „Signalizam kao govor žudnje“ (Gradina, Nova serija, broj 10, 2005, str. 184-206) i čini drugi deo zamišljenog triptiha. U njemu smo naumni da prozborimo koju o Todorovićevoj verbalnoj poeziji (onu koja se od verbalne odvaja dosadašnji tumači poezije tvorca i vođe signalizma – pre svih, Milivoje Pavlović, Julijan Kornhauzer i Živan Živković – protumačili su na pravi način, uočavajući u njoj sve što je čini osobenom i vrednom među sličnim ostvarenjima drugih, i naših i stranih umetnika, te se ovde ne zadržavamo na njoj). Treći, za sada nenapisani rad, posvetićemo poetici, eksplicitnoj i implicitnoj, Todorovićeve poezije. Tako ćemo u dovoljnoj meri sagledati ono što, po našem mišljenju, niškog pesnika čini jednim od najboljih – a svakako najprovokativnijim i najviše okrenutom ka poetskim izazovima – pesnika svekolike moderne – i ne samo moderne, već svekolike u pravom smislu te reči – srpske poezije.<br /><br />U ovom središnjem radu zamišljenog kritičarskog triptiha Todorovićevu verbalnu, veoma razgranatu, (pre)obimnu, poeziju sagledaćemo tako što ćemo ukazati na nekolike njene karakteristike koje smatramo krucijalnim i po kojima je ona od prve prepoznatljiva unutar naše pesničke produkcije i (već) tradicije.<br /><br />Todorović u svojim pesmama „aktivira“ poduži spisak imena (mitoloških likova, naučnika, filosofa, pisaca, muzičara, slikara, glumaca, političara., književnih junaka...) i naslova (kao i aluzija na njih) književnih dela, te one postaju osobena pozornica na kojoj se vodi – pokretanjem sistema najraznovrsnijih asocijacija – pravi intertekstualni i citatni (ima i direktnih i skrivenih citata iz dela drugih autora; oni dobijaju posebnu „boju“, zavisno od konteksta u kojem se nađu) rat i sklapaju primirja: Vid; Afrodita; Hekata; Arijadna; Gorgona; Persej; Prometej; Sizif; Orfej; Eva; Paris; Odisej; Kerber; Moloh; Juda; Pontije Pilat; David; Amos; Lucifer; Belzebub; Balam; Anđama; Danton (i ostali učesnici francuske revolucije); Trocki; Staljin; Jagoda; Buharin; Fernandel; Silvana Mangano; Sveti Sava; Sveti Vit; Devica Orleanska; Karađorđe; Stevan Sinđelić; Stevan Musić; Miloš Obilić; Vuk Branković; Jefimija; Roman Slatkopevac; Jovan Damaskin; Dioklecijan; Aleksandar Virtemberški; Magelan; Ajnštajn (i mnogi drugi fizičari); Hegel; Kant; Niče; Frojd; Lao Ce; Demokrit; Heraklit; Epikur; Plotin; Homer; Vergilije; Utnapištim; Ifigenija; Faust; Ofelija; Čajkovski; Leonardo da Vinči; Šagal; Dante; Gete; markiz de Sad; Lamartin; Prosper Merime; Lamartin; Rembo; Arto; Šekspir; Puškin; Majakovski; Hlebnjikov; Kručonih; Mandeljštam; Matija Ban; Milutin Bojić; egipatska božanstva, poezija Acteka; Biblija (Prva knjiga Mojsijeva; Knjiga proroka Danila; Jezekilj; Davidovi psalmi; Priče Solomunove...); Gilgameš; Upanišade; Odbrana Sokratova; Čarobnjak iz Oza; Tamni vilajet; Gospodar muva... Već na samim počecima svoga pesnikovanja naš pesnik pokazuje da su za njega potpuno ravnopravni svet i knjiga; svet / priroda je velika, otvorena knjiga koja se može čitati, i simbolički tumačiti, kao što se to čini kada se za literarnim ostvarenjem posegne. I viđeno, i doživljeno, i pročitano, spoljašnje i unutrašnje, svet su međusobno prepletenih, ali i zaraćenih, signala i Todorović se upušta u njihovo predstavljanje i tumačenje. Njegovo delo i više je nego zahvalni poligon za ispitivanje najrazličitijih postupaka / modela citatnosti o kojima u svojoj knjizi Teorija citatnosti piše zagrebačka teoretičarka književnosti Dubravka Oraić Tolić. Ako je svojevremeno Branko Miljković poetički sanjao o tome kako se i Ajnštajn može prepevati, Todorović je pokušao, i delimice uspeo, u takvom poduhvatu (dovoljno je prisetiti se Planete, Putovanja u Zvezdaliju, ali još više, kudikamo više, Algola i Textuma, kao i izvrsne, stvarno antologijske, vizuelne pesme „Ajnštajn“, koja spada u najznačajnija ostvarenja ove vrste u svekolikoj svetskoj poeziji). Ako bi trebalo izdvojiti dela / pisce sa kojima je naš pesnik najviše bio u dosluhu, bili bi to Biblija (veze koje postoje između rane – i ne samo nje – Todorovićeve poezije i svete knjige hrišćanske religije i književnosti zaslužuju da budu svestrano analizirane u posebnom radu; napomenimo – signalizam je planetarno značajan književni pravac i bilo bi krajnje vreme da se upriliči zbornik u kojem bi se delo njegova tvorca pomno sagledalo iz najrazličitijih aspekata) i poezija ruskog futuriste Velimira Hlebnjikova. Hlebnjikov je drugi, tamniji / hermetičniji, u jezik ukorenjeni, eksperimentalniji, dublji pol ruskog futurizma; na prvom se nalazi Vladimir Majakovski. Todorović ima ciklus „Hlebnjikovljevo oko“ i trodelnu mini-poemu „Zangezi“. Kao što Hlebnjikov „izvodi“ reči polazeći od korena ljub, naš autor nudi spisak reči izvedenih iz korena zvezd. U „Obrascu novatorstva u jeziku“ ruski pesnik piše o rečima koje „pokrivaju“ letenje, stvarajući čitav koloplet neologizama. Ruski futurista piše o svemirskoj poeziji, nazivajući sebe samog kraljem vremena i svemirskih prostranstava. Tvorac je zvezdanog / zaumnog jezika koji se zasniva na sledećim poetičkim aksiomima:<br /><br />„1) Prvi suglasnik proste reči upravlja čitavom reči – naredbodavac je ostalima.<br /><br />2) Reči koje počinju istim suglasnikom objedinjene su istim pojmom, kao da sa raznih strana lete u istu tačku razuma.“<br /><br />Ista poetička pravila poštuje prilikom stvaranja neologizama i naš pesnik. Neologizacija jezika za njega je, međutim, samo prolazna faza prisutna na samim počecima njegova pevanja, te će, za razliku od ruskog pesnika kojem je lirski novogovor u samom srcu pesništva, pesme „otvarati“ ka novim jezičkim prostorima tako što će u istoj, početnoj, fazi osvojiti, ili prisvojiti, jezik nauke, a u kasnijem pevanju pribeći šatrovačkom jeziku otkrivajući njegovo do tada više naslućivano no rezultatima overeno lirsko dejstvo i snagu. <br /><br />Najpre, dajemo“spisak“ Todorovićevih neologizama (moramo napomenuti da je izuzetno teško utvrditi da li je neka reč stvarno neologistična; neologizmi su, nužno, to samo hipotetički):<br /><br />basmar; bezgranica; bezzvezd; bezlisnica; beznadnica; blesomer; blistni; brodonosni; vasionac: venuće; vijorina; vodenkonj; vodolev; glezvezd; gobinjati se; govnati (se); govnistika; govnologija; golubati se; goropisac; gorohod; goružda; grobište; groz; deblovina; dozvezdeti; drumovati; đuklija; žarnjak; zazvezd; zazvezdati; zanebesati; zapražen; zvezd; zvezdalija; zvezdanje; zvezdar (ova reč postoji već u poeziji Sime Milutinovića Sarajlije i jeste, po nama, gotovo jezički zaštitni znak čitava njegova pevanja); zvezdariti; zvezdati; zvezdač; zvezdgrad; zvezdeti; zvezdni; zvezdovez; zvezdobolja; zvezdoveče; zvezdovet; zvezdovid; zvezdik; zvezdište; zvezdovek; zvezdovis; zvezdovod; zvezdovoz; zvezdodrom; zvezdozdanac; zvezdozov: zvezdokos; zvezdokret; zvezdokrilac; zvezdolet; zvezdoleće; zvezdolog; zvezdolom; zvezdoloniks; zvezdomer; zvezdomet; zvezdomir; zvezdomor; zvezdoniz; zvezdopad; zvezdopis; zvezdoplan; zvezdoprelja; zvezdopteriks; zvezdoravan; zvezdorog; zvezdorod; zvezdosaur; zvezdoskop; zvezdost; zvezdotok; zvezdstroj; zvezdtvar; zelenozrni; zelenocvetno; zemljovid; zemljozor; zemljoleža; zemljokrug; zemljolomnik; zlozvezd; zlojutro; zlosanica; zlosni; zrevni; izvezden; izvezdeti; izmlitati; inorečje; iskopanik; jez; jezgrica; jugoprivredni; jur-voda; jutarnjica; jutriš; jutronja; kmrkljiv; koba (im.); kobača; kobaš; kobljiv; kobiljnjak; kolbas; kolbasar; korenak; kosmoplovni; kostožder; kostojedica; kostopilja; kotilja; kratkorepić; krvnjača; kretni; krečnjaja; kukutka; kukcožder; kulisača; kulorep; kusnica; kućnik; laprdalaparija; lelejka; letni; listopev; lunocvet; mađijati; majmunočovek; metalopojasarski; mlad (imen.); modrobojni; mrkolast; mrkolik; mrkocrven; mrtvina; munjogojni; nadzvezd; neboletni; nebolomnica; nezvezd; nezvezdati; nezvezdomeran; nekućnik; nesmirnik; obajnik; ognjarica; odvezd; odzvezdeti; omunjen; paklenik; plazmodel; podzvezd; poinjen; polubutnjača; potajac; pregovnan; prez; prezvezd; prezvezdeti; prolisina; pčelac; razgovnavanje; razdom; rvenik; ribič; rodnik; rođaj; runjina; rušan (jedna od ključnih reči Nastasijevićeva pevanja); samozvezd; svetskraja; svehvalni; seljenski (ovde je – i ne samo tu – Todorović jezički dužnik Laze Kostića i njegova pesničkog učenika i sledbenika Stanislava Vinavera; dovoljno je obratiti pažnju na /namerno lomljen, jampski/ ritam pesama koje čine ciklus „Zemnik“); srebromlečni; stozvezd; stočnik; stravaruša; stravka; strelohitri; strknuti; sumor-pogled; sunce-smrt; suncokrilni; sumcomer; suncomorje; tamnotkani; tmora; tmornik; ćutni; uzvežđavati; uzvezdeti; ukopnica; umornik; flozvezd; flozvezdati; hidrokrilac; hudobnik, hudodol; cvetnoprašni, crvenosmeđ; čamotni; čaralica; čaralo; čarobajka; čarovit; čaropojka; čarotanka; čudnjak; džuklja; šumovlačiti (podvučene reči popisao je sam autor u „Rečniku planetarnog jezika nastalog iz osnove zvezd“; v. Miroljub Todorović, Poetika signalizma, str. 16).<br /><br />Neologizme u poslednjoj fazi Todorovićeva pevanja sasvim uspešno „zamenjuju“ arhaizmi koji se funkcionalno uklapaju u opevano (reč je o pesmama kojima se reaktualizuje naša nacionalna prošlost, kojima se tematski uranja u istoriju pokazujući, i dokazujući, da nje ima i u jeziku; kako smo se lako odrekli jezika, prebacujući se, rezom (kvazi)lingvističke sablje, na sasvim drugu obalu, tako smo se – i pored velikih reči, i zaklinjanja / lažne jezičke dimne zavese – zapravo, odrekli i onog suštinskog što je bilo u samom korenu našeg nacionalnog bića: „velike“, uporno ponavljane, reči i rečenice zamaglile se ono što je bilo daleko važnije od njih, imenovano je poništilo ono što se imenovalo, reč je “pojela“ stvar / pojam kojem je trebalo da služi. Evo tog staroslovnog / starostavnog sloja Todorovićeve lirike: „Mati ubo te raždajet“ (naslov pesme); Zemlja me proždirajet (Ista pesma); Ničije že grehi otjemljet („Oče Utnapištime“); Oblekoh se va bezgrlnuju odeždju, / i drevena konja jaždju („Nuklearna jalovina“); Serblji („Trava Vidova“); hudobnik i vojište („Sveti ratnici“); Ko pješice uzide neka se na konja vrže („Ždralin“); „Drevo životodavno“ (naslov pesme); „Skazanije o pismenima“ (naslov pesme); A se sut gresi moji („Romil pustinjožitelj“).<br /><br />U nekolikim pesmama prisutni su citati na stranim jezicima: na engleskom, na primer, u pesmama „Poslednja rečenica“, „Lanci ždralova“, „At last the Secret is out“, „Under the midnight stone“, „Da nacrtam trmku“, „Plava gusenica tečnog kiseonika“ i „Kada nam mraz prikuca srce divljim ružama“, a na francuskom u pesmama „Paklena otrovnice“ i „ S mirisom ljubičice s ilovačom“.<br /><br />(Važna napomena: neodadaizam Todorovićeva pevanja mogli bismo okrstiti i kao neofuturizam. On direktno, u pesmi „Od tvoje ponoći skrojiću bisernu školjku“ citira stihove Dir bul ščil ubeš ščur, preuzete iz „3 pesme“ ruskog futuriste, dadaizmu najbližeg, Aleksija Kručoniha. Vredi ukazati i na čisto zaumno, delimice i Koderovo, mrmorenje / romor tipa: om ah hum – om ah hum, prisutno u pesmi „Teku crvene i žute lame“.)<br /><br />Približivši se Hlebnjikovu i njegovim teorijskim postavkama Todorović se našao među pesnicima kratilistima. Izvornik njihovih teorijskih promišljanja čuveni je filosofski dijalog Kratil znamenitog grčkog filosofa Platona. Po njemu (i njegovim sledbenicima, na primer, Dionisiju Halikaršaninu, Varonu, Skaliđeru, Lajbnicu, A. Šlegelu, Grimu, Viktoru Igu, Rembou, Rene Gilu, Malarmeu, Polu Kodelu, Nabokovu, samom Hlebnjikovu...), glas (posebno konsonant) nije proizvoljan već je itekako povezan sa pojmom ili stvari koju označava (pesnici su teoriji dodali lirski kolorizam: „obojili“ su vokale, neki su to učinili i sa pojedinim samoglasnicima, poneki – ne samo Rene Gil – pridodali su im i akustičku obojenost i povezali njihov zvuk sa zvukom koji proizvode pojedini muzički instrumenti). Miroljub Todorović nikada nije robovao nekoj teoriji: on joj se približi, preuzme od nje nekolike elemente i veoma brzo se udalji, bilo tako što je zaboravi sasvim, bilo tako što je poveže sa, ne retko, njoj sasvim suprotstavljenom teorijom, bilo tako što je negira novousvojenim poetičkim postavkama; njegovo pesničko delo je jedno veliko gibanje, nezaustavivo kretanje, ali ne mirno i postupno, već rasprskavajuće, nalik na jurenje u različitim pravcima istovremeno (to nipošto nije mana, već – moguće je – i osnovna poetička premisa čitava njegova pesnikovanja: žeđ za promenama, metamorfoza, novost). Aliteracijsku i asonantsku „obojenost“ stihova nalazimo posebno u šatrovačkim pesmama (no, ne samo u njima) srpskog autora. Navešćemo naslove nekolikih pesma u kojima je primetna dominacija pojedinih glasova da bismo (u)videli kako on vlada vojskom gladnih i podivljalih fonema: A – „Avrlj-bavrlj“; B – „Bacaju vunu blinderi“; G – „Gejak glanca guljarke“ i „Nisi glavni“; D – „Davež, dilkan“; K – „Kresni klikerom“; L – „Leš leteći“: M – „Masne mandare“; N – „Neslana negra“; O – „Ocinkali nas ortaci“; P i Š – „U rupi“; S – „Skrcajte somove“; T – „Taster“; Ć – „Ne ćoriš ćaletu“; F – „Fatum za funjare“; H – „Hrpu mi drpi“; C – „Celivaju cepanicom“; Č – „Čebutin čobelj“; Č, M i Š – „Šuminder šumangele“; Š – „Ošišajmo i šintere“. Velika zvukovna zasićenost pojedinim glasovima postoji i u posebnim stihovima (navodimo jedan primer: „Nek zvezdi zver zvezdovodima zemnim“). Posebno su podređene zvukovnim čarobajanjima pesme „Čarotanke“ i „Četiri čavke“ (vihori njima č) i „Kukutka“ i „Koba“ (apsolutno dominira k; četiri navedene pesme imale bi zapaženo mesto u svakoj antologiji srpske „jezične“ poezije). Kada se sve sabere, Todorović je ovlašni kratilist. Jezičko bogatstvo on nalazi na svim raspoloživim stranama. Ne dopušta da ga teorija pesnički omeđi i sputa. Možda je, ali avangardnom, kratilizmu najbliži kada nudi signalističke „snimke“ pojedinih glasova u dragocenom Algolu.<br /><br />Kod Todorovića teorija ide ruku pod ruku s pesničkom praksom. Njegove teorijske postavke veoma često su i same prerasle u stihove. Nekolike su nastale kao najava potonjih pesničkih pregnuća, nekolike su inkorporirane u same pesme, pojedine dolaze kao naknadni uvid u ostvareno. O njima ćemo, najavili smo već, pisati naknadno. Nekolike su bile dodirnute u našem ranijem radu posvećenom signalizmu, a sada ćemo se zadržati na onima koje nas uvode u samo srce Todorovićeve poezije. Bez njih ona ne bi mogla biti sgledana na pravi način. Poetičke probleske nalazimo najpre u sintagmama i pojedinim pesničkim slikama Todorovićevih pesama:<br /><br />Govor je mač krvi („Planeta“):<br /><br />Poezija se mora nežno<br />pretvoriti u matematiku (Isto);<br /><br />o modricama na telu zanimljivih reči („Tri sna u cvetu“);<br /><br />Glasova svetlosti („Nezvezd“);<br /><br />u „Textumu“ nalazimo sledeće poetičke sintagme: jezik zvezda; zrnevlje jezika; mraz jezika; trudna reč; bubri imenica; sviće glagol; ukus pesme; požar pesme, kao i pesničke slike: vidiš li sviće / žar rečenice i vidim ugasio se / glagol u cvetištu;<br /><br />Jezik je istraživač („Kao leptir u rujnu“);<br /><br />Divlje rečenice („Tako je bilo vreme“);<br /><br />Ugljevlje reči („Tu sočnu imenicu“; podvukao – D. S.);<br /><br />Jezična zmijo reči stravne („Zemnik“);<br /><br />Krvožedni glagoli („Omamljen tainom“);<br /><br />Munja si iz koje kuljaju reči („Kisela zemlja. Kostojedica“);<br /><br />U nemušti jezik navali („Narandžasto pismo“);<br /><br />Moj jezik je narod („Sadašnjosti nema“);<br /><br />reč – predmet najveća radost mojih čula („Rekao si eksplozija Azije“);<br /><br />azbučni ratnici rušite rijte kidajte<br />u pobedničkom ludilu krvavo truplo jezika („Da li ste čuli psa kako zavija“);<br /><br />u lutajućem govoru („Zvezdalija“);<br /><br />obasjan rečnicima otrov kušaš (Isto);<br /><br />vojskom gladnih i podivljalih fonema („Krtice podrivaju obale okeana“);<br /><br />tvoja pesma čupa iz tame mukle znake („Kiborg, II“).<br /><br />Lako se da uočiti kako se u korenu implicitnih poetičkih stihova Miroljuba Todorovića nalazi personifikacija i simbiotičko preplitanje / izjednačavanje konkretnog sa apstraktnim. Za ovog autora čitav svet je jedan jedini znak, sveopšta sinteza koja se može, analitički, apsolutno signalistički, tumačiti tako što bi bila razdrobljena – uz podrazumevanje da postoji jedna u biti neuništiva celina, sve-jedinstvo – na manje sastavne delove, mini-signale. Prisutna je i aura lirskog koja mestimice poprima simbolički naboj. Slike se mogu čitati u najmanju ruku dvostruko / dvostrano, ambivalentno. ( Na primer, navedeni stih Moj jezik je narod, znači – potpuno ravnopravno – i jezik je narod, ali i narod je jezik; nesumnjiva ambivalentnost Todorovićevih stihova zaloga je njihove estetičke vrednosti). Isti postupak autor primenjuje i u svojoj eksplicitnoj poetici. Navešćemo najpre tri poetičke pesme (sve se nalaze u knjizi Žeđ gramatologije; v. str. 5, 42. i 66). Prva je naslovljena „Rumeni dah reči“ i glasi:<br /><br />tamo gde je zaćutao<br /> govor<br />čekuju rečnici ožedneli<br />miris skrivenih stvari<br />okreni se izvoru<br />rumenom dahu reči<br />neobuzdanom zvonu<br />zvezda u glasnicima<br /><br />Druga se zove „Iskušavaš li moć pevanja“:<br /><br />trepere reči<br /> i sintagme<br />tekstualne strele<br />iz zavodljive hermetičnosti<br />iskušavaš li<br />moć pevanja<br /> jezikom u jeziku<br />nepotkupljivi bezdan bića<br />iz žarne nesanice <br /><br />A treća „Onaj što sebe otkriva“:<br /><br />oniričke slike<br /> bajkovitih predela<br />izvor i uvir reči<br /> lutajućeg pisma<br />telo u prostoru<br /> znak<br /> ne zaborav bitka<br />uočeni tragovi<br /> tek iznađenog smisla<br />onaj što sebe otkriva<br />jasno svetli<br />iz žitke pomrčine snova<br /><br />Ovaj (auto)poetički „triptih“ na najbolji mogući način, iz same nutrine pesme kao kuće osebujnog jezičkog bitka, oslikava šta ona želi i ostvaruje kada je o pesnikovoj poeziji govor. Ostali poetički stavovi-munje dati su, fragmentarno, kao poetički aforizmi, nalik na Ničeove misaone aforističke strele, diljem autorovih poetičkih brevijara. Navešćemo one za koje smo ubeđeni da su pravi poetički „snimci“ priželjkivanog, snevanog i ostvarenog u pesništvu autora o čijoj poeziji pišemo. U Žeđi gramatologije, knjizi čiji naslov priziva čuvenu knjigu Gramatologija znamenitog francuskog filosofa i velikog majstora dekonstrukcije Žaka Deride, nalazimo sledeće poetičke opaske ( sve su, kao i one prisutne u drugim Todorovićevim esejističkim knjigama, u duhu svojevrsnog antiromantizma i zagovaraju načelo deformacije, osobene oneobičenosti, uspostavljanje horizonta izneverenog očekivanja, potpunu otvorenost dela koja je najpre otvorenost ka svim vidovima pesničkog eksperimentisanja, nezaustavivu i neprekidnu avangardnost): „Pesnik – usplahireni snevač što sanjajući tumači svoj san“ (str. 41), „Neraskidiva veza između erotike i pisanja“ (53); „Pesma bitka protiv zaborava bića“ (62); „Reč je biće uma“ (66). Pamtimo i dve, eliptičke, „definicije“ koje nalazimo u knjizi Ka izvoru stvari: „Pisanje kao samoanaliza“ (56) i „Apsolutizam metafore“ (87). U Poetici signalizma susrećemo se sa sledećom poetičkom „definicijom“: „Pesnik je pesma“ (159), a u Tokovima neoavangarde: „U signalističkoj pesmi istovremeno se oblikuje više zona značenja“ (18); „Oslušnuti pesmom unutarnji romor jezika i bića“ (21); „Signalizam pretpostavlja aktivno stvaranje jezika, a ne samo njegovo korišćenje“ (22) i „Poezija je krik iz utrobe egzistencije, govor žudnje“ (81). <br /><br /> U prethodnom radu „Signalizam kao govor žudnje“ pisali smo o mogućoj žanrovskoj podeli Todorovićeve poezije (naveli smo pri tom osnovne karakteristike svih žanrova i podžanrova njegova pesništva), kao i o tome kako vodeći tumači signalizma procenjuju njegovo pesničko delo, te se na to, sem usputnih opaski, nećemo zadržavati u ovom radu.<br /><br />Žanrovska usložnjenost, kao i permanentno nemirenje sa osnovnim karakteristikama žanra i pesničke vrste kojoj „priključuje“ svoje pesme (najbolje to mogu ilustrovati foneti, svojevrsni atak na sonete, njihova avangardna „deformacija“ pomoću koje ova tradicionalna i, delimice, zastarela pesnička forma postaje provokativna i avangardna u najvećoj mogućoj meri, i, moguće još više, dvanaest pesama ciklusa „Koji je sat u svemiru“ – u dvema se „razmrdavaju“, kao što je to u fonetima bio slučaj sa sonetima, značajne pesme klasika našeg pesništva Jovana Jovanovića Zmaja; ostali pesnici su, u ovoj svojevrsnoj „reviziji“ istorije srpske lirike i njenih antologičarskih dometa, uzeti na pretres sa po jednom pesmom: Laza Kostić, Branko Miljković, Vladislav Petković Dis, Dušan Srezojević, Miloš Crnjanski, Momčilo Nastasijević, Branko Radičević, Milutin Bojić, Jovan Dučić i Petar Petrović Njegoš; svaka pesma je „ogoljena“, redukovana do sržnog u ovoj mini-antologiji naše poezije), okrenutost ka i otvorenost za novo i avangardno, a da se pri tom novo iznalazi i tako što se autor vraća na već napušteno pridodajući mu nove elemente i čineći ga tako ponovo novim – izvlači našeg autora sa područja „izama“. On se ne miri ni sa jednim postojećim. Poklanja istoriji svekolike poezije svoj izam – signalizam koji možemo, upravo zbog njegove neukrotive pokretljivosti, teorijskog i pesničkog vibriranja nalik na ono koje nudi našem oku rastrčala živa, odrediti jedino kao kontrapoeziju. Paradoksalno, kao kontrapoeziju visoke vrednosti.<br /><br />Uz Textum, nesumnjivo najbolju u ovom sazvežđu, jednu od nezaobilaznih knjiga srpske poezije, koderovsku simfoniju, Algol, kao i Pustolina Vladana Radovanovića, čine pesničku kosmičku trilogiju kakvu nemaju ni poezije daleko razvijenije od naše. Algol se nipošto ne sme smetnuti s uma kada se piše o Todorovićevoj poeziji. Ova knjiga je specifični sabornik signalističke, vizuelne, kompjuterske, permutacione, objekt i gestualne poezije, nastale u periodu od 1967. do 1971. godine. Po njenom autoru: „Ova knjiga-biće trebalo bi da deluje kao pokretljivi i skladni organizam što se talasa, vibrira, hrani prostorom oko sebe, menja i oživljava okretanjem stranica, svojim otkrivanjem pred nepodmitljivim okom posmatrača.“ Ona to upravo i jeste – prava, pokretna, nalik na skulpture-mrdalice, knjiga-biće.<br /><br />Naš pesnik je , po tačnoj opasci Živana Živkovića, iznetoj u knjizi Gost sa Istoka (str. 82) „...pomerao i granice žanra kao takvog i jezika na koji taj žanr računa“. To važi za Todorovićevu poeziju uopšte. Važi i za njegov dugotrajni „obračun“ sa haiku poezijom, i klasičnom i već „revidiranom“ modernom, evropeiziranom. On je okamenjenoj japanskoj klasičnoj formi do prskanja širio raspon. Razvihorio je njeno poetsko klatno. Stvorio je šatrovački haiku i njime, posebno na humornom planu, postigao pamtljive rezultate. Prisetimo se nekolikih (ne svih)Todorovićevih haiku zbirki (ne računajući ranije njegove dodire sa ovom istočnjačkom formom, posebno prisutne u Textumu u kojem ih je Živković iznašao, i vidljivih i prikrivenih, preko pedeset): Zlatibor (1990), Radosno rže Rzav (1990), Šumski med (1992), Ambasadorska kibla (1991), Glasna gatalinka (1994), nekolike zbirke šatrovačke haiku poezije i – osobeni – Azurni san (2000). Navodimo dve haiku pesme Todorovićeve ne bi li se videlo kako on iznutra „napada“ ovaj žanr (prvi primer bismo mogli smatrati mirnim „kopiranjem“ japanske mini- pesničke forme; drugi samo prividno čuva „klasičnost“ opevane slike):<br /><br />Oslobođen leda<br />kao radosno ždrebe<br />rže Rzav (tipičan fonički haiku u Todorovićevoj verziji);<br /><br />Bljesak munje:<br />utroba šume<br />rascepljena nadvoje (metafizički haiku, iako klasični haiku ne poznaje ovakvu „vrstu“).<br /><br />Najdalje u dekomponovanju žanra Todorović je otišao u Azurnom snu koji je haiku omaž zrenjaninskom pesniku, značajnom srpskom modernisti Todoru Manojloviću. Stihovi su često preuzeti, neznatno ili znatnije modifikovani, iz dela pesničkog prethodnika. Stavljeni u novi kontekst i novi žanrovski „kalup“, oni su zasjali novim i neočekivanim sjajem. Navodimo pregršt ovih pesama (pokadšto samo stihova iz pojedinih haiku ostvarenja) da bismo pokazali kako, kada je o pravoj poeziji reč, nikada ne možemo nešto proglasiti neopozivo pesničkim mrtvim – novi, i pažljivi, čitaoci i iz prividno mrtvog mogu zapresti pravu pesničku vatru:<br /><br />u ruci mi<br />plamti grozd<br />zelenih zvezda („Grozd“);<br /><br />sumor trudne noći („Kristalni vodoskok pesme“);<br /><br />vlažni mirisi („Pozno leto“);<br /><br />ponori ne postoje<br />samo sunčane<br />tajne duše („Tajne duše“);<br /><br />dah divlje zore (Istoimena pesma);<br /><br />nebeski nedogled<br />prožet vlasima<br />mladog sunca („Jutarnje ushićenje“);<br /><br />mlado telo ti<br />požudnim snovima<br />ispijam („Tvoj stas“);<br /><br />po prozoru mi<br />rujnim prstima<br />kuca jutro<br />na zidu sobe<br />samotne zlatna<br />jezerca sunca („Jutro“);<br /><br />zelena java<br />sunčevog poljupca („Oblaci“);<br /><br />podmukla zimska<br />kiša rastače<br />cvetne čašice („Zimska kiša“);<br /><br />moj narod<br />na krvavom krstu<br />raspet („Krst“).<br /><br />Poeziju za decu Todorović je pisao od 1958. do 1963. i kada je to činio bilo je mnogo boljih pesnika ove vrste od njega. No, Todorović je i ovde načinio, za njega karakterističnu, pesničku „fintu“. Njegova knjiga Blesomer. Za decu i veliku decu pokazuje kako on smatra da se i poezija za decu može neočekivano proširiti u različitim smerovima. Ta knjiga, iz koje izdvajamo kao najuspeliju „tipičnu“ pesmu za decu onu koja je naslovljena „Kada lav krene u lov“ i koja iscela glasi:<br /><br />Kad neki jadnik pod Sambovom kandžom vrisne<br />Sunce se od straha puši<br />Užare mu se uši<br />I iza prvog brda klisne, <br /><br />sadrži čitavu pregršt drugih, i drugačijih, pesničkih „proizvoda“ svoga tvorca: signalistički strip „Kuki“, fenomenološke i reističke pesme ciklusa „Termiti“ i „Predmeti“, signalističke (za oko) pesme preuzete, uglavnom, iz zbirke Stepenište, vizuelnu poeziju u ciklusu „Nedremljivo oko“ i šatrovačku okupljenu u ciklus nazvan „Džungla na asfaltu“. Todorović ovom knjigom deci i odraloj deci nudi čitav spektar avangardnih, signalističkih žanrova, pa neka se svako dete-čitalac posluži onim što voli. Posle prevratničke u mnogo čemu antologije naše poezije za decu Bore Ćosića, i ova Todorovićeva knjiga ukazuje se kao prevratničko (naravno, zahvaljujući inerciji i lenosti naše književne kritike, ne i prepoznato kao takvo) delo srpske književnosti za decu.<br /><br />Miroljub Todorović je pokušao da „razdrma“ i, poprilično okoštalu kao žanr, poemu. Pored „scijentističkih“ poema Planeta i Putovanje u Zvezdaliju, koje se nipošto ne smeju marginalizovati kako to deo naše književne kritike bez pravih argumenata čini, zanimljivog „Dana na devičnjaku“, poeme „Naravno mleko plamen pčela“ koja, uz kompjutersko-verbalni, ima i vizuelni deo, čitav Textum bi mogao da se smatra makro-poemom, jednom od najboljih koja naša književnost uopšte ima.<br /><br />Todorović je tvorac srpske šatrovačke poezije. Zbirka Gejak glanca guljarke sadržala je i duže šatrovačke pesme i one slovne, aliteracijske i asonantne (naglašena je foničnost ove poezije; ona uživa u zvuku i nagoni čitaoce da uživaju – poneti zvukovnim bajanjima – čak i onda kada pesme ne razumeju do kraja, ili ih – ponekad – ne razumeju uopšte; šatrovačke pesme nisu namenjene „prevođenju“ na svakodnevni jezik, pošto tada one ostaju bez svojih osnovnih suštinskih kvaliteta), ali i kratke koje će kasnije prevladati u Todorovićevom šatrovačkom opusu. Drugo izdanje te knjige biće propraćeno i dragocenim rečnikom šatrovačkog jezika. Todorović je osvojio marginalizovani, posebni, jezik i tako proširio neslućeno granice verbalne poezije, pokazujući da nema jezičke prepreke pred kojom bi ona smela da se zaustavi. Osvojena verbalna sloboda donela je, na jezičkom planu, britak humor: ono što bi ispevano na „normalan“ način (svakodnevnim jezikom) bilo banalno, dobilo je osobenu humornu boju (autorovo „polazno načelo“, kada je o ovim pesmama reč, po Živanu Živkoviću, u zbirci ogleda Gost sa Istoka /str. 165/, je ludizam). On je, u šatrovačkim haiku pesmama, isto kao i u produženim haikuima (dvostrukim), ili „skraćenim“ na distihe u Telezuru za trakanje, humor kombinovao sa kritikom i erotikom. Ako su signalističke pesme progovorile univerzalnim jezikom koji ne poznaje nacionalne granice i (po)staje planetarni, pesme ispevane šatrovačkim jezikom svedoče da se može posegnuti i za osobenim, skrajnutim, prividno nepoetskim, jezikom i postići i tako vredne pesničke rezultate. Najšire posmatrano, Milivoj Pavlović, u studiji Avangarda, neoavangarda i signalizam /str. 5/ ispravno uočava: „Očovečenje planete ili planetizacija bića, kao osnova Todorovićevog postupka, ukazuje na identičnost makrokosmičkog i mikrokosmičkog.“ Ne samo simbolički, može se govoriti i o makrokosmičnosti i mikrokosmičnosti njegovog poetskog jezika – i verbalnog, i onog koji takav nije. Bilo čega da se pesnički dotakne, Todorović pokazuje nepresušnu moć govora. On je, avangardni, osvajač jezika. Estetika koja se jedino validno može pozabaviti njegovim ostvarenjima nije klasična, već ona koju su zasnovali Maks Benze i Umberto Eko, po kojoj se suština svekolike umetnosti sastoji u činu istraživanja.<br /><br />Miodrag Pavlović s razlogom veli kako u zbirci „Svinja je odličan plivač” Miroljub Todorović ostvaruje „najhumornije trenutke naše posleratne poezije, istovremeno dajući primer reističke i reifikantne poezije“. Stihovi mnogih Todorovićevih pesama tako su, disparantno, “poređani“ da, u dodiru sa onima koji ih okružuju, postižu zadivljujuće humorne (ne retko, crnohumorne efekte, potpuno u skladu sa onim što je od crnog humora očekivao nadrealistički mag Andre Breton). Potkrepljujemo to samo jednim primerom, preuzetim iz pesme „Moje armije nastupaju“:<br /><br />Moje armije nastupaju blagovremeno<br />Ubijajući a vi za svaki slučaj<br />Konsultujte svog zubnog lekara<br /><br />Najbolje humorne pesme (daleko od stereotipnih, umornih) su: „To je vrsta praživotinje“, „Kad budem bio engleski reprezentativac“, „Svinja je odličan plivač“ i „Peršun u savremenoj politici“, čitav – antologijski – ciklus „ABC o Miroljubu Todoroviću“ i skatološka poema, sasvim na tragu, obimom malog, satiričnog speva Gomnaiada dubrovačkog pesnika i pisca melodrama Džona Palmotića, Pucanj u govno, za sada, na žalost, još uvek objavljena samo fragmentarno (no, i ponuđeni odlomci na maestralni način pokazuje kako se pravi pesnik hvata u koštac sa modernom reklamologijom i kičerskom masovnom kulturom i obara ih na pleća).<br /><br />Iako se današnji kritičari veoma često zadovoljavaju tvrdnjom da je rana (posebno ona prisutna u dvema poemama – Planeti i Putovanju u Zvezdaliju) Todorovićeva poezija suva i posna, lišena pesničkih slika i simbolističkih varnica, to, naprosto, nije tačno. Navešćemo nekolike snovidelne i oniričke, maksimalno lirski uzletele sintagme i pesničke slike eda bismo pokazali da se kritičarska istina zapravo nalazi na dijametralno suprotnoj strani:<br /><br />Osluškivao sam disanje metala<br />Slično je disanju zveri („Metali“);<br />Smrti čuo sam te kako si disala<br />na levoj strani moga srca<br />(...)<br />Ja sam opasno zaljubljen u tek ispevanu<br />pesmu<br />sopstvenu smrt uspeo da prespavam („Tri sna u cvetu“; ova i nekolike naredne slike potpuno su u dosluhu sa simbolikom tada vodećeg pesnika srpske poezije Branka Miljkovića);<br /><br />Okovan vonjem mukline („Himna šumi“; oksimoronska višestruka sinestezija);<br /><br />Pokušaj da odrediš<br />Najmanje moguće rastojanje<br />Pesme od smrti (Peti zadatak u Planeti);<br /><br />zverišta tame („Zakoni gravitacije“);<br /><br />crvenim sečivom žeđi (Isto; jedan od bodlerovskih odjeka, potpuno u skladu s čuvenom teorijom univerzalne analogije);<br /><br />krilate mostove na mišici planine (Isto);<br /><br />Let prepelice u vlažnoj šaci zore (Isto);<br /><br />u moćnoj šaci dana („Zvezdgrad“);<br /><br />U podne mojih usana („Flozvezd“);<br /><br />krikova ponoćnog mora (Isto);<br /><br />oporo meso tame („Okean“)<br /><br />I samoj zori ješću nežno meso (naslov pesme );<br /><br />Hladno drveće cvokoće (naslov pesme);<br /><br />vilici zime („Hladno drveće cvokoće“);<br /><br />vilicama dima („Mrtvac“):<br /><br />smrt gladna („Jezici“; nadrealno morbidna slika);<br /><br />more za tren<br /><br />groblja razvejava („Pod pljuskom urina...“);<br /><br />svetlost vetra („Zvezdani zvezdolomi“; prava nadrealistička slika);<br /><br />zagrejanim rudama<br />ispadalo je srce („Kruženje materije“);<br /><br />u srcu vode („Voda“);<br /><br />rumeno meso vode ((„Kiseonik“);<br /><br />u vrućem mleku zore („Kretanje citroplazme“).<br /><br />U toj prvoj fazi pevanja Todorović pesme uspešno gradi na principu ređalica, poput ruskih babuški:<br /><br />U zemlji voda<br />U vodi vazduh<br />U vazduhu vatra<br />U vatri stablo<br />U stablu plod<br />U plodu semenka<br />U semenci klica<br />U klici svetlost („Svetlost“; vidi i pesmu „O postanju“ iz iste knjige – Planeta).<br /><br />Majstor je i poetskih minijatura što dokazujemo navođenjem pesme „Vatra“:<br /><br />vatra je<br />krv vazduha<br />meso vode<br />kost zemlje<br /><br />Textum, jedna od najavangardnijih knjiga svekolike srpske poezije, pravo malarmeovsko delo (Milivoje Pavlović ide korak dalje i, u Ključevima signalističke poetike /str. 77/, tvrdi: „Pred nama je gledano u celini, delo kakvo ni Malarme nije mogao da odsanja“), ostvarenje koje možemo dovesti u vezu sa ranijim, jezički uzvitlanim i vrtoglavim, poetskim spevovima velikog Đorđa Markovića Kodera, „bombarduje“ nas, takođe, čitavom serijom sjajnih i oneobičenih sintagmi i pesničkih slika koje bi imale mesto u svakoj, i najizbirljivijoj, antologiji koja bi sadržala upravo ovakve mini-jedinice pesništva: govor svetlosti; svetlost vetra; svetlost zvoni; kandžu svetla; mleko vetrova; meso vazduha; spljoštena peteljka vetra; ko krv našu vetrovitu / u tamu pretače; kišne ruke; čeljust zvezda; krvi zvezda; modrica severnjače; u rukavicama jutra; stopalo ponoći; ponoćno stopalo; zubi kamilice; gladnu gluhotu.<br /><br />Pesnik ni u kasnijoj fazi ne odustaje od povremenog posezanja za izvanredno plastičnim i maksimalno oneobičenim pesničkim slikama što ćemo potkrepiti nekolikim primerima:<br /><br />leva ruka tame („Požar je gospodar“);<br /><br />Kada nam mraz prikuca srce divljim ružama (naslov pesme);<br />pravi gnezda<br />iznad svezanog reza zvezda („A ta ševa što uleće“; zvučna slika koja se zasniva na razigranim igrama reči);<br /><br />zaviruje ponor<br />u žar devojčice („Dan na devišnjaku“);<br /><br />najednom zima zviznu („U svanuće“).<br /><br />Iako u pesmi „Jutarnja trava pod mošnicama“ upotrebljava traklovski pridev plav govoreći o plavim šumama, u Textumu ima stih na plave obale vetrova, a ima i – igoovsku i nervalovsku – sintagmu crno sunce („Na granicama svesti“), osnovna, opsedantna boja Todorovićeva pesništva je – lorkijanska – zelena (rečnici simbola nam pomažu da otkrijemo njena osnovna simbolička značenja: boja je budućeg života i smrti, buduće mladosti, nade i veselosti, ali, u isto vreme, i promena, prolaznosti i ljubomore; kao boja proleća – označava reprodukciju, poverenje, prirodu, raj, obilje, mir; takođe – je simbol neiskustva, ludosti i naivnosti; u vezi je sa brojem pet i vilinska je boja): zelenim vetrovima („Zakoni gravitacije“); zeleni vetrovi u podnožju („Pred vratima raja“); zelena nepogoda („kužan glagol“); zelene munje sikću („Jasnovici na njivi“); zelena svetlost (Textum); zelena nepogoda (Textum); u zelenoj izbi futurizma („Hlebnjikovljevo oko“); zelene vatre („Mrtvo je oko božansko“).<br /><br />Nekoliki pridevi su opsedantni kada je o pesništvu našega autora reč: zelen; zrevni; zemni; . To važi i za nekolike teme: planeta; zvezda; semenka; žeđ; zver; insekt; skakavac; san. One su – poslužimo se odrednicom Živana Živkovića – reči-matice. Uz Daviča, Todorović je najfloralniji pesnik srpske poezije. Izuzetno je razuđen i bestijarij njegove lirike. (Pra)elementi su retko kod kog –ako ikog – našeg pesnika obrađeni kao kod njega. Izdvajamo dve opsedantne reči-teme: sunce i kuršum i dajemo kataloge sintagmi i stihova u kojima se one nalaze. Najpre, sunce:<br /><br />Okretali su svoje lice rečitom suncu („Kristali“);<br /><br />Prema leporečivom suncu („Himna kristalima“);<br /><br />otisak sunčevih usana<br />na nadlaktici zemlje<br />(...)<br />poljubac zvezde<br />u svežu ranu<br />stabla („Biljka“);<br /><br />Blistavim jezikom Sunca („Listovi“);<br /><br />rečima SUNCA (Textum);<br /><br />govor sunca („Sokovi“);<br /><br />sunčana kišnica („Sokovi“);<br /><br />kroz srce / vazduha / lomljiva struna / sunca („Ljubičasta svetlost);<br /><br />znam drvo na kome je<br />zviždalo SUNCE (Textum);<br /><br />crno sunce („Na granicama svesti“).<br /><br />Potom, kuršum (napominjemo da se Bećkovićeva zbirka, izašla 1963, godine zove Metak lutalica):<br /><br />kao kišni / kuršumi („Svetlost“);<br /><br />kuršum sunca („Klica“);<br /><br />zvezdane kuršume („Flozvezd“);<br /><br />u mrzloj kolevci<br />zapalim nenadno<br />kuršum-pesmu (Textum);<br /><br />kuršum nedoumica (Isto);<br /><br />narandžast kuršum (Isto);<br /><br />kapljica na kuršumu (Isto);<br /><br />za početak kuršum / ljubavnik groznice (Isto);<br /><br />u kuršumu med (Isto);<br /><br />kuršum u beonjači (Isto);<br /><br />mrak je kuršum / nad šumom („Jedanaest prepelica preklano“);<br /><br />možda nerotkinja / rađa kuršum („Možda nerotkinja...“);<br /><br />obnažen sada bubri kuršum („jutros siktava...“);<br /><br />u žurbi kuršum / precrtava pluća („Dan na devišnjaku“);<br /><br />rađa se novi svet iz mojih žlezda iz utrobe<br /><br />treperi ko kuršum krilati i žurni („Teku crvene i žute lame“).<br /><br />U svom maksimalno otvorenom pesničkom delu naš pesnik je veoma često poistovećivao reč sa signalom. Njegova poezija je znak. I reč je postala znak. I glas se pretvorio, napisali smo već, kratilski, u znak. Dospeo je do ništenja svakog glasa, „brisanja“ verbalnog govora (dovoljno je prisetiti se „Bele pesme“ čiji je naslov samo perforiran na stranici te se gotovo i ne vidi – može se opipati prstima; nimalo slučajno, Todorović, sinestezijski, pretvara sva čula i senzacije dobijene pomoću njih, u jedno veliko svečulo koje je, istovremeno, i oko i uho i čitavo telo i sve senzacije koje ono pruža i prima, ali i duša sama – i „Pesma ni o čemu“ ispod čijeg naslova se nalazi belina hartije, sama praznina). U isti mah, on je aktivirao do maksimuma i glas, i slog, i reč, i stih, i pesmu, i ciklus pesama, i knjigu, i vlastiti – pesnički plazmatičan, vibrantan – poetski opus, kao što je gramatiku pretvorio u neogramatiku, a poeziju u neopoeziju. Nije potrebna neokritika da bi se sagledalo mesto koje bi po pravdi i ostvarenim rezultatima naš pesnik morao odavno da zauzima unutar naše poezije. On je, nesumnjivo, značajan i veliki pesnik. Antologijski. Ne samo kada je o antologijama neverbalne avangardne poezije reč, već i onim koje se zadržavaju na verbalnim pesmama. Iščitavajući nanovo Todorovićevu verbalnu poeziju, pored onih i do sada antologiziranih pesama, našli smo dve za koje smo ubeđeni da im je i u najstrožim antologijama srpske poezije mesto. Evo njihovih naslova – i njihovim navođenjem završavamo naš rad – : „Balada o zvezdarevoj smrti“ i „Pronašao sam“.<br /><br />LITERATURA:<br /><br />a)<br />pesničke knjige Miroljuba Todorovića:<br /><br /> 1. Putovanje u Zvezdaliju (1971)<br /> 2. Svinja je odličan plivač (1971)<br /> 3. Stepenište (1971)<br /> 4. Naravno mleko plamen pčela (1972)<br /> 5. Gejak glanca guljarke (1974; 1983)<br /> 6. Telezur za trakanje (1977)<br /> 7. Algol (1980)<br /> 8. Textum (1981)<br /> 9. Čorba od mozga (1982)<br /> 10. Chinese erotisme (1983)<br /> 11. Nokaut (1984)<br /> 12. Dan na devičnjaku (1985)<br /> 13. Ponovo uzjahujem Rosinanta (1987)<br /> 14. Belouška popije kišnicu (1988)<br /> 15. Zlatibor (1990)<br /> 16. Ambasadorska kibla (1991)<br /> 17. Sremski ćevap (1991)<br /> 18. Striptiz (1994)<br /> 19. Glasna gatalinka (1994)<br /> 20. U cara Trojana kozje uši (1995)<br /> 21. Planeta (1995)<br /> 22. Smrdibuba (1997)<br /> 23. Električna stolica (1998)<br /> 24. Zvezdana mistrija (1998)<br /> 25. Recept za zapaljenje jetre (1999)<br /> 26. Azurni san (2000)<br /> 27. Pucanj u govno (2001)<br /> 28. Gori govor (2002)<br /> 29. Blesomer (2003)<br /> 30. Foneti i druge pesme (2005)<br /><br />b)<br /><br />1. Gradina, nova serija, broj 10, 2005.<br /><br />2. Živan S. Živković, Signalizam: geneza, poetika i umetnička praksa, „Vuk Karadžić“, Paraćin, 1994.<br /><br />3. Živan Živković, Gost sa Istoka, Ogledi o haiku poeziji, Prosveta, Niš, 1996.<br /><br />4. Julijan Kornhauzer, Signalizam srpska neoavangarda, Prosveta, Niš, 1998.<br /><br />5. Ivan Negrišorac, Legitimacija za beskućnike, Srpska neoavangardna poezija: poetički identitet i razlike, Kulturni centar Novog Sada, 1996.<br /><br />6. Milivoje Pavlović, Ključevi signalističke poetike, Zvezdana sintaksa Miroljuba Todorovića, Prosveta, Beograd, 1999.<br /><br />7. Milivoje Pavlović, Avangarda, neoavangarda i signalizam, Prosveta, Beograd, 2002.<br /><br />8. Miroljub Todorović, Signalizam, Gradina, Niš, 1977.<br /><br />9. Miroljub Todorović, Dnevnik avangarde, Grafopublik, Beograd, 1995.<br /><br />10. Miroljub Todorović, Planetarna kultura, IPA Miroslav, Beograd, 1995.<br /><br />11. Miroljub Todorović, Ka izvoru stvari (Prilozi za poetiku signalizma), Zenit, Beograd, 1995.<br /><br />12. Miroljub Todorović, Žeđ gramatologije, Signal, Beorama, Beograd, 1996.<br /><br />13. Miroljub Todorović, Poetika signalizma, Prosveta, Beograd, 2003.<br /><br />14. Miroljub Todorović, Tokovi neoavangarde, Nolit, Beograd, 2004.<br /><br />(Objavljeno u časopisu <i>Savremenik</i> br. 146-147-148 2007. i u almanahu <i>Demon signalizma</i>, Beograd, 2007)</span>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-10787732051076980982009-08-19T09:43:00.001-07:002009-08-19T09:43:34.294-07:00Signalizam kao govor žudnje<span style="font-size:130%;"><span><br />Dušan Stojković<br /><br /><br /></span></span> <div style="text-align: right;"> <div style="text-align: right;"><span style="font-size:130%;"><span>„<i>Pesma je krik iz utrobe egzistencije, govor žudnje</i>.“</span><br /></span> </div> <span style="font-size:130%;"><span></span></span></div> <div style="text-align: right;"> <div style="text-align: right;"><span style="font-size:130%;"><span> (M. Todorović Tokovi neoavangarde, str. 81)</span><br /></span> </div> <span style="font-size:130%;"><span></span></span></div> <span style="font-size:130%;"><span><br />Vreme prolazi, signalizam ostaje! Iako psi laju, signalistički karavan se ne zaustavlja. Signalizam je postao od trenutka svoje objave književnom činjenicom, a danas bi mogle, i morale, njime da se pozabave književna istorija i estetika.<br /><br />Davne 1983. godine, uz mnoštvo učesnika (Miloš I. Bandić, Zoran Markuš, Vuk Milatović, Živan S. Živković, Žarko Đurović, Đorđe Janić, Radojica Tautović, Miljurko Vukadinović, Jelena V. Cvetković, Ostoja Kisić, Spasoje Vlajić, Dušan Đokić, Miodrag B. Šijaković, Milan Đorđević, Miroljub Todorović i Milivoje Pavlović; svoje priloge su naknadno dostavili i Veselin Ilić i Radoslav Đokić), upriličen je, od 12. do 14. decembra, u Kulturnom centru Beograda, simpozijum „Signalizam – avangardni stvaralački pokret“. Tada su bile predložene nekolike teze kao polazna osnova za referate. Ne bi bilo zgorega ponuditi odgovore i danas, naknadno, dvadesetak godina potom.<br /><br />Navešćemo najpre ponuđene teze:<br /><br /> * istorijsko-genetički tokovi signalizma;<br /> * prva faza signalizma (scijentizam) i naše pesništvo šezdesetih godina;<br /> * protiv Gutenbergove galaksije;<br /> * kako je kompjuter pomogao da se u drugom svetlu sagledaju mogućnosti jezika;<br /> * signalizam i neodadaizam;<br /> * mesto i uloga signalizma u srpskoj poeziji sedamdesetih godina;<br /> * poetsko oslobađanje jezika putem novih stvaralačkih metoda;<br /> * oblici i elementi socijalne kontrapoezije u signalizmu;<br /> * probijanje ustaljenih granica i širenje prostora poezije;<br /> * signalizam i tradicionalizam (otpori i sporovi);<br /> * istraživanje prirode poezije;<br /> * poetika signalizma kao rušilac do sada vladajućih poetičkih i estetičkih sistema;<br /> * strani kritičari i estetičari o signalizmu kao našem avangardnom pokretu;<br /> * demistifikacija pesničkog čina i pesnika;<br /> * odnos signalizma prema „istorijskoj avangardi“ (nadrealizam, ekspresionizam, zenitizam, hipnizam, dadaizam);<br /> * signalistička istraživanja u jeziku (šatrovačka, fenomenološka, aleatorna ili stohastička poezija);<br /> * vizuelna poezija u signalizmu;<br /> * nove forme i pesnički oblici koje je signalizam uveo u našu poeziju;<br /> * nije reč o uništenju već o stvaranju drugačijih pesničkih jezika;<br /> * elementi „kritičke“ poezije u signalističkom pesništvu;<br /> * uloga teorije informacije u formiranju signalističke poetike;<br /> * signalistička istraživanja u likovnim umetnostima;<br /> * dodiri i preplitanja konceptualne umetnosti i mejl-arta sa signalizmom;<br /> * bodi-art i gestualna poezija (sličnosti i razlike);<br /> * signalizam kao krajnje otvoren i kompleksan umetnički sistem;<br /> * radikalna transformacija funkcije umetnosti;<br /> * signalizam i „nova umetnička praksa“ u Jugoslaviji. (19, 4; 26, 81-82)*<br /><br />Krenimo redom.*<br /><br />I signalizam, kao i svaki književni pokret, ima svoju istoriju. Ima i predistoriju. Tu je i njegova „praistorija“. Nekoliki davni pisci bili su signalisti a da to ni u snu nisu mogli da pretpostave. Uostalom, davno još, tvorac jedne od najstarijih pesama svetske lirike uopšte konstatuje kako su sve pesničke teme iscrpljene i da ničeg novog ne može biti, kada je o književnosti reč, pod kapom nebeskom. Bilo bi možda besmisleno navoditi, po ne znam koji put, ranije stvaraoce koji su i nehotice svojim delom „dotakli“ nešto od onoga što će, naknadno, signalizam staviti u žižu svoga stvaralaštva. Spomenimo, ipak, samo nekolike prethodnike konkretne i vizuelne poezije – one čija se dela daju naći u antologiji Denisa Poniža, objavljenoj 1978. godine: Stefan Malarme, Gijom Apoliner, Filipo Tomazo Marineti, Arno Holc, Hugo Bal, Gotfrid Ben, Eduard Kamings, Vilijam Karlos Vilijems, Vasilij Kandinski, Pit Mondrijan, Paul Kle, Kristijan Morgenštern, Vasil Kamenski, Velimir Hlebnjikov, Aleksej Kručonih, Jelena Guro, Pjer Alber Biro, Men Rej, Karl Belioli, Isidor Isu, Moris Lemetr... Među njima nalazi se i nekoliko slikara. Uopšte, za avangardnu i neovangardnu umetnost karakterističan je svojevrsni sinkretizam. Treba se prisetiti – Julijan Kornhauzer nas podseća na to – kako su u svojim kolažima Pikaso, Brak i Gris „koristili poetske fragmente, pojedinačne reči i slova“. (11, 50) Signalizam ima prethodnike i u našoj poeziji, kada je o vizuelnom pesništvu reč: Stematografija Hristifora Žefarovića, Zaharije Stefanović Orfelin, Gavril Trojičanin, Gavril Stefanović Venclović, Đorđe Marković Koder, dadaisti, zenitisti, Rastko Petrović, Marko Ristić, Moni de Buli... Ono što je, kada je o ranijim književnim pokretima govor, bilo eksces i iznimka, u signalizmu je postalo, i o(p)stalo program. Nalazi se u samom jezgru njegova stvaranja, signalizmom ga i čini. U ranijim vremenima bilo je na rubu i kratkog daha; u signalizmu je u samom srcu i ne posustaje. Vođa našeg signalizma, jedan od najznačajnijih pisaca svekolike srpske književnosti, bez ikakve sumnje najavangardniji literarni stvaralac kojeg smo ikada (u svim dosadašnjim našim avangardama) imali, Miroljub Todorović, piše, nimalo slučajno, da je „eksperiment u samom biću umetnosti“. (26, 60)<br /><br />Milivoje Pavlović piše kako je scijentistička poezija (prva faza signalizma) „korišćenjem naučne metode, spretno angažovala psihoaktivne supstance koje su karakteristične za dublja meditativna stanja, pa i pomalo mistična iskustva, koja nastoji da artikuliše odgovarajućom leksikom, ne sledeći uvek logičan tok stanja duha“. (14, 144-145) Ona je „u osnovi rukopis traganja za razrešenjem kosmičke zagonetke bića i bivstva, pri čemu je mitsko mišljenje zamenjeno naučnim“. (14, 174) Kao intertekstualni fon Todorovićevih ranih poema Planeta i Putovanje u Zvezdaliju (Milivoje Pavlović tvrdi da se ova poslednja da dovesti u vezu sa znamenitim poemama francuskog pesnika Sen-Džon Persa) može se uzeti sama Biblija. U „Komentarima“ Planete njen autor piše: „Ajnštajnova teorija relativiteta je pored Pesme Nad Pesmama, Plača Jeremijinog i Homerove Odiseje najlepša pesma ispevana u slavu čoveka“, a u „Pesničkim dnevnicima (1959-1968)“ , zagovarajući jezik – svetlost i zvezdanu sintaksu (nudi, između ostalog, i rečnik planetarnog jezika nastalog iz osnove zvezd – čitav koloplet neologizama, na Hlebnjikovljevom tragu; na drugoj strani, pomalo ambivalentno, piše o raspadanju jezika, pripremajući teren da njegovo mesto u narednoj fazi signalizma preuzmu neverbalni znaci): „Isključiti iz pesama realan svet. Svet stvari i svet bića. Težiti ka poeziji zamršenih neorganskih i amorfnih oblika. Nešto slično apstraktnom (nefigurativnom) slikarstvu. Svemu tome potražiti inspiraciju, najpre, u egzaktnim naukama“. (27, 7) Todoroviću „Scijentizam predstavlja krunu antiromantizma u poeziji, negaciju subjektivnog i subjektivističkog, poetike zasnovane na isključivosti emocija i emotivnih stanja“. (27, 20) Hesiod, Empedokle, Parmenid i Lukrecije bili su u isti mah i pesnici i filosofi i naučnici. Šta sprečava moderne pesnike da pokušaju da ih slede? Emil Verharen, Rene Gil i futuristi su propustili šansu, ali to nipošto ne znači da će to učiniti i pesnici koji dolaze posle njih. Za Ivana Negrišorca Planeta predstavlja „prvu sistematsku najavu neoavangardnih intencija unutar srpskog pesništva“. Ali, po tom autoru, ova „poema je zasnovana na jednom dosta čvrstom, čak krutom poetičkom i tematskom konceptu, a takvo dosledno oponašanje naučnog diskursa ima sve odlike pastiša. U toj pastišnoj tvorevini imaginacija i humor su rigorozno suzbijeni, tekst je osiromašen više nego što je bilo neophodno, tako da vrednijih pesama ovde ne možemo naći“. (13, 55) Todorovićev „Manifest signalizma (Regulae poesis)“, napisan 1968. godine, ima podnaslov „Teze za opšti napad na tekuću poeziju“. Prva faza signalizma upravo je bila to: prst u oko našoj aktualnoj književnosti, veliki izazov za nespremnu i uspavanu književnu kritiku, i više nego iznevereni horizont očekivanja, prodor na teritoriju koja nipošto nije smatrana pesničkom, oživljeno oneobičavanje. Negrišorac, i naknadno, u tvorevinama iz tog perioda traži ono što sam „projektuje“ u literaturu. Postoji „naučna“ poezija, iako Kornhauzer tvrdi kako scijentizam i signalizam „imaju malo šta zajedničko“ (11, 43); pesma se ne mora zasnivati na razbokorenoj imaginaciji, kao što se ne mora napajati humorom. Konačno, postoje različite skale vrednosti. Poema koja provocira, podvrgavajući se jeziku koji je do tada smatran zabranom pojedinih naučnih disciplina (kibernetika, teorija informacija i komunikacije, semiotika, fizika, biologija...) može se i zaustaviti na tome. Njen „zadatak“ može biti upravo prodor i zauzimanje nepoznatog i suprotnog. Kornhauzer deo Planete naslovljen „Naučna ispitivanja na Planeti“ tretira kao prvi Todorovićev „manifest“ (11, 56), zagovarajući tako tezu o preplitanju i srastanju poetičkog i umetničkog unutar istog literarnog ostvarenja. Estetika Todorovićeve poeme je antiestetika Maksa Benzea, a ne onih estetičara koji u umetničkom delu traže oživotvorenu lepotu. Vuk Milatović ispravno uočava da signalizam „negativnim obeležava ono što je pozitivno, pozitivnim ono što je negativno“. ( 19, 8) On stavlja naglavce, i više nego raniji avangardni pokreti, i više nego njemu savremeni neoavangardni pravci i pokreti, ono što mu je prethodilo. Čini to i sa umetnošću samom. Naše pesništvo šezdesetih godina prošloga veka bilo je u znaku tradicionalizma (on je rak-rana srpske poezije uopšte; nema vremena koje mu ne odgovara ni vremena u kojem ne uspeva da, podzemno, zauzme centralne pozicije; dovoljno je za ilustraciju ukazati na neprestanu i nepresušnu sonetomaniju s kojom se, parodijski i ironično, u koštac hvataju još uvek nedovoljno vrednovani, a pesnički provetravajući i osvežujući, Todorovićevi foneti), neosimbolizma (ublažena varijanta tradicionalizma) i popizma (ispod Popinog šinjela neprekidno su se izlegali novi poetski ptići umišljajući da su zaposeli samim činom ispisivanja nekolikih pesama po mustri učitelja ne samo sporedno, već i ono pravo i osnovno pesničko nebo). Todorović, i pesnici koji će ga nešto kasnije slediti, ali će se i relativno brzo odvojiti od njega i signalizma (dokazujući da su pesnički disidenti, najopakiji protivnici onoga u šta su se do juče kleli), bili su za pesnike ovakvih profila prava crvena marama. Ovi drugi reagovali su napadima, počesto neumerenim, i još više, i perfidnije, ćutanjem i zaobilaženjem. No, književne činjenice se ne mogu prenebregnuti. Književna istorija se ne može zauvek falsifikovati. Kritičarski promašaji otkrivaju se, makar iz kasnije perspektive, kao ono što su bili u trenutku svoga nastajanja. Signalisti jesu, kako to polemički, oštro i tačno, beleži Milivoje Pavlović „ostvarili kreativni prevrat značajniji od onog što se u srpskom pesništvu i kulturi dešavalo pedesetih godina. Dejstvo tvoračke revolucije signalizma može se meriti jedino sa ulogom istorijske avangarde, s kojom uspostavlja dragoceni luk“. (14, 104)<br /><br />Signalizam je nesumnjivo bio protiv Gutenbergove galaksije. Maršal Meklaun je tvrdio kako električna galaksija zamenjuje Gutenbergovu. Glavnog „saradnika“ ona nalazi u ekspanziji fizike i velikim naučnim otkrićima koje ova podaruje ljudskoj civilizaciji. Po kanadskom teoretičaru književnosti i kulture „moderna fizika ne samo što napušta specijalizovani vizuelni prostor Dekarta i Njutna, već ponovo ulazi u tanani auditivni prostor bez pismenosti“. (12, 46) Prvi talas signalističkog pokreta (inicijalnu „trojku“ čine: Miroljub Todorović, Spasoje Vlajić i Zoran Popović) ima u svojim redovima i izuzetno provokativnog, akribičnog, i danas zanimljivog Spasoja Vlajića (dovoljno je setiti se njegovih tekstova „Ka planetarnom jeziku“ /9, 25-29), „Signalistička teorija boja“ / Signalistička istraživanja, 1982, str. 7-21/, „Svetlosna formula“ /19, 16-18/ ili „Fonizam solarne mitologije“ /19, 59-61/ , kao i njegove knjige Svetlosna formula, Jugoart, Beograd – Zagreb, 1984). Njegovu „ulogu“ kasnije preuzima, još provokativniji, Vladan Panković, autor knjiga Kvantna teorija i barok u srpskoj književnosti (1991) i Ivo Andrić i Nils Bor – Kvantna teorija i teorija umetnosti. U poslednje vreme Andrej Tišma piše o elektronskoj umetnosti i Internetu. Mekluan uzgredno napominje kako „tipografija ima velike sličnosti sa filmom...“ (12, 147); i posredno „ratovanje“ s njom specifično je udaljavanje od onoga što je za film najkarakterističnije. Signalizam se, uostalom, dodiruje s nemim filmom (po meni, nemi i zvučni film gotovo da jesu dve različite vrste umetnosti; i jedna i druga imaju svoju poetiku i svoje vrednosti i teško je nekoj dati apsolutnu prednost). „Naslov“ jednog mini-poglavlja Mekluanove knjige glasi „Hajdeger klizi na valu elektronike isto onako trijumfalno kao što je Dekart jezdio na mehaničkom talasu“. (12, 280) Naveli smo ga eda bismo nagovestili da ne bi bilo sasvim uzaludno tragati za dodirnim vezama koje bi se mogle iznaći kada je o signalističkoj poetici i hajdegerovskoj filosofiji reč. Kuća bitka stanuje i u signalističkim ostvarenjima.<br /><br />Upotreba kompjutera (Milivoje Pavlović pravi razliku između kinetičke poezije stvorene uz pomoć pesničkih mašina signatvor i zvezdozor i kompjuterske poezije unutar koje se operiše i slovno-znakovnim elementima) pri pisanju pesama izazvala je najviše nesporazuma i dovela do oštrih napada na signalizam (naravno, ne samo ona; čini nam se da je bila potrebna „maska“ da bi napad bio onoliko oštar kao što je to bio slučaj i da bi se, prividno racionalno, odbacilo prekretničko i nesumnjivo avangardno što je ovaj pokret sobom donosio; i „novo“ je u našu poeziju, po mišljenju mnogih kritičara, moglo da dolazi samo postepeno, na parče, u rukavicama; signalizam je za okoštalu, u biti tradicionalnu, književnu kritiku bio i više nego, futuristički, šamar dobrom ukusu). Taj „sudar“ poezije i kritike (negativne tekstove pišu: Eli Finci, Zoran Mišić, Branislav Milošević, Predrag Protić, Bogdan A. Popović, Vojislav Đurović, Milivoje Marković, Boško Bogetić...) bio je tako oštar, čelom o čelo, i zato što je kompjuterska poezija bila, i ostala, „krajnje eksperimentalna vrsta signalističkog pesništva“. (14, 203) Ona je otvorila vrata ka novom, pokazala jednu od mogućih staza kojom bi poezija, ako se opredeli za smrt autora (iako se ni u signalističkoj kompjuterskoj poeziji autor ne „briše“ potpuno: on „zadaje“, „programira“), mogla poći. Za sada (a i ubuduće, ako smem da se kladim) ta staza će biti samo hipotetička. Signalizam nudi pregršt drugih, mnogo produktivnijih i izazovnijih, mogućnosti. Poezija ne želi da ukine samu sebe.<br /><br />Ponovimo još jednom, ničeg apsolutno novog nema kada je o književnosti reč. Pedantni istraživači, u poslednje vreme pedantni lovci na citatne elemente u literarnim delima, mogu uvek iznaći sličnosti, dodire, uticaje, „plagijate“... Signalizam nije krio (ne bi mogao ni da je hteo) kako nije nastao ex nihilo. Određene filijacije s neodadaizmom mogu se nesumnjivo naći, ali to nipošto nije presudno. Signalizam doživljavam iz današnje perspektive (nastaje 1959, a kao organizovan pokret 1969. godine) kao žižnu tačku koja je, najpre, simbiotički, sinkretički, ali i sinestezijski (uz određene, ne malo bitne, „promene“ i kombinacije) zbrala u sebe ranija avangardna otkrića, a potom i kao literarnu radionicu i zvezdokovnicu koja nas je, eksperimentišući bez zaustavljanja, neprestano bombardovala novim ili „novim“. I drukčije složene literarne pazle i kocke daju novu sliku. Avangarda je avangarda sve dok ne miruje, ona je neukrotivi pokret, perpetum mobile.<br /><br />Srpska poezija sedamdesetih godina u tadašnjim, i poznijim, antologijama deluje „umiveno“ i prilično jednoobrazno. Ako se u neki od cvetnika pripusti poneki avangardni pesnik on se predstavlja najmanje avangardnim ostvarenjem koje se uklapa u opštu sliku. Poetski prostor je razdeljen na nekolike struje koje se jedna prema drugoj prilično prijateljski vladaju: jedna, tradicionalna, dobija silan podstrek pojavom zbirke Tražim pomilovanje Desanke Maksimović, druga je okupljena oko Stevana Raičkovića koji će tada objaviti svoju ključnu pesničku zbirku Kamena uspavanka i tako osnažiti već zahuktali talas sonetomanije, treća se grupiše oko Popine „revizije“ nadrealizma, a četvrta, najinventivnija, je razigrano estradna (njen metafizički sloj se još uvek ne uviđa u dovoljnoj meri) i najbolje je reprezentuju Branislav Petrović i Matija Bećković. Signalizam je tada tretiran kao rubna pojava kratkog daha. Danas, kada je i više nego jasno, da je „preživeo“, da je dovoljno vitalan (i pored toga što su nekoliki disidenti pisali ružno o njemu i odrekli ga se; dovoljno je navesti Vladana Radovanovića, Vujicu Rešin Tucića i Ostoju Kisića; u jednom od više intervjua s Milivojem Pavlovićem, Miroljub Todorović je rekao: „Uz militantni tradicionalizam, lažna avangarda je bila jedan od najopasnijih protivnika signalizma“ /29, 120/ ) i najavangardnije što postoji na našoj literarnoj sceni (sposoban da se osvrne unazad i izvadi iz pretinaca davno napisane a još itekako žive literarne „stvari“, na jednoj, i demonstrira osvajanje novog književnog, dosad nezaposednutog i nenapadnutog književnog prostora, na drugoj strani), ostaje na književnim istoričarima i kritičarima da ga istovremeno i smeste u književnu istoriju (na mesto koje mu pripada) i prihvate kao delatnu. „aktivnu“ književnu činjenicu.<br /><br />Iako je signalizam delimice neverbalna književnost, on je od samog početka svoga delovanja oslobađao jezik, činio ga dovoljno slobodnim i uzvihorenim, sposobnim da osvoji nova literarna prostranstva. Signalizam pušta jezik iz kaveza konvencija. Daje mu moć da iz novog ugla prozbori o onome što „pokriva“, razigrava ga (i ludistički), proglašava ga „junakom“ stvaralačkog procesa. Navodimo nekolike poetičke „signale“ Miroljuba Todorovića u kojima se govor, jezik, reč, ćutnja promišljaju: „Kada i kako može biti pesma izražena ćutnjom?“ (29, 16); „U signalističkoj pesmi istovremeno se oblikuje više zona značenja“ (29, 18); „Oslušnuti pesmom unutarnji romor jezika i bića“ (29, 21); „Govor kao glas samih stvari“ (29, 21); „Signalizam pretpostavlja aktivno stvaranje jezika, a ne samo njegovo korišćenje“ (29, 22); „Govor pesme mimo volje pesnika“ 20, 13); „Signalistička pesma između govora i ne-govora“ (20, 15); „Najveća žudnja govora: žudnja za nemogućim, za neizrecivim“ (20, 16). Nimalo slučajno ovi fragmenti su naslovljeni, upravo – „Žudnja za nemogućim“. Signalizam je učinio sve što je u njegovoj, sve što je u pesničkoj, moći da se nemoguće, koliko je to moguće, učini mogućim: reč se „premetnula“ i u telo i u biće, „prebrisala“ svoje granice. I fragmenti Žeđi gramatologije odnose se takođe na govor, njegove granice i probijanje istih: „Signalizam u književnosti otkriva mogućnosti i granice govora“ (24, 45); „Reč je gest a njeno značenje svet“ (24, 58); „Reč je biće uma“ (24, 66). U ovoj knjizi Todorović citira i Nortropa Fraja koji veli: „Jezik upotrebljava čoveka a ne čovek jezik“.<br /><br />Signalizam nije bio pokret zatvoren u kulu od slonove kosti, potpuno gluv na ono što se zbiva oko njega. Socijalna dimenzija, ma koliko, na prvi pogled, izgledala skrajnuta, nesumnjivo je prisutna u njegovim ostvarenjima. Ako bismo hteli malo slobodnije da interpretiramo signalističku neverbalnu poeziju, mogli bismo je dovesti u vezu sa bibliom pauperum: piktografsko je „jednostavnije“ od ambivalentne jezičke „poruke“ (ambivalentnost likovnog se tek naknadno ukazuje i spoznaje), a pevanje telom je pra-govor. I indirektni poziv čitaocima na saradnju je nesumnjivo socijalni gest: kao što postoji autorova pesma, kada je o signalizmu govor, postoji, isto tako, ista ta, „čitaočeva“ pesma, i one se ne moraju „poklopiti“. Potrebno je samo privoleti čitalačku publiku da se poduhvati „čitanja“ signalističke poezije. Tokom poslednjih ratnih dešavanja na našim prostorima signalizam se „otkriva“ kao izrazito angažovan literarni pokret. Septembra 1992. Andrej Tišma organizuje Networker antiembargo kongres u Sremskim Karlovcima koji rezultira Deklaracijom mejl-artistima. Krajem 1992. pojavljuje se časopis Cage (Kavez) u Odžacima. Štampa se ratni dvobroj (19-20) Signala. Poslednja faza pesnikovanja Miroljuba Todorovića, postaje, kada je o nacionalnom i istorijskom reč, daleko „otvorenija“ od svih ranijih.<br /><br />Tokom čitavog trajanja „avanture“ signalističkog stvaralaštva mogu se unutar njega uočiti i elementi „kritičke poezije“. Signalizam se nipošto ne miri sa zatečenim, neprestana je mena, lirska zmija koja skidanjem košuljica otkriva ono što je esencijalno u samoj lirici kao takvoj.<br /><br />Signalizam ne priznaje nikakva ograničenja. On nije samo pokret koji „proizvodi“ otvorena dela, već je i neprekidna otvorenost ka radikalnim prodiranjima u do tada za poeziju strane prostore. Zagovara literaturu bez granica. Istovremeno, ili s malim vremenskim razmacima, atakuje na nove literarne teritorije. Ostavlja ih pošto ih osvoji, da bi im se naknadno vraćao, kombinovao ih sa novoosvojenim. Ono što nije „napadnuto“ do danas, biće napadnuto sutra, jer „logika pisanja, ako je uopšte ima, je logika istraživanja“. (23, 121) Pred nama je najpokretljiviji pokret koji je književnost uopšte iznedrila do sada. Kornhauzer, koji se pita: „Da li je signalizam početak ili kraj određenog razvoja?“ (11, 159), indirektno odgovara na to pitanje tvrdnjom da je on, „kao nijedan drugi pravac uspeo da se organizuje u aktivan avangardni pokret, da oko sebe okupi umetnike različitih generacija...“ (11, 159), bude neprestano i neumorno živ i nepredvidiv. Sveopšte izneveravanje horizonta očekivanja. Signalizam je intermedijalni, interdisciplinarni pokret, prava planetarna umetnost. Posle zenitizma, i više od njega, međunarodni pokret. Onaj koji nas je najviše (ne samo časopisom Signal i mnogobrojnim izložbama signalističke poezije i umetnosti koje su priredili ili na njima bili učesnici naši signalisti) lansirao u svet. Svet zna za naše usmene pesme (zahvaljujući Vuku Karadžiću), Ivu Andrića (Nobelova nagrada je to „skrivila“) i signalizam (odnosno Miroljuba Todorovića). Sve ostalo (i Bulatović, i Popa, i Kiš, i Pavić, i Tišma) nije jednaka konstanta kada je o recepciji u inostranstvu reč. Po Ljubiši Jociću, velikom nadrealističkom pesniku koji je plivao izvan struje i, pri kraju života, iskrenom signalisti (v. zbirke Mesečina u tetrapaku /1973/ i Koliko je sati? /1976/; signalizmu je prišao još jedan nadrealistički pesnik – veliki jezički i metaforički mag Oskar Davičo /v. knjigu Strip-stop /1972/ koju je naš znameniti pesnik napisao sarađujući sa slikarem Peđom Neškovićem; treći nadrealista, Dušan Matić je o signalizmu govorio, izrazito afirmativno, 1971. godine, ni manje ni više no u svojoj Pristupnoj besedi u SAN-u), „signalizam je znak jedne nove realnosti“ (9, 11), „Znak da treba probuditi Snove“. (8, 83) Signalistički umetnici neprestano bude snove. Pesnik je „usplahireni snevač što sanjajući tumači svoj san“. (24, 41)<br /><br />Sukob signalizma s tradicionalizmom bio je neminovan i neizbežan. Ljubiša Jocić misli kako je naš neoavangardni pokret morao reagovati na „tumorični porast tradicionalističkog uplakanog sentimentalizma, kičerskog pseudoromantizma u našoj sredini“. (8, 18) Mogao se možda izbeći sukob sa ostalim neoavangardnim projekcijama. Zašto nije? Milošu I. Bandiću, koji smatra da je, posle zenitizma, nadrealizma i pokreta socijalne literature, signalizam „sledeći nov i autohton literarno-umetnički avangardni pokret u srpskoj književnosti 20. veka“ (19, 5; Bandićev tekst se može naći i u 10), signalizam deluje „ohlađeno, uzdržano, čak i akademski i metodično“, a njegov tvorac nalik je na Tomasa Sterns Eliota, avangardistu bez pobune. (19, 6) Vremena su se promenila. Udarci koje je zadavala protivnička strana (ako se nije odlučila na bezobrazno ćutanje) bili su sve žešći. Oni koji su se razilazili sa signalizmom činili su to bučno i opako. Dosadilo je konstantno ignorisanje (iako je još 1973. tekst Ostoje Kisića „Putovanje u Zvezdaliju“, ušao u hrestomatiju Svete Lukića Savremena poezija, objavljenu u „Nolitu“ u okviru edicije „Srpska književnost u književnoj kritici“, a znatno kasnije će Todorovićevi tekstovi ući i u lektiru za osnovnu školu). Svet prihvata signalizam zdušno; naša sredina, ako to uopšte radi, čini to na kašičicu. Miroljub Todorović prestaje da bude miroljubiv (tako ga je okarakterisao Miloš I. Bandić) i zadaje žestoke udarce, pokušava da nokautira protivnika (v. 25. i 31). Julijan Kornhauzer će u predgovoru za srpsko izdanje svoje doktorske disertacije Signalizam srpska avangarda (na poljskom je ona bila naslovljena Signalizam: propozicija srpske eksperimentalne poezije), koja se pojavljuje sedamnaest godina posle izvornika, naknadno dakle (udaljenom od teme, čini mu se da se ispitivano udaljava od novine; to je optička varka; on je signalizam „snimio“ u trenutku kada je on bio u punoj ekspanziji, ali i daleko od konačnog /?/ poetičkog uobličenja), napisati: „u stvari, uvek sam se klonio subjektivnih ocena i nikada nisam uzimao reč o umetničkim vrednostima signalizma, jer me je prvenstveno zanimala stilistička intenzifikacija tog tipa poezije, tako udaljena od moje poetske prakse, ali sam ipak umeo da cenim izuzetnu aktivnost Miroljuba Todorovića, njegovu neprestanu težnju za iluzijom novine koja se sve više udaljavala“. (11, 6) Milivoje Pavlović će Todoroviću jedino zameriti što nema u dovoljnoj meri razvijen autokritički aparat. (14, 104) Najoštrije reči uputiće Ivan Negrišorac u studiji indikativno naslovljenoj „Poetički inžinjering Miroljuba Todorovića“. Jedan avangardist napada drugog avangardistu pro domo. Negrišorac, najpre, netačno tvrdi: krajem sedamdesetih godina prošloga veka „krug modelotvornih inovacija u Todorovićevom pesništvu kao da se zatvorio“ (13, 86). Za njega je „Textum“, jedna od krucijalnih pesničkih knjiga ne samo Miroljuba Todorovića i srpskog signalizma, već i svekolike srpske poezije, zajedno s Koderovim spevovima „jedna od najčudesnijih pesničkih knjiga srpske literature“ (16, 76), krunski dokaz da njen autor „sve više sebe oseća kao svojevrsnu neoavangardnu instituciju“. (13, 89) Kontraproduktivan i neosnovan je bio napad vođe srpskog signalizma na Milutina Petrovića. Negrišorac mu zamera na hiperprodukciji i neselektivnosti, prilično neosnovano tvrdi kako Todorović uzaludno pokušava u poslednje vreme da se približi što je moguće bliže dotle žestoko odbacivanom tradicionalizmu, a svoj tekst poentira, prikrivenim „igrom“ zasnovanom na naslovu svoga teksta. Pošto je konstatovao kako je naš pesnik „inžinjer poetičkih modela, pronalazač i proizvođač novih obrazaca jezičke umetnosti“ (11, 103), zaključiće: „... njegov je osnovni talenat – talenat formalizacije, a nikada se pre njega srpsko pesništvo nije tako dosledno suočilo sa iskušenjem pretvaranja kreacije u golu tehnologiju“. (11, 142)<br /><br />Čitavo signalističko delovanje bilo je neprekidno istraživanje prirode poezije. Čini nam se da je signalizam prihvatio, ne doduše eksplicitno, nadrealističku podelu čitave književnosti na literaturu i poeziju i, isto tako, nadrealističko priklanjanje poeziji. Samo, u signalizmu poezija nije pohrlila u prvi mah (a ni kasnije u velikoj meri) ka snovidelnom, izmaštanom, oživljeno romantičarskom (signalizam je antiromantizam), već ka naučnom, scijentističkom. Krenulo se od stava: „Gramatika nauke se neprekidno menja isto kao i pesnička gramatika“. ( 27, 77). Bilo je potrebno slediti, i povezivati, te „gramatike“. Ono što je Branko Miljković samo priželjkivao („I Ajnštajn se može prepevati“), signalisti su učinili. Upustili su se u boj sa naukom na njenom terenu, opevali je i poetski „humanizovali“. Oni su dokazali još jednom da poezija nema granice: nije to ni reč, ni telo, ni „mašinizacija“ poetskog... Osporili su žanrove, ukidajući čvrste granice među njima. Oživeli zamrli sinkretizam, „mitski san o jedinstvu reči i stvari, tela i zemlje, čoveka i vaseljene“. (30, 12) Ostoja Kisić se osvrće i na primaoce umetničkih i književnih ostvarenja (i Miroljub Todorović ispravno primećuje da „nova poezija traži i novu vrstu čitaoca“ /27, 53/ ): „Ideal signalista je da priviknu konzumenta na čitanje u svim smerovima“. (19, 79) Pođimo korak dalje: signalisti su na putu da oživotvore Lotmanovu „definiciju“: „Lepota je informacija“. (26, 61)<br /><br />Poetika signalizma jeste rušilac pre nje u umetnosti vladajućih poetičkih i estetičkih sistema. To i jeste obaveza, i usud, svake avangarde. Ona mora startovati kao antiestetika. Po logici stvari, mora zagovarati novinu, originalnost, detabuizaciju, detronizaciju. Uvoditi novi sistem vrednovanja. Izmišljati, čak, vlastite pretke, ako nema nameru da, kao dadaizam i futurizam, odbaci sve do tada stvoreno i krene iz početka, preuzimajući, uz svu dozu rušilačkog, ambiciju božanskog kreiranja novog sveta. Kornhauzer nalazi, ipak, „preteče“ srpskom (jugoslovenskom) signalizmu: „Da nije bilo konkretne poezije, Benzeovih i Gomringerovih manifesta sigurno ne bi nastala signalistička svest“. (11, 153) Nisam siguran da su oni bili inicijalna kapisla našeg signalizma; on je, naprosto, morao da se rodi. Skloniji smo da prihvatimo Todorovićevu tezu po kojoj, kada je o našoj književnosti reč, „signalizam nije uvozni izam kao ekspresionizam, futurizam ili nadrealizam“ (29, 78) Benzeova estetika, isto kao i one Umberta Eka i Abrahama Mola, sukobljene sa onima koje im prethode, dobrodošle su, međutim, pri tumačenju neoavangardnih tekstova uopšte. Predmet egzoestetike (jedan od njenih utemeljivača je Miroslav Klivar) je kosmička umetnost, umetnost svemirskog doba. Po Todoroviću „približavanje nove poezije drugim umetnostima učinilo je da ona postepeno prevazilazi tradicionalne oblike literarnog komuniciranja“. (27, 53) i tako se približi planetarnoj umetnosti i kulturi o kojoj je naš autor napisao čitavu knjigu. (v. 25) „Nova (signalistička) literatura ukazala je na trodimenzionalna svojstva reči i jezika (verbalna, vokalna i vizuelna)“. (119)<br /><br />Postoji obimna literatura o signalizmu na stranim jezicima. Prvi prikaz ovog književnog pravca izvan naše zemlje objavio je 27. septembra 1970. godine u listu Corriere del giorno u Tarantu Mikele Perfeti. 1984. godine Miodrag B. Šijaković je priredio knjigu Signalizam u svetu. Iako je Todorović u nekolikim knjigama preneo i po neki tekst stranih autora, a iste možemo naći i u zbornicima signalističke literature, sazreo je čas da se pojavi knjiga koja bi ih, posle Šijakovićeve, pregledno i obimno predstavila. Naši signalisti (posebno) Miroljub Todorović učestvovali su na mnogim izložbama i bili prisutni u velikom broju antologija u stranim sredinama. I sam Miroljub Todorović je objavio antologije: Signalistička poezija (1971); Konkretna, vizuelna i signalistička poezija (pre njenog pojavljivanja u Delu 1975, u niškoj Gradini, br. 4, 1974, pojavljuje se kraća verzija iste knjige) i Mail Art – Mail Poetry (1980). Julijan Kornhauzer će u Krakovu odbraniti i objaviti doktorsku disertaciju. On je, uz Milivoja Pavlovića i Živana S. Živkovića (poslednji je napisao preko 1500 stranica posvećenih signalizmu; njegova doktorska disertacija, pored toga što književno-istorijski i kritički, pozicionira signalizam, jeste i, briljantna antologija naše signalističke poezije), neprikosnoveni tumač srpskog neoavangardnog pokreta o kojem pišemo. Sva trojica su odbranila doktorske disertacije o signalizmu, pokušavajući da predoče svoj ugao gledanja. Milivoje Pavlović je ovako odredio poziciju druge dvojice proučavalaca: „Dok se kod Kornhauzera insistiralo na stilističkom planu i analizama eksperimentalnih (inovativnih) činilaca poetskog, Živković više pažnje posvećuje žanrovskim odlikama i sistematizaciji signalističkih artefakata u veće celine i njihovom vrednovanju“. (15, 9) <br /><br />Signalizam je demistifikovao pesničko stvaranje i pesnika. Miroljub Todorović je, samo na prvi pogled, fragmentarno i „razbijeno“ izlagao poetiku ovog pravca. Ona se može „sklopiti“ ako se u njegove teorijske radove zagleda. Signalizam, „neka vrsta Biblije pokreta“ (15, 25), sem tekstova „Pesnička avangarda“ (28, 9-26) i „Tokovi signalizma“ (28, 27-48), ceo je preštampan u knjizi Poetika signalizma.(v. 27) Po Todoroviću (tu je on na tragu Rolana Barta iz Fragmenata ljubavnog govora i Zadovoljstva u tekstu) postoji, posebno u apejronističkoj poeziji, „neraskidiva veza između erotike i pisanja“. (24, 53) Sam Todorović je, naročito kada je o vizuelnim pesmama zbirke Chinese Erotism i šatrovačkim pesmama reč, jedan od stožernih pesnika svekolike srpske erotske lirike. I drobljenje, komadanje, fragmentizacija kritičkog diskursa jedna je od erotskih, sadovskih operacija. Za kritički nastrojenog Negrišorca ti esejistički fragmenti su loše štivo, a Živan Živković te „imaginativne munje“ naziva meta-pesmom .( 29, 125) Demistifikacija stvaralačkog procesa posebno je izvedena na stranicama Dnevnika avangarde (v. 23), koji se u poslednje vreme nastavlja tekstovima za sada objavljenim samo na stranicama naših časopisa.<br /><br />Julijan Kornhauzer je posvetio posebnu pažnju „povezanosti“ signalizma s tekstovima istorijske avangarde. Po njemu „za konvencije eksperimenta nije važno što neko delo (npr. iz oblasti konkretne poezije) ponavlja određena načela drugog dela, nastalog ranije...“ (11, 21) Slično mišljenje zastupa i Ivan Negrišorac: „Neoavangarda, dakle, nije samo inovirala pesništvo, ona je dosta toga i ponavljala, odnosno reaktizovala“ (13, 60) i „Zasluga, dakle, neoavangarde nije samo u tome što je dala vlastite modelotvorne obrasce, već i u tome što je inicirala ponovo (i drugačije) čitanje čitave avangardne tradicije“. (13, 86) Kada piše o vezama signalizma sa zenitizmom Kornhauzer podvlači da Micićev kosmizam ima „izrazito ludički, destruktivni buntovni karakter“. (11, 62) U kasnijoj fazi svoga pesništva, onoj koja se javlja posle Kornhauzerove studije, Todorović će prigrliti ludizam (o ludističkoj dimenziji njegove poezije pišu i Živan Živković i pesnik sam, a Todorović ima i poetički fragment koji glasi: „Prostor umetnosti postaće prostor igre“. /27, 118/ ) U svojoj doktorskoj disertaciji Signalizam : Geneza, poetika i umetnička praksa Živan S. Živković je iznašao sledeće dodirne tačke istorijske avangarde i signalizma, skrećući usput pažnju da je „intenzitet“ prisustva istih različit: internacionalni karakter književne publike; kosmopolitizam; vizualizacija jezika; antitradicionalizam; antimimetizam; eksperiment; kombinovanje različitih postupaka (montaža, kolaž...); infantilizam; poetika ružnog; razlaganje jezičkih jedinica na „sitnije“ čestice; humorističko-parodistički odnos prema stvarnosti; grafičko i tipografsko „uređenje“ „lika“ stranice; korišćenje medija masovne informacije za „konstruisanje“ poetskog teksta; ludizam.(6, 20) Isti autor nalazi, posebno u stohastičkoj poeziji, i kubističke rezove. Ivan Negrišorac na sledeći način „situira“ Todorovićevo signalističko pesništvo ( po njemu je „doprinos ostalih članova grupe sasvim zanemarljiv“ /13, 49/ ) unutar srpske avangardne pesničke tradicije: : „Po korenitosti i opsežnosti, na primer, uporediv je Todorovićev poduhvat sa Koderovim mitotvoračkim / jezikotvoračkim rezom u našoj romantici, po doslednosti opredeljenja za permanentnu pesničku revoluciju uporediv je sa Davičovim avangardnim dinamizmom, ali je po prirodi cilja i po vrsti tvoračkog iskustva najbliži i najsrodniji jezgru naše istorijske avangarde, i to ponajviše Micićevom zenitizmu, te ranom našem nadrealizmu“. (13, 47)<br /><br />Milivoje Pavlović daje „rečničku“ definiciju signalizma: „Signalizam je neoavangardni multimedijalni i interdisciplinarni umetnički pokret utemeljen na predstavljanju pojmova, slika, emocija, stanja i misli pomoću znaka (signum) shvaćenog kao kristalizacija doživljaja istine ili vizije“. (14, 87) Ovoj pregnantnoj odrednici nema se šta, bar zasad, dodati. Pomenimo kako Rolan Bart (Todorović ga citira) signal smešta u grupu „relata bez psihičke predstave“; za francuskog strukturalistu on je „neposredan i egzistencijalan“. U svojoj doktorskoj disertaciji (v. 6) Živan S. Živković pravi ovakvu klasifikaciju signalističke poezije: scijentistička poezija; fenomenološka poezija; tehnološka i ready-made poezija; stohastička poezija; apejronistička poezija; kompjuterska poezija; permutaciona (varijaciona) i statistička poezija; šatrovačka poezija; vizuelna, gestualna i objekt poezija i mail-art u signalizmu. Pavlović signalističku poeziju najpre deli na verbalnu i neverbalnu. Prvu žanrovski klasifikuje na sledeće vrste: scijentistička poezija, aleatorna, stohastička, fenomenološka, permutaciona, kompjuterska (ona koja se, pomoću mašine, ostvaruje u jeziku), statistička, šatrovačka, ready-made (nađena), apejronistička i haiku, a druga se razvrstava na: konkretnu, vizuelnu, foničku, kinetičku, kompjutersku (deo koji operiše slovno-znakovnim elementima), gestualnu, objekt-poeziju, mejl-art (poezija komunikacije) i vizuelni haiku. I jednoj i drugoj „podgrupi“ Nikola Cvetković pridodaje signalističku poeziju za decu.<br /><br />Zadržimo se ukratko na nekolikim vrstama signalističke poezije. (Namerno remetimo redosled teza od kojih smo pošli u našem radu, „ukrštamo“ ih, preusmeravamo, svesni da se unutar signalističkog pokreta mnogo toga desilo tokom dve decenije posle „poziva“ da se na odabrane teze upriliče odgovori.) Evo „snimka“ stanja koji nudi Kornhauzer (potrebne su mnogobrojne korekcije iz današnje kritičke perspektive): „Osnova signalizma su: konkretna i vizuelna poezija, one su najviše promenile izgled savremene književnosti i odnos prema pisanoj reči. Fenomenološka poezija je samo u oblasti desubjektivizacije poetske slike rekla nešto više od svojih prethodnica iz prve avangarde. Isto se odnosi na stohastičku poeziju, koja duboko zavisi od nadrealističke metode automatskog zapisa ili dadaističkog svegoizma. Posezanje za pomoći od računske mašine radikalno je promenilo tok procesa denotacije poetske poruke, ali veoma malo u samom načinu pisanja – proizvoljnom asociranju raznih reči. Ona je krenula istim putem, ali dalje – ne asocira samo različita značenja već razbija i gramatičke veze“. (11, 152-153) Milivoj Pavlović, dvadesetak godina potom, uzimajući u obzir samo poetski opus vođe signalističkog pokreta, ovako određuje na estetičkoj ravni „osvojeno“: „Prolazeći kroz složene i delikatne procese ličnog usavršavanja, Todorović nije ni mogao da u svakom žanrovskom obliku dostigne visoke pesničke i poetičke domete; i pored vidnog napora, pesnik je u nekim vrstama i žanrovima (statistička, elementarna, matematička i kombinatorna poezija, na primer) ostao na nivou eksperimenta“. (15, 110) Ni Ivan Negrišorac se ne kloni vrednosnog suda. Po njemu najvrednije su aleatorno-stohastička, šatrovačka i apejronistička poezija, najizazovnija je kompjuterska, a uverljive su u svom žanru vizuelna i tehnološka (ove zbog realizovanog pesničkog humora; još je, u recenziji za zbirku Svinja je odličan plivač, Miodrag Pavlović tvrdio kako je ciklus „ABC o Miroljubu Todoropviću“, štampan u toj knjizi „najhumorniji trenutak naše posleratne poezije). (13, 104) Isti autor smatra dobrim cikluse „Pucanj u govno“ iz zbirke Sremski ćevap i „Žmara“, s podnaslovom „Foneti“, iz zbirke Dišem. Govorim (kasnije su objavljene, odlične, zbirke pod tim naslovima) i pesničke knjige: Kyberno, Svinja je odličan plivač, Gejak glanca guljarke, Čorba od mozga, Chinese Erotism, Belouška popije kišnicu, Vidov dan i Devičanska Vizantija. (13, 121)<br /><br /> Fenomenološka poezija je, po Milivoju Pavloviću, „višeslojni poetski oblik u kome se naročita pažnja usmerava na suštinu pojavnosti ili objekta, nezavisno od ličnog iskustva, uticaja kulture ili pojmovne pristrasnosti“. (14, 176) Ona donosi objektivizovano, opredmećeno i nemetaforičko viđenje. (14, 177) Razvila se iz scijentističke poezije. Osnovne odlike su joj humor i ironija. Takođe, i desubjektivizacija, depsihologizacija i demetaforizacija. Može se govoriti o dvema njenim podvrstama: tehnološkoj (jezička matrica potrošačke sfere) i ready-made poeziji (jezičke konstrukcije i matrice direktno su preuzete sa reklamnih panoa). Julijan Kornhauzer tvrdi da je „fenomenološka poezija u svim svojim varijantama predvorje konkretne i vizuelne poezije“. (11, 173) Za Živana S. Živkovića, međutim, ona, kao i „tehnološka i ready-made poezija moraju se posmatrati kao svojevrsni derivati signalističke scijentističke poezije“. (11, 109) Miroljub Todorović odbija svaku vezu ove pesničke „vrste“ sa pesmama Fransisa Ponža ili onima iz ciklusa „Spisak“ Popine Kore. Pesme dvojice pomenutih pesnika imaju metafizičku i metaforičku ravan, a prave fenomenološke pesme moraju biti „bez metafizičke pozlate“. (27, 63) <br /><br />Miroljub Todorović je tvorac srpske šatrovačke poezije. Ovakve pesme se prvi put pojavljuju u knjizi Kyberno (1970). Autor potom stvara čitave zbirke šatrovačke lirike: Gejak glanca guljarke (1974; drugo izdanje 1983), Telezur za trakanje (1977), Čorba od mozga (1982), Ambasadorska kibla (1991), Striptiz (1994), Smrdibuba (1997), Električna stolica (zbornik šatrovačke poezije, zbirna knjiga ovakvih pesama; 1998). Piše i polemike služeći se šatrovačkim jezikom: Štep za šumindere (1984) i Pevci sa Bajlon-skvera (1986), kao i, izuzetno efektnu i humornu, šatrovačku mini-prozu – Došetalo mi u uvo (2005). On je šatrovački jezik, koji je do tančina izučio, ali mu i inventivno pristupio stvarajući čitav niz neošatrovačkih reči i idioma, „doživeo kao svojevrstan vid metaforizacije standardnog jezika i u prvi plan (je) doveo njegovu poetsku dimenziju“. (14, 234) Uostalom, „jezik u šatrovačkoj poeziji: stvarnost za sebe“. (24, 65)<br /><br />Stohastička poezija „u prostor duhovnosti uvodi slučaj i nepredvidljivost“ (14, 248), ali „u vreme istorijske avangarde slučajnost je izražavala protest, a u neoavangardnom kontekstu pre je reč o svojevrsnoj sumnji u moć jezika zbog opšte fragmentacije govora i smisla“. (14, 252)<br /><br /> Aleatorna poezija je za Milivoja Pavlovića podvrsta stohastičke. Ona se ne ograničava na standardni jezik, već pribegava i kolokvijalnom, šatrovačkom, jeziku reklama, štampe, tehnološkim govoru itd.<br /><br />Po grčkom filosofu Anaksimandru apeiron u sebe uključuje pojmove neograničenog, neodređenog i beskonačnog. Miroljub Todorović fragmentarno gradi poetiku apejronističke poezije u kojoj, po njemu, dolazi do „analitičkog tematizovanja samog bića jezika“. (24, 39) Tvorac ovakvih pesama „čupa reči i sintagme iz standardnih, tekućih govornih govora, stavlja ih u drugačije sisteme odnosa gde će one izlučiti nove poetske informacije“. (24, 45) U apejronističkoj poeziji, pesničkoj „inovaciji“ Miroljuba Todorovića, srcu – i vrednosnom – njegove dosadašnje poezije (i za Pavlovića je ona „možda dragulj u kruni signalizma“ / 15, 41/ ), „potpuno je srušena ona pregrada koja deli `logični` od `alogičnog` jezika“ (24, 50), „svaki sledeći stih je nezavisna značenjska jedinica iskaza“. U pesmi postoji „procesualnost i stalno kretanje, unutrašnja dinamika“, kao i depersonalizacija iskaza (14, 268), „događanje koje se oslanja na ludičke elemente“, „razbijen stih“. (14, 269) Motivi se preuzimaju iz usmene lirike, mitologije, srednjovekovne istorije, a „faktografija se u ovim pesmama nadilazi unošenjem metafizičke nijanse i insistiranjem na ironičnoj, aluzivnoj i humornoj intonaciji iskaza. Smisaono jezgro pesme često se obogaćuje citatnošću i metapoetičkim zagledanjem u logiku dela, jezika, poezije i samog sveta“ (14, 271); ona sama je“na rubu semantičke neprozirnosti“. (24, 55) Evo još nekoliko krucijalnih poetičkih zahteva koji se po Todoroviću postavljaju pred apejronističku pesmu: „nadjezička struktura reči“ (24, 59); „fragment kao nosilac i graditelj (njene) kompleksne arhitekture“ (24, 60); „semantička ambivalentnost – otkrivanje i skrivanje“ (24, 64). „Svemir i svet nezamenljivi (su) okviri apejronističke pesme“. (24, 65). Pesnik definiše i nju, kao i poeziju uopšte, hajdegerovski: „Pesma – bitka protiv zaborava bića“. (24, 64) Osnovno poetičko načelo ove vrste lirike načelo je haotičnosti. Tačka koja se javlja u ovim pesmama (prvi put se to zbiva u zbirci Belouška popije kišnicu) više ima stilsku nego sintaksičku ulogu. Pesnički jezik je pretrpeo određenu vrstu arhaizacije (javljaju se, kao antipodni verbalni pol, i neologizmi); on je „ubrzan“, asocijativan do prskanja, ironičan i aluzivan. Dolazi do, ranije retke, metaforizacije jezika. Stiže se do očuđenja. Naglašava se ludistička dimenzija pesama. Pesme su dosledno depersonalizovane. Najčešće je prisutno treće lice, ne retko humorno, čak i groteskno. Geneološki posmatrano, Pavlović apejronističku poeziju tretira kao poetski“izdanak“stohastičke lirike. (14, 271)<br /><br />Pedeset haiku pesama sadrži (neke su delimice „skrivene“) Textum (1981). Potom se javljaju cele haiku zbirke Zlatibor (1990) i Radosno rže Rzav (1990) i nekoliki ciklusi šatrovačkih haiku pesama. Negrišorac piše kako Miroljub Todorović nije preterano dobar haiđin. Po njemu, od tradicionalnih i „običnih“, daleko su efektnije Todorovićeve šatrovačke haiku pesme (još jedna pesnička inovacija vođe signalizma). Posebno izdvaja zbirku Glasna gatalinka (1994).<br /><br />Miroljub Todorović piše: „Reč priziva sliku, slika priziva reč“. (29, 18) Za Milivoja Pavlovića „ostaje otvoreno pitanje da li se delo u kome su tekst, odnosno grafeme, sasvim eliminisani može smatrati pesmom“. (14, 297) Todorović tvrdi: „Nelingvistički znakovi u svom semantičkom aspektu bitno se oslanjaju na lingvističke znakove“. (24, 26) Vizuelna poezija „kroz destrukciju i uklanjanje jezika kao posrednika, ponovo približava predmete i bića, ukazujući na njihovu suštinu“. (27, 57) Jedno od osnovnih poetičkih načela ovakvog, i signalističkog pesništva uopšte, je načelo deformacije. Miroljub Todorović u jednom lirski uznetom fragmentu beleži: „Živi organizam vizuelne pesme stalno je u pokretu. Tekst `radi`. Zauzdava krik. Pokušava da zaokruži govor. Govor slike, govor reči, baršunasti govor beline“. (27, 147) Vizuelna poezija je posebna vrsta lirike jednako vredna kao i neverbalna. Nekolike pesme samog Miroljuba Todorovića, posebno one inspirisane Ajnštajnom, Darvinom i Tolstojem, spadaju u vrhunske pesme svekolike srpske poezije. Ništa ne može sprečiti avangardnu liriku da savije bumeranški luk a zagleda se u ponor piktografskog poimanja sveta predočenog još u pećinama Altamire. Ništa ne može vo vjeki vjekov odvojiti, rasceliti poeziju od slikarstva. Oni deluju (možda će se ponovo to zaboraviti) kao dva bića, privremeno razdvojena, jedne celine koja se „traži“ (Platon). Todorovićeve vizuelne pesme bitno se razlikuju od Apolinerovih kaligrama. Ovi poslednji, i pored vizuelne odore, čuvaju semantičku poruku. Todorovićeve vizuelne pesme su u biti ambivalentne.<br /><br />Objekt-pesme „po pravilu, napuštaju stranicu štampane knjige i zrače ispisane, odštampane ili zalepljene na površini trodimenzionalnih objekata serijske proizvodnje“. (14, 321)<br /><br />Gestualna poezija Miroljuba Todorovića na najbolji mogući način je „pokrivena“ stihom američkog pesnika (naš autor ga i sam citira) Valasa Stivensa: „Telo je velika pesma.“ Srpski signalista ga ovako „razrađuje“: „Darujući svoje telo svetu gestualni pesnik svet pretvara u pesmu“ (30, 8); „Telo piše pesmu (tekst). Pesma uobličava telo. Pesnik je pesma“. (27, 159)<br /><br />Milivoje Pavlović piše: „Mejl-art najčešće čine vizuelne strukture rađene rukom, pisaćom mašinom ili kompjuterom, zatim drvorezi i linorezi, umetničke marke i otisci gumenih pečata“. (14, 245) On je „planetarna umetnost“ (26, 35), a njegovi osnovni paradoksi su: „potrošljivost, ironičnost, samoizvornost, dekonstrukcijska metafizičnost“. (26, 64) Antologijskom smatramo Neuspelu komunikaciju Miroljuba Todorovića iz februara 1979.<br /><br />Kada se govori o novim formama i oblicima koje je signalizam uneo u našu poeziju moraju se novim formama pridodati i temeljno, iz korena, „preuređene“ postojeće. U okviru ove teze zadržaćemo se i na onim tezama koje su signalizam tretirale kao krajnje otvoren i kompleksan umetnički sistem i uočavale radikalnu transformaciju funkcije umetnosti koju on ostvaruje („preskočićemo“ ovom prilikom – to zahteva specijalističku analizu, zanimljivu kada je o istorijatu pokreta reč – „priču“ o dodirima i preplitanjima konceptualne umetnosti i mejl-arta sa signalizmom, kao i bodi-arta i signalističke gestualne poezije; učinićemo isto i kada je ulozi teorije informacije na formiranje signalističke poetike govor). Spomenimo, najpre, vizuelnu poeziju. Nikada naša lirika nije bila tako, i tako dobro, i tako pesnički briljantno, „oslikana“. Spomenimo, sem nezaobilaznog Miroljuba Todorovića, samo još Dobrivoja Jevtića, Milorada Grujića, Rada Obrenovića, Bodu Markovića, Zvonimira Kostića Palanskog, Miroljuba Kešeljevića, Jaroslava Supeka, Branislava Prelevića, Žarka Rošulja, Ljubišu Jocića, Branka Andrića, Vladu Stojiljkovića, Ostoju Kisića, Slobodana Pavičevića... Ne smemo zaboraviti ni „muzičke“ pesničke „kompozicije“ Jelene N. Cvetković ni „Nuklearnu botaniku“ Nade Marinković. Hlebnjikov je hrupio i hunski osvojio srpsku poeziju zahvaljujući upravo najviše Miroljubu Todoroviću: njegovim pesničkim ciklusima „Vasionski hijeroglifi“(1972) i „Hlebnjikovljevo oko“ (1983), pesmi „Zangezi“ (tri dela od po dva katrena), kao i zaumnosti ostvarenoj u trima „Himnama zvezdarevim“ iz Textuma (1981). Čitav signalistički scijentizam može se dovesti u suštinsku vezu sa poezijom znamenitog ruskog futuriste. U srpskom signalizmu nailazimo i na tragove smirenog i citatnog Mandeljštama, kao i eksperimentisanju sklonog Alekseja Kručoniha. Ugradili su se u naš pravac, bitno modifikovani u zvučnim i konkretnim pesmama, i Kaligrami Gijoma Apolinera. Bela knjiga (1974; Todorović ima „Belu pesmu“) Milivoja Pavlovića prava je materia prima srpskog signalizma (Opus nič Francija Zagorčnika po numeraciji, iako ne logičnim sledom brojeva, stranica , po tačnoj opasci Ljubiše Jocića, korak je unazad – on nije, kao Pavlovićevo delo, dovrhunjena negacija pisanja koje bi bilo, istovremeno, kao pozivanje na individualno i nužno različito, hipotetičko, dopunjavanje, pokrivanje praznine ispisanim i svepisanje). Signalizam se ne kloni i jedne, u suštini, klasične i tradicionalne lirike kakva je haiku poezija (posebno je, opet, dajući joj šatrovačko jezičko ruho i unoseći humor u nju, ne samo na jezičkom planu, „razmrdava“ tvorac našeg signalizma). Dečju signalističku poeziju pišu Vlada Stojiljković, Rade Obradović, Žarko Rošulj, Zvonimir Kostić Palanski i Miroljub Todorović. Poslednji je uveo u našu književnost i šatrovačku poeziju i šatrovačku prozu (oba puta rezultati su antologijski). Tvorac je „pravog“ (Dnevnik avangarde, 1990) i začetnik specifičnog signalističkog, epistolarnog, dnevnika Tek što sam otvorila poštu. Epistolarni roman o prijateljstvu i ljubavi (objavljeno pod pseudonimom M. T. Vid, 2000). Isti autor od 1972. do 1975. godine piše (još je nedovršen) signalistički roman Apejron. Za njim slede romani: Struganje mašte (1982) Vujice Rešin Tucića, Prenatalni život (1997) i Vavilon (2001) Ilije Bakića, Hvatač duše (2003) Zvonka Sarića, Čistilište (2004) Bogislava Markovića / Bogislava Hercfelda. Pre Todorovićevih šatrovačkih priča – Došetalo mi u uvo (2005), signalizam je osvojio SF priču (piše se još), kao i onu pisanu standardnim jezikom: 10 (1982) Andreja Živora i Ukrotitelji (1995) Ilije Bakića. U jednom intervjuu s Dušanom Stankovićem, 1999. godine za Večernje novosti, vođa srpskog signalizma kazuje (vredelo bi to pažljivo ispitati): „Iz okrilja signalizma proizašao je i srpski poetski postmodernizam“. (29, 79)<br /><br />Signalisti nisu „uništitelji“ već stvaraoci novog i drugačijeg pesničkog jezika. Njihova literatura oživljen je osnovni lirski poetički postulat: pesnička sloboda. Kada je o pravoj i velikoj poeziji reč za nju nema nemogućeg, ne postoje tabui, „preskaču“ se sve granice, negiraju zidovi. Signalistička umetnost umetnost je preko mere, pulsirajuća, neuhvatljiva u svom propinjanju ka ostvarenju pesničke slobode u nekolikim pravcima istovremeno, necentrirana. Kornhauzer naziva Miroljuba Todorovića „Hunom avangarde“. (11, 41) On jeste Hun, ali Hun koji razara staro eda bi stvorio novo, razara stvarajući i stvara razarajući, nesmireni poetski ratnik čiji je pesnički kontinent svekolika umetnost.<br /><br />Nekoliki slikari pripadaju samom inicijalnom jezgru srpskog signalizma: Marina Abramović, Neša Paripović, Zoran Popović, Tamara Janković... U istorijskoj avangardi – zapaža Julijan Kornhauzer – prisutna je velika razlika među književnim i likovnim eksperimentima. (11, 25) Ona se kasnije – najviše upravo u signalizmu – „krati“. Još pre dvadesetak godina Zoran Markuš piše: „Da li je signalizam vizualizacija poezije ili letriziranje slikarstva? (...) Signalističko slikarstvo ima uvek u središtu lingvistički znak (reč ili slovo) podređeno likovnom sadržaju“. (19, 10) Kasnije, se slovo „preseca“, „mrlja“, fragmentizuje. Sam Miroljub Todorović poetički to sažima: „Reč priziva sliku, slika priziva reč“. (29, 18)<br /><br />Smeštajući opus Miroljuba Todorovića unutar „nove umetničke prakse“ Negrišorac konstatuje da su neoavangardisti, po završetku „revolucionarne“ poetske faze svog delovanja, imali dva izlaza: zaćutati (učinio je to, na primer, Vujica Rešin Tucić) ili ne prihvatiti poraz. Todorović „bira“ (ili ona „bira“ njega) drugu soluciju: neće da se vrati u okrilje tradicionalizma, ali, istovremeno, odbija i da igra na sve ili ništa (kada se inovacije iscrpu ostaje ništa). On neprestano objavljuje tekstove koji su bili ostali u njegovim fiokama ili one koji su suštinski produžetak već osvojenih modelotvornih rešenja iz „herojske“ faze srpske neoavangarde, trudeći se da izvrši njenu „akademizaciju“. (13, 93) To je pristrastan (i netačan) sud. Nadamo se da smo pokazali kako Todorović uspeva da inovira i vlastitu i srpsku književnu produkciju. On je višeglava avangardna hidra srpske književnosti. Najbolji dokaz za to su dve malarmeovske knjige: Algol (1980) i Tehtum (1981; posebno ova druga), ali i izbornici: Nokaut (1984), Ponovo uzjahujem Rosinanta (1987); Zvezdana mistrija (1998); Električna stolica (1998) i Zapaljenje jetre (1999). Oni sadrže pregršt neosporno antologijskih pesama. Iako, i sam pripadnik pokreta, Milivoje Pavlović tvrdi da je signalizam blizak letrizmu, konkretnoj poeziji, vizuelnom lirizmu, patern-tekstovima... (14, 86), on ih, dodirujući se s njima, po ostvarenim vrednostima (pre svega po delima vođe pokreta) prevazilazi. Ne gubi dah. Stalno pristižu nove „snage“; dovoljno je, od najmlađih, spomenuti: Zvonka Sarića, Iliju Bakića, Dušana Vidakovića, Miroljuba Filipovića Filimira, Dragutina Stojkovića, Dejana Bogojevića, Ljiljanu Ćuk, Zvonku Gazivodu... Signalizam ne mora da strepi za svoju budućnost. Već sada on je planetarna umetnost. Permanentna avangarda. U jednom od mnogobrojnih intervjua s Milivojem Pavlovićem (ovaj je iz 1996. godine) Miroljub Todorović – ubeđeni smo s pravom – predviđa: „Iskreno mislim da će naredno stoleće biti stoleće signalizma. Mi smo samo seme, tek tu i tamo stidljivo proklijalo. Dalji razvoj signalizma vidim u potpunoj eksploziji planetarne i počecima ostvarivanja kosmičke umetnosti. To će biti posebno vidljivo u intermedijalnim segmentima. Preplitanjem i mešanjem raznovrsnih oblika stvaraće se nove kreativne discipline. Prava razgranata stabla, krošnje i blistavi cvetovi umetnosti koju smo inicirali videće se tek u sledećem veku“ (29, 133), a 2002. godine to će „proširiti“ tvrdnjom: „... mogu još smelije da kažem da će umetnost novog veka, pa, čak, možda i čitavog trećeg milenijuma, biti umetnost signalizma“. (29, 43) Navedimo i jednog mlađeg autora – Zvonka Sarića koji, u „Nacrtu poetike signalističkog teksta“, između ostalog piše: „Signalistička stvaralačka praksa sadrži težnju izražavanja ontološke istine i stremi novom biću“. (1, 66)<br /><br />Signalizam doživljavamo kao novu, i esencijalnu i avangardnu, umetnost koja je u stanju da, šaljući poruke ka novom biću, prozbori govorom žudnje. Jednom rečju, i erotsku i planetarnu umetnost. Planetarnu jer erotsku; erotsku jer planetarnu. Prodiranje u tajanstvenu nutrinu bitka<br /><br />. <br /><br />LITERATURA:<br /><br />1. Glasnici planetarnog – vizije signalizma. Društvo umetnika signalista, Beograd, 2003.<br /><br />2. Živković, Živan S. Gost sa Istoka. Prosveta, Niš, 1996.<br /><br />3. Živković, Živan S. Od reči do znaka. Signal, Beograd, 1996.<br /><br />4. Živković, Živan S. Orbite signalizma. Novela, Beograd, 1985.<br /><br />5. Živković, Živan S. Svedočenja o avangardi. Draganić, Zemun, 1992.<br /><br />6. Živković, Živan S. Signalizam: geneza, poetika i umetnička praksa. „Vuk Karadžić“, Paraćin, 1994.<br /><br />7. Ivanov, Vjačeslav Hlebnjikov i nauka. Narodna knjiga, Beograd, 2003.<br /><br />8. Jocić, Ljubiša Ogledi o signalizmu. IPA „Miroslav“, Beograd, 1994.<br /><br />9. Katalog izložbe Signalizam `81. Odžaci, 1981.<br /><br />10 .Književnost, 1989, br. 1-2.<br /><br />11. Kornhauzer, Julijan Signalizam srpska neoavangarda. Prosveta, Niš, 1998.<br /><br />12. Mekluan, Maršal Gutenbergova galaksija: civilizacija knjige. Nolit, Beograd, 1973.<br /><br />13. Negrišorac, Ivan Legitimacija za beskućnike. Srpska neoavangardna poezija: poetički identitet i razlike. Kulturni centar Novog Sada, Novi Sad, 1996.<br /><br />14. Pavlović, Milivoje Avangarda, neoavangarda i signalizam. Prosveta, Beograd, 2002.<br /><br />15. Pavlović, Milivoje Ključevi signalističke poetike. Zvezdana sintaksa Miroljuba Todorovića. Prosveta, Beograd, 1999.<br /><br />16. Pavlović, Milivoje Svet u signalima. Prometej, Novi sad, 1996.<br /><br />17. Razmišljajte o signalizmu / Think about Signalism. Društvo umetnika signalista, Beograd, 2004.<br /><br />18. Sabolči, Mikloš Avangarda i neoavangarda. Narodna knjiga, Beograd, 1997.<br /><br />19. Signalizam – avangardni stvaralački pokret. Kulturni centar Beograda, Beograd, 1984.<br /><br />20. Signalizam – umetnost trećeg milenijuma. Društvo umetnika signalista, Beograd, 2003.<br /><br />21. Signalizam u svetu. Priredio Miodrag B. Šijaković. Beogradska knjiga, Beograd, 1984.<br /><br />22. Signalistička utopija. Društvo umetnika signalista, Beograd, 2002.<br /><br />23. Todorović, Miroljub Dnevnik avangarde. Grafopublik, Beograd, 1990.<br /><br />24. Todorović, Miroljub Žeđ gramatologije. Signal, Beorama, Beograd, 1996.<br /><br />25. Todorović, Miroljub Pevci sa Bajlon-skvera. Novo delo, Beograd, 1986.<br /><br />26. Todorović, Miroljub Planetarna kultura. IPA „Miroslav“, Beograd, 1995.<br /><br />27. Todorović, Miroljub Poetika signalizma. Prosveta, Beograd, 2003.<br /><br />28. Todorović, Miroljub Signalizam. Gradina, Niš, 1979.<br /><br />29. Todorović, Miroljub Tokovi neoavangarde. Nolit, Beograd, 2004.<br /><br />30. Todorović, Miroljub U cara Trojana kozje uši. Velvet, Beograd, 1995.<br /><br />31. Todorović, Miroljub Štep za šumindere. Arion, Beograd, 1984.<br /><br />* Prva cifra se odnosi na citirano delo, a druga na stranu<br /><br />(Objavljeno u časopisu „Gradina“, broj 10, 2005. i almanahu „Vreme signalizma“, Beograd, 2006).</span></span>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-27167472269423329812009-08-19T09:39:00.000-07:002009-08-20T10:00:36.061-07:00Trajno vreme: Signalizam<span style="font-size:130%;"><br />Dušan Stojković<br /><br /><br /><b>Vreme signalizma / The Times of Signalism, Bibliofilsko izdanje, Društvo umetnika signalista, Beograd, 2006 i <span style="font-style: italic;">Gradina</span>, br. 10, 2005</b>.<br /><br />Zbornik Vreme signalizma, štampan najpre kao separat niškog časopisa Gradina (broj 10, 2005), jedan je u seriji zbornika koji su signalisti izdali tumačeći ovaj znameniti, dugotrajni, naš i internacionalni istovremeno, književni pokret. Prethodili su mu: Signalizam, „Koraci“, Kragujevac, 1976; Signalizam `81, KPZ Odžaci, Odžaci, 1981; Signalizam - avangardni stvaralački pokret, Kulturni centar Beograda, Beograd, 1984; Signalizam u svetu, Beogradska knjiga, Beograd, 1984; Signalistička utopija, Signal, Beograd, 2001; Signalizam, umetnost trećeg milenijuma, Signal, Beograd, 2003; Glasovi planetarnog - vizije signalizma, Signal, Beograd, 2003; Razmišljajte o signalizmu / Think about Signalism, Signal, Beograd, 2004.<br /><br />Avangardni književni pravci i pokreti, po logici stvari, okupljaju grupe stvaralaca koji se ogledaju u različitim umetnostima i koje na okupu drži zajednička, u prvi mah veoma koherentna i jedinstvena, poetika. Potom, sledi osipanje, stvaralačko disidentstvo. Istovremeno, dolazi do pristupanja novih članova koji unose neophodnu svežu stvaralačku krv i omogućuju dalje trajanje, ali i obnavljanje, „usavršavanje“ samog pokreta. Važilo je to i za dadaizam, i za ekspresionizam, i za futurizam, i za nadrealizam i za mnoge druge književne pokrete i pravce. Prava avangarda relativno kratko traje. Što je eksperimentalnija, tim je kratkotrajnija - kao da je pravilo njenog delovanja. Izazivajući umetničke potrese, veoma brzo sagori. Desilo se to, očigledno, sa dadaizmom ili našim zenitizmom. Nadrealizam je uspeo da potraje, pre svega, zahvaljujući stvaralačkoj energiji Andre Bretona i nesumnjivoj vrednosti ostvarenja novopridošlih nadrealista. Signalizam, jednako kao i nadrealizam, zahvaljujući pre svega neiscrpnoj energiji, ali i nesumnjivoj vrednosti novonastalih dela, njegova začetnika Miroljuba Todorovića, kao i raskošnom talentu nekolikih neosignalista, uspeva da se održi na našoj, i svetskoj, umetničkoj sceni već četrdesetak godina. Pri tom se neprestano transformiše, osvaja nove žanrove, postaje polivalentnim, na izvestan način se i akademizuje. (P)ostaje književnom činjenicom koja se mora uvažavati. Gotovo svi (izuzeci se mogu nabrojati prstima jedne ruke) naši avangardni umetnici, počev od kasnih šezdesetih godina do danas, prošli su kroz signalizam ili bili, barem, dobrano njime okrznuti.<br /><br />Vreme signalizma se „otvara“, „izmrvljenim“, rizomskim(?) esejem, poetičkim tekstom sastavljenim od izdvojenih rečenica nastalih u periodu od 1975. do 2003. godine prvog signaliste Miroljuba Todorovića. U njima se, između ostalog, gotovo rečnički, govori, npr. o različitim vidovima signalističkih ostvarenja / pesama (vizuelnim, konkretnim, foničkim, fenomenološkim, apejronističkim). One grade poetičku kičmu signalizma kao književnog pokreta. Gnomske su do srži. Navodimo nekolike koje vredi zapamtiti: „Nova jezička stvarnost u šatrovačkoj pesmi“; „Govor - samosvest stvari“; „Signalizam - sveobuhvatna poetska vizija sveta u planetarnom i kosmičkom smislu.“ Todorović citira Pola Valerija i, posebno, Maršala Makluana čije se misli ukazuju kao inicijalne kapisle nekolikih signalističkih poetskih vjeruju-stavova. Posebno su, međutim, podsticajne upitne poetičke formulacije (one, traženjem odgovora - ovi mogu biti i ambivalentni - „uvlače“ potencijalne čitaoce u stvaralačku igru) tipa: „U kojim slučajevima opis stvari, koje okružuju čoveka, može zameniti njegovu psihološku analizu?“; „Da li je jezik neophodan za mišljenje?“<br /><br />Zbornik o kojem pišemo donosi čitavu malu antologiju, internacionalnu u dovoljnoj meri, vizuelnih i inih pesama koje nisu prevashodno verbalne. Njihovi autori su: Miroljub Todorović (jedna njegova vizuelna pesma je plod autorove saradnje s japanskim neoavangardistom Šozo Šimamotom), Marina Abramović („Škorpija“), Dobrivoje Jevtić (kompjuterska grafika), Miroljub Filipović Filimir, Zvonko Sarić, Robert G. Tili, Tamara Žikić, Dejan Bogojević, Danijela T. Bogojević, Vojislav Begović, Dragan Nešić, Zdravko Krstanović, Margareta Jelić, Ružica Bajić, Rorica Kamparelić, Dobrica Kamparelić, Zvonimir Kostić Palanski, Ilija Bakić, Milivoj Anđelković, Andrej Tišma, Franko Bušić, Endi Dek, Džim Leftvič, Klemente Padin, Henrih Sapgir, Klaus Peter Denker, Tom Tejlor, Šigeru, Vili R. Meljnikov, Fernando Agijar, Karla Bertola, Keiči Nakamura, Miroslav Klivar, Klaus Groh, Mikele Perfiti, Pjer Garnije, Ruđero Mađi. Posebno kada je o stranim umetnicima reč, kao da prisustvujemo i retrospektivi koja nam omogućava da zavirimo u zlatno doba signalističkog pokreta.<br /><br />Da je zbornik kojim se bavimo internacionalni (vizuelna poezija je, sama po sebi, poezija koja ukida sve granice i jezičke barijere, totalna i planetarna lirika) potvrđuju nam prilozi autora iz nekolikih zemalja: Hrvatske, Italije, Francuske, Španije, Nemačke, Češke, Rusije, SAD, Urugvaja, Japana.<br /><br />U poslednje vreme, Miroljub Todorović se intenzivno bavi štampanjem svojih dnevničkih zabeleški. Sazreo je trenutak da se i signalizam zagnjuri u književnu istoriju, ali onu koja još vibrira, traje. Epistolarne „propratnice“ vizuelnih pesama štampanih u Vremenu signalizma potpisuju: Marina Abramović, Klemente Padin i Šigeru. <br /><br />Zbornik donosi poeziju nekolikih pesnika. Osim Dobrivoja Jevtića (predstavljenog zanimljivom kombinacijom ranijih, i zapaženih, pesama i novijih lirskih ostvarenja iz rukopisa „Popodne s oružjem“), tu su pesnici srednje i mlađe generacije, najbolje što signalistička poezija trenutno ima; Ilija Bakić, Franko Bušić (pesnički gost iz Hrvatske; knjigu njegovih pesama Nadrealizam za podDADU nedavno je objavio agilni Dejan Bogojević u valjevskom „Impresumu“ čiji je urednik), Robert G. Tili, Dejan Bogojević, Danijela T. Bogojević, Dalibor Filipović Filip, Viktor Radonjić, Tamara Žikić, Dušan Vidaković i Dob Kamper (u njegovoj pesmi nalazimo neodadaističko „aktiviranje“ neojezika). Skrećemo pažnju na nekoliko prisutnih detalja: Bušić u dvema pesmama - „Kakve kavane?!“ i „Kakve kavane?! 2“ - svaku reč započinje glasom k; isto čini Tamara Žikić u pesmi „Golokrik glavoglavi“, ali sa glasom g; Viktor Radonjić u svojoj pesmi gotovo svaki stih svodi na jednu jedinu reč, a Dušan Vidaković, posle Miroljuba Todorovića, nudi svoju varijantu signalističkog haikua (u zborniku nalazimo četiri ovakve pesme).<br /><br />Kratkim kratkim pričama predstavljeni su: Dragan Mandić, Zdravko Krstanović i Dušan Stojković, a tu su i priče, nalik na standardne ali i one u signalističkom ruhu koje se samo uslovno mogu pravim pričama nazvati: „Grebac“ Džima Leftviča, „O grepcu od crvenog mleka i ubicama pesnika“ (priča-esej, pravi otklon od tipičnog ostvarenja ovog literarnog žanra) i „Kapon do kraja“ Slobodana Škerovića, „Hrast“ (predsmrtni unutrašnji monolog Branka Miljkovića) Bogislava Markovića, interesantan „Mozaik“ Zvonke Gazivode i „elektronska“, veb-sajt priča „Signali milenijumske bube“ Milivoja Anđelkovića.<br /><br />Andrej Tišma štampa četvrti nastavak svog dragocenog priloga „Elektronska umetnost i internet“. Raniji nastavci ovog eseja u nastajanju objavljeni su, redom, u Signalizmu, br. 21, 2000, Signalizmu, br. 25-26-27. i zborniku Razmišljajte o signalizmu / Think about Signalism.<br /><br />Veoma je bogat esejistički segment zbornika o kojem pišemo. Pored mini-teksta koji izmiče žanrovskom određenju „Apocalypse before / Signalizam danas“ Olivera Milijića, priloga „Ka meri vlastitog bića“ Save Stepanova, posvećenog Andreju Tišmi i njegovim radovima kojima se u osnovi nalazi fotografija i podsticajnog i misaono provokativnog eseja „Signalizam kao umetnički metod“ Slobodana Škerovića, našu pažnju su posebno privukli nekoliki „istorijski“ tekstovi u kojima se dokumentarno sagledava herojsko, začetničko vreme signalizma kao umetničkog pokreta koji je izazvao umetnički zemljotres: „Signalizam u Odžacima“ Jaroslava Supeka, „Signalizam i Marina Abramović“ Miroljuba Todorovića i „Doba signala (Osvrt na šezdesete i sedamdesete godine)“ Zorana Popovića ( autor je, uz Marinu Abramović, Nešu Paripovića, Geru Urkoma, Rašu Todosijevića, Eru Milivojevića i Jasnu Tijardović, bio promotor signalističkog slikarstva, te je njegovo svedočenje tim dragocenije). Tri poslednja priloga pokazuju i osnovni priređivački koncept koji je uspešno ostvaren u zborniku: od prošlog ka budućem, prošlo u budućem, buduće u prošlom. I studija Dušana Stojkovića, najopsežniji prilog knjige, „Signalizam kao govor žudnje“ pokušava da ponudi, subjektivan i objektivan u isti mah, odgovor, dvadeset godina posle, na pitanja koja su bila polazne teze simpozijuma „Signalizam - avangardni stvaralački pokret“, održanog, davne, 1984. godine u Kulturnom centru Beograda. Oslikavanje sadašnjeg trenutaka s pogledom zaronjenim duboko, i daleko, u budućnost, nudi nam znalački sročen esej „Interaktivnost u elektronskoj književnosti“ Milivoja Anđelkovića.<br /><br />Nekoliki autori su u zborniku dobili stvaralačke mini-portrete tako što su istovremeno predstavljeni kao signalistički pesnici i esejisti i književni kritičari koji se sa problematikom koju pokreće i uzvitlava ovaj književni pokret hrabro i vispreno hvataju u koštac. Žarko Đurović ima dva teksta: „Signalizam - kreativna renesansa“ (u njemu, iz interesantnog ugla, sagledava začetnika signalističkog pokreta - Miroljuba Todorovića; posebno skrećemo pažnju na sledeću postavku: „... nijedna estetika, pa ni signalistička, ne može da opstane bez mitske osnove“) i „Kosmogonijske vizije“ (prilog o pesničkoj zbirci Indigo Slobodana Škerovića). Jedan od četiri priloga, udarnog, uz Dobricu Kamperelića, autora zbornika o kojem pišemo, Ilije Bakića, „Između planeta i mitova“, takođe je posvećen Škerovićevoj zbirci koja je tako izdvojena iz čitave signalističke produkcije nastale u periodu između objavljivanja dva poslednja zbornika o signalizmu. Dva njegova ostala priloga su: „O receptima za stizanje u raj“ (autor piše o pesničkoj zbirci Neonski zavrtanj Zvonka Sarića, koji je, uz njega samog, Bogislava Markovića i - neizbežnog - Miroljuba Todorovića, najagilniji, i najbolji, pisac aktualne srpske signalističke proze) i „Signali XXI veka (lični pogled)“. Najraznovrsniji kritičarski prostor zauzima svojim četirma prilozima već spomenuti Dobrica Kamparelić: jedan je ubojito polemički - „Neoavangardne cerealije i kunstistorijske glavolomke (Nova prećutkivanja, preterivanja, prekrajanja i potiskivanja)“; drugi podnosi izveštaj o multimedijalnoj umetničkoj grupi kvART čiji je član i autor priloga - „Signali iz balkanskog geta (Prečicom misli / dijagonalom predosećanja)“; u trećem se prikazuje prethodni signalistički zbornik Razmišljajte o signalizmu - „Razmišljajmo o signalizmu“, a četvrti, samo naoko, ničim ranije nije, provokativno, uslovljen - „Ožiljci prošlosti (Ut supra dictum)“.<br /><br />Zbornik se okončava dragocenom bibliografijom.<br /><br />Pred nama je knjiga kojoj će se, ne samo budući istoričari književnosti, već i svi književni sladokusci (dozvoljeno nam je pretpostaviti da će ih vremenom biti sve više), često vraćati. I zbog ostvarenog, i zbog (pro)tumačenog.<br /><br />(Objavljeno u časopisu SAVREMENIK, br. 146-147-148, 2007 i u almanahu DEMON SIGNALIZMA, Beograd, 2007)<br /><br /></span>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-34920192823358177882009-08-19T09:37:00.000-07:002009-08-20T10:01:18.371-07:00I demoni i signali; poezija, dakle<span style="font-size:130%;"><br />Dušan Stojković<br /><br /><br />(<b>Demon signalizma, Bibliofilska izdanja, Društvo umetnika signalista, Beograd, 2007</b>)<br /><br />Signalizam neprestano dokazuje da je živ književni pokret, U poslednje vreme signalisti, zajedno sa onim piscima koji oko signalizma kruže, objavljuju almanahe dokazujući da se vatra signalizma još uvek ne gasi. Kada se o signalizmu bude pisalo (neprestano se to i čini; signalistička dela istovremeno se proučavaju kao nešto što je literarno aktuelno i prekretničko, avangardno do srži, ali i kao nešto što već počinje da se užlebljuje u književnu istoriju, postajući pri tom nesporna književna činjenica) moraće, osim nekolikih zbornika štampanih u časopisima (npr. u Koracima 1976-e, Bagdali 1986-e, Povelji 1988-e, Književnosti 1989-e, Gradini 2006-e, Savremeniku 2007-e...; neki su štampani i kao zasebne knjige navedene u donjem spisku), da se obrati pažnja na sledeće publikacije: Signalizam `81, KPZ Odžaci, Odžaci, 1981; Signalizam avangardni stvaralački pokret, Kulturni centar, Beograd, 1984; Signalizam u svetu (priređivač Miodrag B. Šijaković), Beogradska knjiga, 1984; Signal i utopija, Signal, Beograd, 2002, Signalizam: umetnost trećeg milenijuma, Društvo umetnika signalista, Beograd, 2003; Glasnici planetarnog: vizije signalizma, Društvo umetnika signalista, Beograd, 2003; Razmišljajte o signalizmu - Think about Signalism, Društvo umetnika signalista, Beograd, 2004. i Vreme signalizma - The Times of Signalism, Društvo umetnika signalista, Beograd, 2006. Ovi zbornici, barem poslednjih pet (može im se priključiti i ovaj o kojem pišemo), razlikuju se od prvih, kao i od nezaobilaznih knjiga o srpskom, i svetskom, neoavangardnom pokretu i njegovom začetniku Miroljubu Todoroviću koje su napisali Julijan Kornhauzer, Milivoje Pavlović, Vladan Panković i Živan Živković, pre drugih, po tome što jesu prave antologije literarnog stvaralaštva (žanrovski polifone, „otvorene“) signalističkih umetnika i „pridruženih članova“. Časopis Signal koji, na žalost, dosta neredovno izlazi, prava je kombinacija literarnih priloga i kritičkih tekstova o neoavangardnom književnom pokretu po kojem je naslovljen. Zbornici koji se prilično redovno pojavljuju u poslednje vreme nalik su na osobenu zamenu za ovaj časopis koji je mogao, između ostalog i primetnim prisustvom znamenitih svetskih neovangardnih umetnika i vrednošću i provokativnošću njihovih dela, da obeleži aktualni književni trenutak (nedostajalo mu je samo malo: redovno, časopisno, pojavljivanje).<br /><br />Demon signalizma je preuzet iz Savremenika plus (2007, br. 146-147-148). Dvadeset devetoro autora predstavljeno je, nekad širim nekad mini, blokom priloga. Tu je i lepa pregršt vizuelnih pesama, koje su ga „prošarale“, naših (Jaroslav Supek, Anica Vučetić, Vladan Stanojlović, Miroljub Todorović, Tamara Žikić, Miroljub Filipović Filimir, Margareta Jelić, Dragan Nešić, Zdravko Krstanović, Ružica Mitrović, Dobrica Kamparelić, Ilija Bakić, Zvonko Sarić, Ružica Bajić, Rorica Kamperelić; Andrej Tišma i Dobrivoje Jevtić zastupljeni su dvema vizuelnim pesmama) i stranih (Franko Bušić; Jose Vandebroucke; Reed Altemus; Klaus Peter Dencker; John M. Benett - Jim Leftwich; Clemente Padin; Keiichi Nakamura; David Baptist Chirot; Tim Gaze; Radolfo Franco; Thierry Tillier; Christian Buzgaud; Gianni Simone; Michele Perfetti; Reid Wood; Vladimir Tolstov, Mark Sonnenfeld i Ruggero Maggi; poslednji navedeni zastupljen je sa dva vizuelna priloga) autora. Napomenimo da smo u vizuelne pesme svrstali i signalistički strip Rida Altemusa, nekolike mejlart tvorevine, insert iz videa Margarete Jelić... Tu je i Alen Ginzberg sa posvetom knjige napisanom Predragu Bogdanoviću Ci-u. Nekoliki autori vizuelnih pesama (Miroljub Todorović, Franko Bušić, Džim Leftvič, Tamara Žikić, Dobrivoje Jevtić, Dalibor Filipović Filip, Zdravko Krstanović, Dobrica Kamperelić, Ilija Bakić i Andrej Tišma) imaju i zasebne „blokove“ u almanahu. Ovaj se razlikuje od časopisne verzije jedino po pridodatom disku sa kompozicijom „Hladno“ (iz ciklusa „Hladno šišmiš huji“ - za glas, udaraljke i klavir, prema signalističkim fonetima Miroljuba Todorovića iz istoimene pesničke zbirke; na disku je muzička obrada prvog od tri izabrana foneta; preostala dva su „Šišmiš“ i „Huji“) Dragana Latinčića (u almanaškom bloku koji reprezentuje pomenutog signalističkog muzičara preštampane su i note za ovo muzičko ostvarenje).<br /><br />Zbornik otvara Slobodan Škerović kao autor raznovrsnih hvale vrednih priloga. Po prvom od njih čitav zbornik je i naslovljen. Čitaocima se nudi dug promišljen analitički esej o nekolikim poetičkim sastavnicama neoavangardnog pokreta o kojem je u almanahu reč: njegovoj nesmirenoj, a prevladanoj, tragalačkoj dimenziji; održavanju permanentnog „napona između istine i laži“ u signalističkim literarnim ostvarenjima; metodi sile; Maskvelovom demonu; prevlasti čulnog: „Stvaralac isijava, ne prosto svetlost, već čitav kosmos, koji mu se vraća kao sopstvena čulnost“ (str. 8); stvaralačkom otklonu od izmišljanja (ovo je centralna poetička postavka čitavog postmodernizma); signalizmu kao pokretu koji je „porodio“ vizuelnu poeziju, a reči i jezik shvatao jedino kao bič, kao strujni udar, a ne kao prostu, harmoničnu nisku reči; apeironu koji, nesaznatljiv čulima, uvodi pesnika u stanje apsolutne slobode, suprotstavljajući saznanje mišljenju, a proces duhovnom zaleđivanju / mrtvilu / sterilnoj okamenjenosti; odbacivanju svake tradicije; odbacivanju svakog kontakta sa društvom kao mogućim širim kontekstom stvaralačkom procesa. Po Škeroviću, i signalistima po njemu: „Za pesnika je crna rupa izvor života...“ (12) Kao signalistički stvaralac Škerović se predstavlja odlomkom iz poeme „Nostalgični krejoni“ i trima kratkim prozama. Osnovna postavka njegova eseja „Estetika i etika signalizma“ je: „Estetsko je nerazdvojno od etičkog...“ (17) Kao najbolju potvrdu iznetog stava autor izdvaja Danteovu Božanstvenu komediju u kojoj su etičko i estetičko neraskidivo amalgamisani. Provokativna je vrednosna procena po kojoj nedovršeno (upravo zbog svoje neokončane „otvorenosti“) Mikelanđelovo vajarsko delo „Rob“ ima ogromnu estetičku prednost nad mnogo priznatijim ostvarenjima istog renesansnog autora „David“ i „Sikstinska kapela“. Iz teksta „Egzistencija i umetnost Marine Abramović“ pamtimo pre svega sledeću rečenicu: „Umetnost bez etike je kozmetika.“ (22) Škerović je i autor teksta „Barokna ekskurzija u Vavilon“ koji je prikaz romana (prikazivač ga naziva „superrealističkim“ i očito smatra vrednim trajanja kada o njemu piše punih šest godina pošto je štampan) Novi Vavilon istaknutog signaliste Ilije Bakića. On piše i o sažimanjima (umetničkoj instalaciji) Anice Vučetić.<br /><br />O instalacijama Anice Vučetić piše i Miroljub Todorović, dajući tako signal da se one unutar signalističke grupe smatraju najvažnijim likovnim događajem između dva signalizmu posvećena almanaha. Vođa srpskog, i svetskog, signalizma prisutan je u zborniku i dvema pesmama (obe su iz zbirke Paralelni svetovi) i dvema šatrovačkim pričama (druga je erotska; posle čitave serije knjiga sa šatrovačkim pesma, šatrovačkih haiku pesama, polemika punih šatrovačkih reči, sintagmi i rečenica, u poslednje vreme Todorović se posebno posvećuje pisanju upravo kratkih, zanimljivih, i ironičnih i humornih i igrivih, jezički nesumnjivo eksperimentalnih, šatrovačkih priča, ali i romana Boli me blajbinger), e-mail artom i esejističkim fragmentima (esejistika je za našeg autora nužno fragmentarna, munjevita) nastalim u periodu od 1975. do 1989. godine i naslovljenim "Jezik, reč i pesma". Autori citirani u njima su: L. Stefanini, Ž. Derida, H. G. Gadamer, Novalis, R. Jakobson i H. Valden. Navodimo nekolike poetičke „bodlje“: „Što više skratiti rastojanje između bića i mišljenja“; „Igra je za čoveka isto tako važna funkcija kao rad“; „Apejronistička pesma - suma organizovanih pesničkih napetosti.“<br /><br />Pesmama su u zborniku, osim Slobodana Škerovića i Miroljuba Todorovića, zastupljeni sledeći signalistički pesnici: Franko Bušić (tri pesme), Tamara Žikić (dve), klasik signalizma Dobrivoje Jevtić (jedanaest kratkih pesama od kojih su dve kripto soneti; navodimo iscela - najbolju među njima „Ništa je materijal“: za našu kuću / u kojoj je predviđeno / samo disanje // dah u dah), Robert G. Tili (dve pesme iz ciklusa „Društvo nestalih pesnika“), Stevan Bošnjak (dve „metafizičke“ pesme), veoma agilni mlađi pesnik Dalibor Filipović Filip (pesma zasnovana na jezičkoj igri, karakterističnom elementu poslednje faze njegova pesnikovanja), neumorni i večito mlad signalist Žarko Đurović (dve pesme), Viktor Radonjić (dve), Dobrica Kamperelić (jedna), Zvonimir Kostić Palanski (zauzima povlašćen položaj u zborniku tako što je u svom bloku, jedini, zastupljen dvema - tako izdvojenim - vizuelnim pesmama, od kojih je posebno zanimljiv sonet naslovljen „Majmunska posla“), Ilija Bakić (pesma „U nekontrolisanim odjecima“), najbolji mlađi signalistički pesnik uopšte Dejan Bogojević (dve pesme), „saputnik“ signalizma Predrag Bogdanović Ci („Alen Ginzberg dubi na glavi u salonu Udruženja književnika Srbije“). Signalisti ne zaboravljaju ni haiku: Franko Bušić se predstavlja u almanahu sa devet stohastičkih od kojih navodimo jedan (vijori krava / arhitektova motika / pljunula travu), a poznati haiđin (i signalistički) Dušan Vidaković sa niskom od šest signalističkih haiku pesama (navodimo jednu: Pesmičak sopće / na sestriće sekunde. / Hm, prepreda se). Kratka proza je, takođe, i dalje književna vrsta koja signalistima, jednako kao i poezija, odgovara kao književni poligon za ludističko i jezičko p(r)oigravanje. Pored Slobodana Škerovića i Miroljuba Todorovića, pred nama su i ostvarenja Franka Bušića (jedan tekst), Tamare Žikić (jedan), Dragana Mandića (dva), Roberta G. Tilija (jedan), Zdravka Krstanovića (dva), Dejana Bogojevića (dva), Dušana Stojkovića (četiri „kafkijade“) i Džima Leftviča (veoma interesantni kratki „Tekstovi smrti“). Specifična signalistička, duhovita i ironična, proza je „Saopštenje broj 1111“ Milivoja Anđelkovića. Zvonka Gazivoda je zastupljena odlomkom iz romana – „Centrifuga“, a Bogislav Marković „Čarobnom kutijom“, odlomkom iz antologijskog romana Altajski sumrak.<br /><br />Veoma su interesantni i esejistički prilozi. Dejan Bogojević nudi jedan kratak esej, Džon Bajrum piše o „Nemogućoj tranziciji“ Andreja Tišme, Olga Latinčić o legatu Miroljuba Todorovića u Istorijskom arhivu Beograda. Izdvajaju se prilozi Vojislava Begovića o mejl artu, Gžegoža Gazde „Srpski neoavangardni pokret signalizma“ (enciklopedijska odrednica) i, posebno, „Mogućnosti elektronske književnosti“ Milivoja Anđelkovića. Tu je i Andrej Tišma sa petim „nastavkom“ priloga u nastajanju „Elektronska umetnost i internet“. Dobrica Kamperelić ima, između ostalih, i tekst o multimedijskom projektu „Otvorena svest - otvoreni svet“ i informativni prilog „Belgijski kreativni agensi.“ Žarko Đurović piše o Ekologiji fraze Viktora Radonjića. Dušan Stojković objavljuje iscrpnu studiju „Nepresušna moć pevanja (Poezija sve-čula Miroljuba Todorovića)“. Raniji zbornik Vreme signalizma sagledan je iz nekolikih uglova u prilozima koji su potpisali Dušan Vidaković, Ilija Bakić i Dušan Stojković. I ovaj put jedna knjiga je „proglašena“, učestalošću kritičkih tekstova njoj posvećenim, signalističkom knjigom godine: zbirka eseja Preko granice milenijuma signalističkih „lavova“ srednje generacije Ilije Bakića i Zvonka Sarića. O njoj su pisali Dušan Vidaković, Žarko Đurović i Dobrica Kamperelić.<br /><br />Još jedan pogodak u, signalističku, metu!<br /><br />(Objavljeno u časopisu SAVREMENIK br. 168-169, 2009)<br /><br /></span>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-56917297699491945482009-08-19T09:36:00.001-07:002009-08-19T09:36:53.881-07:00Osobena dvojezičnost Bogislava Markovića<span style="font-size:130%;"><br />Dušan Stojković<br /><br /><br />Bogislav Marković ponuđenim izborom priča naslovljenim Slovoslagač pokazuje ono što je retkim, i pravim, čitaocima i tumačima srpske proze bilo poznato i ranije: pred nama je pravi, rasni, klasični - i po vrednosti ostvarenja - pripovedač. Jednako vredan kao što romansijer jeste. Dvodelni (Čistilište i Kiseonik su njegovi sastavni delovi) Altajski sumrak je roman koji je obeležio 2006. godinu. Najbolji roman koji se - iako to naša inertna književna kritika nije želela ili nije bila u stanju da uoči - u srpskoj književnosti pojavio minule godine. Ubeđen sam da će Slovoslagač, kada se godina u kojoj jesmo okonča, biti u samom vrhu srpske pripovedačke produkcije.<br /><br />Šta je to što Slovoslagača - autorski izbor priča nastalih od 1964. godine, kada se pojavila prva knjigom obuhvaćena priča, "Prah sa leptirovih krila", do danas - pažnje vrednom knjigom čini? Romani Altajskog sumraka bili su romani novelistički struktuirani, pravi venci novela (nimalo slučajno, tri novele iz Čistilišta – „Utopljenica“, „Portret Borisa Mirgulskog“ i „Nesanica“ - i četiri iz Kiseonika - "Ožiljak", „Posteljica“, „Slepi putnik“ i „Trinaesto pismo“ - se „sele“ u knjigu o kojoj pišemo; tako se njihov autor ukazuje kao pisac jedinstvenog, razgranatog, okupljajućeg dela). Slovoslagač bismo mogli odrediti kao novelističku knjigu romansijerske kompozicije. Većina priča uključena u nju tvori fragmentarni, „razbijeni“ roman. Njima pisac vrši uspešnu reviziju postmodernističke poetike. Udarni talas postmodernizma odgrmeo je svoje. Nije potrebno prebrisati sve (pogotovu ne ono dobro) što je u literaturu hrupilo sa njim. Bogislav Marković nam se ukazuje kao pisac koji zna da simbiotički spoji na prvi pogled teško spojivo i da, pri tom, (p)ostane nenapadno moderan. Uz vrišteću modernost, postoji i ona dublja i složenija i autor o kojem pišemo tipičan je njen predstavnik. Pisac pokadšto, i veoma često, uzima podatke iz života, ali i preuzima citate, najčešće skrivene, iz literarnih dela pisaca koje ceni i koje, naknadno, uključuje u svoju tradiciju (Horhe Luis Borhes; lek za šugu iz Ranih jada Danila Kiša; ubistvo Arapina iz Kamijeva Stranca; poslednje pismo Branka Miljkovića, upućeno Petru Džadžiću; tekstovi sa ceduljica koje poslednjih dana svoga života piše teško oboleli Franc Kafka itd.). Ti odlomci su, bez navodnica, inkorporirani u osnovni (ispisujemo namerno ovu reč kurzivom jer je i preuzeto sastavnica osnovnog teksta) tekst priča, ne retko „nadograđeni“. Pored života (otuda specifični, ne retko aluzivni, pa i metaforički, „dokumentarizam“ ovih priča), i književnost (drugi život) je izvorište ovih proznih ostvarenja. Slovoslagač je, u isti mah, i životoslagač. Knjiga se može shvatiti i kao osobeni epistolarij. Gotovo svaka priča posvećena je nekom piscu, ili je - bar - on njen junak (Danilo Kiš, Mirjana Miočinović, Đerđ Konrad, Horhe Luis Borhes, Silvija Plat, Vilijam Fokner, Branko Miljković, Franc Kafka, Tomas Man, Edgar Alan Po, Borisav Stanković, Antun Gustav Matoš, Rade Drainac, Isidora Sekulić, Danil Harms, Džejms Džojs, Mihail Bulgakov, Branislav Petrović) i sadrži u sebi nekolike karakteristike imanentne piscu kome je „namenjena“ ili koji je u njoj „prisutan“. Potpuno je izbrisana granica između doživljenog i pročitanog, realnog i izmaštanog. Dokumentarno je ofantastičeno. Potpuno iskošeno i oneobičeno. Fantastično je, s druge strane, dobilo dokumentarnu potku. Tipična Markovićeva priča, sebi svojstvenom alhemijom, izbegava sve fiksirano i pravolinijsko. Posle starta, ona „trči“ u različitim pravcima koji se ogledaju jedan u drugome. Prava je serija ogledala nalik na ruske babuške, ogledala u ogledalima. Plazmatična, „razletela“, namerno fragmentizovana priča puna je „dodavanja“, meandriranja, unutrašnjih preobražavanja. Prostor u kojem se zbiva njena radnja mitski je prostor nalik na Stankovićevo Vranje, Foknerovu Joknapatafu, Markesov Makondo. No, ako pisci koje smo spomenuli čitav svet kompresuju u jednu izmišljenu, izmaštanu ili delimice „prerađenu“ i utoliko deformisanu, prostornu tačku, Marković prostor fantastičnim čini tako što ga, preuzetog iz nekog literarnog predloška, seli u Kuršumliju ili Murgule, koji poprimaju simboličko-mitsku dimenziju. Kada, npr, u priči „Kafkin poslednji san“, Kafka umre, on kreće (briše se u pričama Bogislava Markovića svaka granica između smrti i života; živimo svoju smrt, smrtujemo vlastit život) po lek (svež vazduh i kajmak) u ove mitske, mimo života ali i mimo smrti, odrednice, literarna mesta, po lek. Tu se uvodi i vreme. Ono je „zbirno“: prošlost + sadašnjost + budućnost, žižna tačka koja se, istovremeno, kreće u svim pravcima pokrećući tako i priču, atom koji je sveobuhvatna celina, atomizirana - dalijevski - celina, u isti mah.<br /><br />U Markovićevim pričama Eros i Tanatos su nerazdvojno stopljeni. Vidimo to već u prvoj, po mnogo čemu uvodnoj, priči zbirke – „Prah sa leptirovih krila“. Ona se sastoji, kao kasnije priče iz Kišove Grobnice za Borisa Davidoviča, iz naslovljenih fragmenata. U njoj je prisutno blago mreškanje fantastike koja se više naslućuje nego što je stvarno prisutna. Sadrži, prilično zatomljenu, simboliku (leptir; prah sa leptirovih krila; jurnjava za leptirima po groblju; ljubav koja se začinje u istom - grobljanskom - prostoru; najava moguće trudnoće upravo pošto su junaci bili na sahrani potpuno nepoznate osobe).<br /><br />Autor je majstor da malim pomeranjima oneobiči atmosferu. U pomenutoj priči, npr, piše o tišini koja je „promenila boju“. U „Ostrvu“ pominje „mrak, gust i prljav“.<br /><br />Junaci su često „pokretni“ likovi, oni koji se - kao i kod Ive Andrića, Miroslava Krleže, Mihaila Lalića, Dobrice Ćosića, Borislava Pekića ili Danila Kiša, na primer - "sele" iz jednog literarnog ostvarenja u drugo. Kod Markovića to posebno važi za Borisa i Milenu Murgulski. Njegovi junaci se nalaze u egzistencijalno kriznim situacijama. Nekolike teme (npr, ludilo, sloboda, fluidni odnos /„preklapanje“ između stvarnog i nestvarnog, motiv dvojnika...) su opsesivne i ponavljaju se u raznim pričama. Situacije u kojima se junaci nađu često dobijaju mitski okvir. Očevo umiranje u priči „Senka“ replika je, namerno modifikovana, umiranja Svetog Simeona u Žitiju Svetog Simeona koje je napisao njegov sin Sveti Sava. Otac iz Markovićevog teksta polaže glavu, u trenucima kada mu se smrt približava, na kamen koji je posebno tesao za tu priliku i „Daj ruku, šapnu, sad sam ja tvoje dete.“ Začetnik nemanjićke dinastije „glumi“ vlastitu smrt: leže na kamen, uvija se rogozinom, obraća se Savi kao onome ko je više do tada od njega znao jer se ranije zamonašio, ali mu govori i kao onaj ko uskoro prelazi u onostrano, te tako postaje i stvarno stariji. Upravo je ta međa, prelazak iz života u smrt ono što je lajtmotiv gotovo svih Markovićevih priča iz Slovoslagača. Pri tom, smrt ne predstavlja neki jasan prelaz, zid. Junaci, ma gde umrli, obretu se, u našim predelima koji se ukazuju tako kao predeo u kojem sama smrt caruje, ali, istovremeno, i kao začarani prostor u kojem ona pristupa nema. Izmešteno izmaštano mesto. Junaci i pisac (onaj ko podnosi izveštaj o doživljenom i dosanjanom) se poklapaju, pisac i bukvalno njima, u njima, živi. Kao i kod Dostojevskog, ni kod Markovića se ne zna kada se ulazi u san.<br /><br />Temporalni skokovi mogu biti i asocijativni: Vuk je u Beču stanovao u kući pokraj Frojdove; Frojd se, posle smrti, nalazi pokraj Vukove nadgrobne ploče ispred Saborne crkve u Beogradu. Mrtvi i živi, mrtvi iz različitih vremenskih godova, sreću se u velikoj praminjavoj temporalnoj magmi.<br /><br />Pisac vešto predstavlja delirijumsko stanje u kojem skončava Edgar Alan Po, beleži kako njena pokojna majka namamljuje Isidoru Sekulić k sebi tako što joj napominje da je Bunjuel nestrpljivo čeka, aktivira unutrašnji monolog i tok svesti, bez interpunkcijskih znakova, džojsovski, u „Leopoldovom krstu“.<br /><br />Pišući o noveli „Artemida“ francuskog romantičara i simboliste Žerara de Nervala začetnik psihokritike Šarl Moron veli (Delo, XIII, 1967, br. 8-9, str. 1078): „Psihički, on je bio dvojezičan, rođeni prevodilac sna u život i obrnuto.“ Upravo to danas i ovde, u našoj književnosti, jeste Bogislav Marković. Pisac koji san prevodi u život i život prevodi u san. Dvosmerni prevodilac. Retki su i dragoceni pisci koji znaju i jezik sna. Znao ga je Kafka; zna ga i Bogislav Marković.<br /></span>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-49883102009507189172009-08-19T09:35:00.001-07:002009-08-19T09:35:44.435-07:00Protejski roman<span style="font-size:130%;"><br />Dušan Stojković<br /><br /><br />Roman je protejska forma − klizak, neuhvatljiv. Sâm Protej, prvi čovek, farski kralj, prorok, starac iz mora, čuvar morskog stada, morski bog, zapamćen je, pre svega, u mitskoj istoriji po trima stvarima. Najpre, pokušao je, na obali reke Tempe, da siluje Eyridiku, a ona mu se otela i pobegla, no zmija ju je pri tom ujela i Euridika je završila u Hadu. Orfej je uzaludno pokušao da je spase (okrenuvši se da vidi hoda li za njim, prestao je da bude pesnik i ostao je zauvek bez nje), a Proteju su za kaznu uginule voljene pčele. (No, to je druga priča.) Zatim, postoji mitska mogućnost da je od oblaka stvorio drugu Helenu i tako bio uzročnik Trojanskog rata (o drugoj Heleni i ratu zbog pričine piše i veliki Euripid). I, konačno, kada se Menelaj uzaludno, pošto je, kao i Odisej, rasrdio bogove, posle okončanog trojanskog sukoba, vraća kući posle punih osam godina, nimfa Ejdoteja, Protejeva ćerka, otkriva mu da tajnu njegova povratka zna njen otac. Menelaj ga okiva u lance i tera da progovori. Ovaj pokušava brojnim pretvorbama (lav, zmija, panter, vepar, zmaj, tekuća voda, požar, lisnato drvo...) to da izbegne. Na kraju, ipak, prozbori. Na korak smo, tako, od velikih Ovidijevih Metamorfoza.<br /><br />Roman, kao i mitski Protej, neprestano razbija granice. Nalik je na, „leteću“, živu. Slobodan do granica kojih ni sama sloboda nema. Razbijač svih mogućih, i pretpostavljenih, granica. Neprestano u krizi koja je plodotvorna i tera ga da hita napred, ka novom, nepoznatom. Avanturistički lavirint, kroz koji se čitaoci moraju probijati bez Arijadnina konca, postajući sami taj konac. Kafkin Grahus koji luta u čunu, više mrtav nego živ, ali živ zauvek, bez mogućnosti da umre. Sve priče o smrti romana su, zapravo, o njegovoj neuništivoj vitalnosti. Oskar je koji nojevski ždere sve što se zatekne pored njega. Sve što je protiv njega. Ima ga i tamo gde ne bismo očekivali da ga nađemo. Bokačov Dekameron jeste i roman. Poneka (ne mali njihov broj) Borhesova priča jeste i roman. U dvadesetom veku, i ovom u kojem jesmo (no, ponekad, i ranije) jeste i poema, jeste i esej. Neprestano je međužanrovsko talasanje, mreškanje. I njime dominira poetska funkcija koja „guta“/podređuje sebi društveny, psihološku, zabavnu, estetsku, metafizičku... Premeće se u žanr rebus. Onaj za koji rešenje mora da traži svako za sebe. I svaki put (pri svakom novom čitanju) iznova. Pesma je. I muzika. I igra. Rene Marija Alberes piše: „Povodom jedne fabule, on otkriva život i tajne koje su iza života, iza stvarnosti...“ Roman je forma iza. Nikad se ne čita na prvu loptu. Nikad se dobar roman (čitava naša priča je samo o dobrim romanima, prevratničkim) ne može iščitati do kraja. Dobri romani nalik su na članke nekog člankovitog organizma koji se nikad ne „zaključava“. Po definiciji, mora biti otvorena forma. Narastajuća. Slobodnog ritma. Svaki roman je roman po sebi. Johan Volfgang Gete veli: „Roman je subjektivna epopeja u kojoj autor uzima slobodu da gleda na svet na svoj način.“ (podvukao D. S.)<br /><br />Sve napisano može se (primeniti na) iščitati iz Altajskog sumraka Bogislava Markovića. Pred nama je, za sada, dvotomni (Čistilište i Kiseonik) roman koji je već, iako aktuelna srpska književna kritika toga još nije svesna, obeležio trenutak u kojem je nastao. Roman „izvajan“ za trajanje. Snovni roman. Njegova snovnost dosegnuta je tako što su se u krvavu stvarnost udenuli snovi. Stvarnost za sobom uvek vuče snovne končiće. Dalijevski. Ne prespavamo slučajno trećinu života. Java nudi građu za snove, ali su i snovi − i ne samo ponekad − građa za javu. Roman oslikava to vibriranje na međi. Kostićevsko među javom i med snom. Nudi med snova. Istovremeno, pokušava i javu da omedi. Marković ima svoje naočari, svoj pogled na svet. Iskošen, ironičan, parodijski, groteskan, protejski do srži, njegov roman je ambivalentno književno ostvarenje, treperavo, kaleidoskopsko, namenjeno višekratnom čitanju. Svaki pokušaj da se svede na jednu ravan (kako je izabrati, i koju?) nužno je siromašenje teksta.<br /><br />Altajski sumrak slika arhetipsku „situaciju“: zatvoren (i u sebi, i u snovima), njegov glavni junak pokušava (životom, pisanjem, snovima) da (neuspešno, nužno i neizbežno neuspešno) izađe (i iz sveta). Ludilo se tu javlja kao bekstvo. No, i ono je udvojeno: ne ludi samo junak, i ludilo samo ubegne u čoveka.<br /><br />Ovaj roman ništa ne tumači. Nema poruku. Postoji stvarnost i postoji stvarnost romana. Svaki dobar roman nužno se užlebljuje u romansijersku tradiciju književnosti kojoj pripada, čak i onda kada unutar nje izaziva tektonske tekstualne poremećaje (Markovićev će to − ubeđeni smo sasvim − učiniti). Roman se ne može položiti na Prokrustovu postelju jave. On nije javin, javan. Njegova java je Java na kojoj nismo bili. Kako se probiti kroz njenu džunglu, dospeti do srca tame? Da bi to pokušao, čitalac mora „aktivirati“ sve što poseduje: i svesno, i podsvesno. Pisac je samo u ulozi startera: daje nam znak da otpočnemo s trkom. Ne trči uz nas, držeći nas za ruku. Da bismo se poneli sa svakim (ovakvim) dobrim romanom, ne treba nam pomoć. Svaka pomoć obično je zavođenje. Mi i roman moramo se sučeliti oči u oči. Pisac je odradio svoje samim činom pisanja. Vrednost romana meri se onim što on otkrije, što on (p)okrene u nama. Nema diktiranih, unisonih pohvala (bolje: one ništa ne znače pred istorijom/budućnošću). Roman mora da se (iz)bori za sebe − sâm. Svaki put iznova. Sa svakim čitaocem ponaosob. Književna kritika je dužna da izdvoji one koji su u stanju da izađu na ring i ne dožive klasični nokaut. Po meni, Markovićeva dilogija to može. Uz to, ona je u stanju da nokautira svoga čitaoca. Nokautirani čitalac najbolji je čitalac.<br /><br />Esencijalno progovara iz Markovićevog romana. U njemu su zbrane mnoge egzistencijalno krizne situacije. Junaci, posebno glavni, obreli su se u njima, batrgali se u njima (to je ljudski usud). Pisac je uspešno i štedro menjao tačku gledišta. Sagledavao iste situacije iz različitih uglova. Pažljivo je koristio dokumenta. I fingirana. Stvarnost se uvek dodiruje sa onim što stvarnost nije. Granica je i više nego fluidna. Eros i Tanatos su dva Janusova lica. Iz nebića progovara biće, iz bića se nebiće oglašava. Ovaj roman je, krstareći između Scile i Haribde, pred ostrvom Sirena, nevezan, osluškivao njihovu zamamnu pesmu. On je praminjanje njenih melodijskih krhotina. Akordi su to i života i smrti. Života koji je Smrt, i Smrti koja Život jeste.<br /><br />I glavni junak se protejski menja, navlači maske (ili ga one „navlače“, traju njime po nekoliko hipova), menja imena kao na traci. Neimenovano, pogrešno imenovano, preimenovano je. Ime koje traži lik. I Kafka „prekrštava“: reč Jevrej zamenjena je, u Gradnji kineskog zida, rečju Kinez. Neimenovano je, delimice, nepostojeće.<br /><br />Ništa nije okamenjeno u ovom romanu. Čak ni istorija. Čak ni vreme: bilo jeste; ono što jeste prošlo je; buduće i jeste i bilo je. U međuvremenu smo. U međuprostoru smo. Junaci ovog romana su međuljudi. Nisu, nipošto nisu, plošni. Sastavni deo njihovog fizisa su i snovi, i, raščijani, fragmenti „života“ junaka drugih literarnih ostvarenja. Romanom vrve dvojnici. Pisac znalački koristi i jezičku diferencijaciju (vidi pismo sestre glavnog junaka i, naročito, Eftimovu porodicu, strane 70-76 i 39-41). Skulpture oživljuju. I psi dobijaju ljudske crte. Altajski sumrak svojevrsna je Đavolijada. Roman, u suštini, i jeste demonski žanr. Romani glavnog junaka ovako su naslovljeni: Priča o Frojdu; Hotel Morfijum; Ruka Stefana Dečanskog; Čistilište. Šta nam kazuju, ovako (gradativno?) poređani, njihovi naslovi? U Čistilištu javlja se, dvojničko, Čistilište. Koje je pravo? Čije Čistilište mi čitamo? Nimalo slučajno, Boris Murgulski postaje i Bogislav Marković. Ko priča ovaj roman? Ne priča li se on sâm? Zašto je pakao (ako je) preskočen? Nismo li zapravo mi u paklu čistilišta, čistilištu pakla? Možemo zalutati u šumi pitanja koje postavlja pred nas ovaj roman-ogledalo. Mi se u njemu ogledamo, ali se i on, bogme, valjano ogleda u nama. Pa, onda, ko koga lovi? I šta je plen?<br /><br />Pred našim očima dešava se romansijersko čudo: aktuelno postaje mitsko.<br /></span>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3699125435778626437.post-49958889991657791772009-08-19T09:29:00.000-07:002009-08-19T09:33:13.722-07:00Demonski planetarni signalist<span style="font-size:130%;">Dušan Stojković<br /><br /><br /></span> <div style="text-align: right;"><span style="font-size:130%;"><i>Napred u antologije</i>!<br /></span> </div> <div style="text-align: right;"><span style="font-size:130%;">(„Nostalgični krejoni“)<br /></span> </div> <span style="font-size:130%;"><br />Gde je i šta je signalizam danas? Da li ga je zadesila sudbina ranijih književnih pokreta koji su ili „umirali“ brzo ili trajali produženo nesvesni da su odavno zašli i „ispali“ sa glavne literarne scene? Ubeđeni smo da je signalizam, zahvaljujući pre svega ogromnoj energiji, neprestanom menjanju, a u poslednje vreme inovantnom i inventivnom vraćanju - uz vidljivo „bogaćenje“, i vrednosno - ostvarenom, nesvakidašnjem talentu Miroljuba Todorovića, itekako živa i zanimljiva književna činjenica. Grupa se osipala, ali su joj, s druge strane, pristupali novi autori koji su, donoseći prepoznatljivo stvaralačko pismo, pokazivali, i dokazivali, da pripadanje jednom književnom pokretu ne znači istovremeno i nužno po vrednost literarnog dela pogubnu uniformnost jednaku bezličnosti. Pored pravih signalističkih pisaca, tu su i oni koje (poput Dejana Bogojevića ili Zvonke Gazivode, na primer) možemo nazvati saputnicima oveg pokreta. Poslednji signalistički, ili bolje - neosignalistički, „talas“ predvodi, uz Iliju Bakića i Zvonka Sarića, Slobodan Škerović. U nedavno objavljenom zborniku signalističkih radova, koji je po njegovom esejističkom tekstu i naslovljen - Demon signalizma (2007), pokazao se kao zanimljiv i provokativan književni kritičar i esejist. Prošle godine je u Svetskim sveskama Beogradske manufakture snova, objavio zbirku naučno-fantastičnih priča Sve boje Arkturusa. Pre knjige o kojoj pišemo štampao je dve pesničke zbirke: Srca (1987) i Indigo (2005). Druga poetska knjiga bila je, vidi se to iz današnje perspektive, pravi i vrednosno ujednačen (i pored toga što su u zbirci pesme koje su nastajale u širokom vremenskom rasponu: od 1979. do godine kada je ona bila objavljena) uvod u Jerihon, Jerihon. One čine, zapravo, pravi pesnički diptih. Stoga ćemo se najpre, najkraće moguće, zadržati na njoj.<br /><br />Sastavljena je od dvanaest dužih pesama, gotovo pravih poema: „Amondilana“, „Flashback na Mihalkova iskušenja“, „Heroes“, „Iskopine“, „Set“, „Oriks“, „Poklon“, „Rigel“, „Indigo“, „Mirage“, „Elektronske trepavice“ i „Eris“. Gotovo su izbrisana velika slova (nema ih čak ni u naslovima pesama); maksimalno su redukovani interpunkcijski znaci. Za uzvrat, sve je u pesmama, potpuno u duhu sržnog signalizma, znak. Zbirka revitalizuje scijentističku varijantu signalizma, onu koja je bila i začetnička za ovaj književni pravac. Nimalo slučajno, pesme „pevaju“ o gradovima, specifičnoj i poprilično iskošenoj „geografiji“, neboderima, reklamama, neonskom svetlu... Vrve naučnim terminima i rečima stranog porekla. Kombinuju ih sa mitskim i kvazimitskim, tako da se dobija zanimljiva i pesnički itekako produktivna i provokativna simbioza arhaičnog i modernog, mitskog i naučnog. Pesme katapultiraju duhovnu magmu. Čine to vizuelno zmijoliko. Ne retko se stih svodi na jednu jedinu reč. Ekspresionistički se kumuliraju, veoma često ekspresivni, glagoli. Stihovna rečenica se tako lomi da se (doprinose tome i česte elipse) dobija slika grča iz kojeg se peva eda bi se oslikala lomljivost ljudskog bića i postojanja uopšte. Ja se kaleidoskopski zamenjuje sa On. Pesma u svom dubinskom jezgru nosi izlomljenu „priču“. Česte su apostrofe. Postmodernistička citatnost pokazuje da je pred nama, ponešto prikriveni ali nesporni, poeta doctus. Ima i stihova namerno konstruisanih tako da asociraju na poetski neoprimitivizam. Javlja se i rima. Nekoliki kratki stihovi nalikuju oneobičenim poskočicama. Kao daleke poetske preteče ukazuju se Laza Kostić i, nepravedno skrajnuti a osobeni, Todor Manojlović. Postoji gustina kazanog. Skrećemo pažnju na dve reči: razvražiti i samojeda (imenica). Posebno se pamte demonski ofantastičene pesničke slike zasnovane na oksimoronu koje, ne retko, dosežu do ogdennešovskog gorkog humora. Primere uzimamo iz pesme „Amondilana“:<br /><br />drhteći / kao želatin / metastaza;<br />vreli potoci misli;<br />jecajući od smeha;<br />Kasnije / jednom / a to je bilo možda / pre dve tri hiljade.<br /><br />Jerihon, Jerihon je skladan od tri poeme („Jerihon, Jerihon“, „Nostalgični krejoni“ i „Delaver“) i pet kraćih pesama („Nijagarine pornografije“, „Plač hrisolita“, „Selektivna entropija“, „Titanik“ i „Bela povorka“). Pesnik uspeva da opesmotvori ključni poetički stav iznet u eseju „Demon signalizma“: „Sam jezik, u poeziji, više sliči na bič, na strujni udar, nego na nanizane reči.“ „Aktiviranje“ jezika, rudarenje u njemu, najpre otkrivamo u čitavom nizu potencijalno neologističkih reči (pridodajemo im i žargonizme, provincijalizme, deminutive i nekolike kolokvijalne izraze, kao i vulgarizme): bildovati; brađevina; brboljomuditi se; brzibod; vrnuti se; govance; gužvanjac; guzored; detelinožder; dlačak; dramež; drvenjara; drek; dupe; žabožder; žvrckati; zajediti; iluzo-cvet; isklonjati; jecomanija; karfilisanje; kevlar; kenjara; klepnuti; kožurača; krdoljubac; krevetaš; kreozotisati; krepavac; krkačina; krmeljac; `laditi; ladovina; ledožder; lezileb; mapiranje; mišojed; nadrkan; nadsaharje; naždrljekati se; nasrati se; otkroviti se; ofajditi se; očedomoriti se; pandrčak; perogmaz; plazmirati; pokvadratiti se; pomodariti; popereciti se; razkonzervisati; seronja; sprčiti; snovrenje; shrpiti se; tabačina; tigrorogaš; tkivance; torbuljak; turiti nos; ukoštačiti se; urahitičiti; urlikavac; filokalisati; hvalospevište; čepulja; čerupnuti; džaba; dživdžan; džogirati; džomba; šestaroljubac; šija; šortkatovati. Navodimo i katalog stručnih termina, iz stranih jezika pozajmljenih reči (svi primeri su preuzeti iz jedne jedine pesme - „Plač hrisolita“; Škerović ovakvim postupkom podseća na pesnika srpske moderne Simu Pandurovića): albedo; alkemijski; antropozoa; bionički; in vitro; individualizacioni; kataliza; kataraktično; kateter; megaloman; mistika; paranoja; psionički; sinapsički; supstrat; tinktura; trakt; fluks; formula; hrisolit.<br /><br />Najviše domete Škerović postiže u poemama. One su stvarane rukom majstora koji je u stanju da vitla poetskim masama izdrobljenim na sitne atome koji su, u isti mah, i slike-blesci za sebe i pazle sastavnice razigranog mozaika. Sve je u njima dinamično, zaplamtelo. Iako se Škerović, na prvi pogled, vraća počecima srpskog signalizma, Todorovićevim zbirkama Putovanje u Zvezdaliju i Planeta, on to čini na osoben, svakako originalan način.<br /><br />„Jerihon, Jerihon“ se sastoji iz nekolikih - „kosmički“ - imenovanih delova. Nalik je na poemu-sazvežđe. Njome se knjiga otvara, po njoj se ona naziva, iz nje sve ostale pesme izviru. Prisutna je kumulacija međusobno raznorodnih stvari (npr. zurle, koze, plazma-ekrani, softeri, donji veš i dr.) čije semantički sukobljeno ređanje izaziva komične efekte. Kao suprotice javljaju se, takođe, na primer, džez i varvari. Ubacuju se, i ne samo u ovoj poemi, elementi indijske filosofije i religije. Postoje kurzivni umeci koji iznutra talasaju pesmu. Vreme je svevreme, kao što je i prostor sveprostor. Sve granice i moguće deobe su izbrisane čelicima moći. Pred nama je gigantomahija. Divovi promiču stihovima. Pesnik neprestano drži ruku kojom piše (stvara duhom, pomalo mistički) u torbi u kojoj su smešani, amalgamisani, raznorodni mitovi i legende. Ima se utisak kao da do nas, pri čitanju poeme, dopiru, i blago nas dodiruju, golicaju - palacajuće - praistorijske niti. Uostalom, Kron ne zna za anahronizme, a mi smo zarobljeni u kavezima ulica.<br /><br />„Nostalgični krejoni“ otkrivaju nekolike poetičke postavke koje su okosnica čitavog pesničkog i proznog opusa autora o kojem pišemo, a koji se mogu“pokriti“ osnovnim zahtevom: nauka u službi poezije - ej! Spomenuti su, humorno personifikovani, perfekti zadrigli. Kliknulo se: napred u antologije! Ali i: nazad u pustinju / milu! Poseglo se i za radosnim gorolomnim uzvikivanjem, bratimljenjem sa prirodom i svime postojećim, nalik na slične poetske postupke mladog Rastka Petrovića (no, kod Škerovića posle kliktaja sledi skrivanje, šmugnutost u tamninu: joj! sledi oj!):u epopeji ovoj / čudom se nekim / iz lužine razgrće / (jedva se miče) / moj stari / hrapavi glas / oj! (čuj kako / kliče) / oj! joj! / al brzo u kostret / šmugne / zna šta mu sledi! Kroz otuđenje stiže se do oljuđenja: Humorom (i crnim, pod vešalima): nije bilo ovako veselo / još od potapanja / Titanika / (...) / nagaravio brkove / pa se slika za / magazin / a svemirski brodovi mu / parkirani u / devetom krugu / tamo se prže / kapetani i kormorani / a štefice kuhaju kavu / Ajhmanu. Personifikovanjem, takođe: hacijenda se namrštila. Čak i onim koje je rableovski groteskno: suvi prdež / duše. Snovno / nadrealno isijava iz kolažnih stihovnih kombinacija: u raju se odmaraju / nosorozi / šmrču crveno blato / oči im vade svetice / kardiogrami svetlucaju / svi su mrtvi / (...) / sve to što ne videste / okom Kiklopa / ima li težine / osim tišine.<br /><br />Težinu tišine nalazimo i u kratkoj pesmi „Nijagarine pornografije“ u kojoj je Eros zadobio i morbidno, u humor zaodenuto, lice Tanatosa, postao Eros-Tanatos, crnohumorni Janus: razmahnula loknicama vila / olizala zapešća junaku / gricnula mu venu. Gotovo sve pesničke slike prisutne u Škerovićevim pesmama su ambivalentne i mogu se „pročitati“ najmanje na dva različita načina.<br /><br />Dovoljno je pročitati, u prvom izdanju Leksikona stranih reči i izraza Milana Vujaklije, objašnjenje reči Morg upotrebljene u završnoj poemi zbirke „Delaver“: nadutost; naduvenost, nadmenost; mrtvačnica u Parizu, te se uveriti u višeznačnost pojmova / simbola (majstorski prikrivenih) Škerovićeva pevanja. Pesnik pesme gradi koristeći se iskustvima stripa i filma. Spaja, epifanijski i nadrealistički u isti mah, reči kao što je slučaj, na primer, sa sintagmom: bedra aliminijuma. Najponornija pesnička slika čitave zbirke nalazi se upravo u završnoj njenoj poemi: ... bog lasera / krvari bičevima mraka / (...) / Bog stupa u sili / i pali kandila / zlatookih soprana // Zemlja, izlizana / tog sudnjeg dana, / iskrsava kao rana, / iver u irisu / menuet u metronomu / Ludeviga vana, / iskrsava radost iz bola / i u ognju škrgut plača. Ne sme se zaboraviti ni čvrst zagrljaj života i smrti usred svevremena u kojem je budućnost ono što je davno bilo a prošlost ono što se sada zbiva i u budućnosti nastavlja to da čini, pravi metafizički udarac duhovnom sabljom. Nalazimo ga u završnim stihovima zbirke, onim u kojima se Morg otelotvorio pred ništavilom postojanja: posmatra Morg sve u odlaženju / buku u titrajima svetlaca / bol sveta u utrobi pripovedača / krik Mesijinog izdisaja. Buka u titrajima svitaca odjek je, ranije, težine tišine. Sve je u Škerovićevoj poeziji, kao u u sumatraizmu Miloša Crnjanskoj, u vezi jedno s drugim.<br /><br />Posle nenadmašne humorne zbirke Svinja je odličan plivač Miroljuba Todorovića nisam pročitao nijednu signalističku (bogme, i ne samo takvu) pesničku knjigu koja bi nas osobenim humorom ovoliko, i bukvalno, bombardovala.<br /><br /><br /></span>Slobodan Skerovichttp://www.blogger.com/profile/06036318715197087511noreply@blogger.com0